PITANJA

Kakav je propis slikanja u islamu?

Pitanje: Da li je dozvoljeno slikanje u islamu?  

Odgovor: Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Poslanika, s.a.v.s. Dvije su vrste slikanja: slikanje rukom i slikanje aparatom.

Prva vrsta: Slikanje rukom je zabranjeno, pa čak i jedan od velikih grijeha, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  prokleo onoga ko to čini. Nema razlike izmeðu okolnosti da slika bude zasjenjena ili bez zasjenjivanja, i to prema prihvatljivijem mišljenu zbog općenitosti hadisa.

Ukoliko slika prikazuje tijelo, ovakvo slikanje je zabranjeno. Ibnul-Arebi el-Maliki navodi konsenzus učenjaka o tome. (Fethul-Bari, 10/38) Ovdje se izuzimaju lutkice bez ocrtanih likova (očiju, nosa, usta i sl.) Od Aiše, radijallahu anhu, prenosi se da je rekla: ”Igrala sam se lutkicama kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i imala prijateljice koje su se sa mnom igrale.” (El-Buhari, 5779; Muslim, 344)

Druga vrsta: Da slika ne bude utjelovljena, već da bude utiskana na nečemu.

Slikanje se u savremenom dobu obavlja na dva načina:

Prvo: Slikanje koje nema prizor, oličenje i utjelovljenje, kao npr. video-zapis (digitalni aparati i kamere) bez izrade na papiru. Ovakvo slikanje se apsolutno ne može staviti pod propis zabrane. Zato su ovakvo slikanje dozvolili učenjaci koji zabranjuju slikanje fotoaparatom i izradu slika na papiru. Rekli su da nema smetnje za ovakve (digitalne) slike. Takoðer je rečeno: Da li je dozvoljeno snimanje predavanja koja se obavljaju u džamijama, a mišljenje glasi: Takav postupak možda može unijeti pometnju meðu klanjače i možda sam prizor ne bude odgovarajući i sl., ali za to nema smetnje. (Eš-Šerhul-mumti’a, 2/197-199; Ibn Usejmin)

Ustvari, ovakve slike prikazane na ekranima su sa šerijatskog aspekta nestvarne. (Ahkamut-tasvir, Ahmed ibn Alijj, 65-67)

Drugo: Slikanje sa izradom slika na papirima. Pitanje slikanja aparatima je predmet razilaženja učenjaka u zadnjim generacijama, neki ga dozvoljavaju, a neki zabranjuju. Sigurnije je sustegnuti se od takvog slikanja, jer u najmanju ruku spada u sumnjive stvari,  a ko ih se bude čuvao, očuvat će svoju vjeru i čast. Meðutim, ukoliko bi postojala potreba za slikanjem, kao što je lična karta i sl., onda nema smetnje, jer potreba odbacuje sumnju, a šteta se nije ostvarila primjenom ove sumnjive stvari, tako da potreba odbacuje svaki vid štete

Meðutim, treba sagledati i sljedeće: Kada čovjek želi da slika na dozvoljen način, treba imati u vidu pravila i cilj. Ukoliko bude slikao nešto što je zabranjeno, onda je i takvo slikanje zabranjeno. Ukoliko ima za cilj slikati nešto što je obavezno, onda je i takvo slikanje obavezno. Nekada je slikanje obavezno, a posebno je to vezano za video-zapise. Kada bismo vidjeli čovjeka kako radi neki zločin vezano za kršenje prava ljudi, kao npr. da ukrade ili ubije i sl., i ne bismo mogli drugačije dokazati taj zločin osim slikanjem, slikanje tada postaje obavezno, zato što sredstva poprimaju propise ciljeva. Ukoliko bismo uslikali odreðenu osobu kako bismo ukazali na njen identitet bojeći se da neko drugi ne bude optužen za taj zločin, takoðer, za to ne bi bilo smetnje, pa čak se to i traži. Ukoliko bismo nešto uslikali radi igre, zabave i naslade, onda je to haram bez imalo sumnje. (Eš-Šerhul-mumti’a, 2/197-199)

Propisi o zadržavanju slika:

1. Da bude okačena tako da joj se pridaje respekt i veliča se, kao što su slike kraljeva, velikana, ministara, naučnika i sl., ovo je zabranjeno jer predstavlja jednu vrstu pretjerivanja prema stvorenjima.
2. Da bude okačena radi prisjećanja, kao kada se okače slike prijatelja, rodbine i sl. Ovo je, takoðer, zabranjeno zbog hadisa koji se navodi u Sahihul-Buhariju, a prenosi ga Ebu Talha koji kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima pas ili slika.” (Muslim, 3104)
3. Da slika bude omražena (ne pridaje joj se pažnja), kao što su slike na tepisima i jastucima. Imam En-Nevevi od velike većine učenjaka iz reda ashaba i tabiina prenosi njihovu dozvoljenost.
4. Da slike budu toliko proširene i u upotrebi da je iskušanost njima postala generalnom i teško ih je ukloniti, kao što su slike na novcu i dr., čime je danas iskušan islamski ummet. Očituje se da nema smetnje za ovo, ukoliko se ovakve slike naðu u rukama bez posebne namjere i cilja. Allah najbolje zna.     

 
Odgovorio: Emir Demir, prof.
Print Friendly  Kakav je propis slikanja u islamu? pf button both



X