crnikamen

Kaba i Crni kamen

Piše: Dr. Safet Kuduzović

Kaba je prvi hram podignut za ljude, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Prvi hram podignut za ljude jeste onaj u Beki, blagoslovljen i putokaz svjetovima” (Ali Imran, 96), i Kaba je kibla svih muslimana, a ova činjenica potvrđena je kur’anskim ajetima i hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te konsenzusom učenjaka iz svih generacija (vidjeti: Et-Temhid, 17/54; Bidajetul-mudžtehid, 1/111; Bedaius-sanaia, 1/308; El-Medžmua, 3/193; Medžmuu fetava, 22/215; El-Ikna, 1/348–350; Fethul-Bari, 1/503; El-Bahrur-raik, 1/300). Uzvišeni Allah kaže: “Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo ti sigurno dati da se okrećeš prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Mesdžidul-haramu! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njemu.” (El-Bekara, 144) Ibn Abbas kaže: “Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Kabu, činio je dovu duž svake njene strane, a nije klanjao sve dok nije izašao iz nje. Pošto je izašao, klanjao je dva rekata naspram same Kabe i rekao: ‘Ovo je pravac okretanja u namazu.’” (El-Buhari, 100/398; Muslim, 9/74/1330)

Gradnja Kabe

Kada je u pitanju prvi graditelj Kabe, islamski historičari s tim u vezi imaju različita mišljenja. Od učenjaka prvih generacija navode se predanja koja ukazuju na to da je Allah stvorio Kabu prije stvaranja nebesa i Zemlje, kao što se spominju predaje u kojima se navodi da su meleki prvi sagradili Kabu prije stvaranja Adema, alejhis-selam. Također, od ispravnih prethodnika bilježe se predanja u kojima se navodi da je Adem prvi sagradio Kabu. (Vidjeti: El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/66–82; Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/178; Umdetul-kari, 9/211 i 16/288; Ifadetul-enam, 1/284–291) Većina ovih predanja ima neispravne lanace prenosilaca, a u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, koliko mi je poznato, ne postoji argument koji bi išao u prilog ovim mišljenjima. Izjave u kojima se spominje da je Adem, alejhis-selam, sagradio Kabu, ili da je to učinjeno prije njegovog vremena, uglavnom vode porijeklo od israilijata čiju vjerodostojnost ne potvrđujemo niti negiramo, ali ih ne uzimamo kao validan argument, kako tvrdi Ibn Kesir. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/178)

Imam Ibn Džerir et-Taberi, nakon što je spomenuo različite mogućnosti po pitanju gradnje Kabe, rekao je: “Bilo kako bilo, mi o tome nemamo pouzdanih informacija. To je pitanje čija se suština može dokučiti isključivo viješću od Allaha ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ne postoji hadis koji bi mogao biti validan argument na ovom mjestu.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 1/763)

Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu spominje da su Ibrahim i Ismail, alejhimas-selam, podizali temelje Drevnog hrama. Uzvišeni kaže: “I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, (molili su): ‘Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš.’” (El-Bekara, 127) Što se tiče postojanja Kabe u vremenu prije nego što su Ibrahim i Ismail podigli njene temelje, o tome islamski učenjaci imaju oprečna mišljenja. (Vidjeti: Ibn Dževzi, Zadul-mesir, 2/515)

Dova koju je Ibrahim učio nakon što je ostavio Hadžeru i Ismaila u Meki aludira na to da je Kaba bila sagrađena i prije njegovog dolaska u Meku. Uzvišeni Allah spominje nam riječi Ibrahima, alejhis-selam: “Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje časne Kabe, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim, 37) Šejh Eš-Šinkiti kaže: “Citirani ajet aludira na to da je Kaba bila sagrađena i da je dotrajala. Na isto ukazuju riječi Uzvišenog: ‘I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Kaba.’” (Vidjeti: Advaul-bejan, 5/40) Prenosi se da je Abdullah b. Abbas u komentaru ajeta: “I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali…”, rekao: “Dizali su temelje koji su se prije toga nalazili na istom mjestu.” (Ibn Džerir, Džamiul-bejan, 1/759/1678. Imam El-Ajni ovo predanje ocjenjuje ispravnim. Vidjeti: Umdetul-kari, 18/93)

Prenosi se da je Alija b. Ebu Talib rekao: “Kada je Ibrahimu, alejhis-selam, naređeno da gradi Kabu, našao se u nedoumici jer nije znao kako da gradi. Tada mu je Allah poslao žestoki vjetar koji je imao glavu. Od vjetra se napravio krug u obliku štita na koji je Ibrahim stao i gradio Kabu. U Meki je bila velika vrućina, a Ibrahim je svakoga dana dizao po jedan red. Kada je došao do mjesta gdje treba biti kamen, poslao je Ismaila da potraži odgovarajući kamen. Nakon što je Ismail otišao, došao je Džibril s Crnim kamenom. Vrativši se, Ismail je upitao: ‘Odakle ti ovaj kamen?’, a Ibrahim je rekao: ‘Od Onoga ko se ne pouzdaje u tvoju i moju gradnju.’” (El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/108–109/63; El-Hakim, 1/629/1684; Ed-Dija, El-Ehadisul-muhtare, 2/60–62/438; El-Bejheki, Šuabul-iman, 3/436–437/3991. Imam Ez-Zebebi ovu predaju ocjenjuje ispravnom. Vidjeti: Telhisul-mustedrek, 1/629)

Crni kamen

Crni kamen nalazi se u uglu Kabe koji je najbliži njenim vratima i odignut je od zemlje više od jednog metra. Kada se oni koji žele tavafiti nađu između Crnog kamena i zelenih neonskih lampi postavljenih na svakom spratu džamije, tada počinju s tavafom i završavaju na istom mjestu. Prethodno smo spomenuli da je Džibril, alejhis-selam, došao Ibrahimu s Crnim kamenom. Ovaj džennetski kamen obložen je crnom masom koja je uokvirena srebrenim okvirom. Međutim, od Crnog kamena u ovoj masi ima samo osam manjih parčadi koji se razlikuju po svojoj veličini. Najveće parče je kao datula. Ovi djelići Crnog kamena smješteni su u srednjem predjelu crne mase i mogu se lahko uočiti i osjetiti prilikom dodira. Prema tome, puki dodir ili ljubljenje crne mase ne tretira se dodirivanjem Crnog kamena.

Ovaj kamen spušten je iz Dženneta i bio je bjelji od mlijeka, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha. Postoje izjave koje ukazuju na to da je samo vrh kamena pocrnio, dok je ostali njegov dio i dalje bijel. Prenosi se da je Mudžahid b. Džebr rekao: “Pogledao sam u Crni kamen kada je Ibn Zubejr renovirao Kabu i vidio da je cijeli kamen, koji je skriven u zidu Kabe, bijele boje.” (El-Fakihi, Ahbaru Mekke, 1/92/27, sa slabim lancem prenosilaca) Ebu Avn je rekao: “Vidio sam dio Crnog kamena koji je u zidu Kabe, bio je svijetao poput srebra.” (El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/314/241, sa slabim lancem prenosilaca) Muhammed b. Nafia el-Huzai kaže: “Kada su keramiti vratili Crni kamen 339. h. g., vidio sam ga prije nego što je vraćen na svoje mjesto: njegov je vrh bio crn, a ostali dio bijel. Njegova je dužina kao podlaktica.” (Vidjeti: Ez-Zehebi, Tarihul-islam, 25/48; Es-Sujuti, Tarihul-hulefa, str. 314) Kada se srušila Kaba 1039. h. g., zbog velike poplave, njenoj gradnji prisustvovao je imam Muhammed b. Allan el-Mekki, koji je rekao: “Dio Crnog kamena koji je sakriven u zidu Kabe bijele je boje, kao Mekamu Ibrahim.” (Vidjeti: Muhammed b. Tahira el-Mekki, Et-Tarihul-kavim, 3/244–245)

Što se tiče obima Crnog kamena, uglavnom se spominje dužina podlaktice ili kosti podlaktice (dakle, između trideset i pedeset centimetara). Abdullah b. Amr b. El-Âs kaže: “Crni kamen bio je bjelji od mlijeka, a njegova je dužina kao kost podlaktice.” (El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/454/439, sa slabim lancem prenosilaca) Što se tiče širine, Ibn Allan, koji je vidio cijeli Crni kamen, kaže da širina kamena iznosi trećinu podlaktice.” (Vidjeti: Et-Tarihul-kavim, 3/244)

Tokom historije Crni je kamen prolazio kroz različite etape koje su predstavljale veliku opasnost po njega. Allahovi neprijatelji keramiti (zabludjela sekta koja je svojim nakaradnim ubjeđenjima izašla van okvira islama. Vidjeti: Medžmuu fetava, 13/237) na čelu sa svojim kraljem Ebu Tahirom Sulejmanom el-Kirmitijem, nakon što su ušli u Meku u vrijeme hadža 317. h. g. i ubili oko trideset hiljada ljudi i njihove leševe bacili u Zemzem, skinuli su vrata Kabe i njen prekrivač, porobili žene i djecu i ubili namjesnika Meke Ibn Muhariba, raspolovili su Crni kamen i odnijeli ga sa sobom. Kod njih je kamen ostao oko dvadeset dvije godine. (Vidjeti: Es-Sijer, 15/320–321; Medžmuu fetava, 27/467; Fethul-Bari, 3/539; Umdetul-kari, 9/242)

Nakon toga, 363. h. g. u podnevsko vrijeme, kada zbog velike žege nije tavafio niko osim jednog ili dvojice ljudi, Crnom kamenu prišao je nepoznat čovjek i krampom snažno udario po njemu. Kada je drugi put digao kramp, jedan Jemenac koji je tavafio u to vrijeme pritrčao je i uhvatio ga za ruku. Silnik je izvukao veliki nož i zabio ga u tijelo Jemenca tako da se odmah strovalio na zemlju. Kada su ljudi zaustavili njegovo nasilje, vidjeli su da se radi o Bizantincu kršćaninu kojem je ponuđena velika suma novca da razbije Crni kamen. Nakon toga, izveden je van džamije i spaljen u vatri. (Vidjeti: Fadlul-hadžeril-esved, str. 32)

Zatim je, 413. h. g., jedan od sljedbenika El-Ubejdija, koji je za vrijeme svoje vladavine iskrivio vjeru ljudi u Egiptu, došao u Meku. Dvanaestog zul-hidžeta nakon džuma-namaza, a prije nego što su hadžije stigle u Meku, prišao je Crnom kamenu i buzdovanom tri puta udario po Crnom kamenu tako da se njegov vrh isparčao na tri dijela. Silnik je udarao i govorio: “Dokle će više kamen biti obožavan! Neće me ni Muhammed ni Alija spriječiti da uradim što sam naumio! Danas ću srušiti Kabu!” Prisutni su bez oklijevanja opkolili silnika, ubili ga i raskomadali, a potom spalili. (Vidjeti: Es-Sijer, 15/185; El-Kamilu fit-tarih, 8/141)

Pored spomenutih, bilo je i drugih nasrtaja na Crni kamen, koji su, hvala Allahu, završavali bezuspješno. Uzvišeni Allah odredio je da Njegova riječ bude gornja i muslimani će, Allahovom dozvolom, imati priliku doticati i ljubiti Crni kamen sve dok Kaba ne bude uzdignuta, što je nagoviješteno u vjerodostojnom hadisu. (Ibn Ebu Šejba, 1/418 /Kešful-hafa/; Ibn Huzejma, 4/128/2506; Ibn Hibban, 15/153/6753; El-Hakim, 1/608/1610. Imam El-Hakim, Ez-Zehebi i El-Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 3/434–435; Sahihul-mevaridiz-zaman, 1/410)

Odlike Crnog kamena

– Crni kamen je džennetskog porijekla. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Crni je kamen spušten iz Dženneta, bio je bjelji od mlijeka, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha.” (Et-Tirmizi, 3/217/877; Ahmed, 1/307; Ibn Huzejma, 4/219–220/2733. Imam Et-Tirmizi i šejh El-Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1144)

– Crni kamen je džennetski rubin. Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Crni kamen i Mekamu Ibrahim su dva džennetska rubina. Da Allah nije utrnuo njihovo svjetlo, osvijetlili bi prostor između istoka i zapada.” (Et-Tirmizi, 3/217/878; Ahmed, 2/213; Ibn Hibban, 9/24/3710. Imam El-Hakim, En-Nevevi i šejh El-Albani ovu predaju smatraju ispravnom. Neki islamski učenjaci ipak su prigovorili ovom predanju. Vidjeti: El-Medžmua, 8/50; Fethul-Bari, 3/540; Sahihul-džamia, 1/336) U jednoj verziji navodi se dodatak: “I ne bi ih dodirnuli ni zaraženi ni bolesnici a da ne bi ozdravili.” (El-Bejheki, 5/122/9230. Imam En-Nevevi, El-Ajni i šejh El-Albani ovu predaju smatraju ispravnom. Vidjeti: El-Medžmua, 8/50; Umdetul-kari, 9/242; Sahihut-tergib, 2/28)

– Crni kamen svjedočit će onome ko ga dotakne iskreno vjerujući. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Crni kamen bit će poslan na Sudnjem danu. Imat će dva oka kojima će gledati i jezik kojim će govoriti. Svjedočit će svakome ko ga iskreno dotakne.” (Et-Tirmizi, 3/285/961; Ibn Madža, 2/982/2944; Ahmed, 1/247; Ibn Hibban, 9/25/3712; Ibn Šahin, Et-Tergib, 2/299/335. Imam Et-Tirmizi i šejh El-Adevi ovu predaju smatraju dobrom. Vjerodostojnom su je ocijenili imam En-Nevevi i šejh El-Albani. Vidjeti: El-Medžmua, 8/50; Sahihu mevaridiz-zaman, 1/420; Sahihul-džamia, 2/944; Es-Sahihul-musned, 1/236)

– Dodirivanje Crnog kamena briše grijehe. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dodirivanje Crnog kamena i jemenskog ugla briše grijehe.” (Ahmed, 2/3; Ebu Ja‘la, 5/135/5663; El-Bejheki, 5/178/9431. Šejh El-Albani ovu predaju smatra dobrom. Vidjeti: Sahihut-tergib, 2/26) Ovo je velika odlika i blagodat kojom je Uzvišeni Allah počastio vjernike da se čiste od grijeha pukim doticanjem Crnog kamena. Vjerodostojnim putem preneseno je da je Ibn Abbas govorio: “Crni je kamen Allahova desnica na Zemlji kojom se rukuje sa Svojim robovima kao što se čovjek rukuje sa svojim bratom.” (Abdurrezzak, 5/39/8919; El-Fakihi, Ahbaru Mekke, 1/89/20; El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/450/428; i Ibn Ebu Omer, El-Musned, 3/326/1295 /El-Metalibul-alije/). Imam El-Busiri i El-Adžluni ovu predaju smatraju vjerodostojnom, a Ibn Hadžer dobrom. Vidjeti: El-Metalibul-alije, 3/326, Ithaful-hajeretil-mehere, 4/74–75; Kešful-hafa, 1/417.) U nekim verzijama ove se riječi pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što je očita greška. (Vidjeti: Medžmuu fetava, 6/397; Es-Silsiletud-daife, 1/390)

– Uzvišeni Allah prima dovu upućenu kod Crnog kamena. Salim b. Abdullah prenosi da je Ibn Omer rekao: “Kod jemenskog ugla stoje dva meleka i aminaju na dove onih koji tavafe, a kod Crnog kamena nalazi ih se bezbroj.” (El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/475/497, s dobrim lancem prenosilaca) Abdulmelik b. Abdullah prenosi da je Ibn Abbas rekao: “Crni je kamen Allahova desnica na Zemlji kojom se rukuje sa Svojim robovima. Tako mi Onoga u čijoj ruci je Ibn Abbasova duša, nijedan musliman neće doviti pored njega a da mu Allah neće dati ono što traži.” (Abdurrezzak, 5/39/8919; El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/450/427, sa slabim lancem prenosilaca) Ikrima, štićenik Ibn Abbasa, prenosi da je Ibn Abbas rekao: “Ko dotakne Crni kamen i uputi dovu (Allahu), Allah će mu primiti dovu.” (El-Fakihi, 1/104/53; Abdurrezzak, 5/30/8880, sa slabim lancem prenosilaca) Ove predaje nisu prenesene izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako se ovakvo nešto ne može tvrditi po vlastitom nahođenju, što jasno ukazuje na to da su ashabi koji su prenijeli ove riječi iste čuli izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili drugih ashaba koji su ih čuli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah najbolje zna.

Na značaj Crnog kamena ukazuje i postupak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga je poljubio i učinio sedždu na njemu. Omer b. El-Hattab prišao je Crnom kamenu poljubio ga i rekao: “Ja znam da si ti kamen, ne štetiš niti koristiš. Da nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da te je poljubio, ni ja te ne bih poljubio.” (El-Buhari, 337/1597; Muslim, 9/15/1270) Kada bi Sabit el-Bunani sreo Enesa b. Malika, poljubio bi njegovu ruku i rekao: “Ruka koja je dotakla ruku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Vidjeti: Es-Sijer, 4/43; Umdetul-kari, 9/241) Omer b. El-Hattab poljubio je Crni kamen i učinio sedždu na njemu, a potom rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da tako čini.” (Et-Tajalisi, 1/32/28; El-Hakim, 1/625/1672. Imam El-Hakim i Ez-Zehebi ovu predaju smatraju ispravnom) Prenosi se od Ibn Abbasa da je činio sedždu na Crnom kamenu tri puta. (Šafija, El-Musned, str. 126; Abdurrezzak, 5/37/8912; El-Bejheki, 5/121/9224. Imam En-Nevevi ovo predanje smatra autentičnim. Vidjeti: El-Medžmua, 8/46) Većina islamskih učenjaka smatra pohvalnim činjenje sedžde na Crnom kamenu. (Vidjeti: El-Medžmua, 8/45; Fadlul-Hadžeril-esvad, str. 63)

U jednom hadisu koji prenosi Džabir b. Semura navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja znam kamen u Meki koji mi je nazivao selam prije poslanstva. Znam ga i sada.” (Muslim, 15/31/2277) Neki učenjaci smatraju da je, ustvari, Crni kamen nazivao selam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (Vidjeti: Ikmalul-mulim, 7/236; El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 10/272; Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/119; Mikatul-mefatih, 10/529; Fejdul-Kadir, 3/23)

U jednom hadisu, koji ima izvjesne slabosti u lancu prenosilaca, navodi se da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mogao suzdržati suze u očima kada je ugledao Crni kamen. U opisu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadža, Džabir b. Abdullah kaže: “Ušli smo u Meku u jutarnjim satima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je do džamijskih vrata i privezao svoju jahalicu. Ušao je u džamiju, dotaknuo Crni kamen i zaplakao…” (El-Hakim, 1/625/1671; El-Bejheki, 5/120/9221. Imam El-Hakim i Ez-Zehebi ovu predaju smatraju ispravnom. Međutim, šejh El-Albani ovo je predanje ocijenio kao ništavno i njegova je ocjena prioritetnija. Vidjeti: Daifut-tergib, 1/363)

U hadiskim zbirkama navode se i drugi hadisi kao i predanja ashaba u kojima ukazuje na odlike Crnog kamena, međutim, islamski učenjaci kritički su se osvrtali na ove verzije, pa ih ovom prilikom nećemo spominjati.

 

El-Asr

 

Print Friendly  Kaba i Crni kamen pf button both



X