U okrilju bračne ljubavi

Iskrena dova – recept za stabilan brak

718pregledi

Jedan student kazuje sljedeće: “Moj otac izuzetno dobro i kvalitetno argumentira stavove koje zastupa. Ukoliko bismo mu mi kao porodica predložili nešto, a njemu se to ne bi svidjelo, dotični prijedlog bi odbacio navodeći tako jake argumente za koje ne znam odakle s njima dolazi i kako mu uopće padaju na um, tako da bi svaki naš dijalog završio na način da svi prihvatimo ono što je rekao i pomirimo se sa njegovom odlukom. Malo prije nego što ću okončati studije i diplomirati, čitava moja porodica se okupila na ručku, te smo na njemu bili prisutni ja, moja majka i moja braća. Tom prilikom smo s ocem razgovarali o različitim temama te mu iznosili razne prijedloge, a jedan od njih bio je i moj prijedlog da mi dozvoli da pristupim polaganju vozačkog ispita kako bih se osposobio za vožnju te automobilom nabavljao za kuću ono što je potrebno. Inače, mi kao porodica imali smo veliku potrebu za vozačem, međutim, i pored toga, on je moj prijedlog glatko odbio, te se priča na tome i završila. Čak i kasnije, kada bi mu se god spomenuo ovaj prijedlog, on bi ga nanovo odlučno odbio, a ja nisam imao načina da ga ubijedim da na njega pristane. Jednog dana, dok sam tavafio oko Kabe, Uzvišenom Allahu sam uputio iskrenu dovu moleći ga da moga oca učini širokogrudnim te da prihvati moj prijedlog, i to bez ikakve polemike i bilo kakvog argumentiranja i dugih razgovora. Nakon nekog vremena opet smo se porodično okupili na objedu, a što se tiče vozačkog ispita i vožnje automobila, to pitanje već odavno nismo potezali i ono je palo u zaborav. Međutim, ja, moja majka i moja braća nanovo smo se uoči objeda dogovorili da opet pokrenemo to pitanje. Tom prilikom rekoh ocu: ‘Oče, dobro se najedi jer ti želim nešto predložiti!’, a on odmah uzvrati riječima: ‘Pitanje polaganja vozačkog ispita?’ Svi smo ostali zatečeni i iznenađeni, pitajući se kako je samo mogao znati o čemu ću ga pitati?! Mi smo šutjeli, a on progovori: ‘Nema problema. Pristajem, uz određene uvjete.’ Nakon što je ovo rekao, svi smo zavrištali od sreće i ushićenosti.”

Iskrena dova može skratiti duge i opširne razgovore, uštedjeti vrijeme i prekratiti čekanje, te srce sačuvati zdravim, a krvni pritisak normalnim. Rekao je Uzvišeni Allah: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60)

Rekao je Omer b. Habib el-Kadi: “Jedne prilike prisustvovao sam sijelu koje je organizirao Harun er-Rešid i na kojem se po pitanju jednog hadisa povela žustra polemika, a glasovi se povisili. Jedni su za dotični hadis kazali da ga od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i da je ispravan, dok su drugi taj isti hadis kategorički odbijali, tvrdeći da nije vjerodostojan. Svako je branio svoje mišljenje, a rasprava se samo rasplamsavala. Sve je otišlo tako daleko da jedan dio prisutnih reče: ‘Ebu Hurejre nije vjerodostojno prenosio hadise!’, te naglasiše da je on bio lažac. U svemu tome ja primijetih da se Harun er-Rešid priklonio ovoj drugoj skupini koja je loše govorila o Ebu Hurejri, radijallahu anhu, te da podupire njihovo mišljenje. Ja tada rekoh: ‘Taj hadis je ispravan i vjerodostojno je prenesen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Harun er-Rešid srdito me pogleda, a ja napustih sijelo i odoh svojoj kući. Nije prošlo mnogo vremena a dođe mi mladić koji mi reče: ‘Vladar te zove. Budi spreman da umreš. Namiriši se i pripremi ćefine!’ Tada sam se iskrenom dovom obratio Uzvišenom Allahu, rekavši: ‘Gospodaru moj, Ti vrlo dobro znaš da sam štitio i branio druga Tvoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i trudio se da ne dopustim da njegovi drugovi budu omalovažavani, pa Te zbog toga molim da me zaštitiš od njega[1].’ Doveli su me pred Er-Rešida koji je sjedio na svojoj stolici. Rukavi su mu bili zavrnuti, a u rukama je držao sablju. Pred njim je bio kožni tepih na kojem su se vršila pogubljenja. Kada me je ugledao, reče: ‘O Omere b. Habibe! Niko mi se na onako drzak način nije obratio, niti mi se usprotivio i odbrusio kako si to ti učinio’, a ja mu odgovorih: ‘O vladaru pravovjernih! Riječi koje si izgovorio i stav koji si branio i mišljenje kojem si se priklonio i za koje si se zalagao jesu omalovažavanje i ismijavanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svega onoga sa čime je on došao! Ukoliko su njegovi ashabi koji su nam prenijeli hadise od njega bili lažovi, onda je i šerijat ništavan i nevažeći, a islamske dužnosti, poput namaza i posta, kao i ostali islamski propisi, poput propisa o sklapanju braka, razvoda, šerijatskih sankcija i kazni, više ne vrijede te ih treba odbaciti. O vladaru pravovjernih, ne d’o Allah, ne d’o Allah, da takvo nešto pomisliš ili da se takvoj opciji prikloniš! Pa ti si preči od svih drugih ljudi da ljubomorno čuvaš i štitiš čast i dostojanstvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!’

Kada je čuo moje riječi, odjednom dođe sebi i reče: ‘Oživio si me, o Omere b. Habibe, oživio si me, o Omere b. Habibe! Oživio si me, Allah te poživio, oživio si me, Allah te poživio!’”

Cijenjena suprugo, nemoj zaboraviti Uzvišenom Allahu uputiti dovu i prije nego s mužem započneš razgovor. Znaj da je srce tvoga muža između dva Allahova prsta i da ga On prevrće kako hoće. Uzvišeni je kazao: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.” (El-Bekare, 186)

Kada je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, pozvan na raspravu sa zabludjelom sektom poznatom pod imenom betaihijje[2], islamski vladar u tom vremenu insistirao je i od Ibn Tejmijje kategorički zahtijevao da se s njima susretne i da s njima polemizira. Pripadnici ove sekte su na raspravu došli u grupama i u velikom broju, te su vrišteći i galameći, tresući se i pjeneći, uz ples i u luđačkom transu, mahnito mahali glavama, demonstrirajući tako svoje demonske rituale. Sve to izgledalo je čudno i neobično, te su kod prisutnih uspjeli izazvati strahopoštovanje.

Noć uoči susreta s ovim sektašima, Ibn Tejmijje se iskreno obratio Uzvišenom Allahu te Ga usrdno i pobožno molio da mu pomogne protiv njih. Dugo je ostao na sedždi upućujući Allahu dove. U vezi s tim, Ibn Tejmijje je kazao: “Te noći sam od Allaha tražio pomoć i pobjedu, kao što sam od Njega tražio i da me uputi i učvrsti na Pravome putu. Postupio sam onako kako u ovakvim i sličnim situacijama postupaju Njegovi dobri robovi, obraćajući Mu se iskreno i usrdno.”

Nakon što se pojavio na zakazanom mjestu, dijalog je počeo. Prizor je bio vrlo upečatljiv i fascinantan, a kada se rasprava okončala, ljudi su počeli citirati sljedeći kur’anski ajet: “I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili, i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše poniženi” (El-A‘raf, 118-119). Ljudi koji su prisustvovali ovoj raspravi, ali i pripadnici ove zabludjele sekte, redom se odazvaše pozivu koji im  je nakon rasprave uputio Ibn Tejmijje, te se javno preobratiše i postadoše sljedbenici Kur’ana i sunneta.

Pomoću dove čovjek postiže ono što u stvarnosti svojim trudom i zalaganjem nije u stanju postići. Dova čini da njegov trud koji je uložio urodi plodom, te da ostvari ono što je zacrtao, i da rezultati budu čak i bolji od onih koje je namjeravao postići. Iskreno obraćanje Allahu dovom razvezuje čovjekov jezik te on s lahkoćom iznosi argumente koji prisutnima šalju jasnu poruku koju njihovi umovi percipiraju, a njihova srca s radošću prihvataju.

Kada je Uzvišeni Allah faraonu poslao Musaa, alejhis-selam, i naredio mu da ga pozove da vjeruje samo u Allaha Jednog i Jedinog i da samo Njega obožava, Musa, alejhis-selam, uputio je svome Gospodaru iskrenu dovu u kojoj je kazao: “Gospodaru moj”, reče Musa, “učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj” (Taha, 25-28). Zatim se Musa, alejhis-selam, uputio faraonu potpuno smiren i staložen, a Uzvišeni Allah je Svojom milošću učinio pa su argumenti koje je Musa, alejhis-selam, iznio, našli plodno tlo i dali rezultate. Naime, svi prisutni sihirbazi koje je faraon pozvao kako bi štitili njega i njegov položaj, odazvali su se Musau, alejhis-selam, i postali njegovi sljedbenici, a nakon toga i svi do jednog Allahu na sedždu pali rekavši: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova”, povikaše, Gospodara Musaova i Harunova!” (El-A‘raf, 121-122). Ovo je, dakle, rezultat iskrene i usrdne dove, rezultat koji je malo ko mogao očekivati.

Poštovana suprugo, savjetujem ti da se Uzvišenom Allahu obratiš iskrenim dovama i prije nego što s mužem započneš dijalog, a dovi i u vrijeme dok s njim razgovaraš, a potom iščekuj lijep rezultat.

Jedna žena pripovijeda sljedeće: “Imam prijateljicu koja mi je jedna od najdražih osoba u životu. Jedan mladić ju je zaprosio, međutim, on pri sebi ima neke negativne i teško prihvatljive osobine. I pored toga što je bilo nužno da to shvati, moja prijateljica jednostavno nije bila u stanju da to vidi, već je, kada je riječ o njegovim negativnim stranama, bila potpuno slijepa. Pokušala sam s njom o tome razgovarati, međutim, ona je uporno tvrdila da te uistinu sporne osobine, kada je riječ o braku, uopće nisu sporne, što je samo povećavalo moju zabrinutost za nju. Tada sam se iskrenom dovom obratila Uzvišenom Allahu moleći Ga da moja prijateljica shvati koliko su za brak i bračni život bitne osobine kojima ona trenutno uopće ne pridaje važnost niti značaj. Tu dovu sam ponavljala mnogo puta, a nakon toga, kada sam se susrela s prijateljicom i nakon što smo otvorile temu prosidbe i braka, ona je bespogovorno prihvatila moj savjet i konstatirala da sam potpuno u pravu.”

 

Uzvišenom Allahu se obrati sa iskrenom dovom i čvrsto vjeruj da će ti se On odazvati. Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru koji je u hadisi-kudsijju kazao: “Ja prema Svome robu postupam onako kakvo on mišljenje ima o Meni.”

 

Nastaviće se inšallah…

Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 4

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: Amir Durmić

Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić



[1] Tj. od Haruna er-Rešida. (op. prev.)

[2] Ekstremna sufijska sekta poznata po svojim iluzionističkim trikovima, ali i magijom pomoću koje su, u saradnji sa svojim pomagačima šejtanima, ljude odvodili u zabludu. (op. prev.)

X