245

Kako pokušavam odgojiti osmero inteligentne, savjesne i bogobojazne djece: Intervju sa Sharifah Mastura Al Jifri

Preveo: Armin Kobilica

Srela sam najstariju kćerku na fakultetu prava, hafizu koji je tečno govorila engleski, arapski i malajski, uspješna studentica koja je pohađala 3 različita nastavna plana i bila izuzetno disciplinirana djevojka za svoje godine. Kad mi je rekla da su sva njena braća i sestre, njih sedmero, hafizi ili su na putu da postanu isti, i da se obrazuju i  da su odgajani kao i ona, nisam mogla da dočekam trenutak kada ću upoznati  njihovu divnu majku.

Kada sam prvi put srela njihovu predivnu majku Sharifah Mastura Al Jifri – sićušnu i mirnu singapursku ženu kao i ostatak njene prekrasne djece u njihovoj kući, shvatila sam da nikad u svome životu  nisam vidjela cijelu porodicu produktivnu kao što je ova, mašallah.

Konačno sam imala priliku da sa zadovoljstvom razgovaram sa Sharifah Mastura i podijelim njeno teško ali i kontinuirano-pozitivno nagrađeno majčinsko iskustvo sa ProductiveMuslim čitaocima. Dakle, evo kako ona nastoji da podigne osmero inteligentne, pobožne djece:

1)Na početku, objasnimo našim čitateljima  o ulozi koje je vaše obrazovanje imalo na odgoj vaše djece. Nakon što ste završili srednju školu, pohađali ste dvogodišnji nastavnički kurs specijaliziran za predškolsko obrazovanje djece i poslije kojeg završavate fakultet za jezike i lingvistiku (engleski jezik) u Velikoj Britaniji. Vaša ključna inspiracija za odgoj vaše inteligentne djece je bila vaše prisustvovanje dvodnevnoj radionici Glenn Domana. Ukratko, koji su temeljni koncepti i principi u podizanju inteligentne djece koje ste naučili i primijenili u ostvarivanju vaših majčinskih ciljeva?

Za mene je to bilo uvođenje u praksu dva principa,a to su:

  1. Potaknute i stimulirajte vašu djecu

Nikada nije prerano da stimulišete um vaše  djece, bilo kroz slušanje onoga što im pričate, pričanjem priča, čitanjem knjiga, brojanjem keksa, mirišući luk dok kuhate itd. Počnite od vremena kada je dijete u  vašoj utrobi, jer fetus može čuti. Razgovarajte sa svojim djetetom, od trenutka kada je beba. Stimulirajte njeno čulo podučavajući je sve ono što može čuti, vidjeti, mirisati, okusiti i dodirnuti u svom okruženju. Također, pobudite njenu radoznalost i stimulirajte njen um postavljanjem edukativnog materijala ispred njega: knjige, brojanice, grafikone, zanimljive edukacijske igračke, i nemojte odustajati. Moram dodati, čitanje je na vrhu moje liste. 

  1. Okupirajte vašu djecu

Moram priznati da  je moja profesija  kao predškolski odgajatelj bila velika prednost u razumijevanju načina kako  okupirati svoju djecu. Čak i ako niste bili obučeni, nije teško pronaći načine kako uložiti i provesti vrijeme sa svojom djecom. Počela sam crtanjem za njih i izgovarala sam im imena stvari još dok su bili bebe. Dajte im sigurne, netoksične bojice da švrljaju i pišu sve dok ne budu sposobni preći na olovke u boji. Nemojte im  dati igračke i blokove vašoj djeci da se igraju sami. Umjesto toga, sjedite s njima, gradite s njima, ohrabrite ih da budu maštoviti i kreativni tako što će te biti uz njih i pomoći im kada se njihovi prsti zapletu ili kada ne mogu pronaći dio koji bi popunio prazninu.
Sjedenje uz svojom djecom i njihovo okupiranje daje vam dragocjeno vrijeme vezivanja. Tada otkrivate stvari o svom djetetu, njegov karakter, njegov potencijal. Uz ovaj uvid, razumijete vaše dijete, te ste bolje opremljeni da oblikujete njegov karakter, da proširite njegov um i da iskoristite njegov talent. Uz ovo jako i čvrsto vezivanje u njegovom djetinjstvu, vaša djeca će se uvijek vraćati vama kada postanu stariji. Vi ćete uvijek biti osoba kojoj će se vraćati „kada blokovi neće da se slože“. 

Osnovni faktor:

Iako su to dva temeljna principa koje sam primjenjivala kao rezultat mog obrazovanja, bila sam izrazito svjesna potrebe da odgojim djecu koja su pobožna i bogobojazna. Inteligencija sama ne može učiniti da  osoba  bude dobra ili moralna, naprotiv, može odvesti u zabludu ili čak uništiti svog vlasnika. Ova dva  navedena principa bih  okarakterisala kao moju metodologiju, dok je srž mog odgoja uvijek učiniti sve što mogu da moja djeca steknu znanje i bogobojaznost. Da biste to učinili, morate im dati znanje Kur’ana, arapskog jezika i vjeru. Pobrinula sam se da beba u utrobi čuje dosta Kur’ana. Vrijeme koje provodim sa svojom djecom je vrijeme kada im pričam i pokušavam usaditi ljubav prema Allahu, subhanehu ve te’ala, Njegovoj knjizi, poslanicima i ashabima, vrijeme kada ih pokušavam naučiti, koliko mogu, islamskom ponašanju i manirima. 

2) Imate osmero djece starosti  od dvanaest do dvadeset i četiri godine, od kojih je svako postalo hafiz u dobi između trinaeste i četrnaeste godine. Mašallah! Također, svako od njih je pohađalo srednju školu na arapskom jeziku istovremeno prateći singapurski i britanski program kojeg  ste ih  podučavali u vašoj kući. Što vas je inspirisalo za takvu vanrednu viziju za vašu djecu?

Nije to bilo toliko vanredna vizija. Jednostavno, moj suprug i ja smo htjeli da naša djeca odrastaju znajući njihovu vjeru i Kur’an. Da bi se to postiglo, najočitiji izbor je bio da ih upišemo u školu Kur’ana gdje će učiti Kur’an, vjeru i sve ostalo na arapskom jeziku. T akođer smo  željeli da budu od koristi ummetu. Htjeli smo da steknu znanja i vještine koje će ih učiniti izvrsnim i korisnim muslimana. Stoga, moja djeca su počela učiti Kur’an napamet od druge godine. Istovremeno, počeli su sa  vještinama pisanja, ljubavlju za čitanjem i slušali su druge dok čitaju.

Od ovog perioda, progres je tekao sasvim prirodno, elhamdulillah. Do trenutka kada su krenuli u školu, znali su već nekoliko džuzova Kur’ana, i bili su u stanju čitati Kur’an. Također, naučili su i pisanje arapskih slova i brojeva kod kuće. Naravno, sve to im je dalo prednost, iako nisu znali arapski. Što se tiče singapurskog nastavnog plana i programa, do trenutka kada su počeli svoje arapske škole, oni su već bili nezavisni čitaoci na engleskom i u stanju da riješe matematičke i jezičke zadatke iz drugog razreda.

Elhamdulillah, na ovaj način sam uspjela ostvariti tri stvari:

         Prvo, izravan početak je značio da nisam morala brinuti o njihovom napretku u školi na arapskom jeziku, jer vjerujem da biti u stanju da čitaju Mushaf i razumijevaju osnovne operacije s brojevima znači da jedino što im preostaje u prvoj godini da nauče jeste jezik. Nisu morali da nauče nove koncepte u novom jeziku. 

         Drugo, bila sam u stanju držati korak sa engleskim nastavnim planom i programom, jer sve što sam trebala uraditi bila je nadogradnja na već izgrađene temelje. Nije uvijek bilo lahko držati korak sa singapurskim i britanskim nastavnim planom i programom, uz progres s arapskim, i imati više djece. Međutim, dok su nastavili čitati na engleskom, bila sam u mogućnosti pratiti programe i napredovati s vremena na vrijeme,  posebno tokom školskih praznika. Vidjela sam roditelje da se bore da to urade, prilično neuspješno, jer djeca nikada nisu imala temelje prije nego što pohađaju školu na arapskom. Djeca su nastavila učiti hifz kod kuće svojim vlastitim tempom i školske lekcije su smatrane kao neka vrsta revizije. Na ovakav način, oni su naučili Kur’an mnogo ranije nego što je školski program.
    Trud koji smo uložili prije nego što su počeli ići u školu značio bi da su naša djeca već naviknuta na učenje i fokusiranost. Oni su, također, uživali i voljeli učenje.

Ovdje bih željela da spomenem dvije veoma bitne stvari za one koji žele da urade isto:

  1. Prvo, uložite puno truda s vašim prvim djetetom. Sve što želite da ostvarite s vašm djecom, uradite to s vašim prvim djetetom. Ako budete radili naporno s vašim prvim djetetom, sljedeće dijete će se uklopiti s pola vašeg uloženog truda s prvim. Kako? Dok vi radite na vašem prvom djetetu, ta mala beba na vašem krilu (vaše drugo dijete) će “pokupiti” sve što vi učite vaše prvo dijete i kada dođe vrijeme da nju podučavate, ona bi to već savladala. 
  1. Drugo, učinite da Kur’an bude centar vaše porodice. Ne možete očekivati od vašeg djeteta da sjedi i uči neku suru dok njegov otac gleda TV i dok njegova majka provodi vrijeme na internetu. Bez ljubavi prema Kur’anu pokazane od strane roditelja, djeca će biti još manje zainteresirana da sjede i da uče Kur’an. 

3) Kako ste uspijevali, vi i vaša djeca, da uradite sve te stvari istovremeno? Kakve su bile njihove i vaše navike u uobičajenoj sedmici? 

Počet  ćemo s uobičajenim danom. Od vremena kada sam imala samo jedno dijete, moj muž i ja smo uvijek bili jutarnje osobe. Možda je to bilo rutina naše bebe, ali naš dan počinje sa sabahom. 

Doručkovali bismo, otuširali se i imali vrijeme za učenje od 6:30h do 11h. Ključni faktor za sve ovo je raditi više zadataka istovremeno. Zavisno od dječije dobi, moj život je prepun postavljanja pisanih zadataka jednom djetetu, slanja drugog na tuširanje, pomaganja trećem da se obuće, čitanja knjige manjem djetetu dok ga hranim. To je beskrajno trčanje okolo da svako dijete ima doručak, tuširanje i da bude presvučeno. Kada su svi spremni, djeca onda sjede i slušaju moje čitanje knjige koju su oni odabrali. Svaki dan se smjenjuje jedno od djece pri izabiru knjige. Zbog ovog, djeca su nestrpljiva da počnu da rade s njihovom majkom. Poslije, svako od njih uradi svoj dio zadaće čitanja, pisanja, učenja brojeva, Kur’ana, Iqrah programa i onda svi završavamo učenje uz neku zanimljivu vještinu. To može biti crtanje, lijepljenje ili pravljenje nekih stvari. Djeca bi čekala na svoj red da dođu do mene radi Kur’ana, Iqrah progama i čitanja dok bih ja nadgledala ostale u njihovim zadacima iz matematike, pisanja, itd. 

Dodatni savjet: Učinite učenje zabavom. Radni listovi, koje bih pravila, bilo to pisanje slova ili brojeva, bili bi puni crteža,boja, ljepila i naljepnica. Crteži i izrade su bili prirodno ugrađeni u radne listove tako da nikada oni ne bi osjećali da je to neki zadatak ili, na bilo koji način, nešto dosadno. Bili su nestrpljivi da urade svoje zadatke kao što su bili nestrpljivi da urade sjeckanje ili lijepljenje. Tako, oni koji žele da postignu slično sa svojom djecom moraju se upoznati sa dječijom umjetnošću i izradama. 

Uobičajeno, oko 10:30 djeca su gladna i spremna za pauzu, tako da tada uzimaju svoju užinu. Pošto su budni i aktivni u učenju od sabaha, poslije užine, djeca su spremna da kratko odspavaju.  U ovo vrijeme, spremam ih na spavanje. Dok oni tiho leže, ja čitam svoj dio hifza Kur’ana u isto vrijeme uspavljivajući ih. Ovo je način  na koji sam se ja borila u pokušaju da naučim Kur’an napamet dok sam podizala moje osmero djece, mašallah. Išlo je veoma sporo ali korist je bila ta da su i moja djeca učila moj dio Kur’ana i uspijevala pamtiti mnogo prije mene. Mašallah. Također, na ovaj način bih ih i uspavljivala noću i učila bih im Kur’an i kada god neko od njih želi da se odmori. 

Dakle, ove dnevne navike su se nastavile s mojih osmero djece sve dok svi nisu počeli da idu u školu. Za mene, to im je stvaralo navike i uvijek sam vjerovala da ako vi ne okupirate vaše dijete, ono će okupirati vas. Radit će stvari koje će vas uznemiravati ili uznemiravati druge oko njih. Vikendi su bili opušteni i slobodni. Često bi išli na piknik u pustinju ili bi se igrali u parku. 

4) Koje knjige i druge izvore ste vidjeli neophodnim i nezamjenjivim u:

– omogućavanju djeci da nauče Kur’an napamet

– osposobljavanju djece da razumiju i nauče arapski jezik

kreiranju vas kao vizionarskog roditelja 

Iskreno, nisam čitala neke specifične knjige koje bi me vodile da postanem vizionarski roditelj. Svaki uspjeh i blagodat je od Allaha, subhanehu ve te’ala, i činjenju dove. Samo imajte ispravne nijjete i namjere i dovite. Allah, azze ve dželle, ima moć da učini sve što želi. 

Jedna od knjiga koje sam pronašla nezamjenjivim je Iqrah. To je skup od šest knjižica koje podučavaju djecu kako da uče Kur’an. Pristup je jako pogodan za nearape i jako je pristupačan za djecu i uvijek ga preporučujem svim svojim prijateljima. Prateći ove knjižice, moja djeca su naučila da čitaju Kur’an iz Mushafa u ranom periodu što im je automatski omogućilo nezavisnost u pamćenju Kur’ana i, također, učenju arapskog jezika kada su krenuli u školu. 

5) Djeca i njihovi roditelji su uobičajeno zauzeti čitav dan prisustvujući nastavi, završavajući zadaće, spremajući ručak, fizičkim odgojem u školi i drugim školskim obavezama. Kako roditelji da iskoriste puni potencijal njihove djece bez da stvore pritisak sebi i svojoj djeci da su preopterećeni više nego što to i zaista jesu? 

Vjerujte mi na riječ, jednom kada već imate djecu i kako vaša porodica raste, raste i vaša otpornost. Imat ćete mogućnost da se unaprijedite na način na koji niste nikada ni pomislili da je moguće. To je ono što vaše marljivo i iskreno roditeljstvo učini za vas. Zbog moje želje da vidim svoju djecu kako znaju cijeli Kur’an i kako uspijevaju u školi, Allah, azze ve dželle, mi je dao energije da ih okupiram, da im pomognem i da ih naučim. Kao majka, to je bio zrak kojim sam disala, tako da biti umoran je prirodno stanje, ali, hvala Allahu, nikada se nisam osjećala preopterećeno. Učenje i proučavanje Kur’ana je tajna ovog načina. U svoj toj zauzetosti da odgojim moje osmero djece, ja sam u isto vrijeme i pokušavala da naučim Kur’an napamet. Allahova knjiga je bila jedini izvor smirenja i snage. 

Kako za djecu, veoma je bitno da vaša djeca razumiju zašto oni moraju da rade ono što im mi, kao roditelji, stavimo kao zadatak. Uvijek sam govorila svojoj djeci, od vremena kada su bili još mali i učili uz mene Kur’an ili pisali da želim da odrastu i da budu pametni i korisni za ummet. Ovo je način robovanja Allahu, subhanehu ve  te’ala. Kao što mi moramo imati iskrene i ispravne namjere, također, i naša djeca to moraju imati. Nikada nisu  premaleni da razumiju da je život činjenje stvari koje će udobrovoljiti Allaha, subhanehu ve te’ala. Druga stvar da ih naučite je poslušnost roditeljima. Ako vaše dijete zna da pokoravanjem vama udobrovoljava Allahu, subhanehu ve te’ala, tada, lakše ih je učiniti da surađuju i da rade sve što treba da rade. Stoga, kada djeca vide da njihov dan je zauzetost stvarima koje udobroljavaju Allaha, subhaneu ve te’ala, i koje Allaha voli, i kada za sve budu nagrađeni, to im daje pravi osjećaj za smisao i cilj. 

Tako, nije to pitanje besmislene slijepe pokornosti, kako što neki roditelji prakticiraju, sve u svrhu da uspiju studirati  i dobiti  dobar posao. Robovanju Allahu, subhanehu ve te’ala daje snagu i uspjeh. Dječiji potencijali će se sami otkriti, inšallah. Vjerujem u ovo zato što je to ono što sam pronašla iz mog ličnog iskustva. Nikada nisam davala svojoj djeci nikakva ambiciozna obećanja kada su bili još mali osim da nauče Kur’an i da vrijedno rade kako bi služili ummetu. 

6) Ispunjavanje vizije i ciljeva koje ste imali kao roditelj osmero djece sigurno nije bilo lahko putovanje. Vjerujem da je osnovni razlog vašeg uspjeha, poslije Allahove pomoći, vaša ustrajnost, mašallah, zbog toga što je to razlog gdje većina roditelja poklekne kada krenu da ostvare svoje snove. Šta vas je držalo sve ove godine, posebno kod teških trenutaka?

Svaki uspjeh je od Allaha, subhanehu ve te’ala. Nikada nisam prestala moliti Allaha i tražiti od učini moju djecu osobama koje će doprinijeti ummetu. Te dove i vizija dale su mi snagu da nikada ne prestanem. 

Borila sam se i sada se borim da naučim Kur’an. Koliko god se ja borim i pokušavam da naučim Kur’an, osjećam da mogu tražiti i od svoje djece da ulože isti trud i da se posvete tome. Dakle za mene, učenje i pamćenje Kur’ana je bio simbol za istrajnost. 

Da dodam, imala sam i urođenu želju da budem pravedna i fer prema svakom mom djetetu, i na tome sam ustrajavala. Osjećala sam potrebu da nastavim podučavati i davati mlađoj djeci ono što sam prije podučavala i davala starijoj i to me je čuvalo da nastavim. Naše navike za podučavanjem kući su se nastavile dok svih sedmero djece nisu krenuli u školu i samo je jedno dijete ostalo da bude podučavano kući. Zapravo, pronašla sam i njoj društvo i vjerujem da će i ona uživati u učenju. 

Ponekad, kao roditelji, imamo tendenciju da se pokrećemo i donosimo odluke shodno potrebama naše odrasle djece zanemarujući mlađu djecu. Možda to izgleda prirodno. Ovo je nešto što sam uvijek pokušavala podsjetiti sebe da to ne radim. 

7) Kako ljudi mogu praktično naučiti da istraju i da budu strpljivi, posebno kao roditelji? 

Nisam sigurna kako praktično uliti osobine strpljenja i ustrajnosti. Moj  lični odgovor na to pitanje je: “Približi se Allahu, suhanehu ve te’ala!” Ako vaša vizija koji imate kao roditelj nije povezana sa ibadetom, onda, nema razloga da budete niti strpljivi niti istrajni. Budite svjesni svojih namjera i svog ubjeđenja. Ako vjerujete da kao roditelji, muslimani, naša je dužnost da odgajamo našu djecu da postanu najbolji muslimani, onda je to vrijedan razlog za ulaganje vašeg truda. Kao bilo koja vrsta ibadeta, ovaj način odgoja mora biti rezultat uvjerenja da je to ono nešto što Allah voli i za što ćemo biti nagrađeni. To uvjerenje je nešto što će vam dati strpljenje i istrajnost. Svako ko bude imao krnjavu i nepotpunu namjeru ili je počeo radi nekih ovosvjetskih razloga, neminovno će se vremenom umoriti i odustati. Zadnje, ali ne i manje vrijedno, znajte da će iskrena dova vašeg djeteta biti nešto što će vam koristiti i u vašem mezaru. Ovo je dovoljno da radite naporno. 

8) Mnogi od čitatelja (posebno majke!) bi željeli da znaju ulogu vašeg muža u vašem uspjehu s vašom djecom. Kako je on bio uključen u planiranje i izvršavanje vaših roditeljskih planova? 

Moj muž i ja , oboje, dijelimo istu viziju i tako da to nije bilo pitanje uvjeravanja jednog partnera drugog, hvala Allahu. Ja nikada nisam očekivala da moj muž ponese isti teret u odgoju naše djece jednostavno iz razloga što je on taj koji hrani porodicu i koji mora da bude odsutan od kuće. Ono što sam očekivala od njega je to da me podrži, popuni praznine, da mi pomogne kada je to potrebno i da je uvijek spreman i voljan da potroši svoje vrijeme na djecu, kada god ima vremena. On je to ispunjavao voljno i na najprirodniji način, hvala Allahu. 

Kao muž, on je uvijek bio pun podrške i igrao je jednaku i aktivnu ulogu u motiviranju i okupiranju djece. On je pričao sa bebom, čitao priče malom djetetu, objašnjavao stvari trogodišnjaku, igao se s djecom čak i kada su već bila odrasla i uvijek je pokazivao interes u njihovo napredovanje, u bilo kojem dobu se nalazili. 

Velika pomoć za mene je bila ta što je moj muž kontinuirano ohrabrivao djecu da rade naporno uz mene, podsjećajući ih na veliki cilj za marljiv rad. On je, također, s vremena na vrijeme morao uskakati i kao učitelj. Jednom, bila sam jako zauzeta i moj muž je preuzeo da prati napredovanje čitanja našeg trećeg sina. On je morao da sluša čitanje našeg sina svaki dan dok sin nije postao nezavisan. Također, pomagao bi i u preslušavanju hifza i ispitivanju kada bih ja bila zauzeta. 

Moj muž se nikada nije stidio da mi pomogne oko roditeljskih poslova, mijenjanja pelena, pranja i hranjenja djece i čišćenja. Nikada nisam pisala listu obaveza, mi jednostavno moramo da pomažemo jedni drugima. 

On je također moja “viša vlast” u smislu da, ako, i kada djeca neće da slušaju li surađuju, onda ih ja šaljem  njemu. Kao što vidim, jako je bitno da odgajate djecu da poštuju njihovog oca kao glavu porodice. Taj isti otac koji se valja s njima na travi će ih i disciplinovati kada to treba da uradi. Mnogo puta, samo slanje djeteta ocu bilo je dovoljno za djecu. 

Kada učenje se odvija vani, mogla sam se pouzdati na svog muža da ispuni taj zadatak. Vodio je dječake u džamiju da klanjaju, prisustvuju halkama Kur’ana i predavanjima. Sjećam se kada je moj muž dobio nagradu za brižnog oca iako nikada nije prisustvovao halkama dječaka. Jedan od učitelja ga je opazio kako čega u autu svakog termina tokom cijelog semestra i pomislio je da je zaslužio priznanje, mašallah. 

Moj muž ne bi mogao biti moja podrška i partner u obeshrabrujućim zadacima u odgajanju naše djece da naši ciljevi i namjere nisu bili isti. Iako su postojale manje razlike u nekim situacijama kada radimo s djecom, mi smo imali prešutan dogovor da nikada ne dovodimo u pitanje odluku drugoga pred djecom. Ovo je jako bitno za djecu kako bi naučili da prihvataju odluke oba roditelja bez da uvijek misle da su mogli i drugačije proći ako bi pitali drugog roditelja. 

9) Svako vaše dijete je, takođe, uključeno u razvijanje i usavršavanje nekog hobija, mašallah. Možete li nam reći nešto više o njihovim hobijima, kako ste uspjeli osigurati da svako od njih pokupi nešto korisno da radi u slobodno vrijeme? 

Istina je da ja nisam osigurala da svako od njih ima svoj hobi. Moj muž i ja smo odlučili da ćemo odgajati našu djecu bez TV-a u našoj kući, stoga, samo sam osigurala da naša djeca budu zauzeta od vremena kada su još bili mali. Provodili smo dosta vremena u pravljenju stvari i razvijanju kreativnosti. 

U ranom dobu to bi bile spajalice, sjeckanje i lijepljenje i pravljenje stvari od plastelina. Kada su bili stariji, počeli su slikati, praviti zemljane figure i stvari kao što su: origami, papirno cvijeće, kuglice, kartice, staklene tegle, itd. Mi smo, također, pisali knjige, pišući priče i kreirajući naše naslovne stranice. Osim u stvarima striktno vezanim za djevojčice, u ovim aktivnostima nisam pravila razliku između dječaka i djevojčica. Dječaci su uzimali učešća i zabavljali se na isti način kao i djevojčice. Onda bih podučavala djevojčice osnovama različitih vrsta vezivanja i šivanja. Konačno, u tinejdžerskom dobu, djevojke bi naučile da koriste šivaću mašinu da kroje, prekrojavaju, šiju sebi zavjese i čak su bile pokrenule i vlastiti biznis prodavajući ručno napravljene poveznice za kosu na jednoj kulturnoj izložbi u Rijadu. Ljudima se sviđalo ono što su napravile, mašallah. 

U njihovom trenutnom stanju, djevojke su napredovale u pletenju, heklanju i kulinarstvu. Jedna od mojih kćerki, koja je umjetnik zbog njene ljubavi prema bojama, je, također, talenirana u šmikanju. Druga kćerka je oduševljena arhitekturom i voli da pravi građevine od papira. Očito da su ove vještime daleko iznad mojih sposobnosti, tako da je Youtube bio jako koristan.

Željela bih da naglasim da šta god su djeca stekla od vještina i hobija, mašallah, nije nastalo od puste želje da budu kreativni. Puno bitnije, odrastanje bez televizije učinilo je da djeca prirodno razmišljaju i imaju želju da se nečim okupiraju. Svakako, oni su i otkrili dodatno uživanje u tome da posjedovati vještine znači biti i neovisan. Dječaci takođe imaju hobije kao što su fotografiranje, crtanje grafita, izrađivanje natpisa na odjeći, pravljenje drvenih predmeta i svi su izvrsni fudbaleri, mašallah. 

10) Radili ste kao učiteljica ali ste prekinuli onda kada su došla djeca i posvetili ste se djeci. Kada je vaše posljednje dijete završilo njen hifz, postali ste i vi hafiza, mašallah. Zatim ste počeli da podučavate engleski jezik na Kralj Saud Univerzitetu u Rijadu, i upisali ste postdiplomske studije za engleski jezik u isto vrijeme dok ste i radili. Sada podučavate na Princ Sultan Univerzitetu. Šta vas je motivisalo da nastavite vaše lično usavršavanje i vašu ličnu karijeru poslije svih tih godina? 

Nažalost, nije se baš desilo tako očaravajuće kao što to vaše pitanje predstavlja. Moja motivacija za povratak na posao nije bila nastavak karijere koju sam ostavila zbog dva razloga. Prvo, uvijek sam bila sretna i ispunjena kao zauzeta i majka koja podučava svoju djecu. Nikada nisam prestala podučavati u ovih devetnaest godina boravka kući prije mog povratka na regularni posao. 

Hiljadu devetsto devedeset osme, kada je moje dijete broj pet bilo spremo da počne naš kućni program podučavanja, otvorila sam školu, na zahtjev nekih prijatelja koju su htjeli da prate moj program. Okupili smo se zajedno i svaku sobu u mojoj kući pretvorili u učionicu i podučavali smo našu djecu. Svaki razred je imao jednog učitelja na dvoje djece i rezultati su bili zapanjujući, mašallah. Škola je počela da se proširuje i ostali roditelji su pitali da se njihova djeca priključe našoj školi i mi smo počeli da naplaćujemo naše usluge. Bila je to uspješna škola u smislu da je ulijevala kod djece duhovne i svjetovne odlike na zavidnom nivou. Nazvali smo školu Darul Kur’an i ja sam bila u isto vrijeme i učiteljica-trener i “misteriozni upravitelj” škole (kako me je jedno dijete jednom nazvalo). Majke koje su dolazile da uče od mene su postale učiteljice koje su bile jako privržene podučavanju i škola je donosila uspjehe. 

Kako bi djeca završavala i trebala da krenu u osnovnu školu, odlazile bi i naše učiteljice, nažalost, koje su trebale da budu kući i dočekaju svoju djecu iz škole. Nakon pet godina, ja sam nastavila da vodim školu sama do trenutka kada je moja zadnja djevojčica krenula u školu. Zadnju godinu Darul Kur’ana, imala sam zadovoljstvo da podučavam svoju najstariju kćerku koja mi se pridružila kao učiteljica u školi. Tek poslije te zadnje godine, priključila sam se da radim na univerzitetu. 

Kada su sva moja djeca krenula u školu, priključila sam se novom poslu iz razloga što je bio jako blizu moje kuće i što sam mogla raditi poslije odlaska moje djece i vratiti se prije njih. Da ponovim, imati karijeru je bilo daleko od moje želje i misli. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem da budem zaposlena majka. 

Postdiplomski studiji engleskog jezika su bili dio uslova vezanih za posao. Bilo je i psihički i fizički naporno, raditi i studirati u isto vrijeme i još pokušavati ispuniti obaveze oko porodice. Prvi put u svom životu osjećala sam se nesretno u tome da nemam vremena za moju djecu i mog muža. Posao i studiranje mi je uzimalo većinu mog vremena i moje energije. Hvala Allahu, starija djeca su preuzela podučavanje Kur’ana najmlađeg djeteta koje se priključilo intenzivnom programu za rano učenje Kur’ana. To je bio program memorisanja Kur’ana gdje bi djeca završavala hifz Kur’ana do četvrtog razreda. Najbolnija stvar za mene bi bila kada bih se osjećala preumorno čak i da slušam svoju djecu da pričaju o školi ili kada ja moram da sjedim sama pokušavajući da učim ili rješavam zadaće koje moram predati. Hvala Allahu, završila sam program za dvije godine. 

Odlučila sam da ne nastavim dalje studiranje, poslije mog postdiplomskog studija, zato što ne želim da zanemarim svoju porodicu na način na koji sam to ranije činila. Trenutno predajem na Princ Sultan Univerzitetu i osjećam da ovdje mogu kombinovati svoju ulogu majke i posla na mnogo bolji način, hvala Allahu. 

11) Sjećam se vaše mudre izjave na jednom od naših okupljanja:” Obrazovanje djece počinje dvadeset godina prije nego što se rode!”. Možete li više objasniti ovu rečenicu za naše čitaoce? 

To jednostavno znači da, prije nego što počnete podučavati vašu djecu, vi morate biti obrazovani i steći znanje. Neki od vas misle da je prekasno i preteško u vašem dobu roditeljstva. Nikada nije kasno da se traži i stiče znanje i nikada nije kasno da ispravimo sami sebe. Štaviše, imate svaku priliku da te stvari odmah i prenesete na vašu djecu. Pripremite vašu djecu da budu dobri roditelji davajući im znanje sada. Nemojte se samo koncentrisati na prestižne univerzitetske diplome i želju da dobiju dobar posao. Podarite vašoj djecu znanje o njihovom Gospodaru, njihovoj vjeri i osigurajte im da nauče Kur’an. Podarite im znanje da čitaju, razumiju i primjenjuju to u njihovom životu. Pripremite vašu djecu da budu obrazovani i pobožni roditelji. 

12) Da li vi i vaš muž praktikujete neke posebne ibadete za koje mislite da povećavaju bereket u vašem danu? 

Ne mislim da praktikujemo išta različito ili posebno kako bi povećali bilo šta spomenuto. Međutim sjećam se da sam čitala prije mnogo godina neku knjigu na arapskom jeziku o odgajanju djece, zaboravila sam naslov i ime autora. Ali se sjećam da je pisalo: “ Vaša djeca neće raditi ono što im vi kažete da rade, radit će ono što vi radite!” Drugim riječima, vi morate pokazati primjer u svemu što želite da budu. Budite poslušni i pokorni kao sin i kćerka vašim roditeljima i vaša djeca će biti vama pokorni i poslušni. Stoga, budite primjer vašoj djeci, posebno u vašim ibadetima. 

13) I na kraju, koji je najbolji savjet koji imate za svakoga ko planira da postane roditelj jednoga dana, ako Bog da? 

Pročitajte sve do sada rečeno i pokušajte sami da uradite ono što mislite da je najbolje. Allah, subhanehu ve te’ala, nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. Ovo je bilo moje putovanje i još uvijek sam na putu, ali sam se malo distancirala  . Oni koji čitaju ovaj tekst će izabrati njihov lični put i ja molim Allaha da bilo koji put da izaberu za sebe, cilj je isti: da žele da odgoje pobožnu djecu koja će biti korisna za ummet. Također, nemojte zaboraviti da bez ispravnog islamskog znanja vaša djeca neće biti u stanju da služe ummetu.

Izvor: productivemuslim.com

Print Friendly  Kako pokušavam odgojiti osmero inteligentne, savjesne i bogobojazne djece: Intervju sa Sharifah Mastura Al Jifri pf button both



X