obama-ahmadinejad

Kajsar čestitao Kisri praznik Nevruz

Piše: Dr. Muhammed el-Hudajf
Američki predsjednik čestitao je iranskom narodu i predsjedniku (Islamske) Republike Iran praznik Nevroz – vatropoklonički praznik koji Perzijanci slave još od prije tri hiljade godina. U jednom historijskom periodu Perzijanci i Bizantinci bili su u sukobu i smjenjivali su se u dominaciji nad arapskim plemenima. Historija se nije mnogo promijenila. Arapska ”velika plemena” ostala su u svojoj pristrasnosti, rascjepkanosti, borbi oko vlasti, lojalnosti drugima, te spletkarenju jednih protiv drugih u svim historijskim periodima. Stanje se vratilo na ono kako je i prije bilo. Arapskim ”velikim plemenima” djelimično dominiraju Bizantinci, a nad ostalima vraća se prevlast Perzijanaca. Ono što se promijenilo kod savremenih arapskih ”velikih plemena” u odnosu na prijašnja plemena jeste da nisu ni u čemu uspjeli, pa čak ni okupiti se u Zu-Karu po drugi put. I ne samo to, Bizantinci i Perzijanci usaglasili su se da će raspodijeliti svoju dominaciju nad Arapima umjesto da se međusobno oko nje bore.

Na licu američkog predsjednika prilikom izražavanja čestitke pokazivali su se znakovi poraza, jer se ponizio javno pružajući ruku saradnje Kisri i Perzijancima. Čestitao mu je jedan vatropoklonički praznik tražeći pomoć u Iraku i Afganistanu – kako bi dobio prevlast nad arapskim sunnijama i Afganistancima koji su porazili američku imperiju, a time i Bizantince, a već su te iste ”sunnije” davno prije uništile Perzijsku imperiju i zabranile idolopokloničke praznike i obrede.

Američka ekonomija svjedoči veliki pad, tako da sama Amerika nije više u mogućnosti da finansira rat i predvodi vojne pohode na islamski svijet. Evropski saveznici shvatili su da su američke vojne pustolovine doživjele potpuni kolaps. Došla je svjetska ekonomska kriza koju su posebno osjetile američke finansijske institucije. Njihova ekonomija je posrnula, a iste ekonomske institucije, koje su bile vezane za američku ekonomiju, bankrotirale su i zapale u ogromnu krizu koja ih je odvela u nezaobilazni tjesnac recesije i enormne nezaposlenosti.
Amerika ne može više nositi breme finansiranja svojih ratova, a kamoli da konkurentno ponovno uđe u novi rat. Njihovi saveznici u NATO-u shvatili su dubinu krize i vlastitu nemoć da, bez imalo mudrosti i prisebnosti, plaćaju fakture skupih kolonizatorskih pohoda od Bagdada do Kabula. Oni su ortaci u zločinima koji se čine od Gaze do doline Suvata. To je rat sa visokom cijenom, i u ljudskom i u materijalnom smislu, jer u odbranu ustaju ljudi koji su sa svojim imanom, elanom i duhom nepokolebljivi.

Amerika, koja je doživjela kolaps u Iraku, te istrošila i ljudske i materijalne potencijale, također, obilno krvari i u Afganistanu zbog nepokolebljivosti časnih ljudi koji su stali u odbranu vlastitog praga. Potom, na kraju ne nalazi boljeg saveznika od starog saveznika Irana koji će je iščupati iz krize nakon što mu uruči finansijsku pomoć preko kolonizatorskih admirala.
Ovaj Obamin jasni poziv Iranu na saradnju predstavlja samo produžetak već starih veza, ali ne i u javnosti, jer sve je to kamuflirano medijskom hajkom i sloganima, poput ”Veliki šejtan” i ”Osovina zla”, od kojih obje strane vide korist.

Veza između ove dvije države traje još od Homeinijeve (islamske) revolucije – od isporuke izraelskog oružja Iranu u aferi Iran – Contra do prelaska američkih aviona  B-52 preko iranske teritorije radi bombardovanja Kabula s ciljem obaranja islamske vlasti talibana. Saradnja se završava na okupaciji Iraka, kontroli i sprečavanju skupina i šiitskih milicija da se ne usprotive osvajačkim snagama, kako bi im olakšali prevlast u Iraku. Ovaj prizor se čini historijski i izaziva osjećaj gorčine, ali i podsmijeha. Međutim, u stvarnosti se očituje još veći kolaps: arapske države protežu se od Atlantskog okeana do Zaljeva sa ukupnim brojem stanovnika od tri stotine miliona, a ponašaju se poput ”plemena” u prihvatanju dominacije Amerike i Irana.
Šta se ustvari dešava? Perzijanci, još od poražavajuće bitke na Kadisiji i svrgavanja Kisre, sanjaju o vraćanju svoje dominacije nad arapskim državama. Kako je Iran dobio svu snagu i utjecaj, a njegova ekonomija je slabija od ekonomije samo jednog Dubaija? Zašto Iran ima tako jaku i utjecajnu ulogu u tom području, a istu nema jedna velika država poput Egipta koji je na koljenima pred Izraelom? Zašto nas sada Amerika želi dijeliti sa Iranom, a njeni krucijalni strateški interesi vezani su za naša područja?

Zašto arapske vođe sami sebi ne postave ova pitanja kako bi shvatili zašto Iran širi svoj utjecaj, umjesto njihovog ispraznog medijskog graktanja o isfabriciranim pričama o ćelijama Hezbollaha?!
Da li imaju imalo stida, ne kažem imalo strateških pogleda (!), pred svojim narodima? Neka upitaju Ameriku zašto su nesposobni! Neka je upitaju kako pregovara sa Iranom o konačnom rješenju za naša područja!

Izvor: islamtoday.net   
Za minber.ba preveo E.U.

Print Friendly  Kajsar čestitao Kisri praznik Nevruz pf button both



X