Minber.ba

Posjetite naš Facebook kanal Posjetite naš Youtube kanalPosjetite naš Vimeo kanal

Hutbe

Dvadesetdvogodišnjica armije Republike BiH

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dvadestdvogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ista je sama po sebi nametnuta obzirom da inša-Allah za pet dana, tačnije 15. aprila, u utorak na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom, obilježavamo Dan naše Armije. 

Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć, u nemogućim uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.

Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i Državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stidjeti, jer se Bošnjaci nemaju čega stidjeti niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, bojati!

Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:

كُتِبَ عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Propisujevamseborba, madavamnijepovolji! - Nevolitenešto, aonomožebitidobrozavas; neštovolite, aonoispadnezlopovas. Allahzna, avineznate.

Aprila 1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju Zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima - širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije "više ciljeve". Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u njoj.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli dokazati kao patriote ove zemlje. 

Hiljade šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i koji se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara i rastvara. Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe!

Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi sponzori i supervizori sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza kojim nas je Zapad želio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo itd.? Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.

Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu "zelene opasnosti".

 Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je "dobro" samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku "dobrotu" svijeta nikada neće zaboraviti.

Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati, osim svoje rezultate... Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, Zemlja u kojoj su zagarantirana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju...

Danas u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i predano raditi na očuvanju Države koja je skupo plaćena!

Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!! Neka nam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!

Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, oprosti našim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca i učini ih boljim čuvarima dina i Države od nas, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 270

Dvadeset i dvije godine od početka oružane agresije i genocida u RBiH

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je  Dvadeset i dvije godine od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Tema je sama po sebi nametnuta, obzirom da je za dva dana inša-Allah tačno dvadeset i dvije godine od zvaničnog početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske. Braćo i sestre, pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i potomcima, pa i nama samima! To su pojmovi koje moramo dobro urezati u našu memoriju i memoriju naših ukućana, rodbine i prijatelja, tačnije našega naroda! 

Džemat džamije Kralj Fahd je tužan, zbog šehadeta Have Šljivić-Dovadžija, majke dvije djevojčice i profesorice arapskog jezika u Kulturnom centru Kralj Fahd, koju je prije tri dana usmrtio nesavjesni vozač. Havi je juče klanjana dženaza i obavljen ukop u mezarju Crna rijeka. Još je tragičnije da je ubica ove mlade majke prije nego joj je klanjana dženaza puštan na slobodu, a radi se o najtežem obliku ubistva. Draga moja braćo i sestre, poštujmo saobraćajne i druge propise, jer ćemo se tako sačuvati sličnih situacija. Molimo Allaha, dželle še’nuhu, za Džennet sestri Havi, njenoj porodici za sabur i adekvatnu kaznu za ubicu!

Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na drugi dio 217. ajeta Sure El-Bekare:

...وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّى يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا...

...Oni će se neprestano boriti protiv vas, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli...

Ova kur'anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur'anske istine kušaju vlastitim iskustvom i opet se ne izvuče pouka.

Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Načertanije, Ilije Garašanina, srpskog nacionaliste koji je u sredinom XIX stoljeća zagovarao stvaranje Velike Srbije, kao i Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao "nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“. 

Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana JNA, jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničke srpske snage iz Republike Bosne i Hercegovine. Obzirom da Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, preduzete su opsežne zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja nesrba, a na prvom mjestu Bošnjaka.  

Četnici su partizanske kape i spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili šajkačama i kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine godinama plaćali i kupovali, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima. Istina je da su meta njihovih zločina bili i drugi narodi, kao i pojedini Srbi koji su odbili da učestvuju u zločinima.

Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je "udariti na čast žene muslimanke" teže  i od samog ubistva. Tako je projekat silovanja sistematski provođen na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. Čak su prisiljavali očeve da siluju vlastite kćeri, što bošnjački moral nije mogao prihvatiti. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu dojenčad. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje...  

Zločini iz I i II svjetskog rata nad golorukim i naivnim Bošnjacima su se ovoga puta dešavali na kraju XX stoljeća, na oči cijeloga svijeta, dok su naivni Bošnjaci bili sigurni u efikasnu vojnu intervenciju i humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, građanima Republike Bosne i Hercegovine uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu i to ova tvrda bošnjačka glava mora dobro zapamtiti.  

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću, te u Prijedoru, Bijeljini, Bratuncu, Čajniču, Čapljini, Derventi, Doboju, Donjem Vakufu, Foči, Gacku, Modriči, Nevesinju, Prozoru, Rogatici, Rudom, Stocu, Tesliću, Vlasenici, Višegradu, Zvorniku i drugim općinama događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda.

Braćo i sestre, ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, budimo budni i oprezni, trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu, učimo ih da budu moralni, vrijedni, hrabri, jasni i nepokolebljivi, pričajmo im o agresiji i genocidima, budimo ponosni i odlučni i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima čekamo milost koljača!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj ugroženoj braći ma gdje bili, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللَّهِ!

Klikova: 339

Majka je temelj porodice i društva

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Majka je temelj porodice i društva. Želim da kroz ovu hutbu govoriti o ulozi majke, sa posebnim osvrtom na moralnu, plemenitu, vrijednu i skromnu majku Bošnjakinju, koja je kroz sve nedaće u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini prošla kao simbol svih moralnih vrijednosti i svaka naša majka i nena su institucija za sebe i one zaslužuju da se o njima pišu studije i knjige i snimaju filmovi. One zaslužuju da se njima i njihovim moralnim životima bave instituti i da one budu uzori i inspircija generacijama Bošnjakinja koje dolaze.

Braćo i sestre, kako je samo topla ta riječ majka ili još bolje mama, kako je mi žepljaci i istočnjaci dozivamo, riječ koju prvu tečno izgovaramo svojim dječijim jezicima koji još uvijek zapliću dok izgovaraju sve druge riječi, riječ kojom ih dozivamo kada smo gladni, žedni, promrzli, kada nas je strah i kada nam je teško i uvijek smo sigurni da će nam se naše majke odazvati, zaboraviti na sebe i svoje potrebe i želje i za nas se bez imalo dilema žrtvovati.

Majka ima nezamjenjivu ulogu u izgradnji porodice i društva i što je majka bolja i požrtvovanija u podizanju svoje djece, time je porodica snažnija i samim time društvo je jače i sigurnije. Nema braćo i sestre pravih mu'mina, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i radnika bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na izvorima islama. Naše majke na nas ostavljaju najsnažnije osobine, putem mlijeka kojim nas hrane, toplih zagrljaja u kojima tražimo utočište i islamskog odgoja kojim nas uče da budemo istinski Allahovi robovi.

Kaže, Allah, subhanehu ve te'ala, u 14. ajetu Sure Lukman: 

وَوَصَّيْنَا الْإِنْسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ

            Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti!

Braćo i sestre, svaka majka koja u svojoj utrobi nosi na halal način začeto dijete je borac na Allahovu, dželle še'nuhu, putu i njene dove se primaju tokom njene trudnoće, jer ona cijelo vrijeme kako Kur'an kaže „trpi“. Ako žena dok u svojoj utrobi nosi dijete umre, ona je po sahih predaji šehid:

 وَالْمَرْأَةُ تَمُوتُ بِجُمْعٍ شَهِيدَةٌ." (النسائي)

„i žena koja u trudnoći umre je šehid.“ (Nesaija)

Majka je i dok doji svoje dijete u džihadu, tako da su naše majke bile u džihadu mnogo duže od nas, jer za svako dijete su bile u džihadu po trideset i više mjeseci.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam ibn Madždže:الْجَنَّةُ تَحْتَ أَقْدَامِ الْأُمَّهَاتِ  „Džennet je pod majčinim stopalima“.

U islamu je žena najviše poštovana kao majka. Imam Zejnu-l-Abidin kaže o pravima majke: „Pravo tvoje majke je da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikoga, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na Suncu sve dok si ti u hladu, ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni i to sve da bi te imala.“

Majka je izvor sreće i ono što majka pruža djetetu ničim se ne može platiti. Samo uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć dijete svojim lijepim ophođenjem prema njoj i pružanjem pažnje i pomoći može se djelimično zahvaliti majci, ali nikada u potpunosti odužiti.

Kuća će braćo i sestre uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu, a to žrtvovanje je pravo investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.

Postavlja se pitanje: Kako definisati majku Bošnjakinju? Majka Bošnjakinja ima najjači iman i sabur, ona ne propušta ni jedan vakat, ne pravi razliku između farza, sunneta i mustehaba u želji da postigne Allahovo, dželle še'nuhu, zadovoljstvo, ona ne pravi razliku između harama i mekruha iz straha da ne pogriješi, ona je najbolja kćerka, unuka, supruga, snaha, zaova, jetrva, nena i pranena, ona nas je nosila krijući stomak od svijeta i rađala nas usput, ona nas je rađala i podizala bez straha za nafakom, ona nas je dojila dvije i više godina i svoju majčinsku toplinu prenosila na nas, ona od bešike do kabura nikada nije besposlena, ona radi i muške i ženske poslove, ona se ne protivi svome mužu, ona se najmanje odmara, posljednja liježe, a prva ustaje i nikada ne kasni, pa i kada joj stari sahat prestane hoditi, ona stalno na usnama ima šehadet i salavat, ona na sebi cijeloga života nosi dimije, bluze i mirišljive šamije, ona ne da nikome da joj vidi uredno spletene pletenice, ona nosi jedne opanke ili zepe po nekoliko godina, a raduje se da djeca imaju novu obuću, ona pravi najukusniju hranu, ona svojom suzom i dovom brani Bosnu i Hercegovinu, ona se sikira za svakoga samo ne za sebe, ona se nikome ne žali a svome srcu prima svačiju bol, ona se od tereta povila, a nikada nije kazala da joj je teško, ona nas hajir dovama ispraća u školu, vojsku, fakultete, borbu, na posao i nigdje nam ne da otići dok se ne nahranimo, dočekuje nas sa majčinskim osmijehom i toplom hranom i najsretnija je kada sve pojedemo, ona se raduje našim ženidbama i udajama, snahama i zetovima, a posebno unučadima, ona sve što dobije od para podijeli drugima, ona nikada nije smrknuta i ne zna za pakost, ona se raduje musafirima i pravi im gušću kahvu i jači domaći himber, dok ona pije doljevušu i običnu vodu, ona je džomet i musafirima i rodbini iznosi najbolje voće i još im spakuje da ponesu, ona se brine da joj nisu gladne kokoši, janjad, telad i goveda, ona mravinjake ne razgoni, da je sikluk ne snađe, ona i pored mnogobrojnih obaveza oko kuće sadi starinsko mirišljivo cvijeće, ona uvijek ima čistu kuću, avliju i put, ona nema neopranih suda, ona špara struju i vodu, ona ne baca njimet, ona tke najljepše i najukrašenije ćilime i ponjave, ona prede vunu i plete pape i čarape, ona nema ni dana škole sem nekoliko godina mejtefa, a mudrija je i pametnija od svih ženskih potomaka zajedno, ona se ne zna potpisati, ali joj je otisak prsta vrijedniji od sultanskog muhura, ona do smrti može bez đozluka uvući konac u iglu, jer joj oči nikada nisu gledale harama, ona i svojom šutnjom dovoljno govori, ona za života ušpara da joj se dženaza od njenih para može obaviti, ona nurli lica umire s osmijehom i šta sve nije moja i tvoja majka brate i sestro, pa joj sve to vratimo lijepim osmijehom, zagrljajem, pažnjom i dovom i njoj će to biti dovoljno!

Neka naše majke i nene budu najljepši uzori našim sestrama, suprugama, kćerima i unukama i onda će inša-Allah biti više i Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, a i ummet će biti jači i sigurniji!  

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom mjestu gdje su ugrožena njihova prava, da se smiluje našim roditeljima i precima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

 

Klikova: 588

Naša djeca su naš veliki emanet - hutba 1.

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Naša djeca su naš veliki emanet. Govorimo na ovu temu u vrijeme neispunjavanja roditeljskih obaveza prema djeci, što rezultira neposlušnošću djece prema roditeljima i narušavanju harmonije u društvu, jer je dijete koje je neposlušno svojim roditeljima neposlušno i prema učiteljima i nastavnicima u školi, prema profesorima na fakultetu, prema pretpostavljenim i saradnicima na poslu i na svakom drugom mjestu i kao takvo je beskoristan ili bolje reći štetan član društva.

Djeca su braćo i sestre naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju naše duše i prema njima po islamu imamo velike obaveze, koje ne smijemo zanemarivati. Djeca su emanet na našim plećima i moramo to stalno imati na umu ako želimo da živimo u sreći na ovom i budućem svijetu.

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 46. ajetu Sure El-Kehf:

الْمَالُ وَالْبَنُونَ زِينَةُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌ عِندَ رَبِّكَ ثَوَابًا وَخَيْرٌ أَمَلاً

Imetak i djeca su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.

Na nama je braćo i sestre da imetak i djecu kao dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, dželle še'nuhu, putu, a djecu odgajati da budu pravi mu'mini, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:

عَنْ عَمْرِو بْنِ شُعَيْبٍ عَنْ أَبِيهِ عَنْ جَدِّهِ: "جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ إِنَّ أَبِي اجْتَاحَ مَالِي فَقَالَ أَنْتَ وَمَالُكَ لِأَبِيكَ وَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "إِنَّ أَوْلَادَكُمْ مِنْ أَطْيَبِ كَسْبِكُمْ فَكُلُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ." (ابن ماجه)

Prenosi Amr ibn Šuajb od babe, a on od djeda: „Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Moj babo je prisvojio moj novac uz riječi: „Ti i tvoj imetak pripadate tvome babi!“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba, pa se hranite iz njihovih imetaka!“ (Ibn Madždže)

Kada su nam naša djeca braćo i sestre najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu ve te'ala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:

عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: "سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: "كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ."

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; imam (vođa, vladar) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar (radnik) imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje."

Da li i mi braćo i sestre ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li naše žene u našim kućama čuvaju sebe i svoju djecu ili su brigu o djeci zamijenile brigom o serijama, filmovima, koncertima, frizurama, haljinama i ispraznim sijelima? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti, ali da li i potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?

Svako se dijete rodi u fitri (čistoj vjeri), kao što stoji u slijedećoj Muttefek predaji:

 عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ، أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "كُلُّ مَوْلُودٍ يُولَدُ عَلَى الْفِطْرَةِ فَأَبَوَاهُ يُهَوِّدَانِهِ أَوْ يُنَصِّّرَانِهِ أَوْ يُمَجِّّسَانِهِ" (البخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svako dijete se rodi u fitri (čistoj vjeri), pa ga njegovi roditelji učine Jevrejom, Kršćaninom ili Vatropoklonikom." (Buharija) 

Rođenje djeteta predstavlja istinsku radost za svakog roditelja. Ta radost se odmah po rođenju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iskazuje kroz učenje ezana na desno i ikameta na lijevo uho, a potom nadijevanjem lijepog imena.

Ime ima veoma veliki značaj, jer ono označava ličnost i pripadnost vjerskoj i kulturnoj skupini. Vjernik zbog toga mora voditi računa o svom imenu i imenu svoga djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se izabere lijepo ime novorođenčetu:

عَنْ أَبِي الدَّرْدَاءَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِنَّكُمْ تُدْعَوْنَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ بِأَسْمَائِكُمْ وَأَسْمَاءِ آبَائِكُمْ، فَأَحْسِنُواأَسْمَاءَكُمْ" (أبو داود)

Prenosi Ebu Ed-Derda', radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva, pa nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!" (Ebu Davud)

Mislili smo da da je vrijeme u kojem su se Bošnjaci stidili svojih muslimanskih imena, davno prošlo vrijeme, ali nije tako. I u ovom našem vremenu ima onih koji svojoj djeci nadijevaju nemuslimanska imena, po pjevačima, glumcima, fudbalerima, kriminalcima i slično, u nadi da će na taj način biti moderni i da će njihova djeca imati bolju budućnost. Kakva li ružna kompleksa i sramote?!
Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obaveze i nakon toga se nadajmo da će oni biti dobri mu'mini, a to rezultira i njihovom poslušnošću nama i zajedničkoj sreći na obadva svijeta!

Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, pomozi svoj našoj ugroženoj braći i sestrama, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, smiluj se našim plemenitim roditeljima, uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 360

„Reći ću vas Allahu!“ (Hutba u povodu zlostavljanja i ubistva četverogodišnjeg dječaka Smaje Ćesira u Hadžićima)

Hatib: dr. Mustafa Hasani

«Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.» (Eš-Šura, 49-50.)

Braćo i sestre!

U prošlu srijedu (26.2.2014.) sa žalošću smo primili vijest da je u Hadžićima dan ranije ubijen dječak rođen 2010. godine. Žalost za dječakom zamijenila je nevjerica i čuđenje  kada smo saznali da su zbog ubistva  ovog četverogodišnjeg dječaka u policiju privedeni njegova majka, djed, nana i dajidža, koji je ubrzo pušten iz pritvora, a da se za očuhom traga. Posebno je u javnosti odjeknula izjava majke da su nesretnog dječaka osim očuha tukli ona, djed i nana! Informacije o ovoj porodici koje su objavljivane narednih dana govorile su o nesređenim porodičnim odnosima, teškom ekonomskom stanju u kojem su živjeli i sl. Prema izjavi mjesnog imama, nisu dolazili u džamiju, a džemat im je u više navrata ramazanima, u sklopu brige za siromašne džematlije i komšije, pružao pomoć u hrani.

Mali  Smajo, nemoćni dječak od četiri godine, podlegao je od premlaćivanja! Kako to da niko nije reagovao na ovakvu situaciju, niko nije prepoznao nasilje i brutalnost nad nemoćnim djetetom? Zar baš niko nije čuo dječaka da zove u pomoć ili je i Smajo poput jednog smrtno ranjenog sirijskog dječaka, čiji se snimak može pogledati na internetu neposredno prije nego što će umrijeti, u smrtnom hropcu, rekao: „Reći ću vas Allahu!“ Možda je i Smajo u svojim  zadnjim trenucima života zazivao Allaha, da ga brani od onih koji su mu trebali biti prva zaštita!

„Reći ću vas Allahu!“ su riječi koje nas trebaju vratiti pitanju vlastitog življenja i odgovornosti, okruženja u kojem živimo,  te našeg znanja o tome da li zaista znamo čemu nas Allah uči!?

Djeca su dar Allahov ljudima, kako to stoji u prethodno citiranom ajetu, odnosno, na drugom mjestu Allah ih naziva ukrasom „Imetak i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu“ (El-Kehf, 46). Ona su nam data od Allaha dž.š. Njegovom Voljom i izborom. Dao nam ih je kao dar i povjerio u emenat, na određeno vrijeme, da Mu se pokažemo kako ćemo se prema tom daru i emanetu odnosti.

U brojnim hadisima Muhammed, s.a.v.s., nas uči i podstiče da se s posebnom pažnjom odnosimo prema djeci, rođenoj ali i djeci općenito. Tako je u slijedećem hadisu u vrlo strogoj formi rekao kakav odnos treba biti prema djetetu. On  je rekao: „Nije od moga ummeta, onaj koji nema milosti prema mlađem i poštovanja prema starijem!“ Poslanik, a.s., ističe da roditelj ima punu odgovornost za fizički, emocionalni, intelektulani i duhovni odgoj i razvoj svoga djeteta, a da muslimani  općenito trebaju imati izgrađenu kulturu odnosa prema mlađima, jer svi mi pojedinačno utječemo na rođenu i drugu djecu, i od tog odnosa zavisi jesmo li djecu izveli  na selamet, odgojili ih kao zdrave ličnosti i pripremili  ih za svijet odraslih, svijet obaveza i odgovornosti.

Nasilje je svjesna okrutnost prema drugom, ali nasilje prema nemoćnom djetetu može činiti samo monstrum. Istraživanja pokazuju da su posljedice nasilja nad djetetom takve da djetetu manjka samopouzdanja, ima izljeve ljutnje, srdžbe i bijesa, ne poštuje vrijednosti, nije brižan prema drugima pa je sam nasilan prema svojim vršnjacima  i na kraju, usvaja model ponašanja svoga nasilnika pa i sam postaje nasilan prema svojoj djeci i članovima porodice. Iz ovoga se vidi da se nasilje generacijski produžava i epidemiološki širi, pa se stoga trebaju poduzeti koraci sprečavanja ove pojave i preventivno djelovati.

Draga braćo i sestre!

Monstruozno ubistvo četverogodišnjeg dječaka  u našem gradu i komšiluku iz Hadžića, navodi nas pitanju kakvi smo to komšije, rodbina i prijatelji? Jer, da niko od komšija, rodbine i prijatelja ne primjeti, reagira, pritekne u pomoć govori o potpunoj otuđenosti  jednih od drugih. Otuđenost je, opet, rezultat otuđenja od Allaha, dž. š., zaborav na Boga, od Kur'ana, Muhammeda, a. s., džamije, a čim se na Allaha zaboravi, onda se poput erozije zaborav sruči na naše međuljudske odnose, pa se rodbina ne obilazi, ne brine rođak za rođaka, ne zna se šta se kod koga dešava iako su amidžići i bliski rođaci, ne obilazimo se u komšiluku nego živimo jedni pored drugih itd. Ovaj događaj nas vraća pitanju gdje su nam prijetelji i gradimo li prijeteljske odnose? Ko je taj prijatelj koji će pomoći u teškoj situaciji ili pak, u slučaju smrti preuzeti brigu o našoj djeci, da brine, hrani ih i odgaja kao što bi i roditelj da je živ to radio?! Poslanik, a.s., je istakao da onaj ko se istinski brine o siročetu je blizak Poslaniku, a. s., kao prst do prsta jedne ruke.

Zato je briga za djetetom, a pogotovu za siročetom bila važan segment porodičnog života muslimana. Vremenom su se odnosi promijenili, pa su i muslimani poput katolika i pravoslavnih koji su to uradili ranije,  ovdje u Sarajevu  1913. godine otvorili svoje  Muslimansko sirotište. Bio je to značajan iskorak i hvale vrijedan institucionalan odgovor muslimana na problem siročadi. Međutim, taj podatak govori o činjenici da su se naši muslimanski odnosi ozbiljno narušili, da nema jakih porodičnih veza koje su značile da će amidža i strina preuzeti brigu o svom bratiću, siročetu,  pa se pomoć tražila u instituciji.

Mula Mustafa Bašeskija u svom Ljetopisu kojeg je pisao u drugoj polovici 18. stoljeća navodi jedan događaj o komšijskim odnosima i mahali koja je značila međusobnu brigu i pomoć njenih stanovnika. Jedne noći, lopovi su napali na kuću neke udovice, a na njen poziv u pomoć dvojica komšija se nisu odazvala. Sutradan izjutra ona je otišla do kadije u sudnicu i tužila dvojcu komšija, jer joj kao komšinici nisu pritekli u pomoć dok ih je ona zvala.

Draga braćo i sestre!

Trebamo s ovog mjesta pozvati nadležne vlasti i organe da intenziviraju socijalnu i svaku drugu brigu prema građanima, posebno prema  porodicama u kojima se vrši nasilje, te da se donesu pravedniji zakoni koji obezbjeđuju veću sigurnost građana i sprečavaju nasilje u porodici.

Međutim, ne možemo isključivu odgovornost prebacivati na državu ili nekoga drugog, jer se i u uređenim državama očekuje inicijativa pojedinca. Kao vjernici trebamo se sa svoje strane, a ovaj nas događaj iz Hadžića opominje, jače i dinamičnije posvetiti svojim porodicama, rodbini, komšijama i prijateljima, međusobnoj brizi i pomoći.

Jer, riječi sirijskog dječaka „Reći ću vas Allahu!“, izrečene potpuno svjesno da će se uskoro sresti sa svojim Gospodarem i Njemu se požaliti, su moguće i Smajine riječi. U suri Et-Tekvir („Prestanak sjaja“) Allah skreće pažnju na predislamsku praksu kod nekih arapskih plemena ubijanja ženske djece, jer se njihovo rođenje smatralo sramotom,  pa kaže: „ I  kada živo sahranjena djevojčica bude upitana, zbog kakve krivice je umorena?!(81, 8-9) Zbog kakve krivice je Smajo ubijen i šta će na nas reći mali Smajo?! Samo ako iz ovoga pouku uzmemo i shodno pouci se  budemo mijenjali na bolje i činili da naši porodični, rodbinski i komšijski odnosi budu bolji, onda će ova smrt biti pouka i poruka. U protivnom ostaje bojazan da će i  četverogodošnji Smajo i od nas tražiti svoje pravo na Sudnjem danu!

Molim Allaha dž. š. da nas uputi Pravim putem, osnaži našu vjeru u Njega i pomogne nam da izgradimo jake i čvrste  međuljudske, komšijske i rodbinske odnose i da među nama zaista zaživi stvarno značenje džemata!

Amin!

 

 

Klikova: 837

Aktuelno

Pitanja i odgovori...

Ko je na portalu: 158 gostiju i nema prijavljenih članova

Copyright C 2006-2013 MINBER.BA Sva prava pridržana. Designed by BiH-internet.com