Izbor Omera za halifu

Priredio: Ahmed Džinović

Pošto je pitanje izbora halifa nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osjetljiva tema i pogodno tlo za neke sekte da među muslimanima pokušaju proširiti dezinformacije u vezi s tim, smatram da svaki musliman treba da upozna ove događaje i kako su se zaista i dogodili. Sažeti prikazi tih događaja, utemeljeni na vjerodostojnim predajama, došli su nam u djelu El-Hulefaur-rašidun, autora dr. Emina el-Quda, našeg savremenika, doktora islamskih nauka iz oblasti hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U jednom od prošlih brojeva bilo je riječi o tome kako je Ebu Bekr izabran za halifu muslimana, a u ovom članku ćemo navesti na koji je način izabran halifa nakon njega, a to je Omer, radijallahu anhu. U nastavku vam donosimo prijevod ovoga događaja iz navedenog djela.

Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, preuzima hilafet

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, išaretom je ukazao muslimanima da Ebu Bekr preuzme hilafet poslije njega, dok je Ebu Bekr o tome ostavio oporuku u kojoj je naveo da ga naslijedi Omer ibn El-Hattab. Ebu Bekr je tražio savjet ljudi o tome, pa su ga oni opunomoćili da on izabere sebi nasljednika. Naime, on je naredio da se sakupe ljudi, pa kada su to učinili, rekao im je: “O ljudi, kao što vidite, došla mi je Allahova odredba, a vama je potreban čovjek koji će vladati i predvoditi namaz, boriti se protiv vašeg neprijatelja i naređivati vam. Pa ako hoćete, ja ću razmisliti i dati vam svoje mišljenje. Tako mi Allaha osim kojeg nema drugog boga, uvijek sam se brinuo za vaše dobro.“ Tada je zaplakao, što učiniše i ostali ljudi, govoreći: “Nasljedniče Allahovog Poslanika, ti si najbolji i najučeniji od nas pa nam ti izaberi halifu.” On im je odgovorio: “Ja ću razmisliti i dati svoje mišljenje. Izabrat ću vam najboljeg od vas, ako Bog da.” (Ed-Dinuri, El-Imametu ves-sijase, 1/25.)

Ovako navodi većina biografskih i historijskih knjiga, dok ćemo mi sada navesti oporuku Ebu Bekra, onako kako ju je naveo Ibn S’ad u Tabekatu Ibn S’ad. On bilježi dugu predaju u kojoj stoji: “Ebu Bekr je pozvao Osmana ibn Affana i rekao mu: ‘Piši: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo oporučuje Ebu Bekr ibn Ebu Kuhafe, na kraju svoga dunjalučkog boravka, a na početku svoga ahiretskog života, kako bi u to povjerovao nevjernik i smutljivac i da bi lažljivac znao da je to istina. Ja vam kao nasljednika iza sebe ostavljam Omera ibn El-Hattaba, pa ga slušajte i pokoravajte mu se. Ja sam se uvijek trudio da ne propustim kakav hajr za Allaha, Njegovog Poslanika, Njegovu vjeru, sebe samog i vas. Ako on bude pravedan, to je onda ono što mislim i znam o njemu, a ako ne bude tako, pa svakom čovjeku njegovi grijesi idu na leđa. Ja samo želim dobro i ne znam gajb (skriveno). Oni koji zulum čine sigurno će znati u kakvu će se muku uvaliti. Ves-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.’ (…) Zatim je Ebu Bekr pozvao Omera nasamo i saopćio mu svoju oporuku. Potom je izašao od njega, digao ruke i rekao: ‘Gospodaru moj, ja sam im ovim želio samo dobro, jer sam se bojao smutnje. Zato sam i učinio što sam učinio, a Ti to najbolje znaš. Dao sam im svoj prijedlog, te im kao vođu izabrao najboljeg i najčvršćeg među njima… ”’ (Tabekat Ibn S’ad, 3/199-200; vidjeti također ono što je Ibnul-Dževzi naveo od El-Hasana el-Basrija – ”Menakib emiril-mu’minine Omer ibn El-Hattab”, str. 52.)

Potrebno je napomenuti da izbor Omera od strane Ebu Bekra nije bio samostalna odluka, nego se to desilo nakon dogovora i savjetovanja sa ostalim ashabima, jer on nije želio odstupiti od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako je zatražio mišljenje ashaba hoće li njemu prepustiti izbor halife, a njihova dozvola dala mu je takvo pravo. Oni su sami o njemu posvjedočili: “Ti si najbolji i najučeniji među nama pa nam ti izaberi.”

Ove riječi ashaba, kada su Ebu Bekru rekli da je najučeniji od njih, bile su vrhunac zapažanja. Jer, niko bolje ne poznaje teret vladavine i njene poteškoće, šta je dobro za nju, a šta nije, kao onaj koji je oprobao i stekao iskustvo u njoj, koji poznaje prilike u državi i opasnosti koje joj prijete.

Allah ti se smilovao, Ebu Bekre, izabrao si i tvoj je izbor bio najbolji, jer državi je trebao čovjek Omerove siline, snage i pravednosti. Razlog tome je što su muslimani bili u žestokim borbama sa Perzijancima i Bizantincima.

Omerov proglas o načinu vladavine

Poslije smrti Ebu Bekra u utorak navečer, osam noći prije isteka mjeseca džumadel-uhra, trinaeste godine po Hidžri, Omer preuzima vlast u srijedu ujutro te održava hutbu u kojoj obznanjuje svoje principe vladavine: “Iskušan sam vama, a i vi sa mnom. Postavljen sam vam za vladara nakon dva moja prethodna druga, pa ko bude ovdje s nama, mi ćemo se o njemu starati, a ko bude na drugim mjestima, predat ćemo ga onima koji su čvrsti i od emaneta. Ko bude lijepo postupao, mi ćemo pojačati lijep odnos prema njemu, a ko bude činio prijestupe, kaznit ćemo ga, a Allah neka oprosti i nama i vama.” Ljudi su se bojali Omerove strogoće i snage, a on je to znao, te je digao ruke uvis i rekao: ”Gospodaru moj, ja sam žestok pa me učini mekšim; ja sam slab pa me ojačaj; ja sam škrt pa me učini darežljivim.” (Tabekat Ibn S’ad, 3/274; vidjeti također: Ibnul-Dževzi, Menakibu Omer, str. 25.) Kada je vlast prešla u njegove ruke, okrenuo se ashabima i rekao: “Ne smatrajte me strogim, jer sam za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio njegov čuvar reda, a to sam bio i u doba Ebu Bekra, ali kada je vlast prešla na mene, postao sam najslabiji među vama pred licem pravde.”

Izgradnja sistema vlasti

Poslovi uprave i njihovo planiranje ne nastaju iz ničega. Oni nastaju shodno potrebama koje iziskuju postojanje ovakve organizacione politike, pa kad god se pojavi neka nova potreba, pronalazi se odgovor na nju. Tako i sistem vlasti, čija se struktura zaokružila u doba Omera, nije postavljen odjednom, nego je napredovao postepeno i prema potrebama koje su proizlazile iz novonastalih problema. Od najvažnijih temelja ovog sistema je:

Hilafet: Prvi koji je prozvan halifom je Ebu Bekr pa se zbog toga on smatra prvim koji je postavio ovaj sistem, poslije savjetovanja o tome sa ashabima. A novina u doba Omera bila je donošenje načela i preciziranje nadležnosti halife i njegovih odnosa sa podanicima, a sve to bilo je izvedeno iz životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove prakse. Među najvažnijim pravilima ovoga sistema (ove pojave detaljnije vidjeti u knjizi Ed-Devletul-Emevijje, dr. Jusufa el-’Ašša, str. 7-8), su:

Halifa ima dvije funkcije: vladara i imama, što znači da je u njegovim rukama i vjerska i svjetovna vlast.

Vlast halife proizlazi iz ummeta (kojeg prvo izaberu ehlu akd i hal – tj. prvaci naroda, i on svoju vlast crpi iz islama, a ljudi moraju dati prisegu kada halifa bude odabran od strane prvaka i uglednika) jer je on njegov predstavnik. Zbog toga je obavezno da narod da svoju saglasnost halifi, jer u protivnom on to ne može biti. Ta saglasnost izražava se prisegom. Također, narod ima pravo da ukaže halifi na njegove greške i da ga na to upozori, a halifa je obavezan da se savjetuje sa narodom.

Hilafet nije nasljedan, nego se za njega bira najsposobniji i najadekvatniji, a sve radi koristi za ummet i vjeru.

Namjesništvo: Omer ibn El-Hattab bio je taj koji je postavio sistem namjesništva nad islamskim pokrajinama u njegovom konačnom obliku. Što se tiče Ebu Bekra, on je postavio prve temelje ovom sistemu slanjem vojski u borbu, na čijem je čelu bio zapovjednik. A zapovjednik vojske kod Ebu Bekra bio je čovjek koji je upravljao pokrajinom koja bi pala pod njegovu vlast. Konačnu formu ovoga sistema postavlja Omer. U doba njegove vladavine pojavilo se ime namjesnik ili emir (prvi koji je ponio titulu emira bio je El-Mugire ibn Šu’be, a poslije njega ova riječ se koristi i za ostale zapovjednike ili namjesnike).

Namjesnik je u početku imao nadležnosti u svom području kao i sam halifa. U njegovoj nadležnosti bile su zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Međutim, Omer je razdvojio ove tri vrste vlasti i namjesniku ostavio izvršnu vlast i funkciju predvodnika u džamiji. Od njega je uzeo sudsku vlast i imenovao sudije u pokrajinama. Također je preuzeo ubiranje haradža (tj. porez na zemlju koju obuhvata ova vrsta poreza) i imenovao sakupljače spomenute vrste poreza i zekata. Pri tome su ovi namjesnici, sudije i sakupljači bili vezani za halifu. On je bio taj koji ih je postavljao i smjenjivao sa funkcije. Ovaj sistem je ostao u ovoj formi sve do kraja perioda četverice prvih halifa. (Ed-Devletul-Emevijje, str. 10.)

Kao što primjećujemo, ovaj sistem je obuhvatio pozitivne strane oba sistema koja su poznata u današnjim državama, a to su: centralizovana vlast i decentralizovana vlast. Oni su poznati kao dva savremena metoda uprave, ali svaki od njih ima svoje pozitivne i negativne strane. Omer ovdje dolazi sa novom metodom, gdje daje namjesniku određenu samostalnost, ali u isto vrijeme štiteći političku, vojnu i društvenu cjelovitost države.

Državna kasa (bejtul-mal): Prvi koji je oformio državnu kasu bio je Omer ibn El-Hattab. Njeni prihodi bili su iz zekata muslimana, glavarine štićenika, petine plijena iz borbi, te ostavštine umrlih muslimana koji nisu imali nasljednika. Da bi obezbijedio pravilno raspolaganje sredstvima iz državne kase, Omer je sačinio tzv. deftere (knjige evidencije) kako bi u njima obuhvatio imena onih koji zaslužuju isplatu iz kase ili propisana darovanja (sredstva koja se daju nekim ljudima iz počasti prema njima). (Vidjeti: Ibn S’ad, Et-Tabekat, 3/296-300, i Tarih Ibnil-Esir, 2/502-504)

Asr br. 50.

Print Friendly  Izbor Omera za halifu pf button both



X