Minber.ba

Posjetite naš Facebook kanal Posjetite naš Youtube kanalPosjetite naš Vimeo kanal

Hutbe

Vakuf kao socijalni faktor

Neka je hvala Allahu, Gospodaru Dana sudnjega, Milostivom, Svemilosnom. Onome koji je svijet ukrasio pravednošću vladara, pobožnošću učenih i darežljivošću imućnih. Neka je salavat i selam na osljednjeg vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, uzorne ashabe i na sve njegove sljedbenike do Dana kada se račun bude polagao.  

„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi...“. (El-Enfal, 25.)

Cijenjena braćo;

Ajet koji smo uzeli da bude moto našeg današnjeg kazivanja upozorava nas na opasnost od jedne posebne vrste grijeha. To su oni grijesi čije se negativno djelovanje ne odražava samo na onima koji ga čini već se u nekom obliku osjeti i na onima koji ga nisu činili. Takvi grijesi uglavnom jesu odraz kolektivnih propusta ili grijeha koja učinimo spram vlastite zajednice. Jedan od takvih grijeha jeste neosjetljivost na socijalne nevolje u društvu, nebriga za siromašne, obespravljene i marginalizirane članove zajednice. Svaka zajednica koja želi vlastiti prosperitet mora imati osjećaja za socijalno isključene kategorije, one koji su obvladani nevoljama. Nažalost, takvih u našem društvu ima previše što pokazuju i svakodnevn protesti naših sugrađana. Siromaštvo je rak rana našeg društvo koja poput kancera nagriza moralnu osnovu naše zajednice, izjeda pojedinca, porodicu i društva u cjelini.

Siromaštvo je problem po vjeru što nam sugeriše hadis Polanika a.s. „Siromaštvo je gotovo kao nevjerovanje“. Zato je narod izumio izreku kada siromaštvo krene u jedno mjesto nevjerovanje mu kaže povedi i mene sa sobom.

Siromaštvo je problem po moral pojedinca jer ga uvodi u laž i obmanu. Poslanik veli: „Kada je čovjek dužan kaže pa slaže, obeća pa iznevjeri“ (El-Buhari). Neimaština je opasnost i po porodicu što je kondenzovano narodno iskustvo iskazalo u riječima siromaštvo na vrata a ljubav kroz prozor. I na kraju, siromaštvo je opasnost po opstojnost društva u cjelini. A posebno je opasna ona vrsta siromaštva koja nije izraz općeg neimanja već nepravde i zapostavljenosti. Neko je rekao da nesreća nije teška ako je opća ali jeste ako se jednima presipa, a drugi nemaju za preživljavanje. Kada jedni žive u vilama drugi u kolibama. Historija nas uči da nemaju budućnosti one zajednice koje ne stvaraju društvo jednakih šansi, gdje načelo kompetencije i kvaliteta nije mjera uspjeha. U takvim zajednicama buja korov nezadovoljstva. Ona su sklone manipulacijama, stranim utjecajima, opasnim ideologijama i svakovrsnom nemoralu. Koliko destruktivne energije mogu osloboditi nezadovoljstvo i osjećaj obespravljenosti vidjeli smo minulih mjeseci na ulicama naših gradova kada se rušilo i ono što smo životima branili. Još davne 1938. godine „učeni šehid“ Mustafe Busuladžića je rekao da onaj ko riješi socijalno pitanje riješio je sudbinu čovječanstva: „Svaka ona ideologija koja bi mogla pravedno i pošteno riješiti socijalno pitanje...imala bi izgleda na uspjeh i pravo da postane univerzalno učenje ljudi. Njoj pripada budućnost. Upravo islam za tim teži“.

Zaista, u svojoj historiji islam je uspijevao osigurati mehanizme za rješenje socijanog pitanja a jedan od najvažnijih instrumenata socijalne zaštite u islamu jeste vakuf. Korijene vakufa treba tražiti u vrijeme Ibrahima a.s. njega je slijedio u tome Muhammed s.a.v.s., a u naše krajeve tradicija vakufa je prenesena dolaskom Osmanlija u Bosnu. U doba Osmanlija uvakufljavanje je bilo toliko često da se može kazati da je moćno Osmansko carstvo počivalo na snazi vakufa. Snaga vakufa počiva u njegovoj multifunkcionalnosti, činjenici da on ima svoje duhovne, ekonomske, kulturne pa o socijalne dimenzije. Ovo objašnava njegovu trajnost i snagu ali, također, i razloge borbe protiv vakufa od strane mnogih režima.  

Ono što predstavlja okosnicu vakufa i njegovu srčiku jeste ideja dobročinstva i rada za opće dobro u ime Allaha dž.š. Vakuf je autentičan izraz filozofije islama koja nije okrenuta samo uređenju svijeta gajba i Ahireta. Vakuf se razvijao onda kada su muslimani više bili okrenuti uređenju Ovog svijeta i uspostavljanju što je moguće više pravde i dobrobiti ovdje i sada. Kada je primarno mjerilo pobožnosti bila korisnost zajednici. „A vi se potrudite da druge u činjenju dobra preteknete“.(El-Bekare, 148.) Ovaj ajet nas motivira da svoju vjeru potvrđujemo konkretnom dobrotom prema onima oko nas a ne besplodnim dokazivanjem onoga što je u nečijem srcu.

Mudrost islamskog koncepta življenja sastoji se u ideji da je najbolji put do Allahove blizine i zadovoljstva upravo preko konkretnog čovjeka. To najbolje iskazuje hadisi kudsijja gdje Milostivi veli: Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega'? 'Sine Ademov bio sam gladan zašto me nisi nahranio? Gospodaru kako ću te nahraniti a ti si Gospodar svjetova'? Pa će mu se reći: 'Zar nije taj i taj bio gladan, da si njega nahranio našao bi mene kod njega. (Muslim). Muslimani su zato svoju vjeru dokazivali dobrim djelima a najbolja vrsta dobrih djela su ona koja su trajna, koja su institucionalizirana, koja teku i nakon što mi odemo sa Ovog svijeta.

Vakuf je bio stoljećima najvažniji institucionalni vid socijalne zaštite i rješavanja konkretnih ljudskih pitanja. Vakufi su osnivali gradove, hranili gladne, liječili bolesne, pojili žedne, smještali putnike, premoštavao rijeke i popravljao puteve i česme. Poznati su česmanski vakufi u Mostaru čija je svrha bila da popravljaju česme koje su pojile žedne putnike u sunčanom Mostara. Drugi su opet osnivali vakufe za miraz siromašnim djevojkama a treći su vakufili imetak za smještaj napuštenih životinja itd. Vakufili su i mladi i stari i muško i ženko i oni koji su bili imućni i oni koji su imali manje. Zajednička nit svih ovih nastojanja jeste ideja da čovjek ne može promijeniti svijet ali može smanjiti nepravdu. Da ne može sve probleme riješiti, ali može učiniti da jedan problem bude manje. Da se ne mogu sve krive Drine ispraviti ali se može jedna krivina popraviti. Kažu da je neki dječak uzeo sebi zadatak da u more baca morske zvijezde i školjke koje je plima izbacila na vreli pjesak. Neko ga je upitao: „Zar ne vidiš da je tvoj posao uzaludan, da toliko zvijezda ima da ih nikada nečeš sve vratiti u vodu i samim tim tvoj posao nema smisla“. Dječak je bacio još jednu zvijezdu u vodu i rekao: „E, za ovu zvijezdu, vidiš, ima smisla“.

Nema dileme da vakuf može učiniti boljim svijet u kojem živimo jer nas približava Allahovoj milosti preko dobročinstva našoj zajednici. Na koncu, Allah dž.š je poručio:„Sve što činite – sebi činite - i dobro i zlo...“ (Isra, 7.). Kazano drugačije, baci niz vodu nači ćeš uzvodu.

Klikova: 173

Hadžije su gosti Milostivog

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije su gosti Milostivog. Jedna od Allahovih, subhanehu ve te'ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvoj polovici mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na pojačani ibadet u njima.

Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:

وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)

Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)

Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še'nuhu, milost!

Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se milioni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama i skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!

Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti preko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta; svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za naš Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas za predstojeće izbore; zašto imamo toliko stranaka i nezavisnih kandidata, zašto imamo prljavu predizbornu kampanju, zašto se u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ponašamo kao manjina, a prošlogodišnji popis je pokazao da smo većina, pitaće nas zašto ne privlačimo strane investitore i ne koristimo mnogobrojne Allahove blagodati i pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore!

Ako na predstojećim izborima ne budemo glasali za najbolje ili ne budemo nikako glasali, kako ćemo na Kijametu pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovog napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i Države i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne i da nikada nisu bili na listi, a kamoli da su bili na nekoj funkciji!?

Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te'ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:

عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu'temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)

Bošnjaci su braćo i sestre za razliku od velikog broja drugih muslimana prije dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dva Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Allahu, dželle še’nuhu, da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!

U drugoj predaji stoji:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ." (إبن ماجه)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Hadžije i mu'temiri su Allahovi gosti, koji ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!" (Ibn Madže)

Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu'mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.

Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni... Svi muškarci u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.

Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še'nuhu, izvršiti ovu dužnost.

Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa'ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.

Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-'Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.

Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s’ hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!

Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!

Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu i svim obespravljenim muslimanima, a posebno našoj braći u Palestini! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Oprosti našim roditeljima i dobrom precima! Uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 582

Na početku školske/studentske 2014. Godine

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu, vi koji volite Allaha, dželle še’nuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hutbu sam naslovio sa Na početku školske/studentske 2014. godine.

Ukrasi ovoga svijeta su po Kur’anu draga moja braćo i sestre imeci i djeca, koji su za nas u isto vrijeme i veliki emanet na našim plećima i za njih ćemo biti pitani na Sudnjem danu.

Kaže Allah, subhanehu ve te’ala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:

الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً

Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati. 

Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati isključivo na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرِو بْنِ الْعَاصِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِنَّ أَوْلاَدَكُمْ مِنْ أطْيَبِ كَسْبِكُم"

Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“ 

Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te’ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru što nas je počastio takvim porodom! Učimo ih ličnim primjerom da budu bogobojazni, poslušni, povjerljivi, solidarni, skrušeni, obrazovani, skromni, stidljivi, darežljivi, odvažni, hrabri, jasni i u svakom hairli poslu angažirani i predani!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje:

عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: "سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: "كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ."

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje." 

Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici, medijima i „dušebriznicima“ iz raznih organizacija koji uništavaju njihov moral? Da li naše supruge u našim kućama čuvaju našu djecu i imetke ili iste više znaju šta se dešava u španski, meksičkim i truskim razvratnim serijama, nego u vlastitim kućama, da li bolje znaju imena glumaca i glumica nemoralnih serija od toga sa kime se druže njihova djeca i čime su zaokupljena? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li ih za njihov trud adekvatno nagrađuju i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze? Protiv sam toga da vlasnici firmi čine hajr na račun svojih radnika, kao što imamo slučajeva da npr. prave džamije, munare, puteve i slično, a onda radnicima kažu da taj mjesec nema plate, jer je uradio taj i taj hajr! Takvi od toga hajrata Allah najbolje zna nemaju sevaba, jer su to učinili na račun svojih radnika, koji su preči da im se islate plate i izmire obaveze prema Državi, jer onda pružaju priliku i radniku da i on pored izdržavanja porodice da sadaku i prilog za određeni hairli projekat. Znači, ne smijemo braćo i sestre biti doboročinitelji i vakifi sa tuđih leđa, već da hajrate činimo u skladu sa našim mogućnostima od onoga što nama pripada, tj. od naše čiste zarade!

Jedna od važnih roditeljskih obaveza je i školovanje i obrazovanje naše djece, pa tako na početku školske i mektebske godine treba da našoj djeci u skladu sa našim mogućnostima pružimo što bolje uslove za postizanje korisnog znanja, da pratimo njihov rad i ocjene tokom cijele godine i da ih podstičemo da budu što bolji učenici i studenti, jer će im to uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć olakšati život koji je pred njima. Budimo u kontaktu sa njihovim razrednim starješinama i tražimo od njih da po pitanju naše djece budu iskreni i kažu nam istinu o djeci, jer hvaljenje djece i skrivanje njihovih propusta je na našu zajedničku štetu, prisustvujmo roditeljskim sastancima i informacijama, svakodnevno razgovarajmo sa našom djecom i stalno ih podsjećajmo ko su i zašto su na ovom prolaznom svijetu, govorimo im o našoj krvavoj prošlosti i rijekama šehidske krvi, govorimo im o: Srebrenici, Potočarima, Gazi, Dir Jasinu, Sabri, Šatili, Prijedoru, Žepi, Goraždu, Bihaću, Mostaru, Gornjem Vakufu, Trnopolju, Omarskoj, Tomašici i Korićanskim stijenama, govorimo im sve ono što na žalost ne mogu slušati i učiti u školi, šaljimo ih u mekteb i provjeravajmo šta su naučili, učimo ih da se svakodnevno druže sa Kur'anom, da ga uče napamet i iščitavaju njegovo značenje, privikavajmo ih da pored redovne nastave uvijek imaju neku korisnu knjigu koju čitaju, govorimo im o opasnosti interneta i televizije i ograničimo ih u njihovu korištenju, privikavajmo ih na džemat i učimo ih da ispunjavaju džematske obaveze u pogledu održavanja naših džamija i njihovih dvorišta, jer su naše džamije naše ogledalo, govorimo im o moralu i čuvanju „obraza“ i ne dozvoljavajmo im da se druže sa neodgojenom i nemoralnom djecom, 

Braćo i sestre, osvrnimo se oko sebe i pomozimo koliko možemo svima onima koji nisu u mogućnosti opremiti za školu svoje dijete, pomozimo onima koji ne mogu da kupe knjige i plate upisnine za djecu koja studiraju, a imamo takve braće koji stoje zajedno sa nama u istom safu, imamo ih među našom rodbinom i među komšijama, jer ćemo na taj način posvjedočiti jačinu svoga imana i međusobne ljubavi u ime Allaha, dželle še'nuhu, koja je temeljni uslov da nas naš Gospodar upiše među istinske mu'mine.

Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!

Gospodaru, pomozi našoj ucvijeljenoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, zatresi Zemlju ispod nogu zulumćara i učini ih ibretom za one koji pouku primaju, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, oprosti našim roditeljima i našim plemenitim precima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

 

Klikova: 716

Bračni život, problemi i rješenja

Preveo: Salih ef. Haušić

Zaista hvala pripada Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo, utječemo se Allahu od zla nas samih i od naših loših djela. Koga Allah, dž.š., uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe, kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Kijametskog dana. 

''O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!'' [1]

''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' [2]

''O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' [3]

A zatim:

Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i znajte da On nad vama ima kontrolu i kada ste sami, i znajte da ćete se sa Njim susresti i Njemu vratiti. Vršite obračun sami sa sobom, vagajte sami svoja djela i spremajte se za Najveći obračun u kome će vaša djela biti izložena:

''Tada ćete ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće sakrivena ostati.'' [4]

Od velikih Allahovih blagodati, u životu na ovom svijetu, jeste i to što ljudima olakšava formiranje porodice i daruje im dobre bračne drugove. To je Njegovo veličanstveno znamenje, vidna blagodat, koju je dao kao smiraj, samilost i ljubav:

''...i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.'' [5]

Čovjek u kući nalazi najbolje sklonište, duševni mir nakon napornog posla i truda, i samo se unutar vlastite kuće mogu odložiti životne tegobe. Žena samo u svojoj porodici može potpuno sačuvati čednost, ugled i dostojanstvo. Čestito potomstvo može se podizati samo u sretnom okruženju, uz čestitog oca i topli majčinski zagrljaj, daleko od svađe, brige, neslaganja i stalnih nesuglasica.

Islam želi da porodica bude tvrđava ljubavi i sloge, i rasadnik dobročinstva i svakog dobra, a od supružnika, ta dva osnovna stuba porodice, traži da budu uzor lijepog ponašanja i da dosljedno ispunjavaju svoje obaveze i poštuju prava svoga partnera, kako bi oboje postigli željenu sreću, nakon što osnovno obilježje u porodici bude ljubav i sreća, a najčešće riječi koje se čuju u odajama budu riječi pune samilosti i čistoće, daleko od varanja i obmanjivanja. Mnogi supružnici, ili bolje rečeno svi, očekuju da u kući pronađu odmor, smiraj i sigurnost. Svi oni tragaju za srećom uz supružnika i udaljavaju se od onoga što bi im moglo narušiti sreću i uznemiriti ih.

Stoga je islam, radi očuvanja te plemenite bračne veze i sreće supružnika, zabranio sve što bi moglo bračnu slogu zamijeniti međusobnim neprijateljevanjem i naredio je da svako od njih dvoje ispunjava svoje obaveze, u cijelosti poštuje prava svoga supružnika, oprašta mu pogreške i skriva njegove prijestupe onoliko koliko to može. Allah, subhanehu ve te'ala, podstiče muškarca da skladno živi sa svojom suprugom i zabranjuje mu sve što bi ih moglo razdvojiti, a naređuje mu da sa njom lijepo postupa i kada kod nje nešto prezire, kako bi se izbjegao razvod i uništenje bračne zajednice.

''O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.'' [6]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Mu’min ne može mrziti mu’minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.''[7]

Vjerovjesnik, r , podsjeća muškarca na ženinu prirodu, kako on ne bi od nje tražio ono što je preko njenih mogućnosti. Ebu Hurejre, r.a., također prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ''Oporučujem vam da prema ženama budete pažljivi, budući da je žena stvorena od krivog rebra čiji je vrh najiskrivljeniji (odnosno da je osjetljive, emotivne naravi). Ako ga pokušaš ispraviti – slomit ćeš ga, a ako ga ne budeš ispravljao – ostat će savijeno. Stoga, budite pažljivi prema ženama!'' [8]

U Muslimovoj predaji stoji: ''Žena je stvorena od rebra i nema načina da se ispravi; zato ako želite da uživate sa njom, možete uživati uz njenu iskrivljenost. A ako pokušate da je ispravite, slomit ćete je, a slomiti je znači razvesti je.''

A kada u braku dođe do poremećaja, kada se bura problema počne poigravati s porodicom, kada se supruga počne oholo udaljavati od muža iskazujući mu neposlušnost, kada zanemari osnovne obaveze prema mužu i počne nipodaštavati dobro koje joj on čini, tada islam propisuje lijek prožet pravednošću i milošću, a mužu naređuje blagost, skromnost i strpljivost u ophođenju prema supruzi, daleko od brzopletog donošenja odluka i srdžbe, i od njega traži da obuzda svoj bijes i dobro razmisli o svojim postupcima i da bude blag prema svojoj supruzi.

Uzvišeni Allah kaže:

''Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!'' [10]

Prvi lijek za taj problem je savjetovanje i usmjeravanje supruge, ukazivanje na pogreške i manjkavosti, podsjećanje na prava i dužnosti i zastrašivanje Allahovom srdžbom, a sve to treba činiti blago i smireno, koristeći metod podsticanja i zastrašivanja.

Ako ovaj metod ne bude djelotvoran, islam propisuje rastavljanje u postelji. Muž pri tome ne napušta spavaću sobu niti krevet u kome sa suprugom spava, nego joj samo leđa u postelji okreće i ne prilazi joj. Zapravo, muž ostaje uz suprugu, ali takvim postupanjem pokazuje svoju muškost i svoju odlučnost. To snažno djeluje na ženu i djelotvorno liječi njeno zastranjivanje i ispravlja njeno ponašanje.

A ako ni taj lijek ne bude dovoljan, islam dopušta da se žena blago udari, s ciljem da se popravi i lijepo odgoji, ali taj udarac ne smije joj nanijeti nikakve tjelesne povrede, jer je njegova svrha samo da se ženi ukaže na pogreške.

U hadisu od Behza b. Hakima od Muavije b. Hajde el-Kušejrija, od njegovog oca, od njegovog djeda, prenosi se da je rekao: ''Allahov Poslaniče, kakva su prava naših žena kod nas?'' On reče: ''Da je nahraniš kada jedeš, da je odjeneš kada sebe odijevaš. Nemoj je udarati po licu niti je ružno grditi, i nemoj je ignorirati osim u svojoj kući.''[11]

Ebu Davud kaže da riječi ''niti je ružno grditi'' znače: ne reci joj ni ''Allah te odvratnom učinio''.

Sve spomenute mjere preduzima suprug kako bi se njegova supruga urazumila i popravila, bez intervencije sa strane. Međutim, ako i poslije toga među njima bude vladala nesloga, Uzvišeni Allah naređuje da neko od pravednih, objektivnih i dobrih vjernika posreduje u njihovom pomirenju. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

''A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!'' [12]

Sve je to milost Uzvišenog Allaha, koji dobro poznaje Svoje robove i zna da se u opstanku njihovog braka krije velika korist za njih. Razvod braka je Allahu najmrže dozvoljeno djelo; to je težak udarac za ženu, razbijanje djece, razdor za porodicu i propast za kuću.

Ako nijedna od ovih metoda nije djelotvorna, ostanak u bračnoj zajednici je štetan za jednog ili oba supružnika, a koristi u toj zajednici više nema, i tada je Uzvišeni Allah, iz Svoje milosti prema supružnicima, propisao razvod braka, kako bi uklonio štetu i dao priliku da svako od njih pronađe za sebe boljeg sudruga. Uzvišeni Allah kaže:

''A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti; - Allah je neizmjerno dobar i mudar.'' [13]

Allah, subhanehu ve te'ala, povjerio je mužu pravo na razvod braka, a ne ženi, pa je njegova obaveza da prije korištenja tog prava iskoristi sva propisana sredstva i poduzme sve preventivne mjere radi očuvanja bračne zajednice i sprečavanja rušenja porodice. Te propisane metode, uz Allahovu pomoć, često rješavaju bračne probleme na lijep način. Međutim, kada ti problemi postanu nerješivi, a zajednički život postane nesnošljiv, tada nema nanošenja štete ni sebi ni drugima, i muž ima pravo da posegne za tim pravom i okonča brak.

Kada brak postane nepodnošljivi džehennem i kada u njemu nestane ljubavi, samilosti i smiraja, tada je razvod braka najbolje što se može učiniti i niko razuman tada ne sumnja u njegovu korisnost.

Međutim, islam zabranjuje razvod kada ne postoji opravdan razlog za njega, a također zabranjuje sve ono što bi ženu moglo omraziti njenom mužu i zbog čega bi on razmišljao o korištenju prava na razvod. Činiti takvo nešto je veliki grijeh i kazna za njega bit će bolna, a od onoga ko tako postupa ograđuje se Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima: ''Nije naš onaj koji odvrati ženu od njezina muža ili roba od njegova gospodara (vlasnika).'' [14]

Ako muž prezire suprugu i ne želi da ostane sa njom u braku, Allah mu zabranjuje da od nje traži da se ona iskupi svojim imetkom da bi se od njega razvela, i u tom slučaju mužu je naređeno da je pusti bez ikakve naknade, riječima Uzvišenog Allaha:

''O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite...'' [15]

Ibn Abbas, a.s., rekao je: ''Ovdje se misli na čovjeka koji živi sa suprugom s kojom ne želi ostati u braku, a dužan joj je isplatiti mehr, te joj pričinjava poteškoće da bi ona tim mehrom od njega kupila pravo na razvod.''

Braćo! Allah, subhanehu ve te'ala, dao je i ženi pravo da prekine brak kada život s njenim mužem postane nepodnošljiv, zbog nepravde koju joj on čini, uskraćivanja njenih osnovnih prava ili pak nekog drugog šerijatski opravdanog razloga.

Ako se žena boji da će je muž zapostaviti i zanemariti, Uzvišeni Allah propisuje rješenje i za taj problem, u Svojoj plemenitoj Knjizi:

''Ako se neka žena plaši da će joj muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite.'' [16]

Rješenje je u izmirenju i nagodbi da se odustane od nekih materijalnih ili drugih ličnih prava kako bi se očuvao brak i spasila djeca, jer je to korisnije od razvoda i međusobnog udaljavanja supružnika.

Ako se ni to ne mogu dogovoriti, ženi je dozvoljeno da se iskupi imetkom (svojim mehrom), koji ona daje mužu radi rastave braka:

''...a ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi...'' [17]

Buharija, a i drugi bilježe da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ''Supruga Sabita b. Kajsa došla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: 'Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu' (Htjela je reći  da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tražila da se rastavi). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je: 'Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?' 'Da', odgovorila je. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: 'Prihvati bašču i razvedi je!''' Mehr koji je Sabit dao toj ženi pri sklapanju braka bio je taj palmovik, tako da je prihvatio da mu ona vrati mehr u zamjenu za razvod braka.

Braćo! Islam je ženi dao pravo da traži razvod braka kada joj život sa mužem postane nepodnošljiv i težak zbog njegovog lošeg ponašanja prema njoj, ali joj je strogo zabranio da traži razvod bez opravdanog razloga.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Ženi koja zatraži od muža razvod braka bez razloga, zabranjen je miris Dženneta.'' [19]

Braćo, bojte se Allaha, poštujte Njegove propise, ne prelazite granice koje je On postavio i slijedite upute Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Allaha molimo da se okoristimo uputom iz Njegove Knjige i sunnetom Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas i za sve druge muslimane od svih grijeha, a tražite oprosta i vi, jer On grijehe oprašta i milostiv je.

Drugi dio hutbe

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svjedočim da je samo On istinski Bog i da nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.

Braćo vjernici, bojte se Allaha, budite Mu zahvalni i pokorni u svemu što vam propisuje, i znajte da On nad vama ima potpunu kontrolu i da ćete se Njemu vratiti.

Braćo! Mnogi muževi griješe što misle da je prijetnja ženi razvodom braka i sama obznana razvoda najbolje i jedino ispravno rješenje za bračne probleme i međusobne razmirice, te ne znaju razgovarati sa suprugom a da u tom govoru ne spomenu razvod: čine to pri ulasku u kuću, pri izlasku iz nje, kada ženi nešto zabranjuju ili naređuju, i tako stalno postupaju. Takvo ponašanje zapravo je poigravanje sa Allahovim ajetima i veliki grijeh, kojim sami ruše svoju kuću i izlažu se opasnosti da izgube porodicu i suprugu.

Braćo! Danas je razvod braka česta pojava, jer su porodična pitanja došla u ruke neodgovornih i nerazumnih ljudi, koji misle da su sklapanjem braka ženu učinili svojim robom i svojim vlasništvom: oni u kuću ulaze i izlaze prijeteći razvodom, pri objedovanju također prijete razvodom, a supruga živi u stalnom strahu i od muža joj dolaze samo problemi.

Oni zaboravljaju da je bračna veza snažna i ozbiljna, da su korijeni te zajednice duboki i da je utemeljena na međusobnim pravima i dužnostima, kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

''...One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu...''[20]

Prenosi se od Sulejmana b. Amra el-Ahvesa el-Džušemija da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, da je rekao: ''I lijepo sa ženama postupajte, jer su one zatočenice kod vas. Ništa drugo vi od njih nemate, izuzev ako očit razvrat počine, pa ako to urade, onda ih napustite u postelji i udarite ih tako da ih ne ozlijedite. Ako vam žene budu poslušne, nemojte im otežavati. Vi imate svoja prava kod njih, a i one imaju svoja prava kod vas. Vaše pravo kod njih je da u vašu postelju ne primaju nikoga, osim vas, i da u kuću ne primaju onoga koga vi ne volite, osim s vašom dozvolom. A njihovo pravo kod vas je da se prema njima lijepo ophodite i da im date pristojnu hranu i odjeću.'' [21]

Riječi ''jer su one zatočenice kod vas'' ukazuju na to da su muževi preuzeli brigu o njima, da su one nejake, te su njihova prava kod muževa velika i oni se s tim pravima ne smiju poigravati.

Neki ljudi se, Allah ih uputio, poigravaju sa institucijom braka, pa tako neki razvod braka daju zbog najmanje sitnice i prvog nesporazuma sa ženom, nanoseći na taj način štetu i sebi i svojoj supruzi. Također, ima i onih koji stalno mijenjaju žene: ožene se, a ubrzo nakon toga se razvode da bi oženili drugu ženu, a to čine zato što su veoma bogati, ili pak, iz nekog drugog razloga. Poigravaju se sa muslimankama i onim što je sveto za muslimane i razvode se bez opravdanog razloga. Treba znati da su takvi postupci u najmanju ruku pokuđeni i loši.

Neki ljudi brzopleto, s lahkoćom i zbog sitnog razloga, izgovaraju riječi kojima razvod braka postaje validan. Pribjegavaju razvodu braka umjesto šerijatski propisanim zakletvama, i kada hoće da se zakunu sebi ili nekome drugome da će nešto uraditi, kažu ''tako mi mog braka'', ili ''ako to ne uradim, pustit ću svoju ženu''. Kada ne uspiju izvršiti ono na što su se zakleli razvodom braka, dolaze u neželjenu situaciju i onda traže iz nje izlaz.

Neki riječi kojima se razvode od žene izgovaraju iz šale, a Vjerovjesnik, r , rekao je: ''Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se čovjek šali: brak, razvod i vraćanje razvedene žene.'' [22]

Tirmizi kaže da su po ovom hadisu postupali Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., ashabi i svi drugi islamski učenjaci.

Neke muževe u trenutku ljutnje obuzme šejtan do te mjere da ženi daju talak baindefinitivni razvod braka (tj. tri razvoda odjednom) poslije kojeg supružnici više ne mogu nastaviti zajednički život. Taj postupak je strogo zabranjen.

Islam je precizno odredio proceduru za razvod braka koja umanjuje mogućnost da se on desi i umanjuje mogućnost da supružnici jedno drugome nanose štetu razvodom braka. Mužu je dao mogućnost da se od žene rastavi jednom ili dva puta u periodu u kome je ona čista, tj. između dvije mjesečnice, pod uvjetom da u tom periodu nije imao sa njom spolni odnos. Nakon toga ostavit će je da čeka iddet (priček) koji traje tri puna perioda menstruacije. Žena i muž u tom periodu imaju vremena da razmisle o svojim postupcima, pokaju se za eventualne greške i nastave bračni život. Ako se muž vrati svojoj supruzi, u toku trajanja iddeta, oni mogu nastaviti bračni život, bez sklapanja novog ugovora, bez svjedoka, bez mehra i svega drugog što prati sklapanje braka. Međutim, desi li se da u braku dođe do ponovnih nesuglasica, onda se postupak od prvi put u potpunosti ponavlja. Ako istekne iddet a on joj se ne vrati, ona je od njega razvedena, i ako odluči da je vrati, mora sklapati potpuno novi bračni ugovor sa njom, uz sve potrebne preduvjete za brak.

Ovakav razvod braka dopustio je Mudri Zakonodavac, slavljen neka je On:

''Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati...'' [23], tj. ako se od nje rastaneš prvi ili drugi put, na tebi je da doneseš odluku hoćeš li joj se vratiti u periodu iddeta s ciljem da nesuglasice ispravite i lijepo jedno s drugim živite, ili ćeš sačekati da istekne period iddeta i od nje se rastaviti razvodom nakon kojeg se brak može obnoviti, i lijepo je pustiti, bez da joj ikakvu nepravdu naneseš.

Razvod braka – talak bain dijeli se na: el-bejnunetus-sugra i el-bejnunetul-kubra (mali i veliki). El-bejnunetus-sugra nastupa kada muž nakon prvog ili drugog razvoda braka iskoristi svoje pravo da se vrati ženi u periodu iddeta. Istekne li iddet, supružnici, ako žele nastaviti bračni život, moraju ugovoriti novi mehr i uz svjedoke izvršiti potpuno novi akt vjenčanja. Žena u ovom slučaju može odbiti ponovno stupanje u brak, pa je muž ne može prisiliti na brak, ako to ona ne želi. To znači da istekom iddeta, koji traje tri mjeseca, muž gubi pravo na bračnu zajednicu sa svojom ženom i nastavak zajedničkog života ovisi o njenoj volji.

Ako bi se muž ponovo vratio svojoj ženi u toku iddeta i rekao joj da želi nastaviti bračni život, oni mogu nastaviti brak, ali su iskoristili dvije privremene rastave, koje su im Kur'anom dozvoljene.

Uzvišeni Allah kaže:

''O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se...''[24], tj. pustite ih kada nemaju mjesečnicu i čiste su, ako u tom čistom periodu niste imali odnos sa njima.

Razvesti se od žene definitivnim razvodom, tj. dati joj tri razvoda odjednom, haram je. Međutim, ako muž tako postupi, razvod braka je punovažan i ona se od njega potpuno razvodi, i nije im dopušteno da žive u bračnoj zajednici, osim ako se žena uda za drugog muškarca s ciljem da sa njim živi, a ne da postane dopuštena prvom mužu. Ako je taj drugi muž pusti ili umre, poslije iddeta, može se vjenčati za prvog muža, ako ona na to pristane. Ako bi se s drugim mužem sklopio dogovor da je oženi samo zato da bi ponovo postala dopuštena prvom mužu i da je pusti prije odnosa sa njom, to je također strogo zabranjeno. Isto tako je zabranjeno ženi dati razvod braka dok je u mjesečnici, kao i u periodu dok je čista ako je u tom periodu sa njom imao odnos, jer ona možda nosi njegovo dijete začeto tokom tog odnosa.

Alija b. Ebi Talib, r.a., rekao je: ''Neka se niko od vas ne rastaje osim na način propisan sunnetom Poslanika, s.a.v.s., pa da se poslije zbog toga kaje. Da se ljudi pridržavaju propisa koje je Uzvišeni Allah odredio za razvod, nikada se ne bi desilo da razvod braka bude u rukama žene. Muškarac koji želi razvod, daje jedan razvod i čeka da prođu tri mjesečna pranja, a u tom periodu ima pravo da se vrati ženi kada god želi.''

Mnogi muslimani ne znaju da žena poslije talaka redž'ija – opozivog razvoda braka, tj. razvoda poslije kojeg muž ima pravo da vrati ženu i nastavi sa njom život, ostaje u njegovoj kući tri mjesečna pranja, odnosno u vremenu tri mjesečna pranja. Uzvišeni Allah tu njegovu kuću naziva njenom kućom, pa kaže:

''...Ne tjerajte ih iz stanova njihovih – a ni one neka ne izlaze – osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.'' [25]

Zbog ostanka razvedene supruge u kući muža, postoji velika vjerovatnoća da će se jedno drugome vratiti i nastaviti zajednički živjeti. A ko zna, Allah im poslije toga može pružiti priliku da lijepo žive i može zbližiti njihova srca.

Braćo, Allah vam se smilovao, Njega se bojte i granice koje je On odredio ne prelazite. Čuvajte svoje kuće, supruge i djecu i međusobne razmirice na lijep način ispravite.

Donosite salavat na Poslanika, koji dođe da opominje i radosne vijesti prenese, na onoga ko je poput svjetiljke pozivao na pravi put, na Muhammeda, sina Abdullahovog, najljepši blagoslovi neka su na njega i na najljepši način mu selame upućujemo.

Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i rod Ibrahimov, a.s., zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s.,   i rod Ibrahimov, a.s., zaista si ti hvaljen i slavljen!

Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži! Allahu naš, mi drugog istinskog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj nam, na ovom mjestu, ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''

 

 

[1] Ali Imran, 102.

[2] En-Nisa, 1.

[3] El-Ahzab, 70-71.

[4] El-Hakkah, 18.

[5] Er-Rum, 21.

[6] En-Nisa, 19.

[7]   Muslim.

[8]   Hadis bilježe Buharija i Muslim.

[10] En-Nisa, 34.

[11] Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

[12] En-Nisa, 35.

[13] En-Nisa, 130.

[14] Hadis bilježi Ebu Davud, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

[15] En-Nisa, 19.

[16] En-Nisa, 128.

[17] El-Bekare, 229.

[19] Hadis su zabilježili imam Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

[20] El-Bekare, 228.

[21] Hadis bilježi Muslim.

[22] Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a šejh Albani ga svrstava u hasen hadise.

[23] El-Bekare, 229.

[24] Et-Talak, 1.

[25] Et-Talak, 1.

Klikova: 1078

Komentar Ebu Zerrovog hadisa

Preveo: Salih ef. Haušić

Allahu pripada svaka hvala, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, nema nikog ko ga može na stranputicu okrenuti, a koga ostavi u zabludi, njemu nema nikog ko će ga uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog Jedinog, koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik i Njegov odani sluga.

''O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!'' [1]

''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' [2]

''O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' [3]

Poslušajte hadis koji ću vam kazati i o njemu dobro razmislite, jer taj hadis ukazuje na dobro dunjaluka i ahireta, donosi zadovoljstvo u prsima, smirenost u srca, široku opskrbu, veliko dobro i mnoštvo blagodati. Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s., da Uzvišeni Allah, kaže: "O robovi Moji! Ja sam Sebi nasilje zabranio, a zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti.

O robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onog koga Ja uputim, pa tražite od Mene da vas uputim, Ja ću vas uputiti.

O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onog koga Ja nahranim, pa od Mene tražite da vas nahranim, i Ja ću vas nahraniti.

O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa od Mene tražite da vas odjenem, i Ja ću vas odjenuti. O robovi Moji, vi danju i noću griješite, a Ja sam onaj koji sve grijehe prašta, pa od Mene tražite da vam oprostim, Ja ću vam oprostiti.

O robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli, pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doći do onoga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete.

O robovi Moji, kad biste vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moje imanje. O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg grješnika, to ništa ne bi umanjilo Moje imanje.

O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.

O robovi Moji, sve zavisi od vaših djela, koja su kod Mene sačuvana i prebrojana; i za koja ću Ja vama dati zaslugu. Ko nađe nagradu i dobro, nek Allahu zahvali, a ko nađe kaznu i zlo, nek ne kori nikog osim sebe.'' [4]

Ovaj hadis je veoma koristan i vrlo značajan. Imam Ahmed, r.h., rekao je: ''Ovo je najveličanstveniji hadis koji prenosi neko iz Šama. Jedan od prenosilaca hadisa je Ebu Idris el-Havlani i kada bi on navodio ovaj hadis, kleknuo bi na koljena.''

Riječi: ''O robovi Moji! Ja sam Sebi nasilje zabranio...'', znače: ''Ja nikome nepravdu ne činim i to sam Sebi zabranio.'' Zulum (nasilje) znači staviti nešto na mjesto koje mu ne pripada. Uzvišeni Allah kaže:

''A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim'' [5];

''Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.'' [6]

Riječi: ''... zabranio sam ga i među vama, pa nemojte jedan drugom nasilje činiti...'', znače: Postoje dvije vrste nasilja:

  • nasilje koje čovjek čini sam sebi, a najveće nasilje je širk – pripisivanje Allahu druga. Uzvišeni Allah kaže: ''...mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda'' [7];
  • nasilje koje čovjek čini drugim ljudima. Vjerovjesnik, r , rekao je na Oprosnom hadždžu: ''Allah Uzvišeni zaista je učinio svetim vaše živote, vaše imetke i vaše časti, kao što vam je svet i častan ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu.'' [8] Haram je činiti nepravdu bratu, oštetiti njegov imetak ili uznemiravati njegovu porodicu. Nepravda samom sebi može se učiniti i tako što se optereti preko mogućnosti, ili pak, činjenjem grijeha i radeći ono što je zabranjeno.

Allahovi robovi, bojte se Allaha, jer će zulum biti tmina na Sudnjem danu.

''O robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onog koga Ja uputim, pa tražite od Mene da vas uputim, Ja ću  vas uputiti'' O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onog koga Ja nahranim, pa od Mene tražite da vas nahranim, i Ja ću vas nahraniti. O robovi Moji, vi danju i noću griješite, a Ja sam onaj koji sve grijehe prašta, pa od Mene tražite da vam oprostim, Ja ću vam oprostiti. Kako su divne i veličanstvene ove riječi i kako je velika Allahova blagodat prema stvorenjima! Uzvišeni stvara stvorenja pa ih upućuje na pravi put i zbog njih objavljuje Knjige, šalje poslanike, a zatim nagrađuje one koji istraju na pravom putu. Nagrađuje ih, iako ih je On uputio, i to nagradom kakvu oko nije vidjelo, o kojoj uho ništa nije čulo i kakvu mašta ne može zamisliti. Sva stvorenja su u opasnosti ako ih Allah ne uputi i zato trebaju uporno Allaha moliti da ih učini Svojim iskrenim i skrušenim robovima. Uzvišeni Allah obećava da će uputiti one koji Ga iskreno mole za uputu i kaže: ''Tražite da vas uputim pa ću vas uputiti.'' Onaj kome bude darovana uputa, spašen je i bit će s vjerovjesnicima, iskrenim Allahovim robovima, šehidima i dobrim ljudima u Džennetu. Ibn Redžeb rekao je: ''Svaki mu'min treba da moli Allaha da ga uputi ka poznavanju islamskih propisa, temelja imana i da mu pomogne da u skladu sa njima živi.''

Ovaj hadis je dokaz da Uzvišeni Allah voli da Njegovi robovi od Njega traže i dunjalučka i ahiretska dobra: hranu, piće, odjeću i sl. Naši dobri prethodnici činili su sve ono zbog čega se dova prima, a potom su Allaha u dovi iskreno i uporno prizivali, izbjegavajući sve ono zbog čega se dova odbija.

Što se tiče istigfara – traženja oprosta za grijehe, to je neophodno svakom čovjeku, jer ljudi griješe i danju i noću. U Kur'anu je na mnogim mjestima naređeno da se traži oprost za grijehe.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Svaki čovjek, sin Ademov, je grješnik, a najbolji od grješnika su oni koji se kaju“.

''Ja, zaista, u jednom danu, tražim od Allaha da mi oprosti i kajem Mu se za grijehe i više od sedamdeset puta.''[9]

Zato, braćo, požurite na kapiju istigfara – traženja oprosta za grijehe, ugledajte se u odabranog Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer istigfar briše grijehe, povećava čovjekov ugled, čisti srce i odstranjuje nečist iz duše. Onaj ko bude mnogo istigfar činio i nastojao da ga posebno čini u odabranim vremenima, taj se može nadati džennetima ispod kojih će rijeke teći, a malo Allahove naklonosti bolje je i od toga. Uzvišeni Allah kaže:

''Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: 'Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost' – a Allah dobro poznaje robove Svoje – oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili." [10]

Riječi: ''O robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga čime biste Meni štetu nanijeli, pa da Mi je nanesete, niti ikad možete doći do onoga što će Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete'', ukazuju na sljedeće: Uzvišeni Allah je silan i mudar, i Njemu ne može naškoditi grijeh nepokornog roba. Neovisan je, hvale dostojan i čist od potrebe za pokornošću Svog dobrog roba. Ko čini dobro, u svoju korist ga čini, a ko radi zlo, na svoju štetu ga radi. Svi će jednoga dana stati pred svog Gospodara, i tada će pametan biti onaj ko pred Njega dođe s mnogo dobrih djela i sačuva se od harama, a onaj ko pred Njega dođe s malo dobrih i mnogo loših djela, neka ne kori nikoga osim sebe:

''Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.''[11]

Hadis ukazuje na to da Milostivi Allah više voli da vas nagrađuje nego da vas kažnjava. On se raduje vašem pokajanju: ''Allah se više obraduje kada se neko od Njegovih robova pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju, pa mu ona pobjegne odnijevši na sebi svu njegovu hranu i piće, pa se, izgubivši svaku nadu da će je naći, uputi prema drvetu i, skrhan i očajan, legne u njegov hlad, i dok je u takvom položaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je uhvati za ular i od prevelike radosti kaže: 'Bože, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar', tj. zbuni se od silne radosti pa pogriješi.''

Fudajl ibn Ijad, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Nema noći u kojoj tmina prekrije zemlju a da Uzvišeni Allah ne pita: 'Ko je od Mene plemenitiji!? Moja stvorenja su mi nepokorna, a Ja ih čuvam kao da Mi i ne griješe. Ja sam dobar i dobrota je od Mene, Ja sam dobročinitelj i dobročinstvo je od Mene, Ja sam plemenit i od Mene je plemenitost.'''

''O robovi Moji, kad biste vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džinni, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moje imanje. O robovi Moji, kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, imali srce najgoreg grješnika, to ništa ne bi umanjilo Moje imanje.''

Ovaj hadis je snažan dokaz da se bogobojaznost i razvrat kriju u srcu, i kada je srce čisto i bogobojazno, tada su i organi dobri i bogobojazni, kao što kaže Vjerovjesnik, r: ''Bogobojaznost je ovdje'', pokazujući na svoja prsa. [12]

Robovi Allahovi, budite bogobojazni, očistite svoja srca, liječite ih od bolesti zvanih sumnje i strasti, i ne približavajte se granici zabranjenog.

Srca se popravljaju iskrenim odnosom spram Allaha. Mu'min je prema Njemu iskren i u riječima i u djelima, svoje srce štiti traženjem utočišta kod Allaha, na lijep način, bez osvrtanja na mišljenja drugih, na Njega se bezrezervno oslanja i živi između straha i nade, Njegov Kur'an mnogo uči i pri tome je skrušen i o njegovim ajetima mnogo razmišlja, stalno Allaha moli za oprost grijeha, slavi Ga, zahvaljuje Mu, veliča Ga i Njegovu jednoću potvrđuje, i, napose, zadovoljan je Allahovom odredbom i sudbinom koju mu je propisao, i za sve što ga zadesi očekuje nagradu kod svog Gospodara.

''O robovi Moji,  kada biste vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džinni, stali na jedno mjesto pa Meni svoje molbe i želje uputili, te Ja udovoljio svačijoj molbi i želji, to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.''

Ovaj hadis ukazuje na Allahovu moć, neograničenu vlast, da je Njegova moć apsolutna, a Njegova riznica nepresušna. Kada bi u jednom trenu dao svim ljudima i džinnima, od njihovog nastanka pa do danas, sve što zatraže, blago u Njegovoj riznici ne bi se zbog toga umanjilo. Tako Uzvišeni Allah, zapravo, podstiče Svoja stvorenja da od Njega traže ono što im treba.

U tom smislu Allahov Poslanik, r , rekao je: ''Allahova je ruka (uvijek) puna. Njeno bogatstvo ne smanjuje ni neprekidno, obilno i danonoćno dijeljenje. Šta mislite koliko je On samo podijelio otkako je stvorio nebesa i Zemlju a da se od onoga što je u desnici Njegovoj ništa nije umanjilo.'' [13]

Ebu Seid el-Hudri, r.a., kaže: ''Kada Allaha molite, tražite od Njega mnogo, jer se Njegove riznice zbog toga neće isprazniti. Kada Mu se u dovi obraćate, nemojte misliti da vam se neće odazvati''

''...to ne bi umanjilo ono što Ja imam ni onoliko koliko igla oduzme od mora kad se u njega zamoči.'' Ovaj dio hadisa je dodatni dokaz da se ono što je kod Allaha nikada ne umanjuje. Tako je i sa plodovima Dženneta, koji se nikada ne mogu potrošiti, kao što kaže Uzvišeni Allah:

ﮖ ﮗ ﮘ ﮙ ﮚ ﮛ ﮜ ﮝ

''...i usred voća svakovrsnog, kojeg će uvijek imati i koje neće zabranjeno biti.''[14]

Od Allaha oprosta tražim, pa i vi tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On, doista, mnogo prašta i milostiv je.

 

Drugi dio hutbe

Zahvala pripada Allahu i neka je Allahov blagoslov i selam na posljednjeg Vjerovjesnika , s.a.v.s.,

Još uvijek smo s ovim veličanstvenim i korisnim hadisom:

''O robovi Moji, sve zavisi od vaših djela, koja su kod Mene sačuvana i prebrojana i za koja ću Ja vama dati zaslugu. Ko nađe nagradu i dobro, nek Allahu zahvali, a ko nađe kaznu i zlo, nek ne kori nikog osim sebe.'' Ove riječi ukazuju na veličinu Allahove milosti i Njegovu apsolutnu pravednost, o čemu govore i ovi ajeti:

''...i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti''[15];

''...na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome šta su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili – Allah je svemu svjedok.'' [16]

Sve blagodati su od Allaha i niko od ljudi nije ih zaradio. Sve su to darovi Plemenitog, a svako zlo je od ljudi i od slijeđenja strasti, kao što to kaže Allah:

''Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio.''[17]

Naši dobri prethodnici, ashabi i tabiini, trudili su se da što više čine dobra djela, kako se ne bi kajali nakon smrti i prestanka mogućnosti da čine dobra djela, zbog toga što su malo dobrih djela uradili.

Neko je rekao Mesruku: ''Zašto ulažeš tako veliki trud u činjenju dobrih djela?! Umanji to malo'', a on je odgovorio: ''Tako mi Allaha, kada bi mi od Allaha došla vijest da me neće kazniti, ja ne bih manje činio dobra djela.'' Upitaše ga: ''A zašto?'' On reče: ''Kako bih imao nekakvo opravdanje kazati sebi ako uđem u Džehennem da sam nešto radio'' ( Trudio se je, ali to nije bilo dovoljno za ulazak u Džennet)

Mutarif b. Abdullah govorio je: ''Nastojte da što više dobrih djela uradite. Ako nam se desi ono što priželjkujemo od Allahove milosti i oprosta, naši stepeni bit će uvećani u Džennetu. A ako nam se desi ono od čega strahujemo, nećemo reći: 'Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo'[18], nego ćemo reći: 'Gospodaru, trudili smo se, ali nam dobra djela nisu bila od koristi.'''

Donosite salavat na Poslanika, s.a.v.s., koga je Allah kao milost i blagodat darovao, na Muhammeda ibn Abdullaha. Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s., i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Allahu, budi zadovoljan i sa suprugama Svoga Poslanika, s.a.v.s., majkama svih muslimana, i sa ashabima, tabiinima i onima koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjega dana. Allahu naš, budi zadovoljan i sa pravednim vladarima: Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom!

Bože, uputi na pravi put ovaj ummet, tako da u njemu bude ugledan onaj ko je Tebi pokoran, a ponižen onaj ko Tebi prkosi i griješi, i pomozi muslimanima da naređuju dobro, a sprečavaju zlo. Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama! Bože, pomozi islam i muslimane! Bože, otkloni nesreće koje su zadesile ummet Muhammeda, r!Bože, smiluj se ummetu Muhammeda, s.a.v.s.! Bože, smiluj im se! Bože, izliječi tužna srca vjernika, vrati muslimanima one koji su nasilno zatvoreni ili protjerani, izliječi njihove bolesnike i ranjenike, pomozi one koji su u teškom položaju i otkloni od njih dugove koji ih opterećuju! Bože, budi milostiv prema nama koji smo tako slabi, sakrij naše nedostatke, oprosti nam grijehe i sačuvaj nas od nesreća! Bože, smiluj nam se i onoga dana kada pred Tebe stanemo radi polaganja računa! Bože, tog dana učini naša srca svijetlim i ukaži nam počast uvođenjem u Svoj Džennet i Svoje zadovoljstvo! Bože, vrati muslimansku omladinu u Svoju vjeru na lijep način! Bože, sačuvaj naše žene, sestre i kćeri od podavanja strastima i smutnjama. Bože, omrazi im uljepšavanje radi onih pred kojima im je uljepšavanje zabranjeno! Uslišaj ove naše dove, Gospodaru svjetova, Ti si naš zaštitnik i samo se na Tebe oslanjamo i u Tebe uzdamo. Bože, budi uz nas, a nemoj biti protiv nas! Bože, daj da život završimo na lijep način, čineći dobra djela s kojima si Ti zadovoljan. Uslišaj nam dove, naš Gospodaru, Ti, uistinu, sve možeš!

 

 

 

 

 

 

[1] Ali Imran, 102.

[2] En-Nisa, 1.

[3]   El-Ahzab, 70-71.

[4]   Muslim.

[5]   Fussilet, 46.

[6]   El-Kehf, 49.

[7]   Lukman, 13.

[8]   Hadis bilježi Ibn Madže, a Albani ga svrstava u sahih hadise.

[9]   Ibn Madže, a Albani ga je ocijenio sahihom – vjerodostojnim.

[10]   Ali Imran, 14-17.

[11]   Ez-Zilzal, 7-8.

[12]   Muslim.

[13] Muslim.

[14] El-Vakia, 32-33.

[15]   El-Kehf, 49.

[16]   El-Mudžadele, 6.

[17]   En-Nisa, 79.

[18] Es-Sedžde, 32.

Klikova: 888

Aktuelno

Pitanja i odgovori...

Ko je na portalu: 65 gostiju i nema prijavljenih članova

Copyright C 2006-2013 MINBER.BA Sva prava pridržana. Designed by bihinternet@gmail.com