Islam – najbolji program zdravog stila života (el-darurijjat el-hams – intencije šeri’ata)

Priredio: Sead ef. Jasavić

Islam – najbolji program zdravog stila života (el-darurijjat el-hams – intencije šeri'ata) allah13Sve hvale i zahvale pripadaju Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova; dobar svršetak i kraj pripada samo bogobojaznima, a neprijateljstva nema osim prema zulumćarima nasilnima. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, kojem nema slična, Gospodara Nebesa i Zemlje, onoga što je između njih, Gospodara Arša veličanstvenog. Svjedočim da je Muhammed a.s, Allahov rob i Poslanik, poslan da opomene i da obraduje, koji je plamteća svjetiljka, neka je salevat i selam na njega, na njegovu časnu porodicu, na njegove plemenite ashabe, i na sve one koji slijede njegov put i njegov sunnet, do Sudnjega Dana.

Cjelokupna islamska vjera je prožeta ljepotama, dobrotama kao i koristima i interesima koje se tiču cijelog ljudstva. Islamska vjera je vjera olakšica, ljubaznosti i lahkote, vjera pravde i socijalne jednakosti, vjera koja insistira na ljubavi, bratstvu i prijateljstvu. Islamska vjera je vjera korisnog znanja i korisnog djela, vjera koja upućuje svemu najljepšem, najkorisnijem i najvrijednijem. Islam je vjera savršenstva i sveobuhvatnosti, vjera koja insistira na iskrenosti, držanju riječi, imanju povjerenja. Islam je vjera ponosa i snage i odbrane, vjera koja ne bježi od hvatanja u koštac sa svakodnevnim problemima, vjera koja se jednako obraća kako ljudskom srcu tako i njihovoj državi. Islam je vjera koja se bazira i temelji na tevhidu, iskrenom monoteizmu, čija je srž i suština iskrenost!

U zadnje vrijeme smo često puta u prilici slušati raznorazne promocije zdravih stilova života, na čemu se, kako na zapadu tako i na istoku, stavlja veliki akcenat, što se smatra i pratktičnom sprovedbom svih savremenih naučnih dostignuća, iz raznih životnih oblasti kako medicine, tako i ostalih nauka. Ali, kada preslušamo i pregledamo sve te promotivne materijale koji nam prezentiraju savremene stilove života, u globalu se mogu podvesti pod dva pravila – paziti šta, kako i koliko jesti ili piti, i kako i koliko se kretati ili mirovati, i taj „savremeni zdravi stil života“, se uglavnom bazira na spomenutom.

U osnovnoj definiciji nauke promovisanja zdravog stila života kaže se: „Obezbijediti dobru informisanost ljudi, razvijati pozitivne, prosocijalne stavove i vrijednosti, promovisati odgovorno ponašanje i zdrav način života kako bi svaki čovjek u određenoj mjeri razvio sposobnosti za pozitivno, adaptivno i konstruktivno ponašanje, koje će im omogućiti da se na efikasan i efektivan način suoče sa zahtjevima i izazovima svakodnevnog života.“

Mi ćemo, ovom prilikom, pojasniti, od čega se, u globalu, sastoji osnova zdravog stila ljudskog života, konsultujući islam i Šeri’at, kojeg je Allah dž.š., objavio ljudima – Svojim najodabranijim stvorenjima, baš radi vođenja zdravog života, te radi očuvanja sebe i svoje familije od svake vrste devijacija i bolesti.

Čuveni islamski učenjak iz Andaluzije, islamske Španije, tačnije iz Granade, imam el-Šatibi rhm., koji je umro 790.h.g. (dakle prije skoro 650.g.), je u svom čuvenom djelu, el-Muvafekat, 1/31., rekao:

„Islamski ummet je složan, kao i sve ostale grupacije (vjere, religije, ideologije), na tome da je Šeri’at, kao Božija Objava, dat i objavljen radi očuvanja pet temeljnih nužnosti i principa ljudstva: vjere, života, porijekla/potomstva, imetka i razuma/pameti, što se smatra nužnim elementima zdravog ljudskog života… na što nas Šeri’at, sa svim svojim propisima, dokazima i zaključcima neizbježno upućuje…!“

Dakle, čovjek kao biće sastavljeno od duše, razuma i tijela, živjeće zdravim stilom života tek onda kada napravi sklad između to troje, i ne zapostavi ništa od navedenih fundamentalnih vrijednosti života: vjera, život, porijeklo/potomstvo, imetak i razum/pamet – jer se bez njih ne može zamisliti normalno funkcionisanje dina i dunjaluka, pa samim tim će i stil zdravog života čovjeka biti u uskoj sprezi sa njima, dok bi bolesni i nezdravi stil života mogli definisati poremećajem ovih osnovnih životnih principa i nužnosti: nevjerstvom oličenom u idolopoklonstvu ili ateizmu, gubitkom zdravlja ili života – oličenom u smrti, pogibijama ili bolestima, poremećaju familijarne loze i potomstva – oličenom u bludnim radnjama i vanbračnom sex-u, gubljenju imetka preko krađe, varanja, otimačina, korupcije, kamate, mita, te raznih drugih ekonomskih malverzacija, uz gubljenje razuma i pameti – kako preko alkohola i opojnih pića, tako i preko konzumacije raznih droga, uz opšte neobrazovanje i neulaganje u razvijanje školstva i kulturno intelektualnih aktivnosti. Neki islamski učenjaci, svemu navedenom dodaju i intenciju ljudske časti i dostojanstva – na čijem očuvanju insistira Šeri’at, i čiju povredu oštro sankcionira!

1. Očuvanje vjere

Odgoj čovjeka, kao bića kojim maksimalno dominira duša i duhovnost, jeste centralna tačka interesovanja kompletne Božije Objave. Svaki čovjek predstavlja po jednu ciglu od koje je sazdano cjelokupno ljudsko društvo, i kao takav se mora odgajati na principu nezavisnosti, slobode i oslobađanja srca i duše od ropstva bilo kome i bilo čemu što ne zaslužuje da bude obožavano, navikavajući ga pri tome da se uvjek ponaša kao odgovoran član društvene zajednice u kojoj se nalazi, i da uvjek bude spreman stoički podnositi svoj dio obaveza prema njoj.

Islam nastoji oslobađati srce i dušu svakog čovjeka od okova, bolesti i natruha devijantnih i zabludjelih ubjeđenja i vjerovanja koja spopadaju ljudske duše i srca, oličenih u obožavanju nekoga ili nečeg drugog mimo Onoga ko ih je stvorio – Allaha dž.š., poput niza izmišljenih božanstava za koje su ljudi umislili da im mogu koristiti ili štetu kakvu nanijeti, a oni im niti mogu koristiti niti štetu kakvu nanijeti, poput obožavanja raznih kipova, slika, fresaka, moštiju „svetaca“, mrtvaca, turbeta, hamajlija, vučijih zuba, zmijskih kožica, živih ljudi ili životinja.

Zdrav stil života bi, prije svega, podrazumjevao čistoću i zdravlje koji se tiču ljudskog srca i njegove duše – koja je sklona vjerovanju i robovanju nekome, pa bi se pravo zdravlje ljudske nutrine i njegova sloboda ogledala u iskrenom vjerovanju u Onoga ko nas je stvorio, Onoga ko nas je opskrbio, Onoga ko nam je život, srce, vid, sluh i razum podario, što je bila i parola prvih muslimana: „Zadatak nam je da izvedemo ljude iz robovanja jednih drugima, u robovanje Allahu dž.š., pravom Gospodaru ljudi!“ Allah dž.š., kaže: “Ti upravi lice svoje prema čistoj vjeri, Allahovoj vjeri, prema kojoj je On ljude stvorio, ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.” (Prijevod znacenja, Er-Rum, 30.)

Dakle, po samom rođenju, ljudske duše i ljudska srca su maksimalno pošteđena svake devijacije u vjerovanju, i maksimalno su otvorena za istinsku spoznaju i duševno zdrav život, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ”Svako dijete se rađa u čistoj i autentičnoj prirodnoj vjeri (fitra), kao što i životinja rađa skladno mladunče (bez ikakvih nedostataka i mahana), pa ga onda roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (Buharija i Muslim) U drugoj predaji stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Uzvišeni Allah je rekao: ‘Ja stvaram ljude u čistoj, prirodnoj vjeri, pa ih šejtan zavede i zabrani im ono što sam im dozvolio, i naredi im da, mimo Mene, obožavaju one o kojima im nikakav dokaz nije objavljen.” (Muslim)

S obzirom na to da svaki čovjek vjeruje u nešto, te da se nije zabilježilo postojanje ljudske zajednice a da nije vjerovala u nešto, ta potreba čovječanstva za vjerom i vjerovanjem koja je usađena u biti svakog čovjeka mora se zadovoljiti iskrenom, nepatvorenom, čistom i zdravom vjerom – šehadetom i tevhidom – riječima LA ILAHE ILLALLAH – niko ne zaslužuje da bude obožavan osim Allaha dž.š., Stvoritelja svega, Jednog, Jedinog – opštom negacijom i anulacijom svega što ljudi uzimaju sebi za boga mimo Allaha dž.š., te potvrdom ibadeta i vjere samo Allahu dž.š.!

Zbog svega navedenog treba istrajavati na pojašnjavanju ovog pitanja i podučavanju ljudi postulatima ispravnog vjerovanja u Allaha dž.š., Njegove meleke, Knjige, poslanike, Sudnji Dan i da sve što se događa, od dobra ili zla, biva Božijom voljom i Božijim određenjem. Treba istrajavati na da’avetu i pozivanju ljudi ovoj najuzvišenijoj istini, i biti stalna podrška, i moralna i materijalna, daijama – ljudima kojima je pripala čast da budu školovani radi pozivanja ljudi Allahu dž.š., i spomenutim idealima. Naš govor o vjeri treba temeljiti na razumskim dokazima i intelektualnim pojašnjenjima, kako nas i Allah dž.š., na bezbroj mjesta u Kur’ani-Kerimu, poziva riječima: zašto ne pogledaju, zašto ne razmisle, zašto glave okreću…

S obzirom na to da je čovjek, pored duše, sastavljen i od tijela, bez čega čovjek i ne bi ličio na čovjeka, tako i sama vjera srca i šehadet naše duše iziskuje i tjelesnu podršku i sprovedbu vjere – kako bi poprimila svoje pravo obličje, što se realizuje samo preko redovnog obavljanja pet dnevnih namaza, posta mjeseca Ramazana, davanja zekata i obavljanja hadždža – čemu nas uči Kur’an kao i Sunnet Muhammeda s.a.w.s., kako bi svaki čovjek ponaosob učvrstio vezu sa svojim Gospodarom Allahom dž.š..

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: ‘Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj prijatelju Mome. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob će mi se kasnije približavati nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim postajem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća, njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.” (Buhari)

Da bi čovjek ispravno razmišljao i donosio ispravne zaključke u životu, prethodno mora biti oslobođen od raznih pritisaka i strahova, i mora uživati punu slobodu vjere, koju je islam kao država baštinio u svojoj preko-milenijumskoj tradiciji, pozivajući se na ajet: „Nema prisile u vjeri, pravi put se jasno razlikuje od zablude!“ – dozvoljavajući i jevrejima i kršćanima i ostalim nemuslimanima, unutar islamske države, da sami sebi biraju zdravi ili bolesni stil života, i zbog ovakve slobode vjere i vjerovanja propisano je žrtvovati se i boriti.

2. Očuvanje života

Život je najljepša blagodat i dar Božiji, kojeg je lično On stvorio i nama ga podario, svakom mogućom ljepotom ga ukrasio, i njime nas počastio, oživio, opskrbio i uputio. Život je najveća čast koju svako stvorenje, a posebno čovjek, može imati, pa je zbog toga ona i na cijeni kod svakog iole svjesnog muslimana.

Pravi musliman je svjestan kimeta i vrijednosti blagodati kako svoga tako i tuđega života, prvashodno zbog šanse i mogućnosti vjere i obožavanja Allaha dž.š., Gospodara svih svjetova, a onda i zbog toga što je život djelo Božije, pa je povređivanje života atak na Allahovo dž.š., djelo; On je taj koji život daje, i On je taj koji ga uzima! Zbog toga se traži od muslimana kada kolje životinje, da ih kolje sa Bismillom. Time se priznaje da čovjek nema pravo nikome oduzeti život i zato učenjem Bismille spominjući Allahovo ime, on traži dozvolu da u ime Onoga ko je dao život i uzme taj život.

Ovaj svijet je savršen i precizno uređen i zato se ta savršenost ne smije narušavati. Allah dž.š., je sve stvorio s mjerom i svemu je dao namjenu. Čovjek je najsavršenije Allahovo stvorenje i zato je njemu povjereno da pazi i čuva taj kosmički poredak i da se bori protiv svih onih koji ga narušavaju. Da bi čovjek mogao izvršiti taj emanet, Allah dž.š., je sve stvorio na ovome svijetu radi čovjeka. Zato je čovjeku strogo zabranjeno da narušava taj zakon i da počne robovati stvarima ili stvorenjima koja su stvorena radi njega. Naređeno mu je samo da ih koristi onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao ispuniti svoju zadaća i ukloniti sve ono što remeti savršeni poredak kojeg je Allah dž.š., uspostavio u kosmosu.

Pošto je ubijanje jedan od glavnih uzroka nereda na Zemlji i remećenja božanskog sistema u prirodi, islam je ubijanje sveo na minimum i dozvolio ga samo radi nužde i potrebe i zaštite božanskog poretka u vasioni. Čak ni definiranje te nužde i potrebe nije prepustio slobodnoj volji čovjeka nego je to sam Bog odredio i definirao – kada i kako. Zbog toga se i prijeti teškom kaznom svima onima koji prekoračuju te granice i ubijaju iz hobija, ćeifa i po svom nahođenju.

Da bi čovjek imao zdravog stila – prethodno treba imati život, pa ga zbog toga treba i čuvati, kako od nas samih tako i od drugih. Također čovjek treba čuvati i tuđe živote od bahatosti svoga života, na što nas je Allah dž.š., upozorio riječima: «Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.» (V : 32)

Nepravedno ubistvo je prvi grijeh na kojeg je šejtan naveo ademove sinove da ga počine, pa je ono i dalje na listi šejtanskih prioriteta kada je u pitanju zavođenje čovjeka, i prvo što šejtan pokušava kada su u pitanju međuljudski odnosi jeste da se ljudi međusobno zavade i ubiju, a razlog za njihovo krvoproliće nije bitan, i često to znaju biti obične sitnice koje nisu vrijedne spomena!

Kada je u pitanju svjetska statistika ubistava ona se kreće sljedećim redom. Centralna Amerika najnebezbjednija je na planeti, a po broju zločina i njihovoj brutalnosti odavno je preskočila Afriku. Honduras i Salvador su države s najvećom stopom ubistava na svijetu, a Centralna Amerika zvanično je i najopasnije mjesto za život, pogotovo u velikim gradovima, pokazao je godišnji izveštaj Ujedinjenih nacija. Srbija je također na listi najopasnijih zemalja, srećom, pri samom dnu.

Ratovi narko-kartela iz Meksika i Kolumbije polako se sele u manje države Centralne Amerike, mada je šetnja Meksiko Sitijem, Rijom, Bogotom ili drugim velikim gradovima američkog kontinenta daleko od prijatne promenade, upozoravaju Ujedinjene nacije. Kancelarija UN za drogu i kriminal, koja je sastavila izvještaj, saopštila je da je organizovani kriminal najodgovorniji za nagli porast nasilja u tom regionu, sa kojim ne mogu da se takmiče ni afričke države, gdje život tradicionalno – ne vrijedi mnogo. Samo je u Hondurasu zabjeleženo oko 17 ubistava svakog dana, a ta država ima samo 7,7 miliona stanovnika. U susjednom (i uglavnom neprijateljski raspoloženom) Salvadoru dogodilo se 4.000 ubistava, godišnje, na 6,1 milion žitelja. To znači da na 100.000 Hondurašana dođe 82,1 ubistvo, a u Salvadoru 66 na 100.000. Na trećem mjestu ove neslavne liste nalazi se Obala Slonovače (sa „smrtonosnim indeksom” 56,9), a na četvrtom Jamajka (52,1). Primera radi, ovaj postotak je u Srbiji 1,5, u Hrvatskoj 1,3, u Crnoj Gori 1.

Deset najsmrtonosnijih gradova na svijetu su:

-San Pedro Sula, Honduras (159 ubistava na 100.000 stanovnika)

-Sijudad Huarez, Meksiko (148 na 100.000)

-Masejo, Brazil (135 na 100.000)

-Akapulko, Meksiko (128 na 100.000)

-Distrito Sentral, Honduras (100 na 100.000)

-Karakas, Venecuela (99 na 100.000)

-Toreon, Meksiko (88 na 100.000)

-Čiuaua, Meksiko (83 na 100.000)

-Durango, Meksiko (80 na 100.000)

-Belem, Brazil (78 na 100.000)

Nju Orleans je najgori u SAD-u (58 na 100.000), u Africi je najgori Kejptaun, u Južnoj Africi (46 na 100.000), a u Aziji, grad Mosul, u Iraku (35 na 100.000).

Nasilje je postalo bolesnim stilom života i u Crnoj Gori. Iz policije upozoravaju da je starosna granica delinkvenata sve niža, a krivična djela sve surovija. Od početka devedesetih do danas, u odnosu na prethodnu deceniju, broj ubistava duplo je porastao. Osamdesetih je prosjek bio oko 10 ubistava godišnje, a od početka devedesetih oko 25. Kod „običnih” ljudi čest motiv je svađa. Obračun pripadnika kriminalnih krugova posebna je priča kao i ubistva poznatih osoba, koja su mahom ostala nerasvijetljena. U Crnoj Gori ima oko 40 ubistava čiji su počinioci i dalje nepoznati policiji.

Sve ovi podaci djeluju zastrašujuće, a i sami smo svjedoci gnusnosti ovih nedjela u našem bližem i daljem okruženju, pa je obaveza sviju nas da stanemo ovoj pošasti na put, i suzbijemo sve elemente – direktne ili indirektne, koji doprinose širenju ovog krucijalnog problema. Zbog veličine vrijednosti ljudskog života, Allah dž.š., je propisao smrtnu kaznu za svakog onog ko se drzne i nepravedno povrijedi tuđi život, rekavši: ”U odmazdi vam je – život, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!” (Bekara, 179.)

3. Čuvanje porijekla/potomstva

Islam je taj koji posvećuje veliku pažnju očuvanju čovječanstva, porodice, loze i plemena, bez čega nema normalnog i zdravog života. Zinaluk, vanbračni sex, homoseksualizam, pederastija, lezbejstvo i sve ostale boleštine su pojave strogo osuđene islamom, jer sve odreda udaraju u sami korijen čovječanstva i rade na njegovom samouništenju i nestajanju, i kao takve se smatraju bolesnim načinom života, ne nikako zdravim i naprednim stilom, kako nam to po neko pokušava predstavljati – pakujući sve navedene devijacije i boleštine u sklop ljudskih prava i ličnog odabira. Ako ne dozvoljavamo ljudima da se ubijaju ili da ubijaju, udaraju i vrijeđaju kako bi to oni htjeli i lično izabrali, pa im u tim pitanjima, na državnom nivou, ograničavamo slobodu, također i u ovim pitanjima ljudima treba ograničavati bolesne slobode a za dobrobit društva, zajednice i cijeloga čovječanstva! Allah dž.š., kaže: „Nemojte se približavati bludu; to je doista ogavno djelo, i loš put!“ (el-Isra’, 32.)

Radi ostvarenja ovakvog načina života islam propisuje vjeridbu, sklapanje braka, odgajanje djece, čuvanje rodbinskih i prijateljskih veza, obaranje pogleda, šeri’atsko odjevanje, zabranu mješanja muškaraca i žena, njihova osamljivanja, i na kraju i šeri’atsku kaznu za povređivanje ovog Božijeg reda, u vezi koje Allah dž.š., kaže: „Bludnicu i bludnika, izbičujte sa 100 udaraca bičem, i nemoj da vas po pitanju njih nikakava samilost uzima, ako u Allaha vjerujete i u Sudnji Dan, a neka njihovom kažnjavanju prisustvuje i jedna skupina vjernika!“ (el-Nur, 2.)

Zbog nepoštivanja ovih Božijih pravila, čovječanstvo čiji smo i mi dio, se pozabavilo sljedećim zarazama i boleštinama, koje ni slučajno ne predstavljaju zdrav stil života! U Americi je procjenjeno da 65 miliona ljudi boluje od polno prenosivih bolesti, što je odprilike 21.3% Amerikanaca tj. jedna petina njihovog stanovništva.

Postoji mnogo tipova seksualno prenosivih bolesti i virusa: Hlamidija, Mikoplazma, Ureaplazma, Kondilomi (Polne Bradavice, Genitalne Bradavice), Genitalni Herpes, Urinarne Infekcije (Infekcije Urinarnog Trakta, Infekcije Mokraćnih Kanala), koje ne spadaju u polne bolesti, ali se zahvaljujući polnim bolestima u velikoj meri prenose, zatim Šuga, Vaši, Gonoreja (Triper, Kapavac), Sifilis, Trihomonijaza, Hiv Aids, Hepatitis B i Hepatitis C, itd., što je sve sama potvrda riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „O skupino muhadžira, ima pet stvari sa kojima ćete biti kušani, a ja molim Allaha dž.š., da vas sačuva od njih: Kada se u jednom narodu pojavi zinaluk i rasprostrani do te mjere da se javno čini, u njemu će se pojaviti kuga i bolesti, koje nisu postojale među njihovim precima, koji su prije živjeli!…” (Ibn Madže)

4. Očuvanje imetka

Allah dž.š., kaže: „Imetak i sinovi su ukras dunjalučkog života…“ (el-Kehf, 46.)

Neki čovjek iz plemena Beni Mudžaši’a, priđe Allahovom Poslaniku s.a.w.s., i upita: O Allahov Poslaniče, nisam li ja najbolji od moga plemena!? Allahov Poslanik s.a.w.s., mu odgovori: „Ako imaš razuma – imaš vrijednost, a ako imaš lijepo vaspitanje – imaš ljudskotinu, a ako imaš imetka – onda se i pitaš, a ako imaš vjeru – onda imaš i bogobojaznost!“ (Kitabul-Muru’eh, Ibnul-Merziban, br.6.)

Ibnul-Dževzi rhm., je rekao: „Allah dž.š., je taj koji cijeni i vrijednuje imetak, naredivši nam da ga čuvamo, učinivši ga potporom časnom čovjeku, rekavši: „Nemojte vašim maloumnim davati vaše imetke, kojim vas je Allah dž.š., obavezao na čuvanje!“ (el-Nisa’, 5.) Allah dž.š., nam zabranjuje da novce dajemo ljudima koji nisu razboriti, rekavši: „A kada primjetite kod njih razboritost onda im podajte imetke njihove!“ (el-Nisa’, 6.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao Sa’ad b. Ebi Vekkasu r.a.: „Da svoje potomke ostaviš bogatim bolje ti je nego li da ih ostaviš siromašnim pa da prose od ljudi!“; ili: „Nije mi valjao ničiji imetak onako kako mi je valjao ebu bekrov imetak!““ (Telbisu Iblis, str.157-158.)

Imetkom čovjek čuva svoje dostojanstvo i čast, pomaže se u vjeri, zbližava rodbinu i prijatelje, dok gubljenjem imetka čovjek gubi na svojoj cijeni, i manje se straha od njega ima, a kome se ljudi ne nadaju i od koga ne strahuju – obično se ljudi sa takvim poigraju, pa je obaveza svakom čovjeku da drži do sebe i do svoje časti, i da radi i da se trudi da pošteno i halalom zarađuje svoj imetak.

Jedan mudrac je savjetovao svoga sina riječima: „Sinčiću moj, radi i zarađuj imetka, jer da u imetku nema ništa drugo do ponosa srcu tvome, i poniženja srca tvoga neprijatelja dosta bi u njemu bilo koristi i fajde!“

Drugi su rekli: „Nema hajra u čovjeku koji ne radi i ne zarađuje kako bi čast svoju, dostojanstvo svoje i ljudskotinu čuvao, te kako bi spajao rodbinsku vezu!“

Abdurrahman b. Avf r.a., je rekao: „Imetak mi je drag, jer pomoću njega čuvam svoj obraz, i približavam se mome Gospodaru!“

Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: „Imetak je oružje vjernika u ovom vremenu!“

Mnogo je predaja koje govore o vrijednosti rada i stjecanja halal imetka, i u čemu se sve čovjek može pomagati njime, pa je zbog svih tih vrijednosti vezanih za imetak Allah dž.š., propisao strogu kaznu onome ko povrijedi tuđi imetak krađom ili nekim drugim načinom!

Allah dž.š., kaže: „Kradljivcu i kradljivici prekinite šake njihove, kao kaznu zbog onoga što su učinili, i prijekor od Allaha, a Allah je veličanstven i Mudar!“ (el-Maida, 38.)

Tuđi imetak se pored klasične krađe da povrijediti i putem varanja, otimačina, korupcije, kamate, mita, kockanja, te raznih drugih ekonomskih malverzacija, što sve ukupno vodi kolektivnom osiromašenju, čime čovjek na kraju dovodi i svoju vjeru u pitanje, jer je Allah Poslanik s.a.w.s., rekao: „Siromaštvo umalo da ne postane nevjerstvo!“

5. Očuvanje razuma/pameti

Allah Uzvišeni uzdiže one koji posjeduju znanje na ahiretu i na dunjaluku. Što se tiče ahireta, Allah će ih uzdići u zavisnosti od onoga što su uložili u pozivanju ka Allahu, azze we dželle. Također, Allah Uzvišeni će ih uzdići i na dunjaluku između ostalih robova: “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje – a Allah dobro zna ono što radite.” (El-Muđadela, 11 ajet)

Imam Ibnul-Kajim rhm., je napravio usporedbu između znanja i imetka, pa kaže: Znanje nad imetkom ima brojne prednosti, a najvažnije od tih prednosti su:

– da je znanje miraz (ostavština) Vjerovjesnika, a imetak je miraz vladara i bogatih,

– da znanje čuva onoga ko ga nosi, a imetak čuva njegov vlasnik,

– da se znanje povećava žrtvovanjem i darivanjem istog, a da se imetak smanjuje trošenjem (mimo udjeljivanja sadake),

– da znanje prati njegovog vlasnika čak i u kabur, a imetak se rastaje sa svojim vlasnikom nakon smrti (osim trajne sadake),

– znanje upravlja imetkom, znanje je vladar, a imetak je onaj kojim se upravlja,

– imetak može imati i dobar i griješnik, i musliman i kafir, a korisno znanje ne može imati osim vjernik,

– znanje trebaju svi, i vladari i drugi mimo njih, a vlasnika imetka trebaju oni koji ga nemaju, siromasi i drugi koji su u teškoj situaciji,

– vlasnik imetka može postati siromah u trenutku, a za znanje nema straha od nestajanja osim popuštanjem njegovog vlasnika,

– imetak čovjeka poziva dunjaluku, a znanje čovjeka poziva u ibadet njegovom Gospodaru,

– imetak može biti razlog propasti njegovog vlasnika, a u znanju je život za njegovog vlasnika, čak i nakon smrti,

– radost posjedovanja znanja je trajna, a radost posjedovanja imetka je prolazna,

– vrijednost učenjaka je u njegovom znanju, a vrijednost bogatog je u njegovom imetku (kada nestane imetka nestat će i vrijednost njegovog vlasnika),

– onaj ko je bogat poziva ljude svojim imetkom dunjaluku, a učenjak svojim znanjem poziva ljude ahiretu.

Pošto su znanje, razum i pamet u uskoj sprezi Allah dž.š., prvim kur’anskim ajetom od ljudi traže da uče, da čitaju, da studirau, da se edukuju, jer što čovjek ima više znanja utoliko se i bolje čuva od griješenja i grijeha, i nasuprot tome se od čovjeka insistira i traži da uvjek bude priseban i da nikada i ničim ne dovodi svoj razum i inteligenciju u pitanje, i da nikada ne dozvoli ni svojim vidljivim i nevidljivim prijateljima da ponižavaju njegovu inteligenciju i razum!

Zbog toga Allah dž.š., zabranjuje alkohol koji uništava najveću blagodat čovjeka nakon blagodati života, rekavši: „O vjernici, doista su alkohol, kocka, kipovi i strelice za gatanje, odvratne stvari, šejtanovo djelo, klonite ih se ne bi li ste se spasili & doista šejtan želi da pomoću alkohola i kocke među vas ubaci neprijateljstvo i mržnju, i da vas od sjećanja na Allaha i od namaza odbije – pa hoćete li već jednom sa tim stati!“ (el-Nisa’, 90-91.) – zbog čega je i propisana šeri’atska kazna bičevanja nad svakim onim ko se opije i dozvoli sebi da takvim postupanjem zaniječe blagodat razuma!

Još gori status u odnosu na alkohol imaju i droge koje također spadaju u zabranjena i haram opojna sredstva tipa amfetamina, speeda, ajsa, meta, kristala, ekstazija, eksera, eksa, heroina, horsa, dopa, džanka, žutoga, pajdo, kokain, koksa, beloga, lobe, esida, tripa, marihuane, trave, vutre, grasa, gandža, džidže, ganja, metadona itd..

* * * * *

6. Čuvanje časti

Allah dž.š., kaže: “One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine – čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate.” (el-Nur:19.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svome bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!” (Šejh Šu’ajb el-Arna’ut kaže da je ovaj hadis: Sahih ligajrihi, a ovaj lanac – hasen. Medžme’uz-Zeva’id, 8/164., br.13093.)

Allah dž.š., propisuje žestoku kaznu svakom onom ko povrijedi tuđu čast rekavši: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se i poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i Samilostan je!” (el-Nur, ajet 4-5.)

* * * * *

Društvo je to koje je dužno da se maksimalno organizuje i angažuje da poduzme sve neophodne korake kako bi očuvali zdrav stil života kod ljudi oličenog u zdravoj vjeri i ubjeđenjima, zdravom životu, očuvanoj porodici i porijeklu, ekonomskom blagostanju i zdravom razumu.

Sva ova pitanja treba tretirati zajedno, nikako parcijalno, jer s kojim god pitanjem da se poigramo, i zapustimo ga ono će štetno uticati na ostale životne postulate. Ako oslabi ili nestane vjere – nestaće i života i zdravlja i razuma i imetka. Ako nestane života džaba ti i imetak i sve ostalo. Ako nestane razuma nije ti od koristi ni imetak ni vjera. Ako nestane imetka čovjek dovodi u pitanje i svoju vjeru i čast i život. Ako se povrijedi čast – čovjek je u stanju dati i vjeru i imetak i glavu zbog svoje časti! Stoga, svako pametno društvo, i svaki razumni pojedinac, smatraće ove fundamente osnovom zdravog stila života!

Ibnul-Mubarek rhm., kako se to bilježi u djelu el-Hilja, od Ebu Nu’ajma, 8/164., je rekao:

Džema’at (društvo), je Allahovo uže, pa se latite

Te čvrste i jake veze, ko misli vjeru svoju očuvati

Koliko je nasilja odagnao Allah pomoću pravedne vlasti

Koja je sama milost po vjeri našoj, a i u dunjaluku

Da nemamo halife/vladara, ne bi nam putevi bezbjedni bili

A slabašni naši bi bile žrtve prave kod jakih naših!

Na Oprosnom Hadždžu, Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vaši životi, vaši imeci i vaša čast su vam međusobno sveti i zabranjeni, isto kao što je svet i zabranjen dan, mjesec i mjesto u kojem se nalazimo; neka prisutni obavijesti odsutnog!“ (Muttefekun ‘alejh)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Print Friendly  Islam – najbolji program zdravog stila života (el-darurijjat el-hams – intencije šeri'ata) pf button both



X