Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

''A bit će to samo povik jedan i evo njih – na zemlji“, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio. Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.

Sura En-Nazi'at je mekkanska sura, po jednoglasnom mišljenju učenjaka. Nalazi se u zadnjem džuzu Kur'ana i po redoslijedu je sedamdeset deveta kur'anska sura, a ima 46 ajeta. Sura En-Nazi'at govori:

●  o ništavnom razmišljanju mnogobožaca da neće biti ponovo proživljeni jer je po njihovom poimanju nemoguće truhle kosti oživjeti;

●  o Musau i faraonu, kako je Uzvišeni Allah poslao Musaa da pozove faraona istinskom Gospodaru;

●  o mnogobošcima Mekke – da su oni daleko slabija stvorenja od nebesa i drugih Allahovih znamenja koja je On Uzvišeni stvorio, pa zbog čega se ohole i ne odazovu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem;

●  o istinitosti proživljenja, nagrade na Sudnjem danu, strahotama koje će se događati toga Dana;

●  i govori o činjenici da vrijeme nastupa Sudnjeg dana poznaje samo Uzvišeni Allah, i da to ne poznaje niko drugi mimo Njega, makar on bio najodabraniji melek ili najodabraniji poslanik.

Komentar ajeta 1-14

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:

1. ''Tako mi onih koji čupaju grubo“ – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji grubo čupaju duše nevjernika u času smrti.

2. ''i onih koji vade blago“ – Zatim se Uzvišeni zaklinje melekima koji blago i nježno vade duše vjernika u času rastanka s ovim svijetom.

3. ''i onih koji plove brzo“ - Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji brzo putuju kroz nebesa, žure da ispune Allahove naredbe.

4. ''i onih koji žure i pretiču'' – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji žure s dušama vjernika do Dženneta. Također se tumači: melekima koji pretiču šejtane i dolaze s objavom do vjerovjesnika i poslanika, melekima koji su pretekli ljude u dobrim djelima, melekima koji žure da zapišu ljudska djela.

5. ''i onih koji sređuju'' – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji po Njegovoj zapovijedi uređuju kosmos i sve u njemu. Među njima su melek Džibril koji dolazi sa objavom, Israfil koji stoji i čeka da najavi nastup Sudnjeg dana, Mikail je zadužen za spuštanje kiše i rastinje, Melek smrti uzima ljudske duše, Ridvan je zadužen za čuvanje Dženneta, a Malik za čuvanje Džehennema, meleki koji nose Arš, meleki koji čuvaju vjernike, meleki koji zapisuju ljudska djela i dr. Uzvišeni Allah zaklinje se melekima, Svojim pokornim robovima, melekima ogromne građe i ogromnih djela, svim tim se zaklinje da je nastupanje Sudnjeg dana istina. El-Kurtubi, rahimehullahu te'ala, kaže: ''Uzvišeni Allah se zaklinje spomenutim da je Kijamet istina.“

6. ''Na Dan Kada se zemlja potresom zatrese“ – Na Dan kada se prvi put puhne u Sur (Rog)  pa se zemlja zatrese, planine pokrenu i sva stvorenja pomru.

7. ''za kojim će slijediti slijedeći“, tj. nakon toga se pocijepaju nebesa, popadaju zvijezde i puhne se drugi put u Sur, kada će svi ljudi ustati iz svojih kaburova.

8. ''srca toga Dana bit će uznemirena“ – Tada će ljudska srca biti prestravljena, uznemirena zbog strahota Sudnjeg dana.

9. ''a pogledi njihovi oboreni“ tj. pogledi vlasnika tih srca bit će spušteni, jer će biti poniženi i prezreni, zbog nevjerovanja u ovaj dan. Takvo će biti stanje nevjernika!

10-12. ''Ovi pitaju: 'Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada? Zar kad truhle kosti postanemo?' I još kažu: 'E tada bismo mi bili izgubljeni!'“ – Nevjernici koji poriču proživljenje, kada im se kaže da će doista biti proživljeni i da će odgovarati za svoja djela, u čuđenju kažu: ''Zar ćemo nakon smrti ponovo u život biti vraćeni?! Zar kada istruhnemo pa samo od nas kosti ostanu pa i te kosti na kraju istruhnu i kao zemlja postanemo, zar da opet budemo stvoreni i živi kao prvi put?! E, taj ponovni povratak u život, uistinu bi bila naša propast!“

13. ''A bit će to samo povik jedan“, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio.

14. ''i evo njih – na zemlji“ – Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.

Poruke ovih ajeta

● Dokaz da se Uzvišeni Allah zaklinje čime On hoće od Svojih stvorenja, za razliku od čovjeka kome nije dozvoljeno da se zakune ičim drugim osim Uzvišenim Allahom. Bilježi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: ''Uistinu, zabranio vam je Uzvišeni Allah da se zaklinjete svojim očevima, pa, ko se bude zaklinjao, neka se zakune Allahom ili neka šuti.“ (Muttefekun alejhi) Ibn Hadžer, rahmetullahi te'ala alejhi, rekao je: ''Islamski učenjaci kažu: 'Razlog zabrane zaklinjanja nečim drugim mimo Allaha jeste u tome što zaklinjanje osobom ili nečim drugim upućuje na njenu veličinu, a veličina pripada samo Allahu Uzvišenom!'“ (Fethul-bari 11/531).

● Vjernička duša vadi se iz tijela brzo i na lijep način pa vjernik tom prilikom ne osjeća bolove kakve osjeća nevjernik. U hadisu od Bera'a b. Aziba, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kada vjernik napušta ovaj svijet, dođe mu Melek smrti, sjedne uz glavu i kaže: 'Izlazi dobra dušo prema Allahovom oprostu i zadovoljstvu', pa duša napusti tijelo kao što kapljica klizi sa svoga mjesta.'“ U istom hadisu za dušu nevjernika navodi se da Melek smrti dođe do glave nevjernika i kaže: ''O prljava dušo izlazi, idi, Allah je srdit na tebe i ljut.''  Zatim će njegova duša napustiti tijelo uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune, kidajući vene i živce,  proklinju ga meleki i stanovnici nebesa.“ (Ebu Davud, Ahmed i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca) Stoga, Allahov robe, već od sada se pripremaj da budeš od onih kojima će se duša izvaditi na lijep način, pripremaj se da doživiš lijepu završnicu. Upoznaj se sa djelima koja ako budeš činio, s ovoga svijeta ćeš otići na najljepši način.

● Meleki su Allahovi pokorni robovi, plemenita bića koja je Uzvišeni Allah stvorio radi pokornosti Njemu, pa meleki žure da se odazovu Allahovim naredbama i u tome se nimalo ne umaraju, izvršavaju ih onako kako im Uzvišeni Allah naredi i od toga nimalo ne odstupaju.

● Nevjernici poriču ponovno proživljenje, smatraju ga nemogućim i dalekim, međutim, na Dan kada se drugi put puhne u Sur pa budu proživljeni, srca će im biti prestravljena, a pogledi oboreni zbog istinitosti Sudnjeg dana u kojeg oni nisu vjerovali.

● Istinitost Sudnjeg dana i proživljenja, kao i Allahove svemoći kada će samo jednim puhanjem u Sur sva stvorenja biti proživljena. Stoga, Allahov robe, već od sada pripremaj se za Sudnji dan, za odgovore toga dana. Znaj dobro da se nijedan od nas neće pomjeriti sa svoga mjesta sve dok ne odgovori na pet pitanja:

1) u čemu je proveo svoj život,

2) šta je uradio sa svojom mladosti,

3) kako je stekao imetak,

4) i u šta ga je potrošio,

5) šta je radio sa stečenim znanjem. (Ovako se navodi u vjerodostojnom hadisu kod imama Tirmizija)

Komentar ajeta 15-26

Uzvišeni Allah kaže, kako stoji u prijevodu značenja:

15. ''Da li je do tebe doprla vijest o Musau“ – O Muhammede, Allahov poslaniče, je li do tebe došla vijest o Musau, jesi li upoznat sa kazivanjem o Musau? Uzvišeni Allah navodi Svome Vjerovjesniku primjer Musaa i faraona, kada ga je Musa, alejhis-selam, otišao pozvati Allahu, a on ne samo da je negirao proživljenje – kao što to čine mnogobošci Mekke – već je negirao Allaha i tvrdio za sebe da je on Gospodar. Ovim primjerom Uzvišeni Allah bodri Svoga vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, navodeći mu da su raniji vjerovjesnici nailazili na veće nevjernike od mnogobožaca Mekke. Ovo je podrška Vjerovjesniku, ali i svim njegovim sljedbenicima kada se nađu u sličnim situacijama, neka se prisjete kazivanja o Musau i faraonu. Komentatori Kur'ana kažu: Postoje dva razloga vezivanja ova dva kazivanja:

Prvo: Uzvišeni Allah spomenuo je inat mnogobožaca u nevjerovanju u Sudnji dan i proživljenje, taj inat dostigao je granicu ismijavanja sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa su govorili: ''E, ako budemo proživljeni, hoćemo i mnogo propasti!“ To ismijavanje s vjerom teško je padalo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu Uzvišeni Allah spominje kazivanje o Musau, alejhis-selam, kakva je on sve iskušenja podnosio pozivajući faraona u islam, kako bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, time bodrio.

Drugo: Faraon je bio veći silnik od mnogobožaca Mekke, imao je veću snagu i više pristalica, ali ga je opet Uzvišeni Allah uništio, pa i mnogobošci Mekke, ukoliko nastave sa svojim inatom neka znaju da i njih Uzvišeni Allah može uništiti kao što je uništio moćnijeg od njih, pa je i u ovome podrška Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a i svim njegovim sljedbenicima.

16. ''kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo“ – Sjeti se, Vjerovjesniče, kako je sve to počelo, kada je Uzvišeni Allah dozvao Musaa, alejhis-selam, u blagoslovljenoj i čistoj dolini Tuva koja se nalazila u podnožju Sinajske gore i kada je s njim razgovarao bez posrednika, pa mu je rekao:

17-19. '''Idi Faraonu, uistinu on se osilio, pa mu reci: 'Da li bi ti da se očistiš, da te Gospodaru tvome uputim, pa da Ga se bojiš?'" – Uzvišeni Allah poslao je Musaa, alejhis-selam, faraonu koji je tada bio vlasnik Misra (Egipta), a zatim je taj nadimak upotrebljavan za svakog kasnijeg namjesnika Misra. Poslao ga je faraonu, jer se faraon mnogo bio osilio, prešao je svaku granicu nevjerstva, oholosti, nadmenosti, nasilja. Za sebe je tvrdio da je bog i da ljudi nemaju drugog boga mimo njega. Uzvišeni je naredio Musau da ga pozove da se očisti od mnogoboštva i nevjerstva imanom i tevhidom, da mu ukaže na njegovog Stvoritelja, Vladara, Onoga koji i njega obasipa Svojim brojnim blagodatima, pa da se poboji i povrati od svoga nevjerstva i nasilja, da prihvati istinsku vjeru u jednog jedinog Boga, Allaha, subhanehu ve te'ala, pa da se spasi skore ili kasnije neizbježne kazne.

Islamski učenjaci spominju koristi ovakvog načina pozivanja faraona, pa kažu:

●  Predložio mu je: ''Da li bi ti da se očistiš?“, a nije mu naredio, jer je prijedlog blaži i očekivati je da se prije prihvati nego naredba.

●  Rekao mu je: ''Da li bi ti...“, tj. ja te pozivam tvojoj potrebi, tebi sam na usluzi i time ne želim za sebe nikakvu dunjalučku korist, što je razlog više da se ovakav poziv prihvati.

●  Zatim mu je predložio čišćenje u kojem je bereket i povećanje, a to prihvata svaka razumna osoba.

●  Predložio mu je da se on sam očisti i nije rekao: ''Da li bi ti da te ja očistim“, dakle nije se uzdigao nad njim, pa na ovakav način treba se obraćati s ljudima na položaju.

●  Predložio mu je da ga uputi Allahu, tj. da mu on bude vodič, da bude ispred njega, da se on – Musa, alejhis-selam, založi i potrudi pri čemu će se faraon okoristiti i očistiti, a ovakve riječi su zasigurno ljepše od riječi: ''Da te ja očistim!“

●  Predložio mu je da ga uputi njegovom Gospodaru, Onome koji ga je stvorio, obdario ga blagodatima, brinuo se o njemu dok je bio nejak, zatim mu je vlast u Misru dao, dakle indirektno mu je spomenuo brojne Allahove blagodati čiji se Vlasnik može samo prihvatiti, nikako odbiti.

●  Rekao mu je da će nakon što se vrati svome Gospodaru, bojati se Njega, odnosno sačuvati se Njegove neizbježne kazne za nevjernike, a to je najveća korist za faraona.

Zatim, nakon ovakvog prelijepog poziva, Musa, alejhis-selam, pozvao je faraona i djelima iznoseći mu dokaz da je on istiniti poslanik Uzvišenog Allaha.

20. ''I onda mu je najveće čudo pokazao“ – Pokazao mu je štap koji se pretvorio u zmiju i svoju ruku koja je bila bijela za one koji gledaju, upravo zbog toga što je u faraonovo vrijeme sihr bio mnogo rasprostranjen, pa ga je Allah poslao sa mudžizama koje će dokinuti svaki vid sihra.

21-22. ''ali je on porekao i nije poslušao, već se okrenuo i potrudio“ - Međutim, i pored svega ovoga, faraon je uznevjerovao, zanegirao je Allaha i odbio Musaov prijedlog. Okrenuo se od imana, vjere s kojom mu je došao Musa, alejhis-selam, i nastavio činiti nasilje. Naprotiv, Musaa je optužio za sihr tvrdeći da ih sihrom želi istjerati iz njihove zemlje i preuzeti vlast.

23-24. ''i sabrao i povikao: 'Ja sam gospodar vaš najveći!'“ – Zatim je skupio ljude i glasno povikao, dao do znanja da je on gospodar najveći, da se on jedini obožava i niko drugi mimo njega, da oni nemaju drugog boga mimo njega, da nikoga nema iznad njega.

25. ''i Allah ga je i za kasnije riječi (i na ahiretu) i za ranije (i na dunjaluku) kaznio“ – Allah će ga sigurno kazniti na ahiretu uzavrelom džehennemskom vatrom, a na dunjaluku ga je kaznio utapanjem u moru. Allah ga je nakon njegova prvog nasilja, prvih riječi pustio da bi ga kod kasnijih riječi za sve kaznio. Ibn Abbas, Ikrime i Mudžahid kažu da je od ovog događaja do faraonova uništenja prošlo četrdeset godina.

26. ''To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao“ – Uistinu u ovom kazivanju o Musau i faraonu pouka je za one koji žele da uzmu pouku, za one koji se boje svoga Gospodara, Allaha, subhanehu ve te'ala, strahujući od Njegove kazne na dunjaluku i na ahiretu.

Poruke ovih ajeta

● Uzvišeni Allah razgovarao je s Musaom, alejhis-selam, bez posrednika.

● Ljudske duše ne mogu se očistiti ničim osim islamom i islamskim načinom života.

● Osoba ne može biti bogobojazna sve dok ne spozna svoga Gospodara, Allaha, subhanehu, pa shodno svome poznavanju našeg Gospodara, mi smo toliko i bogobojazni prema Njemu.

● Obaveza mudrog i blagog nastupa i poziva u Allahovu vjeru.

● Istinitost mudžiza Musaa, alejhis-selam, štapa i ruke.

● Veliko nevjerstvo i nasilje faraona.

● Narodi nisu uništavani ni zbog čega drugog osim zbog svoga nevjerstva i grijeha.

 Nastavit će se, inšallah...

Časopis El-Asr br. 42

Preveo: Mr. Emir Demir
1. ''Zar ne dođe čovjeku'' – tj. ljudima u liku njihovog oca Adema. ''...jedan dio vremena'' – rečeno je četrdeset godina prije nego što mu se udahne duša. Stvoren je od zemlje, a zatim od blata ustajalog, a zatim od ilovače. ''...u kojem nije bio spomena vrijedan'' – tj. prije nego što mu je udahnuta duša. Rečeno je. ''Prošlo je mnogo vremena a Adem nije bio ništa, niti je stvoren niti je spomenut ijednom drugom stvorenju.''
2.  ''...smjese sjemena'' – tj. sjemena žene i muškarca kada se pomiješaju. Neki su rekli da ova smjesa označava više vrsta pomiješanih elemenata od kojih se stvara čovjek, kao i više vrsta priroda.  ''...da bismo ga na kušnju stavili'' – tj. stvorili smo ga želeći ga iskušati dobrim i zlim, te zaduženjima.  ''...činimo da on čuje i vidi'' – tj. dali smo mu čula kako bi mogao više poimati i saznavati, kako bi ga bilo moguće iskupiti.  
3. ''Mi mu na Pravi put ukazujemo, pa ili je zahvalan ili nezahvalan'' – tj. pojasnili smo mu i upoznali ga sa putem upute i zablude, dobra i zla. Upoznali smo ga sa njegovim koristima i štetama kojima pristupa svojom prirodom i savršenstvom svoga razuma, svejedno bio zahvalan ili nezahvalan.  
4. ''Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili'' – tj. pripremili smo im to da bismo ih kaznili, a okovi (gil) označavaju ono čime se vežu ruke za vratove, a oganj označava žestoku vatru.  
5. ''Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće'' – tj. bit će pomiješano sa tim pićem kako bi se upotpunio miris, okus vina i kako bi bilo ukusno.  
6. ''sa izvora iz kog će samo Allahovi štićenici piti'' – tj. pit će sa njega vino, a moguće je da ovo znači: pit će vino pomiješano sa vodom toga izvora. ''...i koji će kuda hoće bez muke razvoditi'' – oni će ga rascijepiti kao što se rascijepi rijeka i izvire na raznim stranama.   
7. ''Oni su zavjet ispunili'' – tj. njima je data ova velika nagrada zato što su izvršavali svoje zavjete, a zavjet označava ono čime se čovjek obaveže u vidu namaza, posta i dr., što za njega šerijatski nije obavezno. ''...i plašili se Dana čija će kob svuda prisutna biti'' – ovim se želi reći: Boje se Sudnjega dana. Toga Dana će zlo biti svuda prisutno, pa će ispuniti nebesa i Zemlju. Nebo će se rascijepiti, zvijezde popadati, zemlja smrviti, a brda zdrobiti.
8. ''i hranu su davali, mada su je i sami željeli, siromahu, siročetu i sužnju'' – tj. oni hrane ove tri vrste ljudi, iako i oni nemaju dovoljno, iako vole hranu i žude za njom. Neki su rekli da ovo znači: Oni hrane gladne iz ljubavi prema Allahu.
9. ''Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo'' – tj. ne nadaju se protunaknadi, niti žele pohvalu ljudi za to. Allah zna šta se nalazi u njihovim srcima, pa ih je zato pohvalio.
10. ''Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta'' – tj.  tog dana će neka lica biti smrknuta zbog njegove žestine i strahota.  ''...i namrgođena biti'' – tj. namrštit će se oči sužavanjem kapaka i obrva. Rečeno je također da ''kamtarir'' u originalnom tekstu označava najgore i najduže dane u iskušenju.
11. ''...i blistavost i radost im darovati''  – tj. umjesto namrštenosti kod nevjernika, dat će im blistavost lica i radost u srcima. ''Nadre'' u originalnom tekstu označava milinu i čistoću na licima kao posljedicu blagodati koja se uživa.
13. ''naslonjeni na divanima'' – nagradit će ih Džennetom u kojem će biti naslonjeni na svoje ležaljke i naslonjače na kojima će biti vijenci od cvijeća. ''...oni u njemu ni žegu ni mraz neće osjetiti'' – tj. u Džennetu neće osjetiti žestoku toplotu sunca, niti hladnoću zime.
14. ''...a plodovi njegovi će im nadohvat ruke stajati'' – plodovi će biti podređeni onima koji budu dohvatali sa lahkoćom, svejedno radilo se o onima koji sjede ili leže. Njihove ruke neće od tih plodova odvraćati ni udaljenost ni trnje.
15. ''Služit će ih iz srebrenih posuda i čaša prozirnih'' – tj. oko njih će kružiti sluge kada budu htjeli piti iz srebrenog posuđa i čaša.
16. ''prozirnih, od srebra'' – ''kavarir'' u originalnom tekstu su staklene čaše. Staklo se pravi od pijeska na dunjaluku. Allah je obavijestio da će te prozirne čaše biti od srebra tako da će se vidjeti izvana ono što se nalazi u njima. ''...čiju će veličinu prema željama njihovim odrediti'' – tj. dolazit će kao što budu željeli njihov precizni izgled i oblik, bez uvećavanja ili umanjivanja.  
17. ''U njemu će se iz čaše piće inbirom začinjeno piti'' – ke's je posuda koja se koristi za vino, tj. bit će pomiješano sa đumbirom.  
18.  ''sa izvora u Džennetu, koji će se Selsebil zvati'' – Selsebil u jeziku označava vodu koja je krajnje blago tečna i izuzetno pitka.   
19. ''Služit će ih vječno mlada posluga'' – koji će vječno ostati u svojoj mladosti, blistavosti i svježini. Neće oronuti, promijeniti se ili umrijeti. ''...da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosuti'' – zbog njihove velike ljepote, čistoće njihove boje i blistavosti njihovih lica. Usporedio ih je sa prosutim biserom zato što žurno nastoje da služe.  
20. ''I kud god pogledaš'' – tj. gdje god uperiš svoj pogled tamo u Džennetu. َ''...vidjet ćeš udobnost'' – tj. blagodat koja se ne može opisati. ً...i carstvo prostrano'' – čija se veličina ne može zamisliti.
21. ''Na njima će biti odijela od tanke zelene svile i od brokata'' – ''sundus'' u originalnom tekstu označava tanku svilu, a ''istebrek'' označava grublji brokat. ''...nakićeni narukvicama od srebra'' – dok se u suri Fatir navodi: ''U njemu će biti nakićeni narukvicama od zlata'', tj. svako će oblačiti ono prema čemu njegova duša osjeća naklonost. ''...dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće'' – Ebu Kilabe i Ibrahim en-Nehai kažu: ''Dat će im se hrana, pa kada budu pri kraju jela, dat će im se čisto piće. Oni će piti i to će biti u njihovim želucima, a onda će znoj poteći sa njihovih tijela poput mirisa mošusa.''
22. ''...vaš trud je dostojan zahvale'' – tj. Allah će zahvaliti za djelo Svoga roba, a ta zahvala označava da će mu primiti njegovu pokornost i da će ga pohvaliti.  
23. ''Mi objavljujemo Kur’an tebi'' – tj. Mi smo njegovu objavu raspodijelili i nismo ga spustili najedanput i nisi ga ti donio od sebe, kao što tvrde idolopoklonici.
24. ''...i ne slušaj ni grješnika ni nevjernika njihova'' – tj. nemoj se nikome od njih pokoravati, onima koji čine grijehe ili pretjeruju u svome nevjerstvu.  
25. ''I spominji ime Gospodara svoga ujutro i predvečer'' – klanjaj se svome Gospodaru početkom i krajem dana. Početak dana je sabah-namaz, a kraj dana je ikindija-namaz.
27. ''A ovi, oni život na ovom svijetu vole doista'' – tj. vole ovaj dunjaluk. ''...a ništa ih se ne tiče Dan tegobni koji ih čeka'' – a to je Sudnji dan.  Nazvan je Tegobnim danom zato što će u njemu biti nedaće i strahote. Oni se za njega ne pripremaju, niti ikako za njega mare.
28. ''...i zglobove im povezujemo'' – tj. povezali smo njihove dijelove tijela jedne za druge krvotokom i živcima. ''...a ako htjednemo, zamijenit ćemo ih njima sličnim'' – tj. kada bismo željeli, uništili bismo ih i doveli bismo one koji bi Allahu bili pokorniji.  
30. ''a vi ćete htjeti samo ono što Allah, dž.š., hoće'' – tj. ne možete željeti da ka Allahu nađete puta osim kada to Allah želi. Allahu pripada ta odluka, a ne njima. Dobro i zlo su u Njegovoj ruci. Htijenje roba samo po sebi ne može donijeti ni dobro niti odbiti zlo, osim kada to Allah odobri.  

Preveo: Mr. Emir Demir
1. – 5. ''Tako mi onih koji se jedan za drugim šalju'', do: ''...i Objavu dostavljaju'' – Uzvišeni Allah kune se melekima koje šalje s objavom Svojim vjerovjesnicima koji kao vihor idu zato što brzo lete i šire svoja krila donoseći ono čime se pravi razlika između istine i neistine, halala i harama, pa tako sve dok ne dostave objavu vjerovjesnicima.
6.  ''...opravdanje ili opomenu'' – ovo znači da meleki dostavljaju objavu tako što Allah time čini opravdanje prema stvorenjima i upozorava ih na Svoju patnju i kaznu. Rečeno je da ovo znači opravdanje za one koji su na istini, a upozorenje za one koji su na neistini.
8. ''Kada zvijezde sjaj izgube'' – tj. kada se pobriše i ode njihova svjetlost.
9. ''i kada se nebo otvori'' – tj. kada se otvori i rascijepi.
10. ''i kada se planine u prah zdrobe'' – tj. kada se iščupaju sa svojih mjesta i počnu letjeti u zraku raspršene, a mjesto na kojem su bile na Zemlji poravnat će se.  
11. ''i kada se poslanici u određeno vrijeme skupe...'' – tj. poslanicima će se precizno odrediti vrijeme za konačnu presudu između njih i njihovih naroda.  
12. ''Do kojeg je to dana odloženo?'' – tj. radi Velikog dana kojem se robovi čude zbog njegove žestine i dodatnih strahota. Poslanicima je određen rok da ih sakupe, pa će u tom danu doći kako bi svjedočili protiv svojih naroda.
13. ''Do Dana sudnjeg!'' – presudit će se ljudima konačno prema njihovim djelima i bit će raspoređeni za Džennet ili Džehennem.
14. ''A znaš li ti šta je Dan sudnji?'' – tj. šta ti je dalo znanje o ovome danu? Ovo znači: ovo je zastrašujuće pitanje koje se ne može procijeniti i odrediti zbog svoje ogromne veličine.
16. ''Zar Mi nismo drevne narode uništili'' – tj. nevjernike iz prethodnih naroda od Adema do Muhammeda, s.a.v.s., i to kaznom na dunjaluku kada su u laž utjerivali svoje poslanike.  
17. ''i poslije njih i one koji su za njima dolazili?!'' – tj. stanovnike Mekke i one koji su sa njima bili u saglasnosti kada su poricali Muhammeda, s.a.v.s.  
20. ''Zar vas od neznatne tekućine ne stvaramo'' – od slabe i prezrene vode, a to je sjemena tekućina.
21. ''koju na pouzdano mjesto stavljamo'' – tj. u zaštićeno mjesto, a to je maternica.
22. ''do roka određenoga?'' – to je period trudnoće, a trudnoća kod ljudi traje devet mjeseci.   
23. ''Tako smo odredili, a divni li smo odreditelji'' – tj. odredili smo organe i osobine čovjeka i svako od njegovih stanja stvorili smo prema opisu koji smo željeli. Divan li je Allah koji određuje i daje oblik i mjeru!
25. – 26.  ''Zar Mi nismo učinili Zemlju sabiralištem živih i mrtvih'' – tj. učinili smo Zemlju da vas čuva i živite na njenoj površini, a mrtvi u njenoj utrobi.
27. ''...i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?'' – tj. pitkom i prefinjenom vodom , a ovo je sve čudnije od proživljenja.
29. ''Idite prema onome što ste neistinom smatrali'' – reći će im se: ''Idite ka onome što ste poricali u vidu  kazne.''
30. ''Idite prema dimu u tri prama razdvojenom'' – tj. ka sjeni od dima Džehennema koji svijetli, a onda se raziđe na tri dijela.
31. ''koji hlada neće davati i koji od plamena neće zaklanjati'' – tj. u njemu nema hlada kao u dunjalučkim sjenama niti od vas može odbiti toplinu Džehennema. U njemu ćete biti sve dok se obračun ne završi.
32. ''On će kao kule bacati iskre'' – svaka iskra koja se bude bacala bit će velika poput tvrđave.  
33. ''kao da su kamile riđe'' – tj. bit će ogromni poput deva. Arapi nazivaju crne deve riđima. Rečeno je da će ove iskre, kada se razaspu i padnu, na sebi imati boju vatre sličnu boji pojedinih crnih deva.
38. ''Ovo je Dan sudnji, i vas i narode drevne ćemo sakupiti'' – tj. reći će im se: Ovo je Dan konačnog razrješenja u kome će se izreći konačni sud među stvorenjima. U njemu će se odvojiti istina od neistine i Mi ćemo vas, o skupino kurejševićkih nevjernika, sastaviti sa prvim nevjernicima od potonjih naroda.
39. ''pa ako se lukavstvom kakvim budete znali poslužiti, dovijte se protiv Mene'' – reći će: Ako imate kakvu smicalicu, onda je upotrijebite protiv Mene.  
46. ''Jedite i naslađujte se, ali zakratko! – Vi ste zaista zločinci!'' – tj. reći će im se ovo na dunjaluku, a zločinci su nepokorni idolopoklonici koji pripisuju druga Allahu.
48. ''A kad im se kaže: 'Namaz obavljajte!', oni namaz ne obavljaju'' – kada im se naredi namaz, oni ne klanjaju.
50. ''Pa u koji će govor, ako ne u Kur’an, vjerovati?!'' – tj. ako ne vjeruju u Kur'an, pa u koji će govor poslije Kur'ana vjerovati.  

Preveo: Mr. Emir Demir
Mufessiri kažu: ''Kada je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., otpočela objava, došao mu je Džibril. Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ga je na stolici između nebesa i Zemlje i bio je poput presijevajućeg svjetla. Poslanik se uplašio i onesvijestio. Kada je došao sebi otišao je kod supruge Hatidže pa joj je rekao: ''Pokrijte me! Pokrijte me!'' Pokrili su ga pokrivačem.
1. ''O ti pokriveni!'' – o ti koji si se pokrio svojom odjećom, tj. njome prekrio.  
2. ''Ustani i opominji'' – tj. ustani i zastrašuj stanovnike Mekke i upozoravaj ih na patnju ako ne pređu na islam.   
3. ''i Gospodara svoga veličaj!'' – tj. posebno svoga Gospodara, Vladara i Onoga Koji održava sve, izdvoji za veličanje, jer Uzvišeni Allah ima osobinu veličanstvenosti i veličine. On je daleko veći od toga da bi imao sudruga.
4. ''I haljine svoje očisti!'' – Uzvišeni Allah mu je naredio da očisti svoju odjeću i čuva je od prljavština. Katade je rekao: ''Očisti svoju dušu od grijeha.''
5. ''I kumira se kloni!'' – Ostavi kumire i idole i nemoj ih obožavati, jer su oni razlog patnje.    
6. ''I ne prigovaraj da je mnogo!'' – također ovo znači: Nemoj prigovarati svome Gospodaru za nedaće koje podnosiš na putu vjerovjesništva. To je poput onoga koji zbog drugih čini mnogo štošta što ne može podnijeti. Neki su rekli da ovo znači: Kada nekome nešto daješ, dadni to radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, i kada dadneš ljudima, nemoj prigovarati.
7. ''I radi Gospodara svoga trpi!'' – tj. tebi je stavljena na pleća velika stvar. Protiv tebe će se boriti Arapi i nearapi. Strpi se zbog toga radi Allaha.   
8. ''A kada se u rog puhne'' – ovdje se misli na puhanje u sur, kao da je rečeno: Strpi se na njihovom uznemiravanju, jer je pred njima zastrašujući dan u kojem će ih zateći posljedice onoga što su činili.   
11. "Ostavi Mene i onoga koga sam Ja samog stvorio'' – Ostavi Mene i onoga koga sam stvorio dok je bio sam u utrobi svoje majke. Nije imao ni imetka ni djece. Ili ovo znači: Ostavi Me nasamo sa njim, Ja sam ti dovoljan u pogledu osvete njemu. Mufessiri kažu da se ovo odnosi na El-Velida b. Mugiru.
12. ''i imetak mu ogroman dao'' -  tj. mnogo imetka.  
13. ''i sinove koji su s njim'' – tj. dao sam mu sinove koji žive u Mekki sa njim, ne putuju i nemaju potrebu da se raziđu radi potrage za opskrbom, zato što njihov otac ima mnogo imetka.   
14. ''i život mu ugodnim učinio'' – tj. dao sam mu obilje u životu, dug život i vođstvo u Kurejšu.   
16. ''Nikako!'' – tj. neću mu povećati. ''...On, doista, prkosi ajetima Našim'' – tj. bio je inadžija prema našim ajetima i nevjernik u dokaze koje smo objavili našem Poslaniku.   
17. ''a Ja ću opteretiti njega usponom i patnjom'' – tj. opteretit ću ga poteškoćom u vidu patnje. ''Irhak'' u originalnom tekstu označava da se čovjek natovari teretom koji ne može podnijeti.
18. ''jer je smišljao i računao'' – razmišljao je o Vjerovjesniku, s.a.v.s., i u sebi smišljao govor koji će iznijeti, pa ga je Allah zbog toga pokudio.  
19. ''i, proklet bio'' – tj. proklet i patnji izložen.
21. ''Zatim je sagledao'' – tj. smišljao je kako će odbaciti i omalovažiti Kur'an.  
22. ''pa se onda smrknuo'' – tj. namrgodio se zato što nije našao propust kojim bi omalovažio Kur'an.  ''...i namrštio'' – tj. njegovo se lice izopačilo.   
24. ''i rekao: Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje'' – tj. rekao je: ''Ovaj Kur'an nije ništa drugo do magija koju Muhammed prenosi od drugih.''
25. ''ovo su samo čovjekove riječi'' – tj. rekao je da je to ljudski govor, a ne Allahov.
26. ''U Sekar ću Ja njega baciti'' – tj. uvest ću ga u vatru Džehennema.
29. ''...kože će crnim učiniti'' - tj. plamtjet će pokazujući se pred ljudima, tako da će ga vidjeti svojim očima, a neki su rekli da to znači da će mijenjati njihova lica sve dok ih ne učini crnima.
30. ''nad njima su devetnaesterica'' – tj. nad vatrom Džehennema bit će devetnaest meleka čuvara. Rečeno je da je to devetnaest vrsta meleka. Kada je Allah objavio riječi ''nad njima su devetnaesterica'', Ebu Džehl je rekao: ''Zar Muhammed ima samo devetnaest pomagača? Zar je stotinu ljudi nemoćno da jednog od njih uhvate, a zatim izađe iz Džehennema.'' Tada je objavljen ovaj ajet:
31. ''Mi smo čuvarima Vatre samo meleke postavili'' –pa ko je taj ko će meleke savladati,  a oni najbolje izvršavaju ono što Allah naredi, najviše se radi Njega srde, najjači su i najsilniji.  ''...i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju''– tj. mi smo njihov spomenuti broj učinili povodom zablude i iskušenja za nevjernike, pa su rekli ono što su rekli kako bi se povećala njihova kazna i umnogostručila se Allahova srdžba protiv njih. ''...da se oni kojima je Knjiga data uvjere'' – kršćani i židovi, jer je broj meleka čuvara koji se navodi u Kur'anu u saglasnosti sa brojem čuvara Pakla, čiji je broj devetnaest također u njihovim knjigama. ''...i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća'' – tj. kada vide da su sljedbenici Knjige u saglasnosti sa njima. ِ ''...i da oni čija su srca bolesna'' – a to su dvoličnjaci. ''...i oni koji su nevjernici kažu'' –stanovnici Mekke i drugi. ''...Šta je Allah htio ovim primjerom?'' – tj. šta je Allah htio navođenjem kao primjera ovog čudnog broja. ''A vojske Gospodara tvoga samo On zna'' – čuvari Vatre, iako ih je samo devetnaest, imaju pomagače – vojsku meleka, koju samo zna Allah Uzvišeni. ''I ona – Vatra, ljudima je samo opomena'' – tj. Sekar i broj njegovih čuvara su pouka i opomena za ljude kako bi znali savršenu Allahovu moć, te da Njemu nisu potrebni pomagači.  
32. ''I tako Mi Mjeseca'' – na to se zakleo Mjesecom i onim što dolazi poslije.  
33. ''i noći kada mine'' – tj. kada nestane.
34.  ''i zore kada svane'' – tj. kada osvijetli i postane sasvim jasna.
35. ''ona je, zaista, jedna od najvećih nevolja'' – tj. Sekar je jedno od velikih iskušenja i nedaća. Rečeno je također da je njihovo utjerivanje u laž Muhammeda, s.a.v.s., jedna od najvećih nedaća.
37. ''koji želi Istini pristupiti'' – s vjerovanjem; ''...ili izostati'' – s nevjerom.  
38. ''Svaka duša zalog je onoga što je stekla'' – tj. odgovarat će za svoja djela i time je založena, ili će doživjeti spas ili će vječno ostati u Vatri.
39. ''osim onih na desnoj strani'' – to su vjernici koji neće biti založeni svojim grijesima, već će biti slobodni zbog svojih dobrih djela koja su činili.  
42. ''Šta vas je u Sekar dovelo?'' – govorit će im: ''Šta vas je uvelo u Džehennem?''  
45. ''...i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali'' – tj. miješali smo se sa pokvarenjacima kada su svoju neistinu iznosili. Kada god bi neko zalutao i mi bismo sa njim bili.  
47. ''...sve dok nam smrt nije došla'' – ''jekin''' u originalnom tekstu označava smrt, a ne ubjeđenje.  
49. ''Pa zašto se oni okreću od opomene?'' – tj. šta im se desilo pa se okreću od Kur'ana koji sadrži veliku opomenu i najveće pouke.
50. ''kao da su divlji magarci preplašeni'' – tj. poput magaraca koji su se bezglavo dali u bijeg.
51. ''pobjegli od lavova!'' – tj. pobjegli su od strijelaca koji ih gađaju. Neki su rekli da ''kasvereh'' u jeziku Arapa označava lava – oni su poput divljih magaraca koji se dadnu u bijeg kada im priđe lav da nekog od njih ulovi.
52. ''Da! Svaki bi čovjek od njih htio da mu se daju listovi rašireni'' – mufessiri kažu: ''Kurejševićki nevjernici rekli su Muhammedu, s.a.v.s.: 'Neka kod glave svakog od nas osvane rašireno pismo ili list od Allaha da si ti Njegov poslanik.'''  
56. ''...i na umu će ga imati samo ako Allah bude htio'' – osim ako im Allah bude htio uputu. ''...On je jedini dostojan da Ga se boje'' – tj. On jedino zaslužuje da Ga se pribojavaju bogobojazni ostavljanjem nepokornosti i činjenjem pokornosti. ''...i On jedini prašta'' – tj. On jedino zaslužuje da oprosti vjernicima počinjene grijehe