tolerancija1

Islamski pogled na individualnu različitost u ponašanju

Piše: Dr. Emir Demir

Pojam individualne različitosti i način njenog tretiranja

Uzvišeni Allah je stvorio sve ljude i dao im sve vrste izobilja, ali svaki čovjek ima svoje posebnosti koje ga odlikuju u odnosu na sve ostale. Uzvišeni je potvrdio ovu različitost rekavši: „On je jedne od vas u odnosu na druge za stepene podigao.“ Ova preferencija biva na osnovu fizičkih ili intelektualnih vrijednosti i odlika. Uzvišeni, govoreći o Talutu, kaže: „I njima reče njihov vjerovjesnik: Allah vam je poslao Taluta kao kralja. Oni rekoše: ‘Kako on može nama biti kralj, a mi smo preči od njega da vladamo, a niti mu je dato obilno znanje?’ Reče: ‘Allah ga je, uistinu, odlikovao nad vama i povećao mu snagu znanja i tijela.’ Allah daje svoju vlast kome On hoće. Allah sve obuhvata i sve zna.“ (El-Bekare, 247).

Zato nas islam podstiče da se ljudima obraćamo shodno njihovim intelektualnim sposobnostima, onako kako realno shvataju i poimaju. Navodi se u Sahihu Muslimu od Ibn Mes’uda, r.a., da je rekao: „Ako se budeš ljudima obraćao nivoom koji njihovi intelekti ne mogu dosegnuti, to će za neke sigurno biti iskušenje.“ Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao. „Obraćajte se ljudima onako kako mogu shvatiti, zar bi voljeli (da zbog vaše nejasnosti) Allah i Poslanik budu u laž utjerivani.“ Ovo znači da je islam potvrdio postojanje individualne različitosti između pojedinaca, ili, drugačije rečeno, islam potvrđuje princip različitog pristupa i pažnje. ‘Ono za što ja imam afinitet, ne mora značiti da ga i ti imaš… Ono za šta moje dijete ima afinitet, ne znači da druga djeca imaju, itd.’

U nastavnom procesu se može uočiti da djeca iz jednog razreda, vršnjaci, nose međusobne različitosti u mnogim osobinama, a prije svega fizičkim, poput visine, težine i držanja. Ove različitosti su sasvim očite, što nastavnika potiče da ima različite pristupe, pa naprimjer: nastavnik će, shodno ovoj različitosti, napraviti raspored sjedenja učenika u učionici tako što će djeca manje visine i slabijeg vida sjesti u prve klupe, dok će u zadnjim klupama sjediti djeca sa većom visinom kako svojim tijelima ne bi zaklanjala vidokrug i tablu drugoj djeci.

Djeca vršnjaci, usprkos prividnoj sličnosti, razlikuju se po mnogim esencijalnim osobinama. Ove različitosti su sasvim prirodne, te se manifestiraju kod svih živih bića, jer je općepoznato da ne postoji stopostotna podudarnost između dva bića, makar se radilo o blizancima.

Stoga, individualna različitost, koja obuhvata sve živuće jedinke, Allahova je zakonitost  data ljudima. Jedinke jedne vrste nose različitosti, to životu i egzistenciji daje poseban smisao i značaj. Individualna različitost diktira buduća zanimanja pojedinaca, a što znači da kada bio svi ljudi bile istog stepena inteligencije, onda sama inteligencija ne bi bila faktor različitosti, i svi bi ljudi, naposljetku, imali afinitet samo prema jednoj vrsti zanimanja.

Individualna različitost smatra se osnovnim temeljem za definiranje intelektualnih stepena, te trenutnih i budućih nivoa efikasnosti. Zato su testovi inteligencije postali veoma važno sredstvo koje ima za cilj predodrediti potencijalni intelektualni uspjeh ili neuspjeh u nekom budućem vremenskom razdoblju.

Neki psiholozi su u svojim naučnim obraćanjima dali definiciju ličnosti u okvirima individualne različitosti, pa su za ličnost rekli da je: „Integralna struktura, jedinstvena po svojim odlikama, koja diferencira jednu osobu od druge, tj, pojedinca od pojedinca.“

Parametri individualnosti prilikom analize individualne različitosti ključni su elementi za otkrivanje faktora koji definiraju uspjeh pojedinaca, jer uspjeh u svojim proširenim dimenzijama obuhvata sve elemente individualnosti, tj. njene posebnosti u odnosu na druge.

Fenomen individualne različitosti je jedan od najznačajnijih fakata ljudske egzistencije koju je Allah dao Svojim stvorenjima, koja se razlikuju po intelektualnim nivoima: neki su genijalci, neki jako inteligentni, neki prosječni, neki ispod prosjeka, a neki debili, imbecili, idioti, kreteni. Uz to pojedinci se razlikuju po svojim nadarenostima i ostalim psihofizičkim osobinama.

Neki naučnici definiraju individualnu različitost kao: ‘individualne devijacije/odstupanja od kolektivne prosječnosti po određenim osobinama.’ Vjerovatno su fizičke različitosti, poput visine, težine, boje glasa, držanja tijela i najpoznatije, dok su različitosti iz spoznajnog i emotivnog aspekta nešto manje izražene i uočljive.

Važnost otkrivanja individualne različitosti

Čovjek, bez obzira na obilje koje posjeduje, ne može bez drugog čovjeka. Ljudi se međusobno pomažu i nadopunjavaju pri izgradnji humanog i zdravog pojedinačnog i kolektivnog života. Ignoriranje različitosti između pojedinaca nosi sa sobom negativne posljedice na samog pojedinca i društvo/zajednicu u kojoj živi.

-Pravilno tretiranje individualne različitosti predstavlja temelj psihičkog zdravlja. Ispravan odgoj zasniva se na priznanju individualnosti, njenom otkrivanju i pravilnom usmjeravanju do krajnjih mogućih granica, kako bi život bio što uspješniji i potpuniji. Ispravan odgoj svakog pojedinca smatra i ciljem i sredstvom, a njegove nadarenosti i afiniteti koriste se za ostvarivanje principa solidarnosti i međusobnog pomaganja.

-Pravilno tretiranje individualne različitosti je veoma važno prilikom odabira životne profesije. Sam čovjek u sebi nosi potencijalnu spremnost za neke vrste poslova. Život nalaže da se bavi različitim zanimanjima i da ima različite kompetencije kojima dopunjava druge, kako bi sama zajednica bila solidarna i čvrsta. Sve ovo nalaže da se individualna različitost prepoznaje i otkriva, te da se pripremaju sve okolnosti i pomoćni faktori. Stečena i prirodno urođena različitost daje nam ogromne potencijale prilikom odabira i pripreme za buduću profesiju i usavršavanje u svim vrstama poslova i zanimanja, pa se, stoga, odgovarajuća osoba postavlja na mjesto koje joj odgovara.

-Moralno-etička komponenta tretiranja individualne različitosti ima, također, svoju punu važnost, jer prepoznavanje različitosti među pojedincima nas pomaže da druge razumijemo i da na njihove postupke gledamo kroz različite prizme. Čovjeku nije dozvoljeno da zahtijeva od svakog čovjeka da prema njemu postupa na isti način. Svaka jedinka ima svoj poseban stil ophođenja, ispoljavanja emocija i ponašanja.

-Prepoznavanje individualne različitosti pomaže pojedincu da shvati samog sebe, da iskoristi svoje nadarenosti, potencijale… Ako je čovjek, a posebno u doba sazrijevanja i zrelosti, prosvijećen, onda može shvatiti svoje potencijale i nastojati ih iskoristiti na pozitivan način kojim će se garantirati lični uspjeh.

Svi uzroci individualne različitosti  i njihove interakcije vraćaju se na dva osnovna uzroka:

  • Nasljedni faktor i prirodno urođena spremnost, a obuhvataju: tijelo, tjelesne organe, čula, živce, žlijezde. U općem smislu ove osobine se prenose sa prethodnika na potomke, po već poznatom zakonu genetike.
  • Faktor društvenog okruženja, a podrazumijeva: mjesto stanovanja, porodicu, školu, prijatelje, odgojno-obrazovne, društvene, informativne, strukovne i radne institucije. Ovo su faktori interakcije, tj. jedni na druge utječu. Tako npr. potencijalna pripremljenost na jezičku komunikaciju je prirodno urođena, ali da bi čovjek stvarno verbalno komunicirao neophodno je da živi u humanom okruženju. Kada bi dijete odraslo u okruženju životinja, ne bi moglo komunicirati kao ostali ljudi, već bi izgovaralo primitivne animalne glasove…

Važnost poznavanja individualne različitosti u domenu obrazovanja

Nastavnik predstavlja veoma važan faktor u strategiji tretiranja individualne različitosti. U stalnoj smo potrebi da imamo nastavnike koji imaju dovoljno znanja i sposobnosti da uoče i tretiraju ovaj fenomen na ispravan način. Oni trebaju imati afiniteta prema individualnim potrebama i biti spremni prilagoditi nastavni plan i program. Oni trebaju smatrati individualnu različitost sasvim normalnom pojavom. Problem se ogleda u činjenici da još nismo spremni suočiti se sa fenomenom individualnosti i individualne različitosti. Učenici u jednom razredu su nam često jednako tretirani pri samom odnosu, metodama pamćenja, shvatanja i usvajanja znanja. Ne pravimo razlike među njima iza aspekta fizičke i intelektualne individualnosti zato što pogrešno smatramo da se tako prema svima pravedno i podjednako postupa. Ali, ustvari, ophođenje na ovaj način nas vodi u grešku, te je neophodno u nastavni proces uključiti sve relevantne faktore individualne različitosti, i to primjenom metoda edukacije koji tretiraju ovaj fenomen i prilagođavaju se sa okruženjem škole i potencijalima učenika. Neke od poznatih metoda su: nasumična podjela na grupe, grupni i timski rad u općenitom smislu, itd.

U direktne metode koje pomažu tretiranju individualne različitosti ubrajaju se još: divresifikacija/raznovrsnost i unošenje promjena u načinima usvajanja znanja i vještina, divresifikacija navođenja primjera, divresifikacija emotivnih i efikasnih didaktičkih sredstava, upravljanje interakcijom, kratkotrajna šutnja, divresifikacija u načinima čulne percepcije, podrška, te općenito utvrđivanje planova i programa koji tretiraju individualne različitosti.

Definirani ishodi/rezultati tretiranja individulane različitosti su sljedeći:

  1. Pridavanje pažnje svim intelektualnim nivoima,
  2. Podizanje ishodâ obrazovnog procesa,
  3. Umanjivanje obrazovnog neuspjeha i kolapsa,
  4. Izvođenje svih učenika na nivoe željenih obrazovnih ciljeva,
  5. Tretiranje potreba što većeg broja učenika unutar jednog razreda.

______________________

Literatura:

  1. Psihološki parametri u odgojno-obrazovnom procesu, dr. Sa’d Dželal, Darul-fikril-arabi, Kairo, 2005.
  2. Razvojna psihologija, dr. Nass el-Alij i drugi, Ruvejj.
  3. Škola, odgoj i upravljanje razredima, Ali eš-Šuvejki, Dar mektebetil-hajati, Bejrut, 1977.
  4. Tvoje nadareno dijete, kako ga otkriti, paziti i upućivati, dr. Ali Sulejman.
  5. Inteligencija i njeno unapređivanje kod naše djece, dr. isma’il Abdulfettah el-Kafi, Ed-darularabijje, Kairo 1418 h.g.
  6. Odgoj djece sa invaliditetima, prof. Abdulmedžid Abdurrahim, Darul-Galajib, Kairo.
Print Friendly  Islamski pogled na individualnu različitost u ponašanju pf button both



X