FETVE

Činjenje djela širka – Dr. Sefer El-Havali

Pitanje:

Priznati temelj kod učenjaka ehli-sunneta – milsim na učenjake Nedžda – u današenje vrijeme je da su ”obožavaoci kaburova” nevjernici i mušrici, bez obzira na to da li su učeni ili neznalice, jer su na taj način poništili osnovu vjere i srušili je do temelja. Oni čine jasan i nedvosmislen postupak nevjerstva. Širk je prema jednoglasnom mišljenju djelo koje izvodi iz vjere. Pobornici čistog monoteizma (tevhida) složni su oko nevjerstva ovakve osobe, dok oni koji nemaju pameti i manjkave su vjere kažu za njih da su muslimani. Ono što želim pitati jeste: kakav je propis onih koji se ne usuđuju za ovakvu osobu kazati da je nevjernik pravdajući ga neznanjem, ili sličnim opravdanjima koja spominju sljedbenici ideologije irdžaa (odvajanja dijela od imana), štaviše smatra ih i naziva muslimanima i drži da su novotari oni koji ih kategorično proglašavaju nevjernicima? Sljedbenici istine su složni u tome da onaj ko ne smatra nevjernikom onoga ko to jeste da je i on sam nevjernik. Molim pojašnjenje?

 

Odgovor dr. Sefera el-Havalija:

Hvala Allahu Jedinom. U pitanju je iznešeno nekoliko neprihvatljivih konstatacija i sudova. Potrebno je to sve podrobno pojasniti i argumentovati. Najbitnije je ukazati na sljedeće:

1. Ehlu-sunnet kao i predvodnici da’ve (učenjaci Nedžda) nemaju jedinstven stav u vezi sa proglašavanjem spomenute osobe nevjernikom. Štaviše, govor šejha Muhammeda ibn Abdulvehhaba jasno upućuje na to da ta osoba, kao individua, nije nevjernik. Veliki broj onih koji su pisali o da’vi Muhammeda ibn-Abdulvehhaba i koji su ga branili od napada su to potvrdili, navodeći njegove eksplicitne izjave iz dostupnih izvora, a sam način njegovog ophođenja prema neistomišljenicima to potvrđuje.

2. Tvoja konstatacija ”obožavaoci kaburova” je uopćena i neodređena, a istina je da se ti ljudi razlikuju u postupku kojeg čine, neki čine jasno djelo širka, neki čine inovatosrki tevessul (posredništvo), a neki opet čine propisani zijaret (posjetu) mrtvima, stime da klanja u mesdžidu koji je izgrađen na kaburu.

3. Ko uradi neko djelo širka zaslužuje opis ”mušrik”, i to je ispravno kazati sa terminološkog i filološkog aspekta, međutim zasluga opisa, naziva i imena je jedno a postojanje zapreke za kažnjavanje na Sudnjem danu zbog spomenutog opisa je nešto drugo. Istina je da niko neće biti kaženjen dok do njega ne dospije poslanički dokaz, i to je nešto što je potvrđeno vjerodostojnim i eksplicitnim kur’ansko-sunnetskim tekstovima, kao što su riječi Allaha, dželle šenuhu, u prijevodu značenja: ”Onaj koji ide pravim putem, od toga وe samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (El-Isra, 15.). ”O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar. (En-Nisa, 165.) i sl. Šejhulislam Ibn-Tejmijje je ukazao na razliku između opisa i postojanja opravdanja u knjizi ”El-Dževabu-s-sahih”, 2/291. – 314., i savjetujem te da se obratiš na ovaj izvor. Srž ovog pitanja jeste u tome da Allah, dželle šenuhu, iako nikoga neće kazniti dok ga ne upozna sa svojom vjerom putem poslanika, On prezire i mrzi širk i naziva njegovog počinioca mušrikom. Od dokaza koji idu u prilog ovome jeste vjerodostojan hadis kojeg bilježi Muslim: ”Allah je pogledao u stanovnike Zemlje, i sve ih je prezreo, osim preostale sljedbenike Knjige.” Ovo je srednje mišljenje između onih koji kažu da je on musliman koji ima opravdanje za svoje dijelo i onih koji kažu da je mušrik bez opravdanja, i da će biti kženjen na Sudnjem danu. To je mišljenje ispravnije od mišljenja koje kaže da je dovoljno kazati za taj postupak da je širk bez kvalificiranja njegovog počinioca kao mušrika.

4. Ehlu-sunnet je jednoglasan u tome, što je ispravno, da se takve osobe trebaju pozivati sa mudrošću, lijepim savjetom i raspravom na najljepši način, kako bi bili spašeni od okova džehla, širka i novotarije.

5. Nije tačno da ustezanje od tekfira ovakvih osoba spada u svojstva murdžija, kao što to pitalac konstatuje, jer murdžije (oni koji odvajaju djelo od imana) uvjetuju srčanu dozvolu djela širka, i kažu da je izgovaranje šehadeta dovoljna zapreka da bi se za nekog kazalo da je mušrik, što je po akidi i vjerovanju ehlu-sunneta neispravno.

6. Ustezanje od pojedinaćnog tekfira u ovoj situaciji nije obuhvaćeno pravilom ”Ko  ne smatra nevjernikom onoga ko to jeste i on sam je nevjernik”, jer je pravilo izrešeno u kontekstu govora o jasnom nevjerstvu i nevjerniku, dok se ne može prenijeti na situaciju u kojoj postoji razilaženje. Ako se učenjaci razilaze u kvalificiranju nekog postupka nevjerstvom, kako neko ima pravo kazati ”Ko ne smatra nevjernikom onoga ko to jeste da je i on sam je nevjernik”. To važi sve dok onaj koji se usteđe od tekfira smatra da je dotični postupak nevjerstvo, ali smatra njegovog počinioca opravdanim i ne kvalificira ga kao mušrika. Slično ovome je konstatacija i priznavanje da je blud haram i da je za njega propisana sankcija, ali u konkretnom primjeru smatra da se ne radi o bludu i bludniku i da optužena osoba ne zaslužuje sankciju.

7. Na kraju savjetujem svoju islamsku braću da ulože poseban trud u pozivu u tevhid, da se protiv širka i novotarije bore argumentom, da se maksimalno čuvaju od kvalificiranja pojedinaca kao nevjernika i novotara, osim ako za to imaju čvrst i pouzdan dokaz i da izbjegavaju besplodne rasprave u vezi sa ovim pitanjima.

Allah je taj koji upućuje na pravi put!

Preveo: mr. Semir Imamović

Print Friendly  Činjenje djela širka - Dr. Sefer El-Havali pf button both



X