Kad je glava zdrava, biće zdravo i ostalo tijelo

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kad je glava zdrava, biće zdravo i ostalo tijelo Deda 20mrazUzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: ‘’Nisu nikako isti slijepac i onaj koji vidi, ni tmine i svjetlo, ni hladovina i vjetar vrući, i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš one u grobovima dozvati, tvoje je samo da opominješ.’’ (Fatir, 19-23.) Još jedna novogodišnja noć je za nama. I u ova, kao i sve prethodne, protekla je u znaku ludila, razvratne muzike, neartikulisanih krikova, dernjave, pijančenja i orgijanja, a što sve skupa moderni i bezbožni homo sapiens naziva ”dobrim vibracijama.”  Kada su kazaljke na satu najavile nastupanje Nove godine, većina građana Bosne i Hercegovine, kako se ne bi razlikovali od drugih, podigli su svoje čaše da nazdrave, ni sami ne znaju čemu, valjda sveopćoj bjedi i svim krizama, patnjama, nepravdi, siromaštvu, bezvlašću, korupciji i beznađu, koji nas čekaju u novoj,  2012. godini.
Da novogodišnji mahmurluk neke ljude malo duže drži potvrdili su nam samoopredjeljeni bošnjački ateisti i dokazani islamofobi. Naime, još uvjek je u žiži interesovanja žučna rasprava i polemika o proslavljanju Nove godine. Direktan povod za tu polemiku su tekstovi objavljeni na zvaničnom portalu Islamske zajednice u kojima se skreće pažnja Bošnjacima muslimanima da ne učestvuju u proslavljanju nemuslimanskih praznika, samim tim i Nove godine, jer je to, sa stanovišta Šerijata,  nedopustivo.
To je izazvalo revolt kod nadobudnih bošnjačkih ateista, pa su zbog toga u svom  pogromaškom stilu, bezobzirno i svim raspoloživim sredstvima još jednom nasrnuli na Islamsku zajednicu i njeno rukovodstvo.

Kurspahićev novogodišnji trenutak samoobmane
Uglavnom se taj novogovor starih i etabliranih bošnjačkih ateista svodi na otrcane i besmislene fraze u kojima se skreće pažnja Islamskoj zajednici i muslimanima da ko’ džoja oni imaju pravo da vjeruju u šta hoće i da proslavljaju ili bojkotuju praznike koje hoće, ali nemaju pravo da na taj način odvajaju Bošnjake od Srba i Hrvata i da iznova razbijaju vjekovno ‘’bratstvo i jedinstvo.’’ Posebno je, nakon novogodišnje terevenke i mahmurluka, bio raspoložen za krtiku i dijeljenje ‘’savjeta’’ Islamskoj zajednici, već odavno zaboravljeni Kemal Kurspahić, koji se svojom kolumnom i kritčko-mudrijaškim osvrtom na bojkot novogodišnjih praznika od strane IZ-e, vratio iz mrtvih i vaskrsnuo u onom starom komunističkom, Djeda-mrazovskom ruhu i stilu. Tako je on spomenute tekstove sa portala www.rijaset.ba, okarakterisao kao: ‘’pokušaj produbljivanja jaza između bosanskih muslimana i hrišćana i redefinisanja muslimanskog i bošnjačkog identiteta do isključivosti i zadrtosti.’’ Za njega su takvi stavovi predistorijski i oni vode u potpunu getoizaciju Bošnjaka. Osim toga, zabrinuti i konsternirani Kurspahić, debelo zamjera Islamskoj zajednici na, kako reče: ‘’prilično agresivnom nastojanju da se redefiniše – temeljito promijeni – sam karakter bosanskih muslimana.’’ Da bi na kraju ustvrdio kako je čudno i apsurdno da neko zabranjuje da se slavi i čestita Nova godina koja je ‘’samo jedan trenutak’’, a koji je opet sav u znaku ‘’dobrih vibracija i lijepih želja.’’

Pored površnosti, neistina i logičkih grešaka kojima obiluje Kurspahićeva kolumna, ipak najviše iritira neopisiva drskost samodeklariranih ateista da drže lekcije muslimanima i njihovim vjerskim vođama, čak i iz osnova islamskog vjerovanja, kulture i ponašanja, pokušavajući svoje lukavštine prodati pod mudrosti koje su danima smišljane, a koje su tobože produkt brige za vlastiti narod.

Ne, idealu islama, da, idolima paganizma i bezbožništva

Zašto se nama muslimanima uvijek spočitava to što se protivimo proslavljanju i  obilježavanju određenih datuma i praznika koji su utemeljeni na neislamskim vrijednostima, a koji su vremenom, ponajviše permanentnom indoktrinacijom i lobiranjima, postali svesvjetski praznici i univerzalne kulturno-civilizacijske vrijednosti? Zašto bi mi muslimani morali slaviti te tuđe ‘’univerzalnosti’’ i zašto nam se uporno na teret stavlja netolerancija i sijanje nereda zbog insistiranja na tome da to nisu naši praznici i da ih ne trebamo slaviti i obilježavati?
Kad se stvar malo bolje sagleda dođe se do jednostavnog zaključka, a to je da ta silna halabuka nema nikakvog smisla ni logike, već se radi o tome da su zagovornici takvih ideja zadojeni željom da po svaku cijenu spriječe muslimane, u našem slučaju muslimane Bošnjake, da istinski prigrle islam i da ga vole kao svoju vjeru, ideju vodilju i kao temelj svoga identiteta.
Bošnjački ateisti ne žele nikome dozvoliti, pa tako ni Islamskoj zajednici u BiH, da na Bošnjake gleda kroz pripadnost islamu i da se bošnjaštvo stavlja u kontekst islama. Njihova životna deviza i želja je da Bošnjaci odbace ideal islama, a zadrže idole paganizma i bezbožništva kojim su zadojeni pa kroz život hodaju naglavačke, kako je to opisano u sljedećim kur’anskim ajetima: ‘’Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodaru svome kao onaj kojem se lijepim čine ružna djela njegova i koji se za strastima svojim povodi?’’ (Muhammed, 14.) Zatim: ‘’Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?’’ (El-Mulk, 22.) Oni su zapravo predstavnici tzv. masovne,  bezbožničke kuluture i  u svom primitivizmu i agresivnosti žele da zbrišu s lica zemlje sve što se ne uklapa u sheme tog  primitvizma. Takvi žele muslimanima zabraniti da misle svojom glavom i da vjeruju i rade ono što misle da je za njih dobro, a kada naiđu na one koji misle svojom glavom, onda im  bošnjački ateisti rade o glavi.

Krajnje je bezobrazno, drsko i nemoralno tražiti od muslimana koji svoj život nastoje urediti i uskladiti sa univerzalnim Božanskim uputama, da se deciviliziraju, da budu rulja, bez vjere i vlastite kulture i kulturnih obilježja po kojima se prepoznaju, po kojima su posebni, i po kojima dokazuju svoju prisutnost i postojanje kao zaseban vjerski, kulturni i civilizacijski entitet, koji ljubomorno čuvaju svoju vjeru, kulturu i povijest, a tuđe uvažavaju i tolerišu, koji nikako ne pristaju da budu epigoni, slijepi sljedbenici, repa bez korjena, oni koji oponašaju druge, a niti drugima brane da se potvrde kao ličnosti kroz svoju vjersku, nacionalnu i kulturnu različitost.
Nečiji stav, mišljenje, način života, nekome može biti neprihvatljiv i antipatičan, ali nikada ne smije uzeti pravo drugom i drugačijem da iznese svoje stavove i da živi po uzusima koje je on prihvatio kao svoje.

Glavni razlog agresivnih reakcija bošnjačkih ateista na muslimansko opredjeljenje da u potpunosti slijede svoju vjeru, je jeftini ateistički naum da Bošnjake zauvjek ostave u nekom tuđem, komunističkom, bezbožničkom, obezličenom identitetu. Kur’an nam otkriva njihove namjere koje se ne mjenjaju do Sudnjega dana, kad kaže: ‘’Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki.’’ (En-Nisa, 89.)
Njima je važno da obeshrabre i zaplaše bošnjačke lidere, prije svega one vjerske, i da ih odvrate od svake pomisli da oni svojim ugledom i autoritetom predvode kampanju bošnjačkog vraćanja u okrilje uzvišene Allahove vjere, islama.

Sve dok tu kampanju vode  tzv. vehabije ili neki anonimusi to za njih ipak nije problem, jer je to vrlo lahko svesti pod radikalizam, fantizam, vjerski puritanizam, i predstaviti kao incident, međutim, kada zvanična Islamska zajednica i ugledni islamski intelektualci vode tu stvar i podržavaju je, onda se pali crveno svjetlo.

Zato je halabuka oko proslavljanja novogodišnjih praznika još jedan u nizu pokazatelja zbog čega su zapravo Islamska zajednica i reis ul-ulema na stalnoj meti bošnjačkih ateista i ostalih antiislamista. Zbog toga što rade svoj posao, a to se našim dušmanima nikako ne sviđa. I onda kada Bošnjaci budu dosljedno slijedili principe islamskog vjerovanja i kada se ne budu poistovjećivali sa nemuslimanima čak ni u proslavljanju njihovih praznika, kad budu svjesni i čvrsto u to vjerovali, da je čovjek sin svoje kulture koja se mora ljubomorno čuvati, i nipošto napustiti, niti obezvrjeđivati i i zaboravljati, onda ćemo biti jaki kao bedem neprobojni. Tada i samo tada, nećemo se bojati kojekavih dodika i njihovih prijetnji i vrlo lahko ćemo postići i ostvariti jedinstvo, kako u vjerskom, tako i u političkom i svakom drugom smislu. A jedinstvo je naš najveći argument i garant opstanka na ovim prostorima.

Častan stav rukovodstva Islamske zajednice
Posebno raduje i ohrabruje častan stav koji je, u ovoj silnoj antiislamskoj kampanji, zauzela Islamska zajednica na čelu sa reis ulemom, što u stvari takvoj instituciji jedino i dolikuje. Za razliku od nekih prijašnjih vremena kada se naša ulema, ili veliki broj njih, bio zakleo na šutnju, oportunizam i izolaciju, živeći u iluziji da će se stanje samo od sebe popraviti i da će laži i hajka na muslimane biti otkriveni i da će država pravedno reagirati i zaštiti nevine građane. Očigledno je da sadašnje vođstvo islamske zajednice pobjedilo strahove od svih vrsta prijetnji, i da se u ime Allaha ne boje ničijeg prijekora. Svjesni da ovaj naš voz više neće čekati, i neće ponovo istim tračnicama proći, i svjesni ugovora koji je Allah uzeo od uleme, da će javno govoriti samo istinu i da će hrabro braniti prava mazluma i obespravljenih.

Mi smo kao narod ispisali najljepše stranice ponosa, hrabrosti, žrtve u toku agresije na našu državu i našu vjeru, tim putem moramo nastaviti i u miru, ali zato su nam potrebni ljudi od ilma, mudrosti, iskreni, pobožni i hrabri, da nam pomognu da sačuvamo čistotu naše borbe i naše žrtve.

Neka predvodnicima Islamske zajednice i muslimana u Bosni i Hercegovini uzor bude Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i istinski islamski učenjaci koji su svoje znanje, mudrost, pobožnost i hrabrost pokazali onda kada je bilo najpotrebnije. I kao savjet i podstrek da ustraju na putu istine, podsjećamo ih na slučaj Ahmeda ibn Hanbela i predaju o njegovom iskušenju koju je prenio njegov prijatelj Ebu Džafera El-Enbari, rekavši: ‘’Kada sam čuo šta halifa Me’mun sprema Ahmedu ibn Hanbelu, prešao sam rijeku Eufrat i došao imamu Ahmedu u posjetu. Nakon što smo se poselamili rekao sam mu: ‘’Znaj da si ti sada glava i vođa kojeg ljudi slijede. Ako ti pod pritiskom kažeš da je Kur’an stvoren, za tobom će se povesti i ostali muslimani, a ako to ne kažeš, onda ćeš mnoštvo ljudi sačuvati te zablude. I znaj da, ako te Me’mun i ne ubije ukoliko popustiš njegovom pritisku, smrt nećeš i ne možeš izbjeći. Boj se Allaha i ne odgovaraj im onako kako bi oni željeli.’’ I neka im je uvjek na umu kur’anski ajet: ‘’O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.’’ (El-Maide, 105.).

Saff br. 308.

Print Friendly  Kad je glava zdrava, biće zdravo i ostalo tijelo pf button both



X