Istikamet – ustrajnost na Pravom putu

Preveo: Salih ef. Haušić

Istikamet – ustrajnost na Pravom putu HUTBETebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. Naredio si nam da istrajemo na Pravom putu, a zauzvrat si nam obećao veliku nagradu. Svjedočim da nema istinskog boga osim Tebe, Ti si pravedan i jedini stvarni Vladar! I svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Tvoj rob i poslanik. Poslao si ga kao milost svjetovima i očiti dokaz Svojim stvorenjima. Tvoj blagoslov neka je na njega, njegovu porodicu i ashabe koji su njega i njegov sunnet slijedili i sve one koji njih slijede sve do Dana sudnjeg. A zatim: O ljudi, bojte se Allaha i znajte da vam Allah, dž.š., svima naređuje da istrajete na Pravom putu. Uzvišeni Allah kaže:

”…zato istrajte u klanjanju Njemu i od Njega oprosta tražite!” [1]

Svome Poslaniku, s.a.v.s. ,  također je naredio da istraje:

”Ti istraj na Pravom putu, kao što ti je naređeno…”[2]

Allah je obećao veliku nagradu istrajnima na Pravom putu, rekavši:

”Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”’ [3]

Riječ ”istikame” – istrajavanje je pojam koji podrazumijeva dosljedno i iskreno ispunjavanje svih obaveza koje su preuzeli u ugovoru koji su sklopili sa Allahom. Istrajnost postoji u djelima, riječima i namjerama. Ova riječ je sveobuhvatnog značenja. Od Ebu Amra, Sufjana ibn Abdullaha,  r.a. , prenosi se da se rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi o islamu nešto o čemu neću morati nikoga pitati osim tebe.” Poslanik s.a.v.s. reče: “Reci, vjerujem u Allaha, a zatim ustraj u tome…” [4]

Istikamet je istrajavanje na Pravom putu, bez skretanja desno ili lijevo, bez pridodavanja vjeri onoga što nije od nje, bez odbacivanja od vjere onoga što joj pripada, bez nepotrebne žestine, ali i bez nemarnosti spram vjere. Šejtan osluškuje šta se nalazi u srcu čovjeka pa ga iskušava: ako osjeti da je sklon zanemarivanju vjere i lijenosti u obavljanju vjerskih obreda, on ga podstiče na ljenčarenje i nemar, sve dok ne počne ostavljati farzove i činiti harame, i neprestano ga na to podstiče sve dok ne prekine vezu sa vjerom, a potom ga ostavlja u dolini propasti.

Ako, pak, šejtan vidi da je čovjek čvrst u vjeri i da ga od nje ne može odvratiti, on ga podstiče da što više čini ibadete, dok ne počne pretjerivati, zastranjivati i prema duši nepravedan biti, i savjetuje mu: ”To što radiš je dobro i pokornost, i najbolje je da još povećaš i da se maksimalno trudiš, a kloni se nemarnih, ne budi od onih koji noću spavaju dok pobožni ibadete”. I tako ga neprestano podstiče sve dok ga ne odvede sa umjerenog islamskog puta.

Tako je šejtan postupio s haridžijama čiji je ibadet bio takav da su sljedbenici umjerenog islamskog puta svoj namaz, post i učenje Kur’ana, u poređenju s njihovim, smatrali neznatnim i malim, a oni su iz vjere izlazili kao što brza strijela izlazi iz luka, kao što je to, u vjerodostojnim predajama, opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s..

Obje krajnosti su prezrene i pokuđene: i nemaran odnos prema vjeri kao i pretjerivanje u ibadetima, i daleko su od Poslanikovog, s.a.v.s. ,sunneta i njegovog puta, jer ovi prvi su sunnet zamijenili novotarijom letargije i nemara, a drugi novotarijom pretjerivanja u činjenju ibadeta i prakticiranju vjere. Neki od naših dobrih prethodnika rekli su: ”Uzvišeni Allah nije nijedanu naredbu propisao a da se šejtan u to nije upleo: ili je radio na zapostavljanju te naredbe, ili pak, na pretjerivanju pri njenom obavljanju i nije važno kojoj od te dvije krajnosti će se ko prikloniti, zanemarivanju ili pretjerivanju. Svako dobro je u umjerenom trudu i slijeđenju Poslanikovog, s.a.v.s. , sunneta, a svako zlo je u udaljavanju od sunneta, zapostavljanjem vjere, ili pak, pretjerivanjem u vjeri.

Allahovi robovi! Ima muslimana koji govore: ”Vjerujemo u Allaha”, ali nisu ustrajni u Allahovoj vjeri, nego su samo na riječima ostali, i za njih Uzvišeni Allah kaže:

”Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha’ – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna…”[5] Ova vrsta ljudi pada pri prvom naletu sitnog iskušenja, zalutaju pri prvoj sumnji ili strasti. Također, ovo je obilježje onih koji govore ono što ne rade, njihova vjera sastoji se od slijeđenja vlastitih prohtjeva i želja, od islama prihvataju samo ono što se slaže sa njihovim prohtjevima, ne preporučuju dobro i ne odvraćaju od zla i ne žive u skladu sa svojim riječima: ”Mi vjerujemo u Allaha”, niti se pridržavaju onoga što neizostavno ide sa tim riječima – dove Allahu da istraju na Pravom putu, činjenja ibadeta, ostavljanja harama, iskrenog odnosa spram Allaha koji je jedini dostojan da Mu se iskreno vjera ispovijeda i dobročinstva prema drugim ljudima. Nažalost, te njihove riječi prelaze preko njihovih jezika a da ne ostavljaju nikakav trag na njihovo ponašanje i ne popravljaju ih. Spas od Džehennema nalazi se samo u dvije stvari koje su nerazdvojne jedna od druge: izgovoru tih riječi i istrajavanju na njima i značenjima koja one nose. Uzvišeni Allah kaže:

”Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na Pravom putu, neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” [6]

Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: Reci, vjerujem u Allaha, a zatim ustraj u tome….[7]

Da ima koristi od samih riječi, bile bi od koristi i munaficima koji stalno ponavljaju riječi: ”Mi vjerujemo”, međutim, Uzvišeni Allah otkriva njihove laži i kaže:

”Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju…”[8]

Allahovi robovi, potpuni istikamet (ustrajnost) pri kojem rob ne čini nikakve propuste u pokornosti prema Allahu, nemoguć je. Čovjeku se mogu desiti propusti i sklon je griješenju, ali, Allah je dobar i plemenit, pa nam ostavlja mogućnost da tražimo oprosta, kako bismo time nadoknadili svoje propuste na putu ustrajnosti. Kaže Uzvišeni Allah:

”Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato istrajte u iskrenom klanjanju Njemu i od Njega oprosta tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju.”’ [9]

Iz ajeta se razumije da je potpuna ustrajnost nemoguća. Imam Ahmed i Ibn Madže bilježe hadis koji je kod šejha El-Albanija sahih, a koji prenosi Sevban, r.a. , od Poslanika, r: ”Budite ustrajni ali nećete sve moći obuhvatiti. Znajte da je vaše najbolje djelo namaz, a abdest redovno uzima i čuva samo mu’min (pravi vjernik).”

U dva Sahiha zabilježen je hadis Ebu Hurejre, r.a., od Poslanika, s.a.v.s.: ”Neka vaš cilj bude istrajavanje na Pravom putu i nastojte da što bliže taj cilj ispunite…” Prava i potpuna istikama je ustrajavanje na Pravom putu u riječima, djelima i namjerama. To je kao kada neko gađa neki cilj i stalno ga pogađa, ili ako ne pogađa cilj, pogađa blizu njega. Od čovjeka se traži ustrajnost na Pravom putu, odnosno ustrajnost u riječima, djelima i namjerama, a ako nije u mogućnosti da u potpunosti ustraje, onda treba da se trudi da bude što ustrajniji u slijeđenju Pravog puta. Međutim, ako nije ustrajan niti se trudi da to bude, onda upropaštava i gubi velike prilike.  Hvala Allahu koji nas ne obavezuje preko naših mogućnosti i koji nam propisuje ono čime možemo nadoknaditi svoje nedostatke. Uzvišeni Allah kaže:

”On prima pokajanje od robova Svojih i prašta hrđave postupke i zna šta radite…”[10]

I ne samo da Allah oprašta grijehe, nego nam iz Svoje dobrote i plemenitosti i dobra djela uvećava.

Allahovi robovi! Kako je ustrajavanje na Pravom putu lijepo! Kako je divan srednji put na kome nema krajnosti ni u kakvom pogledu; nema popuštanja i odustajanja od stupnja vjere kojom je Allah počastio ljude i čovječanstvo. Nema pretjerivanja, pretjerane strogosti i cjepidlačenja u vjeri, tako da nafile stavi na stepen farzova, a pokuđeno na stepen harama. Isto tako, ustrajnost ne znači zabraniti sebi lijepe stvari koje Uzvišeni Allah dopušta.

Enes, r.a. ,pripovijeda da su tri čovjeka došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.  , i kod njegovih žena (majki vjernika) raspitivali se o njegovim ibadetima. Dobivši od njih odgovor, učinilo im se kao da nije dovoljno ono što oni rade, te rekoše: ”Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, r , ? Njemu su oprošteni svi njegovi grijesi, prošli i budući. Jedan od njih reče: ‘Što se mene tiče, ja ću od sada cijele noći provoditi u ibadetu’, drugi reče: ‘A ja ću od sada svaki dan postiti, i nikako neću mrsiti’, a treći reče: ‘A ja ću se kloniti žena i nikako se više neću ženiti.’ Zatim im je došao Allahov Poslanik, r , i rekao: ‘Vi ste oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja sam većeg strahopoštovanja prema Allahu od vas i najbogobojazniji sam, ali ja postim i mrsim, klanjam, spavam i živim bračnim životom. Ko se udalji od mog sunneta (načina života), on ne pripada meni.”’[11]

Allaha molim da i meni i vama pomogne da ustrajemo na pravom i umjerenom islamskom putu i slijeđenju sunneta prvaka svih poslanika. Uzvišeni Allah kaže:

”Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.”[12]

Kazah ovo što ste čuli a od Allaha oprosta tražim, a kako su uspjeli oni koji oprost traže, pa tražite i vi Allahov oprost!

 

Drugi dio hutbe

Samo Allahu Jedinom pripada sva hvala. On Svoje robove izvodi na Pravi put i obećava im oprost i velike nagrade. Svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s. , Allahov rob i poslanik koga šalje da na Pravi put izvede, istinu dostavi i radosne vijesti prenese.

A zatim:

Allahovi robovi! Ustrajnost na Pravom putu je znak upotpunjenosti imana (vjerovanja) i  pokornosti u vjeri. Njome čovjek postiže keramete (natprirodne pojave) i dostiže najviše stupnjeve (deredže),  a ustrajni trebaju biti i srce i drugi organi tijela.

Omer b. El-Hattab, r.a., rekao je: ”Istikamet je da poštuješ Allahove naredbe i zabrane, tako da ne skrećeš ni lijevo ni desno, poput lisica koje idu tamo-amo!”

Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: ”Da ljudi ustrajavaju u ljubavi prema Allahu i robovanju isključivo Njemu, ne bi se osvrtali ni lijevo ni desno!”

Braćo po vjeri! Za istrajavanje na Pravom putu potrebna je velika strpljivost, trud, samokontrola, pridržavanje Allahovih propisa, slijeđenje onoga što Allah objavljuje i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:  ”Allah navodi primjer Pravog puta. Sa strana tog puta su dva zida, na njima su otvorena vrata, a na vratima obješeni zastori. Na ulazu na taj put ima glasnik što poziva govoreći: ‘O ljudi, svi uđite na Put i nemojte se razilatiti!’ Ima i glasnik koji poziva sa samog Puta, pa kada čovjek htjedne da otvori neka od tih vrata, on mu rekne: ‘Teško tebi, ne otvaraj ih jer – ako ih otvoriš, ući ćeš na njih. Taj put je islam. Ona dva zida su Allahove granice (hudud). Ona otvorena vrata su Allahove zabrane (meharim). Onaj što zove na ulazu Puta je Allahova Knjiga, a onaj što zove na samom Putu je Allahov vaiz (opominjač) u srcu svakog muslimana.”

Čovječe! Čuvaj Allahovu vjeru pa će Allah čuvati tebe! Ne prelazi Njegove granice i ne čini ono što On zabranjuje, jer ćeš – ako to učiniš – u očitu zabludu otići i na velikom gubitku biti. Neka ti Allahova Knjiga bude nerazdvojni saputnik i sagovornik, a sunnet Njegovog Poslanika, s.a.v.s. , glavno obilježje i prekrivač na tom putu. Čuvaj svoje organe od harama pa ćeš naslade džennetske zadobiti!

Bože, blagoslovi Muhammeda , s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, u,  i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda r i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s. ,  i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Allahu moj, učini nas od onih koji su ustrajni na Tvom putu u svim prilikama!

Allahu moj, ophodi se prema nama shodno Svojoj milosti i dobroti, a ne shodno Svojoj pravednosti!

Moj Allahu, nemoj zbog naših grijeha vlast nad nama predati u ruke onih koji se Tebe ne boje i koji nisu prema nama samilosni!

Allahu moj, podari nam uputu, bogobojaznost i neovisnost o ljudima!

Allahu moj, povećaj naš ugled, naše dobročinstvo, našu spremnost na opraštanje drugima i podari nam Svoj oprost i Svoje zadovoljstvo!

Allahu moj, spusti Svoje zadovoljstvo na naše roditelje, naše sinove i kćeri i na naše bračne drugove. Ti mnogo opraštaš i milostiv si.

A naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”




[1] Fussilet, 6.

[2] Hud, 112.

[3] Fussilet, 30.

[4] Hadis bilježi imam Muslim.

[5] El-Ankebut, 10.

[6] El-Ahkaf, 13-14.

[7] Hadis bilježi imam Muslim.

[8] El-Bekare, 9.

[9] Fussilet, 6.

[10] Eš-Šura, 25.

[11] Muttefekun alejhi.

[12] Fussilet, 30-32.

Print Friendly  Istikamet – ustrajnost na Pravom putu pf button both



X