Kako da provedemo ramazan (2 dio)

Prevela: Enesa Hotić-Dizdarević
Povećano obavljanje namaza, veličanje i moljenje Allaha za oprost: Ramazanski dani i noći su blagoslovljeni i zbog toga bi svaki pojedinac trebao da iskoristi tu neobičnu Allahovu milost, pojačavajući svoje ibadete u trenucima kada ih Allah sigurno prima. Neka od tih neprocjenjivih vremena su:
-Tokom mjeseca ramazana svaki oblik dove postača je primljen. Naš Gospodar silazi na nama najbliže nebo svake noći, i to u njenoj zadnjoj trećini, govoreći: “Ima li iko, kome je nešto potrebno, da mu se dadne? I ima li iko, ko moli za oprost, da mu se oprosti?”
-Zatim, vrijeme prije zore također može biti dobar period za traženje oprosta od Allaha.
-Jedan od tih perioda je svakako i petak, a posebno zadnji sati tog dana u kojima se dove prihvataju.
I konačno, dragi brate, volio bih da ti skrenem pažnju na nešto vrlo bitno i nezaobilazno, a u pitanju je, svakako, čistoća i iskrenost nijjeta (namjere). Mnogim postačima ukinuta je njihova nagrada za post i to upravo zbog pomanjkanja iskrenosti i čvrstog ubjeđenja. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo je posebno naglasio u riječima: “…vjerujući i nadajući se nagradi.”
Uzvišeni Allah također je rekao: “Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf, 110)
Allahov Poslanik je jednom prilikom izjavio: “Ono čega se najviše bojim za vas je mali širk (oblik mnogoboštva)”, a prisutni su upitali: “Šta je to?” On im na to reče: “To je licemjerstvo.”

ZABAVA U TOKU RAMAZANA

Ovo je vrlo ozbiljna i opasna naklonost, posebno zapažena u ramazanu, koja se manifestira rasipanjem svoga vremena u beskorisne stvari, umjesto da ga provodi u spominjanju Allaha, Njegovom obožavanju i pokoravanju. Ustvari, to je oglušivanje o Njegove naredbe, što rezultira odbacivanjem Allahove milosti i Božanske nagrade.
Uzvišeni Allah kaže: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti, a na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. ‘Gospodaru moj!’ – reći će – ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’ – reći će On – ‘dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.’ I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uistinu, bolnija i vječna.” (Taha, 124-127)
Zar ne osjećaš žaljenje za mladim muslimanima koji skitaju, tumarajući ulicama ili igralištima, u toku svetih noći ramazana? Koliko li samo grijeha oni lahka srca počine u ovim blagoslovljenim noćima?
Da, uistinu bi svaki savjesni musliman trebao da žali mlade muslimane koji uzaludno provode svoje vrijeme. Nesumnjivo da davanje savjeta, i ukazivanje na pravi put onima koji su sa njega skrenuli, vodi ka sreći i zadovoljstvu duše, ili ako ništa drugo, onda dova upućena Allahu, da im ukaže na Svoju uputu, sprečava širenje zla i poroka.

NEKA PRAVILA POSTA

Post je obavezna dužnost svakom punoljetnom i razumnom muslimanu, dok nevjernicima nije obavezan, jer im i ne bi bio primljen sve dok ne postanu muslimani. Također nije dužan postiti mlađi naraštaj sve dok ne dostigne pubertet. Naravno, mlade bi trebalo ohrabrivati i upućivati na post, onoliko koliko im to ne bi bilo naporno, ili im ne bi prouzrokovalo neku zdravstvenu štetu, i to sve sa ciljem navikavanja na post, dok ne dostignu godine kada im post postaje obavezan.

POST BOLESNIKA I PUTNIKA

Umobolne i senilne osobe ne poste, zbog toga što veoma stare osobe nisu umno u stanju pripravnosti, tako da nisu dužne postiti niti napaštati izostavljeno.
Što se tiče posta putnika ili bolesne osobe, Allah je objavio sljedeće: “A onome od vas koji bude bolestan ili na putu (propisuje se post) isti broj ali drugih dana.” (El-Bekare, 184)

Postoje dvije vrste bolesnih osoba:

Prva grupa je ona grupa ljudi koja ima hronična oboljenja, čija je bolest trajna i koja se ne nada ozdravljenju. U ovom slučaju oni nisu dužni postiti, jer nisu u stanju izdržati post u bilo kojem vremenu, nego su dužni nahraniti siromašnu osobu za svaki dan posta koji propuste ili pozvati određeni broj siromaha koji odgovara broju propuštenih dana, pa da ih onda sve ujedno i nahrane, kao što je uostalom i Enes ibn Malik običavao raditi u svojoj dubokoj starosti. Svaka siromašna osoba trebala bi da dobije četvrtinu sa’a (približno tri kilograma) hrane, tj. dobrog pšeničnog brašna. Poželjno je da se ovoj količini doda i nešto mesa i ulja potrebnog za kuhanje. U svakom slučaju, stara ili bolesna osoba trebala bi nahraniti onoliko siromašnih koliko dana nije postila.
U drugu grupu bolesnih spadaju oni kojima je zdravlje privremeno narušeno:
– Osoba kojoj post ne predstavlja poteškoću niti je štetan po njeno zdravlje, i u ovom slučaju ona nema opravdanje niti izgovor da ne posti.
– Osoba koja u toku posta osjeti neprijatnost, ali ne i štetu. U ovom slučaju post joj nije preporučljiv, jer je bolje da iskoristi Allahovu dozvolu i olakšicu za prekidanje posta, ako postane bolan i neprijatan.
– Osoba koja će sebi zasigurno nauditi postom, i u ovom slučaju njoj je post zabranjen – haram, jer Uzvišeni Allah kaže: “Ne ubijajte sami sebe radi Allaha, koji je prema vama najmilostiviji”; “Ne gurajte sami sebe svojim rukama u propast.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema štete (za sebe), niti nanošenja štete (drugima).” (Ibn Madže i Hakim)
Dijagnozu o štetnosti posta može donijeti bolesna osoba za samu sebe ili to može uraditi neki pouzdan doktor. Stoga je osoba iz ove kategorije također dužna napostiti propuštene dane, ali tek nakon što se oporavi od bolesti.
Ako se desi da umre prije napaštanja, onda sa nje spada obaveza nadoknađivanja posta, jer je imala namjeru da ih naposti i nikako nije mogla znati da to neće  dočekati.

Što se tiče putnika i oni se također dijele na dvije grupe:

1.oni koji pokušavaju izbjeći naredbu posta. Naravno, sa ovakvih osoba Allah neće ukloniti tu obavezu;
2.i istinski putnici, a tu se ubrajaju:
-onaj putnik koji podnosi krajnje naporno putovanje, i njemu je post haram. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi bili su postači u toku oslobađanja Mekke. Kada je nastupila ikindija, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjerno se napio vode kako bi ga ljudi mogli vidjeti i učiniti isto. Nakon toga je za one koji su nastavili postiti izjavio: “Oni su od neposlušnih, oni su od neposlušnih”;
-putnici koji pretpostavljaju da će im post biti naporan, ali ne pretjerano, preporučljivije je da ne poste, jer u protivnom oni odbacuju Allahove olakšice, čineći sebi to putovanje mukotrpnijim.
Putnik koji misli da mu put neće biti naporan u toku putovanja, može da uradi kako želi i kako mu je lakše. Allah želi da vam olakša, a ne da vas stavlja na poteškoće.
Putnikom se smatra osoba koja je na putovanju, i to od trenutka kada napusti svoje mjesto stanovanja pa sve dok se ponovo ne vrati u njega, pa makar i ostala u mjestu svoga odredišta jedan dugi period, sve dotle dok ne namjerava da produži svoj boravak i nakon obavljenih poslova zbog kojih je i krenula na to putovanje. U ovom slučaju čovjek će koristiti sve olakšice vezane za putnika, bez obzira koliko se odužilo njegovo putovanje, jer u predajama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ništa posebno istaknuto u vezi s vremenskom dužinom putovanja. Osnovno pravilo vezano za post putnika jeste to da on ove propise koje se odnose na putovanje ne upražnjava duže nego što je to uistinu potrebno.
Nema neke posebne razlike između grupnog i pojedinačnog putovanja, kao ni između putovanja na hadždž ili ‘umru i posjete nekog drugog mjesta, niti između privremenih putovanja radi trgovine, turizma i sl., i onih stalnih koja imaju taksi vozači i vozači kamiona. Ovakvi vozači smatraju se putnicima svaki put kada napuste svoje mjesto stanovanja, i koriste sve propisane olakšice, kao što je skraćivanje namaza, njegovo spajanje kada je to potrebno (jedan odmah iza drugog, i to podne i ikindiju, akšam i jaciju).
Poželjnije je za ove osobe da ne poste, ali da svoj post upotpune u nekom drugom mjesecu.

ŠTA KVARI POST

Postoji sedam stvari koje će pokvariti post, a to su:
1.Spolni odnos, koji  počinjen u danima ramazana, osim što poništava post, povlači za sobom i obavezno iskupljenje (kefaret), a to je da se oslobodi rob, ili ako se nije u stanju, onda da se posti dva mjeseca uzastopno. Ako osoba ni ovo nije u mogućnosti, onda će nahraniti šezdeset siromašnih ljudi. Ali ako je postač jedna od onih osoba koje nisu dužne postiti (npr. putnik)i ako je imao spolni odnos, on nije dužan taj dan naknadno napostiti niti jednim od dva načina napaštanja.
2.Izbacivanje sjemene tekućine (ejakulacija) rezultirano dodirivanjem, ljubljenjem ili grljenjem supružnika. Ljubljenje bez ejakulacije ne kvari post.
3.Unošenje u organizam hrane ili pića u bilo kojem obliku, bez obzira da li je ono štetno ili korisno. Zabranjeno je osobi koja posti da udiše paru tako jako da dođe do stomaka, ili da puši cigarete. Korištenje i mirisanje parfema je dozvoljeno.
Sve ono što se smatra nekim oblikom jela ili pića može pokvariti post, naprimjer, bilo koja hranjiva injekcija ili lijek nisu dozvoljeni, a sve ostale injekcije su dozvoljene u toku posta, bilo da su date u mišić ili venu, te da se njihov okus osjeća u grlu ili ne.
4.Vađenje krvi otvaranjem vene, međutim  bilo koje drugo krvarenje (kao što je iz nosa ili nakon vađenja zuba) ne kvari post.
5.Namjerno povraćanje kvari post, za razliku od prirodnog povraćanja koje ne kvari post.
6.Menstruacija ili krvarenje nakon porođaja također kvari post.

SADEKATUL-FITR

Sadekatul-fitr je oblik obavezne milostinje koja se daje na kraju ramazana. Ona čisti i iskupljuje osobu od njenog bestidnog govora i nekih propusta tokom posta, ali isto tako hranom opskrbljuje druge osobe, koje su u potrebi. Ova milostinja mora biti podijeljena prije bajram-namaza, u protivnom smatrat će se običnom sadakom.
Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primao je isplatu od jednog sa’a hurmi ili ječma, kao zekatul-fitr, na svakog muslimana, bez obzira bio on rob ili slobodan čovjek, muškarac ili žena, mlad ili star. Ovo je naređivao da se završi prije nego što narod izađe da obavi bajram-namaz.” (Buharija)

BAJRAM-NAMAZ

Ovo je svečanost prekidanja posta. Bajram dolazi u prvom danu mjeseca ševvala, koji slijedi odmah iza ramazana. Toga dana svaki musliman odlazi u džamiju radi prisustvovanja bajramskom okupljanju, koje će se održati nakon izlaska sunca. Svaki vjernik treba da izađe na bajram u svom najboljem odijelu, urednog i čistog izgleda.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da Allahov Poslanik nije počinjao bajramsku proceduru dok ne bi pojeo nekoliko hurmi, a uvijek ih je jeo neparan broj. (Buharija)
Nakon toga dolazi tradicionalna šetnja do mesdžida, kao što je i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao promijeniti put kada bi se vraćao sa bajram-namaza. (Buharija)
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nakon bajram-namaza ustajao ispred ljudi koji bi još uvijek sjedili u svojim saffovima i tada bi im počinjao propovijedati, savjetovati ih ili im davati naređenja. (Buharija)

ZAKLJUČAK

Kao zaključak koji ukazuje na društvenu i psihološku korist posta dovoljne su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj koji može sebi priuštiti da se oženi, pa neka se i oženi, jer će mu to pomoći u uzdržavanju od gledanja u druge, njemu zabranjene, žene, i spasit će ga od bluda. A onaj koji nije u stanju da se oženi, neka posti, jer će mu to umanjiti njegove porive.” (Buharija)

Autor: Muhammed el-Hašimi Mustafa
Prevela sa engleskog: Enesa Hotić-Dizdarević

Print Friendly  Kako da provedemo ramazan (2 dio) pf button both



X