Istina o ubistvu Poslanikovog s.a.v.s. unuka Huseina r.a. (2 dio)

Preveo: Haris Hećimović, ASUQ (Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)
Kada su doputovali u mjesto zvano Kerbela, presreo ih je ostatak vojske Ubejdullaha ibn Zijada. Brojali su 4.000 vojnika, a na njihovom čelu bio je Omer ibn S’ad. Husein je upitao: “Koje je ovo mjesto?” Odgovoriše: “Ovo je Kerbela.” Husein reče: “Kerb (žalost, tuga) i bela (belaj, problem).”   
Kada je Husein vidio veličinu i snagu vojske i shvatio da on nema snage sa svojom grupom ljudi da im se suprotstavi, reče: “Predlažem vam jednu od ove dvije stvari: da se vratim nazad ili da me pustite da odem Jezidu u Šam.”
Omer ibn S’ad mu reče: “Ti pošalji izaslanika Jezidu, a ja ću poslati svog izaslanika Ubejdullahu.” Husein je odbio da pošalje izaslanika Jezidu, a Omer je poslao Ubejdullahu, koji je odbio sve mogućnosti osim hapšenja Huseina. Obavijestili su Huseina o Ubejdullahovoj naredbi da ga uhapse, što je on to kategorički odbio. Jedino je ostalo da se bore. U toj bitki sudjelovale su 73 Huseinove pristalice protiv 5.000 vojnika. Huseinu se priključilo još 30 vojnika iz El-Hurrove grupe s njim na čelu. Zbog ove odluke, neki od njegovih ljudi su mu prigovorili, na šta im je on odgovorio riječima: “Tako mi Allaha, ja sam, između Dženneta i Vatre, za sebe odabrao Džennet.”
Nema sumnje da je ova bitka bila neravnopravna po broju vojnika i na jednoj i na drugoj strani. U bitki su poginuli svi Huseinovi drugovi, Allah bio zadovoljan njime i njima, braneći ga. Husein je jedini ostao živ boreći se poput lava, ali broj ove vojske bio je ogroman. Svi vojnici su izbjegavali da ubiju Huseina bojeći se da budu iskušani njegovom krvlju. On je bio krv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!!! Dolazili bi do Huseina, pa bi se okretali se od njega, sve dok nije došao čovjek pokvarenjak koji se zvao Šemr ibn Zil-Džušen. Bacio je koplje prema Huseinu koje ga je oborilo na zemlju. Tada su se vojnici okupili oko Huseina i ubili su ga. Preselio je plemeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, unuk kao šehid.
Jedni kažu da je Šemr ibn Zil-Džušen odsjekao Huseinovu glavu, a drugi da je to uradio Sinan ibn Enes el-Nah’i, a Allah najbolje zna!
Što se tiče priče da Huseinu nisu dali vode, te da je preselio žedan i sl., to su pretjerivanja koja žele još više podstaći osjećaje i tugu, a te priče nigdje nisu potvrđene niti su tačne. Nema sumnje da je ova priča tužna i bolna za svakog muslimana. Izgubljen je onaj koji je učestvovao u ubistvu Huseina i pao je pod Allahovu srdžbu. S druge strane, Allah se smilovao i zadovoljan je Huseinom i onima koji su bili s njim.
Ko je sve poginuo sa Huseinom
– Od sinova Alije ibn Ebi Taliba: Ebu Bekr, Muhammed, Osman, Džafer, El-Abbas,
– od Huseinovih sinova: Alij el-Ekber i Abdullah,
– od Hasanovih sinova: Ebi Bekr, Abdullah i El-Kasim,
– od Akilovih sinova: Džafer, Abdullah, Abdurrahman, Abdullah ibn Muslim ibn Akil,
– od sinova Abdullaha ibn Džafera: Avn i Muhammed.
Uz njih su, dakle, poginuli Husein i Muslim ibn Akil, radijallahu anhuma džemian.
Od Ummu Seleme prenosi se da je kazala: “Džibril je bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam čuvala Huseina koji je počeo da plače, pa sam ga pustila, a on je ušao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i približio mu se. Džibril tada reče: ‘Voliš li ga, o Muhammede?’  Poslanik odgovori:  ‘Da.’ Džibril reče: ‘Zaista će ga ljudi iz tvog ummeta ubiti, i ako želiš, pokazat ću ti mjesto na kome će biti ubijen.’ Pa mu je pokazao mjesto koje se zove Kerbela.’’  (zabilježio ga je Ahmed u svom djelu Fadailu el-Sahabe, sa dobrim lancem prenosilaca)
Postoje predaje koje kažu da je počela padati kiša od krvi, ili da se nije mogao naći kamen ispod kojeg se nalazila krv zbog ubistva Huseina. Ovo su priče koje su proizašle iz osjećaja i tuge ljudi, a one neistinite i njihovi lanci prenosilaca su neispravni.
Propis izlaska Huseina prema Kufi
U Huseinovom pohodu prema Kufi nije bilo nikakve koristi, niti vjerske, niti dunjalučke. Zato su ga mnogi ashabi pokušavali zaustaviti. On sam je htio da se vrati kada mu je stiglo drugo pismo u kojem su opisane prave osobine Kufljana, ali je nastavio put zbog Muslimovih sinova. Pored svega, zločinci su ih sve pobili, pa i njega, Poslanikovog unuka. Taj pohod bio je uzrok mnogih nereda koji se ne bi desili da Husein nije krenuo ka Kufi. Ali što Allah, tebareke ve te’ala, odredi, to se mora desiti, pa makar ljudi ne bili zadovoljni time.
Ako pogledamo unazad, vidjet ćemo da Husein nije najveći čovjek koji je ubijen. Ubijani su i bolji od njega, kao što su vjerovjesnici. Zar nije mučki ubijen Jahja, alejhis-selam? Zar nije ubijen Zekerijja, alejhis-selam? Zar nisu mnogi vjerovjesnici ubijeni, kao što kaže Allah Uzvišeni: “…reci: ‘I prije mene su vam poslanici jasne dokaze donosili, a i taj o kome govorite, pa zašto ste ih, ako istinu govorite, ubijali?”’  Isto tako su ubijeni i Omer i Osman, Allah bio zadovoljan njima.

Kako se postaviti prema ovom događaju?
Nije dozvoljeno, onome koji se boji Allaha, kada se sjeti ubistva Huseina i onih koji su bili s njim, da se udara po licu i tijelu, da čupa kosu, cijepa odjeću, nariče i radi stvari slične tome! Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: “Nije od nas onaj koji se udara po licu i cijepa svoju odjeću” (Buharija);  “Ja se odričem onoga koji podiže svoj glas (nariče), brije svoju glavu (radi musibeta) i cijepa svoju odjeću” (Muslim).
Svakom pametnom muslimanu vadžib je, ako se sjeti nečeg poput ovog događaja, da kaže ono što nam je naredio Uzvišeni Allah: “One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’”
A znamo da Alija, Huseinov sin, ili njegov sin Muhammed, ili njegov sin Džafer, ili Musa, sin Džaferov, Allah bio zadovoljan svima njima, ili neko drugi od islamskih prvaka, nije naricao, niti cijepao odjeću, niti se udarao po licu, a svi oni su naši uzori.

Jezidov stav prema ubistvu Huseina
Jezidove ruke nisu uprljane krvlju Huseina, radijallahu anhu, i ovom konstatacijom ne želimo braniti Jezida, nego istinu, a Jezid nas uopće ne zanima po ovom pitanju. Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: “Jezid nije naredio ubistvo Huseina prema konsenzusu prenosilaca priče o ovom događaju. Ono što je uradio jeste da je obavijestio Ubejdullaha ibn Zijada da mu zabrani da zavlada Irakom. Kada je Jezid stigao, Husein je već bio ubijen. Čak se zatvorio u svoju kuću i plakao zbog njegovog ubistva, i nije ružno govorio o ženama iz njegove porodice, kao što mu se želi podmetnuti. Naprotiv, bio je plemenit prema njima. Ovo podupiru dokazi da su članovi Jezidove familije poštovali pleme Benu Hašim, iz kojeg je Poslanik, alejhis-selam, te su se ženili od njih.

Huseinova glava
Nije potvrđeno, niti ima ikakvih dokaza da je Huseinova glava poslana Jezidu u Šam. Istina je da je Husein ubijen u Kerbeli, a da mu je glava odnesena Ubejdullahu ibn Zijadu u Kufu. Ne zna se mjesto kabura, niti mjesto gdje je zakopana Huseinova glava, radijallahu anhu.
A, Allah Uzvišeni najbolje zna, i neka je Allahov salavat na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe!

Autor: Šejh Osman el-Hamis

Print Friendly  Istina o ubistvu Poslanikovog s.a.v.s. unuka Huseina r.a. (2 dio) pf button both



X