Priredila: Hanka Vlahovljak

“Kur’an ima rješenje za sve”, “Kur’an je lijek za svaku bolest”, “Kur’an nudi izlaz iz svake situacije” – ovo su rečenice koje smo u prilici često čuti u svakodnevnom životu. Ali, da li si ikada bio svjedok duševnom preporodu tebi bliske osobe koja je pronašla konkretno rješenje za svoju životnu situaciju u Kur’anu? Kaže Uzvišeni: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.) Da, Kur’an je zaista sigurni i djelotvorni lijek za svaki problem ako ga vjernik uistinu uzme kao svjetionik po kojem se nedvojbeno orijentiše u svom životu, i ispravno razmišlja o njegovim značenjima.

Kaže Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24.)

Pa hajde da otključamo katance i pročitamo zajedno životne primjere koji će nas naučiti kako je Kur’an u stanju preobratiti svakodnevne tegobe u bašče radosti i blagostanja, tjeskobu u prsima u široka polja kojima se kraj ne nazire i tugu u srcu zamijeniti ljepotom i zadovoljstvom čiji će trag zauvijek ostati. Kako i ne bi kad je Kur’an govor Mudrog, o svemu obaviještenog, hvale vrijednog.

1. Provela sam pune tri godine u potrazi za doktorima, narodnim lijekovima i čajevima kako bih, uzimajući sve moguće uzroke, konačno ostala trudna, sve dok jednog dana, a bila sam blizu da sasvim pokleknem, nisam čula ajet: “Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.” (Mu’min, 57.)

Rekla sam: “Ako je Allah kadar stvoriti nebesa i Zemlju, onda nema sumnje da je kadar učiniti mene – nosećom.”

Nije prošlo puno vremena, obradovana sam viješću da ću postati majka.

2. Radila sam određene velike grijehe zbog pritiska muža kako bih zadobila njegovu ljubav, iako sam znala da su moji postupci pogrešni, sve dok jedne prilike nisam pročitala Allahov govor: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (Nur, 63.)

Srce je plakalo iz straha od Allahove kazne, pa nakon toga, nikada se nije desilo da se vratim grijesima koji su me prividno približavali mužu, a potpuno udaljavali od Allaha.

3. Imao sam običaj obavljati određene ibadete ili svakodnevne životne obaveze osjećajući veliku lijenost, iako sam bio svjestan njihove obaveznosti i nagrade.

“O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?” (Es-Saff, 2) – ajet je koji me uvijek iznova vraćao i osvješćivao da budem odgovorna i marljiva osoba u svakom segmentu svog života, a posebno u odnosu prema Allahu.

4. Moram vam priznati nešto u vezi sljedećeg ajeta: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69.)

Pohađala sam školu za učenje Kur’ana, uzimajući ovaj ajet kao moralni podstrek, pa me Allah počastio znanjem, hifzom i razumijevanjem Kur’ana.

5. Strasti su me obuzimale sa svih strana, utječem se Allahu od toga, dok nisam saznao za ajet: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Taha, 131.)

Stalno sam ponavljao “bolja i vječna”, sve dok sasvim nisam ostavio griješenje.

6.  Desila se svađa između mene i mog brata pa mi je jednog dana poslao poruku popraćenu uvredama i potvorama, bolnim riječima i neosnovanim sumnjama. Poželio sam uzvratiti istom mjerom, međutim spriječile su me riječi jednog od Ademovih sinova kada je rekao: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.” (El-Maide, 28.)

7. Bio sam od ljudi koji su često činili istigfar (tražili oprost) za grijehe koje sam činio, dok mi jednom nije došao šejtan s mislima: “Stalno tražiš oprosta za grijehe, a ne ostvaruju ti se sve dove koje Allahu uputiš?”

Izvukao sam ogromnu pouku za svoj slučaj iz riječi Uzvišenog: “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.” (En-Nisa’, 147.)

8. Konstantno sam u tajnosti griješila prema Allahu. Počela sam se sasvim slučajno družiti sa dobrim društvom vjernika, i odlučila se pokajati za sve učinjene grijehe, pa mi je jednog dana oko zapelo na ajetu: “Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.” (El-Isra’, 25.) Plakala sam i u isto vrijeme bila sretna što i za mene ima nade i izlaza.

9. Ja sam tragalac za šerijatskim znanjem. Tog dana, zaustavio sam se kod riječi Uzvišenog: “Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga...? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.)

Potresao sam se i gorko zaplakao jer sam propustio mnoge noći u kojima sam bio budan, a nisam stao pred Gospodara i klanjao makar dva rekata. Ovaj ajet bio je moj novi početak na tom polju i molim Allaha da nikad i ne prestane.

10. “I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili.” (El-Kehf, 49.)

Već dvadeset godina kada sam god proučio ovaj ajet, osjećao sam da je meni lično objavljen, pa redovno vršim samoobračun jer znam da mi osim iskrene tevbe ništa drugo neće pomoći.

11. Prsa se stegnu kad čuješ nešto što te boli i rastužuje, te tragaš za onim što će ti razgaliti probleme i tegobu koju osjećaš. Razmišljao sam o 97. i 98. ajetu sure Hidžr: “Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj”, i našao potpuno djelotvoran lijek za sve što sam do tada u prsima često nosio.

12. Sjećam se da sam se jedne večeri strašno posvađala sa suprugom, a, nakon što je napustio kuću iz srdžbe, uzela sam da učim Kur’an te počela čitati prvo što sam otvorila, a naišao mi je ajet: “…i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju”. (Eš-Šura, 37.)

Te riječi su mi potpuno ugasile srdžbu i shvatila sam da ništa nije vrijedno ljutiti se na mog bračnog druga niti je vrijedno da uništava našu sreću.

13. Kunem se da mi je ovaj ajet promijenio život: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) Osjetio sam da me Allah, azze ve dželle, poziva da se pokajem, i nisam oklijevao. Postao sam druga osoba.

14. Nisam znao gdje je put do džamije, a cijeli moj život sastojao se od bespotrebnog gubljenja vremena u zabranjenim stvarima.

“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.”

‘Gospodaru moj’ – reći će – ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’ – reći će On: ‘Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.’” (Taha)

Onog trena kada sam ugasio posljednju cigaretu na mjestu ispunjenom nemoralom i grijesima, upalio sam svjetlo koje se zove IMAN – a ono se nikad ne gasi.

15. “Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem” (Eš-Šura, 7) – ajet je zbog kojeg mi se srce prepolovilo jer ne znam od kojih sam ja.

Stalno dovim da budem od onih koji “ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati” (El-Bekare, 38).

Kako da i ti uživaš u tedebburu – ispravnom razmišljanju o Kur’anu i sam pronađeš rješenje za svoje probleme, pročitaj u sljedećem članku:

''Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!''

Nastavit će se, inšallah...

Priredio: Nermin Avdić

1.  Koji je to pravi uspjeh? - Pravi uspjeh čovjeka spomenut je u 185. ajetu sure Alu Imran, u kojem Uzvišeni Allah kaže: “Svaka duša smrt će okusiti, a samo ćete na Sudnjem danu u potpunosti dobiti plaće vaše! Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je! A život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje”, tj. takav čovjek će dobiti veličanstvenu pobjedu i uspjeh jer se sačuvao teške i ogromne patnje, a ušao u džennetske blagodati u kojima se nalazi ono što oko nije vidjelo i ono što uho nije čulo niti je čovjeku moglo pasti na um.

Iz spomenutog ajeta razumije se da ko se ne bude udaljio od Vatre i ne bude ušao u Džennet – takav nije uspio nego je od onih vječnih nesretnika.[1]

2. U kojoj suri je spomenuta priča o Ashabul–uhdud (Vlasnicima rovova) i o čemu ona govori?

- Priča je spomenuta u suri El-Burudž.

To je kazivanje o jednom nevjerničkom narodu koji su pohvatali svoje sunarodnjake koji su vjerovali u Allaha Uzvišenog, zlostavljali ih i mučili da bi se vratili u njihovu (ne)vjeru. Kada su to odbili učiniti, nevjernici su u zemlji iskopali jamu, napunili je vatrom i gorivom i zaprijetili im da će ih baciti u tu plamenu buktinju. Kada nisu ni tada prihvatili da to učine, bacili su ih u vatru. Zato Allah Uzvišeni kaže: “...prokleti bili vlasnici rovova, i vatre s gorivom, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili”, tj. svojim su očima gledali šta su tim vjernicima radili.[2]

3. Koliko Džehennem ima vrata, kako se ona zovu i koji ajet upućuje na to?

Džehennem ima sedam vrata, kao što kaže Uzvišeni: “Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti, on će sedam vrata imati i kroz svaka će određen broj njih proći.” (El-Hidžr, 43-44)

Prenosi se od Ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njime: “Sedam vrata (kapija) su: prva je Džehennem (Pakao), druga Lezza (Rasplamsala vatra), treća El-Hutama (Žestoka vatra), četvrta Sekar, peta Seir (Paklena vatra), šesta El-Džehim (Velika vatra) i sedma El-Havije (Pakleni ponor).”[3]

Imam Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, spominje predaju, također u svom Tefsiru da su ta džehennemska vrata određena za sljedeće kategorije ljudi: "Vrata za židove, vrata za kršćane, vrata za Sabejce[4], vrata za vatropoklonike, vrata za one koji su bili mnogobošci, a to su nevjernici od Arapa, vrata za licemjere i vrata za pripadnike tevhida (Allahove jednoće) za koje postoji nada (da uđu u Džennet) dok za ostale ne postoji nikako.”

Naravno, pod kategorijom pripadnici tevhida misli se na skupinu muslimana koji su radili velike grijehe, te se nisu pokajali i očistili od njih na ovom svijetu, a Allah im nije oprostio na Sudnjem danu iz Svoje pravednosti, pa će boraviti u Džehennemu koliko Uzvišeni Allah bude htio, a zatim će iz njega izaći i ući u Džennet.[5]

Allahu naš, uvedi nas u Džennet, a sačuvaj nas Džehennema!

4. Šta znače riječi Allaha Uzvišenog: “... i supruge čiste...”

(Alu Imran, 15)?

Nakon što je Uzvišeni spomenuo Svojim robovima užitke na ovom svijetu, te ono što zaokuplja njihovu pažnju, poput strasti prema ženama, sinovima, gomilama zlata i srebra i slično, obavijestio ih je šta je bolje od toga: “Oni koji budu bogobojazni, kod Gospodara svoga će imati džennetske bašče ispod kojih rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i supruge čiste i zadovoljstvo od Allaha!...”

“...i supruge čiste...”, tj. hurije (džennetske ljepotice) čiste od prljavštine, menstruacije i pranja poslije porođaja, te čiste od svih vrsta neposlušnosti prema svom mužu.

5. Koja je vrijednost tedžvida, odakle se preuzima i koji je njegov cilj?

To je jedna od najčasnijih i najboljih nauka jer je povezana sa najčasnijom i najboljom knjigom, tj. Kur’anom, Allahovim govorom. Tedžvid se preuzima iz Kur’ana i sunneta, a njegov cilj je otklanjanje grešaka u izgovaranju Allahovog govora i težnja da se izgovara ispravno.[6]

[1] Abdurrahman ibn Nasir es-Sa‘di, Tejsirul-Kerimir-Rahmani fi tefsiri kelamil-menan, str. 170.

[2] Komentatori Kur’ana se ne slažu o kome se u ovom kazivanju govori i ko su oni. Spominje se da se desilo narodu koji je opisan u hadisu koji bilježe imam Muslim, En-Nesai i Et-Tirmizi. Kompletno kazivanje može se pročitati u Tefsiru Ibn Kesira (na bosanskom jeziku) na str. 1487 i 1488.

[3] Slično se prenosi i od Džurejdža i El-E‘ameša.

[4] Sabejaca ima dvije vrste: 1. čisti, monoteisti koji su spomenuti u 62. ajetu sure El-Bekare koje Allah Uzvišeni hvali, te 2. Sabejci mnogobošci čiji je veliki hram bio na mjestu džamije u Damasku, okrenut prema Sjevernom polu. Postoje i druga tumačenja o tome ko su oni.

[5] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-Azim, IV tom, str. 1583.

[6] Muhammed Es-Sadik Kamhavi, El-Burhan, str. 8.

Odgovorio: mr. Hakija Kanurić

Pitanje: Selam alejkum! Zamolio bih uvaženog šejha mr. Hakiju Kanurića da mi pojasni da li su ispravne tvrdnje o podjednakom broju određenih spominjanja meleka i šejtana, žena i muškaraca u Kur’anu,  da se jevm (dan) spominje 365 puta i sl.? Jesu li ove tvrdnje pojedinih islamskih učenjaka i misionara samo teorije (natezanja) ili je to zaista tako kako i govore? Hvala Allahu Uzvišenom, mi muslimani imamo savršenu i nadnaravnu knjigu iz mnogih i nebrojenih aspekata, tako da nam nisu potrebne nekakve “natezajuće” teorije,  ako se radi o teorijama... Da li je ovo teorija (poput one o broju 19) ili pak ustanovljena činjenica?

Ja volim da se ispravno, ehlis-sunnetski, podučim, a ne da imam neutemeljena ubjeđenja?

Da vas Allah nagradi zbog hajra koji činite!

Odgovor: Ve alejkumus-selam!

Vaše nastojanje da se poučite ispravnom ehli-sunnetskom ubjeđenju vrijedno je svake pohvale i znak da vam Allah želi dobro, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome Allah želi dobro, pouči ga propisima vjere.” (Buharija, br. 71, Muslim, br. 1037)

Časnom Kur’anu posvećena je pažnja kakva nije data nijednoj drugoj knjizi u cijeloj historiji čovječanstva.

Klasični islamski učenjaci pobrojali su koliko Kur’an sadrži ajeta, riječi pa i slova. Brojali su koliko tački ima u Kur’anu, koliko se puta ponavlja određeno slovo i sl. Kada, naprimjer, govore o slovu elif, spominju tačan broj riječi u Kur’anu koje počinju tim slovom. Odredili su tačnu sredinu Kur’ana na osnovu broja slova, četvrtinu, šestinu, osminu i sl. Raspravljali su o bismilli na početku sure, da li je ona dio te sure ili samostalan ajet. Isprekidani harfovi na početku mnogih sura, da li su neovisan ajet ili su dio prvog ajeta.

Precizno pojašnjavaju kako su napisane kur’anske riječi, naprimjer  riječ “ella” u cijelom Kur’anu piše se spojeno u jednu riječ osim na deset mjesta gdje je napisano odvojeno – “en la”, i zatim spominju ta mjesta. Isto tako, riječ “innema” u cijelom Kur’anu napisana je spojeno u jednu riječ osim u suri El-En‘am u 134. ajetu gdje je napisana odvojeno – “inne ma”.

Ovo su samo pojedini primjeri izvučeni iz tomova knjiga koje su napisane o kur’anskim riječima, što potvrđuje da su klasični učenjaci istraživali Kur’an sa aspekta broja rečenica, riječi i slova, međutim podudarnosti koje otkriju nisu nazivali nadnaravnom pojavom. Tako naprimjer hanbelijski učenjak Ibn Redžeb (umro 795. po Hidžri) govoreći o noći Lejletul-kadr navodi da je skupina učenjaka zaključila na osnovu kur’anskog teksta da je to 27. noć ramazana, i to na sljedeći način: Lejletul-kadr spomenuta je u suri El-Kadr na tri mjesta, a sintagma “Lejletul-kadr” pisana na arapskom jeziku ima 9 slova, te ako se 9 pomnoži sa 3, rezultat je 27. Zatim Uzvišeni Allah, opisujući Lejletul-kadr, kaže “selamun hije” – “ona je smiraj” (El-Kadr, 5), a riječ “hije” (ona) je 27. riječ u toj suri, dok cijela sura ima 30 riječi. Zatim Ibn Redžeb prenosi riječi Ibn Atijje (umro 542. po Hidžri), komentatora Kur’ana da je o tome rekao: “Ovo je vid tefsirske finese i dražesnosti, a nije od primarnog znanja.” Zatim Ibn Redžeb, potvrđujući ovu konstataciju, kaže: “I to je upravo kao što je rekao!” (Ibn Redžeb, Letaiful-Mearif, str. 366, daru Ibn Kesir, osmo izdanje, 2006.)

Dakle, brojčana analiza nije svojstvena našem savremenom dobu, nego je bila prisutna kod klasičnih učenjaka, međutim podudarnosti koje se uspostave tom analizom klasični učenjaci smatrali su dodatnom finoćom, otmjenosti, dražesnosti i ljepotom Kur’ana, ali nisu to smatrali primarnim znanjem niti vidom nadnaravnosti. Nadnaravnost je van domena ljudske moći, u što ne spada napisati tekst u kojem se određene riječi ponavljaju prikladan broj puta.

Brojni su web-portali, naročito arapskog govornog područja, koji govore o kur’anskoj nadnaravnosti kroz tvrdnje da se određeni izrazi spominju u časnom Kur’anu precizan broj puta, koji se podudara sa značenjem tog izraza, ili u proporcionalnom omjeru sa izrazom suprotnog značenja. Kao naprimjer da se dan spominje 365 puta, kalendarski mjesec (šehr) 12 puta, dunjaluk 115 puta i ahiret isto tako 115 puta, meleki 68 puta nasuprot šejtana 68 puta, i tome slično.

Već je rečeno da je takvo nešto neispravno nazivati nadnaravnost, a ako se preciznije provjere te tvrdnje i način na koji se došlo do njih, može se uočiti da neke riječi nisu ispravno izbrojane, te da nedostaje validna naučna metodologija brojanja. Ponekad se proizvoljno odabiru pravila brojanja, kako bi se dobio željeni rezultat. Isto tako, razlike u kiraetima – načinu čitanja kur’anskog teksta, razlike u izgovoru riječi, da li se spojeno napisane riječi smatraju jednom ili dvjema riječima i slični činioci, razlog su razilaženja učenjaka oko konačnog broja kur’anski riječi i slova što onemogućava izgradnju postojane metodologije brojanja.

Dr. Fehd er-Rumi u doktorskoj disertaciji odbranjenoj na Univerzitetu “Imam Muhammed bin Saud”, na Fakultetu usulid-dina, Odsjek za Kur’an i njegove znanosti, navodi primjer neutemeljene metodologije brojanja riječi kako bi se postigla brojčana ravnoteža. Kao primjer navodi riječ dan (jeum) za koju se tvrdi da je spomenuta u Kur’anu 365 puta, što se podudara sa brojem dana sunčeve godine. Pri brojanju prihvaćena su dva izraza (el-jeum – dan) i (jeumen – dana), a odbačeni su (jeumekum – tog vašeg dana), (jeumehum – tog njihovog dana) i (jeumeizin – toga dana), jer kada bi se svi ti izrazi uzeli u obzir, ne bi se dobio traženi rezultat. Isto tako riječ Iblis, tvrdi se da se spominje 11 puta nasuprot 11 puta spomenute naredbe da se Allahu utječe od njega (el-istiaze). Međutim, prilikom brojanja riječi (el-istiaze) spomenute u Kur’anu, prihvaćen je izraz (euzu – ja se utječem) i izraz (festeiz – ti se utječi), a izostavljeni su izrazi (uztu – utjecah se), (jeuzune – utječu se), (uizuha – tražim za nju zaštitu) i (meazallah – sačuvaj Bože).  Pogledati: (Itidžahatut-tefsir fil-karnir-rabia ašere, 2/699-700, izdavač: Er-Risale, drugo izdanje, 1414. po Hidžri)

Rezimirajući prethodno može se zaključiti da brojčana analiza kur’anskog teksta nije svojstvena savremenom dobu, da klasični učenjaci podudarnosti otkrivene brojanjem riječi slova i sl. nisu smatrali primarnim znanjem niti nečim nadnaravnim, nego ako se takvo nešto potvrdi, smatrali su da je to dodatna prefinjenost Kur’ana.

Kritičkim osvrtom na neke tvrdnje oko brojevnog čuda Kur’ana može se ustanoviti da postoji manipulisanje pri odabiru metodologije brojanja i odsutnost objektivizma. Allah najbolje zna!

(Detaljnije o ovoj temi može se pročitati na stranici šejha Halida b. Osmana es-Sebta: http://www.khaledalsabt.com/cnt/slasel/89)

Priredila: Amela Omerović-Ćeman

“Od kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.' (sura En-Nasr), nije obavio namaz a da u njemu nije učio: ‘Subhaneke Rabbena ve bihamdike, Allahumme gfir li / Neka si slavljen, Gospodaru naš, i neka Ti je hvala, Allahu moj, oprosti mi.’” (El-Buhari, 4967.,  Muslim, 4/219; hadis Aiše, radijallahu anha) “Najkorisnija, najveličanstvenija i najsveobuhvatnija dova jeste dova iz sure El-Fatiha, 6. ajet: ‘Uputi nas na Pravi put’, jer ukoliko te Allah uputi na Pravi put, pomoći će ti da Mu se pokoravaš i da se kloniš neposlušnosti Njemu, zbog čega te neće zadesiti nedaća ni na dunjaluku, ni na ahiretu.” (Et-Tahavi)

“Razmisli o Allahovom govoru kada za licemjere kaže: ‘Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku (tminama), i oni ništa ne vide!’ (El-Bekare, 17) Zašto Uzvišeni prilikom spominjanja svjetla koristi jedninu (ar. nur), dok za mrak, tminu, koristi množinu (ar. zulumat)? Zato što je Istina jedna – i to je Pravi put, za razliku od stranputica koje su mnogobrojne i raznovrsne, pa zbog toga Allah Istinu spominje u jednini, a stranputicu u množini. Kao što kaže Uzvišeni: ‘Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.’ (El-Bekare, 257).” (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 127.)

“‘I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogriješio se prema sebi.’ (El-Bekare, 231) Ovo je kur’anski odgoj koji potvrđuje da je nepravda prema drugome, na prvom mjestu nepravda prema samom sebi, jer na taj način sebe izlažemo Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni.” (dr. Abdul-Aziz el-Uvejd)

“Razmislimo o Allahovom govoru u 71. ajetu sure El-Kasas: ‘Reci: Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?’ , i o ajetu poslije njega: ‘Reci: Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?’ (El-Kasas, 72). Sluh je spomenut kod spomena noći, dok je vid spomenut uz dan zato što čovjek više koristi sluh u mraku nego po danu, dok po danu bolje vidi nego po noći.” (El-Vezir b. Hubejreh, Zejl tabekatil-hanabileh, 1/240)

“Jednog dana Abdullah b. Omer, dok je pio hladnu vodu, počeo je plakati i njegov plač postajao je sve jači. ‘Šta te rasplakalo?’, upita neko, a on reče: ‘Sjetio sam se ajeta iz Allahove Knjige: -I između njih i onoga što budu željeli bit će prepreka postavljena...’ (Sebe’, 54), a shvatio sam da jedino za čim će žudjeti stanovnici Džehennema jeste hladna voda, jer kaže Uzvišeni Allah: ‘I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: -Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!’ (El-E‘araf, 50).” (Tefsir Ibn Ebu Hatima, 12/28)

“U 24. ajetu sure El-Kasas Uzvišeni spominje riječi Musaa, alejhis-selam, kojima Ga moli: ‘Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!'’, iz čega izvlačimo jedan od najvećih razloga da dova bude primljena, a to je da u njoj jasno spomenemo i pokažemo koliko smo potrebni Allaha i Njegove pomoći.” (dr. Muhammed el-Hamd)

“U 25. ajetu sure El-Kasas spominje se: ‘I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: -Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!’, ovdje se misli na njihovu stoku. Opis njenog stidljivog hoda posebno je uputstvo ženi muslimanki, jer ženin hod odražava njenu ličnost i postojanje ili nepostojanje stida. Sestro muslimanko, zato obrati pažnju na svoj hod, jer je to bitna stvar u tvom životu čim je Uzvišeni Allah spominje u Svojoj Knjizi.” (dr. Uvejd el-Utvi)

“U 34. ajetu sure El-Kasas kaže se: ‘A moj brat Harun je rječitiji od mene...', gdje nalazimo koliko je bitno voditi računa o rječitosti i o medijima prilikom poziva drugih, muslimana ili nemuslimana, i da nije dovoljna iskrenost daije, već se treba voditi računa o svim sredstvima i pomagalima koja će pomoći u dostavljanju da‘ve i ostavljanju utiska na one koje poziva.” (dr. Umer el-Mukbil)

“Razmisli o ovom ajetu: ‘I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna’ (Fatir, 11). Zastani na trenutak i razmisli! Koliko u ovom trenutku ima pripadnica ženskog roda, bilo među ljudima ili životinjama? Koliko je ženki koje gmižu, hodaju, lete ili plivaju!? Koliko od njih je u ovom trenutku trudnih ili se porađaju!? Ima ih na milijarde, a opet nijedna od njih nije skrivena Allahu, subhanehu ve te‘ala! Pa zar u odgoju srca nije najveličanstveniji utjecaj spoznaje ove Allahove osobine, a to je Njegovo znanje!?” (dr. Umer el-Mukbil)

“‘Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti.’ Kaže se da je onaj koji se prema sebi ogriješio (zalim li nefsihi) spomenut prije onoga koji je druge nadmašio u dobrim djelima (es-sabiku bi-l-hajrat), iako je es-sabik većeg stepena, kako zalim ne bi izgubio nadu u Allahovu milost i kako se es-sabik ne bi uobrazio zbog svojih djela. (El-Kurtubi u svom Tefsiru, 14/349)

“Poslije ona kada je rodila, reče: ‘Gospodaru moj, rodila sam žensko', a Allah najbolje zna šta je rodila, a muško nije kao žensko...’” (Ali Imran, 36.) Ovim ajetom kazuje nam se kolika je bila Allahova mudrost u tome što je ovoj ženi, koja je svoj porod zavjetovala na službu Njemu, dao da rodi žensko, a ne muško. Da je rodila muško, bio bi to samo još jedan muškarac posvećen ibadetu u Hramu, ali sa Merjem, to je bila sasvim druga priča. Također, ovim ajetom otkrivaju nam se mnoge Allahove mudžize, čuda koja su se desila preko Merjem i njenog sina Isaa, alejhimas-selam. Ipak, ono što je meni zanimljivo u ovom ajetu jeste ovaj dio gdje se kaže da žensko nije kao muško. U Korkutovom prijevodu stoji izraz: “...a žensko nije kao muško...”, dok u arapskom tekstu stoji: “...a muško nije kao žensko...”, što ima potpuno drugačiji ton. Da je Uzvišeni rekao da “žensko nije kao muško”, to bi na neki način bila poruka da je manje vrijedna od muškarca. Međutim, kada Uzvišeni kaže da “muško nije kao žensko”, time nam poručuje da muškarac i žena nisu isto, tj. svako ima svoje specifičnosti, i nema ništa loše u tome što je rodila žensko, naprotiv, u ovoj situaciji bilo je bolje što je žensko nego da je muško, a Allah je to najbolje znao i zato je Njegova volja bila da rodi žensko.

Zamislite kada bi svaki musliman izučavao i razmišljao o značenju kur’anskih ajeta, kao i Allahovih ajeta koji se nalaze u nama samima i oko nas, kada bi se svaki musliman ili muslimanka koji su stručni u nekoj određenoj oblasti posvetili izučavanju i razmišljanju o ajetima koji su vezani za tu oblast. Primjer za to jeste vijest iz katarskih novina Er-Raja o egipatskom doktoru Abdul-Basitu Muhammedu koji je nedavno, razmišljajući o ajetima koji govore o Jusufu i njegovom ocu Jakubu, i o tome kako je Jusuf poslao svoju košulju pomoću koje se vratio vid njegovom ocu i vršeći eksperimente, otkrio da se lijek za slabovidnost krije u ljudskom znoju. Subhanallah! “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?” (En-Nisa', 82.) Kada bismo se ovako vladali, sigurno bismo bili u daleko boljem položaju nego danas!

A zašto je bitno da razmišljamo o značenju ajeta i uzimamo pouke iz njih? Zbog toga što nam naš Uzvišeni Gospodar poručuje: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.) Pa kako drugačije da uzmemo poruku i uputu izuzev razmišljajući o značenju ajeta!? Kako da osjetimo milost koja se nalazi u Kur’anu, koja je namijenjena nama, ako je ne tražimo u ajetima i ne razmišljamo o mudrosti Allahovih propisa koji se nalaze u njima ili o Allahovim imenima i svojstvima spomenutim u ajetima!? Zar ne osjetimo kolika je počast koja nam je ukazana kada Allah koji je Sebe opisao: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je Poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi, hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri” (El-Hašr, 22-24), i On se nama, sićušnim stvorenjima, smilovao i izabrao nas između toliko ljudi koji su živjeli prije nas, onih koji žive u našem vremenu i onih koji će živjeti poslije nas, da bi nam podario Uputu. Pa, zar to nije veličanstvena milost od Milostivog i počast velika. Neka je hvala i slava Stvoritelju, Milostivom!

Još jedan od razloga zbog kojih se trebamo posvetiti izučavanju i razmišljanju o kur’anskim ajetima jeste to da ne zapadnemo u iste greške u koje su zapali prijašnji narodi. Kaže Uzvišeni: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici.” (El-Hadid, 16.) Kako da nam se srca smekšaju kad se Allah i ono što je objavljeno spomene ukoliko ne poznajemo svoga Gospodara i Njegovu Knjigu, a kako da Ga spoznamo ako ne izučavamo Njegov govor, ono što nam je objavio!? Zbog čega su srca prijašnjih naroda postala gruba, otvrdla (jer izraz koji se spominje u Kur’anu jeste qaset čemu više odgovara prijevod otvrdla, ogrubjela, jer bolje opisuje njihovo stanje i bliže je značenju nego izraz nemilosrdna)? Uzvišeni nam objašnjava da je to zbog toga što je proteklo mnogo vremena. Razmišljajući o ovome, šta možemo zaključiti? Ono što ja mogu zaključiti jeste da nikad ne treba da se umorimo i prestanemo sa izučavanjem Allahove Knjige. Da ne posustanemo u prakticiranju zbog toga što je već prošao određeni period kako prakticiramo vjeru, pa, možda, osjetimo klonulost i manjak inspiracije da nastavimo. Inspiracija se nalazi u “Čarobnoj Knjizi” koja je milost svim svjetovima, samo je treba pažljivo čitati. Probajte i iznenadit ćete se kakva vas otkrića čekaju na tom putovanju života.

Korištena literatura:

Tedebburul-Kur’an, te'lif: Selman b. Umer es-Sunejdi

Li jeddebberu ajatihi, hisadu ‘amin mine-t-tedebbur, teemulat ekser min 120 alimen ve talibe ‘ilmin