Minber.ba

Posjetite naš Facebook kanal Posjetite naš Youtube kanalPosjetite naš Vimeo kanal

Hutbe

Posljednja trećina ramazana, oslobađanje od vatre

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu, tema današnje hutbe je Posljednja trećina ramazana, oslobađanje od vatre. Mi smo braćo i sestre danas u 21. danu mubarek mjeseca ramazana, u posljednjoj njegovoj trećini, za koju naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "آخِرُهُ عِتْقٌ مِنَ النِّيرَانِ" "Njegova posljednja trećina je oslobađanje od vatre!"  

Nakon što smo postili prvu i drugu trećinu ramazana, koje su „rahmet - milost“ i „magfiret - oprost“ i nadati se postigli obje blagodati, nalazimo se u posljednjoj trećini ramazana, koja je posebna i kao nagradu za krunu naših ibadeta u njoj imamo konačnu nagradu, a to je „oslobađanje od vatre“.
Kada bi došla posljendja trećina ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi pojačao ibadet, što potvrđuju riječi Aiše, radijallahu anha, majke mu'mina:
عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهَا: كَانَ النَّبِيُّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِذَا دَخَلَ الْعَشْرُ شَدَّ مِئْزَرَهُ، أَيْ اعْتَزَلَ نِسَاءَهُ، وَأَحْيَا لَيْلَهُ وَأَيْقَظَ أَهْلَهُ (الصحيحين)

Prenosi Aiša, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi došla posljednja trećina ramazana, smotao svoju postelju, tj. ne bi se primicao ženama, noći bi provodio u ibadetu i budio bi svoje ukućane (radi činjenja ibadeta)! (Buharija i Muslim)

Pored teravije koja se klanja cijelog ramazana, u zadnjih deset dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi u zadnjoj trećini noći klanjao i Salatu-t-tehedždžud.  

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kako stoji u Sahihu, po predaji Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, jedne noći na kijamu toliko dugo učio da je na jednom rekatu proučio čitavu Suru El-Bekare, Suru Ali 'Imran i Suru En-Nisa' (105 stranica), a učeći ajete u kojima se spominje prijetnja, zastao bi moleći Allaha, subhanehu ve te'ala, da ga sačuva od nje. Kada su sklanjali dva rekata, došao je Bilal ibn Rebah, radijallahu anhu, da najavi skori dolazak sabaha!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavljao Salatut-tehedždžud ni kada je bio bolestan ili prekomjerno umoran, pa bi u tim situacijama klanjao sjedeći.

U dva Sahiha stoji predaja da je Džibril dolazio kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svakog ramazana i po jednom ga preslušavao Kur'an, da bi posljednje godine to učinio dva puta.

U predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, budio Fatimu i Aliju, radijallahu anhuma, uveče govoreći im: "Zar nećete ustati i klanjati?" (Buharija i Muslim) i budio je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) Aišu, radijallahu anha, kada bi završio tehedždžud, a prije nego što bi klanjao vitr.

U Muvettau stoji, da je Omer ibn Hattab, radijallahu anhu, klanjao dobar dio noći, pa kada bi došla polovica noći, budio bi svoju porodicu govoreći im: „Namaz, namaz!” I proučio bi ajet: وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلَاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا Naredi svojoj čeljadi da obavlja namaz i ustraj u tome!... ( Ta Ha, 132.)

Braćo i sestre, u jednoj od neparnih noći u posljednjoj trećini ramazana je i Noć Kadr koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, što ovoj trećini ramazana daje posebnu vrijednost. To je Noć u kojoj je započelo objavljivanje Kur'ana, kao što stoji u Suri Kadr:
إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةِ الْقَدْرِ(1) وَمَا أَدْرَاكَ مَا لَيْلَةُ الْقَدْرِ(2) لَيْلَةُ الْقَدْرِ خَيْرٌ مِّنْ أَلْفِ شَهْرٍ(3) تَنَزَّلُ الْمَلَائِكَةُ وَالرُّوحُ فِيهَا بِإِذْنِ رَبِّهِم مِّن كُلِّ أَمْرٍ(4) سَلَامٌ هِيَ حَتَّى مَطْلَعِ الْفَجْرِ(5) (سورة القدر: 1-5)‏

Mi smo ga spustili (objavili) u Noći Kadr! (1) A šta ti misliš šta je to Noć Kadr?(2) Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci. (3) Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.(4) Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane!(5) (El-Kadr, 1-5)

Noć Kadr je vrednija od 83 godine i četiri mjeseca, pa ko od nas ne želi iskoristiti ovu mubarek noć?! Onaj ko provede Noć Kadr, u ibadetu, biće mu oprošteni prošli grijesi, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
مَنْ قَامَ لَيْلَةَ الْقَدْرِ إِيمَانًا وَ احْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ. (بخاري)

Ko provede Noć Kadr čvrsto vjerujući i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteni prošli grijesi! (Buharija)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podstiče da se u toj noći obraćamo dovom svome Gospodaru i od Njega tražimo oprost.
Rekla je Aiša, radijallahu anha, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Poslaniče, ako doživim Noć Kadr, šta ću u njoj govoriti?“ Rekao je: “Reci: أَللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي  “Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost, pa mi oprosti!”

Rekao je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu: “Neki ashabi su u snu vidjeli da je Lejletu-l-Kadr u zadnjih sedam noći ramazana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, im je rekao: “Pokazan mi je vaš san. Istina je da je ona (Lejletu-l-Kadr) sakrivena u zadnjih sedam noći, pa ko je bude tražio neka je traži u zadnjih sedam noći!“ (Buharija)

Ubade ibn Semh, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao jednom prilikom da obavijesti ashabe o Lejletu-l-Kadru, pa su se dva muslimana posvađala, na što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Izašao sam da vas obavijestim o Noći Kadr, pa kada su se dva muslimana posvađala i dignuto je od mene znanje o njoj. Možda je to dobro po vas, nadam se, ali tražite je u dvadeset i devetoj, dvadeset i sedmoj i dvadeset i petoj noći.” (Buharija)

Braćo i sestre! Provedimo ovih nekoliko preostalih dana i noći mjeseca ramazana u ibadetu i tragajmo za Noći Kadr, nadajući se Allahovoj, dželle še’nuhu, milosti, oprostu grijeha i džennetima koji su nam obećani! Izvršimo obavezu sadekatu-l-fitra, kako bi na taj način od posta odstranili eventualne nedostatke i kako bi post bio uzdignut Allahu, subhanehu ve te'ala! Budimo iskreni u našem vjerovanju i natječimo se u dobru tokom cijele godine!

Gospodaru, podari pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, daj nam snage da oslobodimo Palestinu i Kuds, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, primi od nas post, namaze i ostala dobra djela u mubarek-ramazanu, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!


Klikova: 443

19 godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Devetnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i genocidu nad Bošnjacima u njima, naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri takozvane “zaštićene zone” na Drini, koje je izadala Međunarodna zajednica.

U Memorijalnom centru Potočari, će inša-Allah danas nakon džume namaza biti klanjana dženaza i biće ukopano 175 ekshumiranih i identifikovanih šehida Srebrenice.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 32. ajetu Sure El-Maide:

مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

Braćo i sestre, prema citiranom ajetu u Srebrenici je jula 1995. godine ubijeno čovječanstvo, ne jednom već 8372 puta, taman toliko puta, koliko je ubijeno nedužnih ljudi rukama srpskih zlikovaca, na oči takozvanog civiliziranog svijeta, koji je imao obavezu zaštite stanovništva takozvane Zaštićene zone Srebrenica. Zato je odgovornost Međunarodne zajednice po pitanju zločina u Srebrenici neupitna.

Srebrenica je grad u kojem su se rađali ljudi, ali i neljudi, grad u kojem se živjelo sretno, grad u kojem je bilo suživota i tolerancije, pa i prenaglašenog bratstva i jedinstva, grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nisu došli srpski zločinci s' obje strane Drine koji su bili žedni bošnjačke krvi i osvete „Turcima – Dahijama“. Srebrenica je grad u kojem je jula 1995. godine bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće, da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman, da devetogodišnja srebrenička djevojčica bude silovana, da srebrenička ljepotica bude obeščašćena na oči roditelja, rođaka i komšija i da tek rođeno dijete bude zgaženo nogom divljaka!!!

Zašto su nakon genocida u Srebrenici u tajnosti puni mjesec dana čuvani satelitski snimci muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje, a isti su mogli biti spašeni, da je Međunarodna zajednica u skladu sa svojim mandatom zaštitila stanovništvo „zaštićenih zona“ koje je nakon donošenja rezolucija razoružala! Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili "da se 3500 paketa treba odmah riješiti"!? Nisu to bili lanč paketi, već Bošnjaci i Bošnjakinje koji su za zločince i ravnodušnu međunarodnu zajednicu bili samo brojka!!!

Srpski zločinci su 27. jula 1995. godine na oči Ukrajinskog bataljona zarobili žepski pregovarački tim u sastavu: Avdo Palić, komandant Žepske brigade, Mehmed ef. Hajrić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepa i Amir Imamović, komandir Civilne zaštite Žepa, a nakon toga su ih svirepo ubili. Postavlja se pitanje zašto međunarodna zajednica nije spriječila njihovo zarobljavanje i ubijanje?!

I zaboravili su zločinci i zaboravila je međunarodna zajednica da su za sve te zločine ostali živi svjedoci; na prvom mjestu šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena, imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče, imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu, ima kao svjedok ucvijeljena majka i nena i preplašena djeca i puštana krava sa lanca da je dušmani ne zapale i uplašeni mačak koji je od tuge za domaćinima livs'o do heftu iza šehadeta njegovih domaćina i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i horoz koji je od tuge za domaćinima prestao pjevati i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv; sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še'nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice. I siguran sam da će Allah, dželle še'nuhu, Svojom moći i voljom srušiti Entitet sazdan na zločinu i genocidu i da će zločince ostaviti bez poroda i pomena!

Brate i sestro! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: "Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je! Kaže: "Rađam!" "De sine", velim ja njoj, "ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu"… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: "Spusti to dijete dolje!", veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izletiše…"

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha, dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!

Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine u Srebrenici ubijeno 8372 Bošnjaka, iza kojih je ostalo 10000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće!!!   

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka!!!  

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne Bošnjake Srebrenice, Žepe i Goražda i ostale nevino ubijene Bošnjake, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 244

Dobro nam došao veliki gostu

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre, u islamu! Tema naše današnje hutbe je Dobro nam došao veliki gostu! Ista je sama po sebi određena, obzirom da sa akšamom i teravih-namazom danas inša-Allah ulazimo u mubarek mjesec ramazan, mjesec: Allahove, subhanehu ve te'ala, neizmjerne milosti, mjesec Kur'ana, koji je „uputa svjetovima“, Noći Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, bitke na Bedru, oslobađanja Meke i drugih značajnih događaja iz historije islama, mjesec međumuslimanske solidarnosti, mjesec iftara i sehura, mjesec pojačanog ibadeta i raznih ljepota koje ga krase i čine posebnim u odnosu na druge mjesece.

 Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 183. ajetu Sure El-Bekare:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.

Citiranim ajetom Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, post, koji je bo naređen i prošlim narodima, a glavni cilj posta je bogobojaznost. Neka zbog toga predstojeći ramazan bude mjesecom naše iskrene bogobojaznosti i odluke da sve što radimo bude samo u Allahovo, dželle še'nuhu, Ime i radi postizanja Njegova, subhanehu ve te'ala, zadovoljstva!

Dalje Allah, subhanehu ve te'ala, u 184. ajetu Sure El-Bekare kaže:

أَيَّاماً مَعْدُودَاتٍ فَمَنْ كَانَ مِنْكُمْ مَرِيضاً أَوْ عَلَى سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِنْ أَيَّامٍ أُخَرَ وَعَلَى الَّذِينَ يُطِيقُونَهُ فِدْيَةٌ طَعَامُ مِسْكِينٍ فَمَنْ تَطَوَّعَ خَيْراً فَهُوَ خَيْرٌ لَهُ وَأَنْ تَصُومُوا خَيْرٌ لَّكُمْ إِنْ كُنتُمْ تَعْلَمُونَ

I to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.

U prvo vrijeme islama, post je bio propisan po tri dana, u sva­kom mjesecu, da bi se taj propis potom derogiralo i zamije­nio postom mjeseca ramazana.

Rekao je Muaz ibn Mes'ud, radijallahu anhu: "Ovaj post bio je šerijatski određen još od vremena Nuha, alejhis-selam, sve dok to Allah, dželle še'nuhu, nije dokinuo i zamijenio ga postom mjeseca ramazana. Bilo im je propisano: “Kada neko klanja večernji namaz i ode na spavanje, zabranjeni su mu hrana, piće i žene, do istog vremena narednog dana."

Slijedeći ajet Sure El-Bekare govori o tome da je u mjesecu ramazanu započela objava Kur'ana, a zatim Allah, dželle še'nuhu, ponovo naređuje post, te da oni koji su bolesni ili na putu naposte propuštene dane. Ajet završava riječima da Allah, subhanehu we te'ala, vjernicima želi olakšati, a ne otežati...

Nakon ova tri ajeta u kojima se govori o propisima posta, u 186. ajetu se govori o primanju dove onoga koji se obrati Allahu, dželle še'nuhu, da bi već u slijedećem ajetu ponovo govorio o propisima vezanim za post.

Prenosi Selman, radijallahu anhu: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam se obratio na kraju mjeseca ša'bana, rekavši:"Ljudi, dolazi vam veliki, mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah, dželle še'nuhu, je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio  dobrovoljnim. Ko se Allahu, dželle še'nuhu, u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedam desetfarzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobiće i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču." Tada ashabi rekoše: "Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?" Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka! To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome potčinjenom u tom mjesecu, Allah, dželle še’nuhu, će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dželle še’nuhu,) i da od Njega tražite oprost! Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dželle še’nuhu, molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre! Ko napoji postača, Allah, dželle še’nuhu, će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožedniti i kao takav će ući u Džennet!"(Ibn Huzejme)

Braćo i sestre, da li i mi spremno dočekujemo ovogodišnji ramazan, sa ciljem da se u njemu približimo našem Gospodaru i zaslužimo Njegovu milost? Da li će se i kod nas iftariti postači: siromasi, rodbina i komšije ili će naši iftari biti poslovne večere, za ugledne i uticajne pojedince? Da li ćemo u ramazanu obavljati farzove kako treba, hoćemo li čuvati džemat i hoćemo li se potpuno očistiti, duhovno i tjelesno?!

 Braćo i sestre, iskreno u ime Allaha, dželle še'nuhu, postimo mubarek mjesec ramazan, molimo Uzvišenog Gospodara za pomoć ugroženim i obespravljenim muslimanima i svim ugroženim ljudima, čuvajmo se u  ramazanu svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz Zekat, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur'an, natječimo se u činjenju dobrih djela, tragajmo u posljednjoj trećini ramazana za Noću Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci i nadajmo se Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti!!!

Gospodaru, podari skoru pobjedu svim ugroženim i obespravljenim muslimanima, ne iskušavaj nas sa onim što ne možemo podnijeti, učini nas od onih koji se iskreno kaju za učinjene grijehe, pomozi nam da sa lahkoćom postimo mubarek ramazan i u njemu postignemo mnogobrojne berekete, smiluj se našim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli iskru islama, uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i predvodnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 821

Ramazan – mjesec jačanja našeg imana

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre, u islamu! Tema naše današnje hutb eje Ramazan – mjesec jačanja našeg imana.

Podsjećam i sebe i vas na 183. ajet Sure El-Bekare, kojim Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje mu'minima post mjeseca ramazana:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.

Naš Gospodar nam je naredio post ovog mubarek mjeseca, da bi se samo Njega bojali, da bi samo njemu robovali i da bi se nadali samo Njegovoj nagradi. Mjesec ramazan je mjesec našeg popravljanja, uspravljanja i potpunog tjelesnog i duhovonog čišćenja, on je mjesec naše godišnje revizije, mjesec naše međusobne solidarnosti, koja rezultira zbijanjem redova i sigurnijim životom i mjesec neizmjernih Allahovih, subhanehu ve te'ala, blagodati, koje svaki razumni mu'min i mu'minka koriste na najbolji način.  

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Buharija u Sahihu, kaže:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "قَالَ اللَّهُ سُبْحَانَهُ وَ تَعَالىَ: "كُلُّ عَمَلِ ابْنِ آدَمَ لَهُ إِلَّا الصِّيَامُ فَإِنَّهُ لِي وَأَنَا أَجْزِي بِه.ِ" "وَالصِّيَامُ جُنَّةٌ وَإِذَا كَانَ يَوْمُ صَوْمِ أَحَدِكُمْ فَلَا يَرْفُثْ وَلَا يَصْخَبْ فَإِنْ سَابَّهُ أَحَدٌ أَوْ قَاتَلَهُ فَلْيَقُلْ: "إِنِّي امْرُؤٌ صَائِمٌ!" وَالَّذِي نَفْسُ مُحَمَّدٍ بِيَدِهِ لَخُلُوفُ فَمِ الصَّائِمِ أَطْيَبُ عِنْدَ اللَّهِ مِنْ رِيحِ الْمِسْكِ. لِلصَّائِمِ فَرْحَتَانِ يَفْرَحُهُمَا: إِذَا أَفْطَرَ فَرِحَ وَإِذَا لَقِيَ رَبَّهُ فَرِحَ بِصَوْمِه." (بخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah je rekao (u Kudsi hadisu): "Svako ljudsko djelo pripada njemu (čovjeku), osim posta, koji pripada Meni i Ja ću za njega nagraditi!" "Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori bestidan govor, neka ne podiže svoj glas (ne viče), a ako ga neko od ljudi bude grdio ili ga bude napadao, neka kaže: "Ja postim!" "Tako mi Onoga u čijoj Ruci je Muhammedov (sallallahu alejhi ve sellem) život, zadah iz usta postača je bolji kod Allaha, dželle še'nuhu, od mirisa miska. Postač ima dvije radosti: kada se iftari i kada susretne svoga Gospodara!" (Buharija)

Prema citiranom hadisu, Allah, subhanehu ve te'ala, je za post pripremio posebnu nagradu, jer post pripada Njemu, pa zato uljepšajmo naš post sa što više iskrenih ibadeta.

Kao vjernici smo u svakoj prilici dužni čuvati svoje jezike od bestidnog govora, a posebno u ramazanu, pa se čuvajmo od ružna govora, prepirke i slično!

Postači će biti počašćeni time što će u džennet ući na posebna vrata, koja se zovu »Rejjan«, pa je u tom smislu i slijedeći hadis:

عَنْ سَهْلٍ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِنَّ فِي الْجَنَّةِ بَابًا يُقَالُ لَهُ الرَّيَّانُ، يَدْخُلُ مِنْهُ الصَّائِمُونَ يَوْمَ الْقِيَامَةِ لَا يَدْخُلُ مِنْهُ أَحَدٌ غَيْرُهُمْ. يُقَالُ أَيْنَ الصَّائِمُونَ فَيَقُومُونَ، لَا يَدْخُلُ مِنْهُ أَحَدٌ غَيْرُهُمْ فَإِذَا دَخَلُوا أُغْلِقَ فَلَمْ يَدْخُلْ مِنْهُ أَحَدٌ." (بخاري)

PrenosiSehl, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »U džennetu imaju vrata koja se zovu »Rejjan«, na koja će na Sudnjem danu ući samo postači. Biće rečeno: «Gdje su postači?» Pa će ustati i osim njih niko drugi neće ući. Kada uđu ona će se zatvoriti i niko više na njih neće ući!« (Buharija)

Allah, dželle še'nuhu, je u mjesecu ramazanu počastio ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa posebnih pet odlika, o kojima govori hadis koji bilježi imam Ahmed:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "أُعْطِيَتْ أُمَّتِى فِى شَهْرِ رَمَضَانَ خَمْسَ خِصَالٍ لَمْ تُعْطِ أُمَّةٌ قَبْلَهَا: خُلُوفُ فَمِّ الصَّائِمِ أَطْيَبُ عِنْدَ اللَّهِ مِنْ رِيحِ الْمِسْكِ، وَ تَسْتَغْفِرُ لَهُمُ الْمَلئِكَةُ حَتَّى يُفْطِرُوا، وَ تُصَفَّدُ فِيهِ مَرَدَةُ الشَّيَاطِينِ، فَلاَ يُخَلِّصُونَ فِيهِ إِلَى مَا كَانُوا يُخَلِّصُونَ فِى غَيْرِهِ، وَ يُزَيِّنُ اللَّهُ كُلَّ يَوْمٍ جَنَّتَهُ وَ يَقُولُ لَهَا: يُوشَكُ عِبَادِىَ الصَّالِحُونَ أَنْ تُلْقِى عَنْهُمُ الْمَؤونَةُ وَ الأَذَى وَ يَصِيرُوا إِلَيْكِ وَ يُغْفَرُ لَهُمْ فِى آخِرِ لَيْلَةٍ. قِيلَ: يَا رَسُولَ اللَّهِ، أَهِىَ لَيْلَةُ الْقَدْرِ؟ قَالَ: لاَ، وَ لَكِنَّ الْعَامِلَ إِنَّمَا يُوَفِّى أَجْرَهُ إِذَا قَضَى عَمَلَهُ!" (أحمد)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Mome umetu je u mjesecu ramazanu dato pet blagodati, koje nisu date niti jednom narodu prije njih: 1) Zadah iz usta postača bolji je kod Allaha, dželle še'nuhu, od mirisa miska (džennetskog mirisa). 2) Meleki za njih čine istigfar (traže oprost) sve dok se ne omrse. 3) Okivaju se u okove prokleti šejtani, pa nisu u mogućnosti da se slobodno kreću (nanose im nevolje), kao što to čine izvan ovog mjeseca. 4) Allah, dželle še'nuhu, uljepšava svaki dan svoj džennet i govori mu: «Samo što nisu Moji iskreni robovi koje snalaze nevolje i teškoće, ušli u tebe!» 5) Opraštaju im se grijesi zadnju noć!» Neko reče: «Je li to Noć Kadra?» Reče: «Ne, jer radnik prima nagradu tek onda kada u potpunosti završi posao!» (Ahmed)

Pored sustezanja od jela i pića, potrebno je da se postač kloni i ružna govora, kao i loših djela. Da li i mi vodimo računa o našim jezicima i djelima ili smo nastavili sa našom ružnom praksom? Zapitajmo se braćo i sestre: «Da li postimo cijelim svojim bićem ili samo stomacima?«  

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u tom smislu kaže:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِي اللَّه عَنْه قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: "مَنْ لَمْ يَدَعْ قَوْلَ الزُّورِ وَالْعَمَلَ بِهِ فَلَيْسَ لِلَّهِ حَاجَةٌ فِي أَنْ يَدَعَ طَعَامَهُ وَشَرَابَهُ."  (بخاري)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onajkonenapustiružangovoriružnadjela, nemapotrebedaostavljahranuipiće!" (Buharija)

Braćo i sestre! Budimo u ovom mubarek mjesecu solidarni i od onih kod kojih se iftare postači i koji se iftare kod postača! Uzmimo sebi u zadatak, mi muhadžiri iz Manjeg BH Entiteta da organiziramo makar jedan iftar, ako ne možemo za veći broj, onda makar za naše bližnje, u svojim rodnim mjestima, u: džamijama, u našim obnovljenim kućama, na temeljima naših porušenih kuća ili u našim baščama! Potrudimo se da koju teraviju klanjamo u našim rodnim mjestima i drugim džematima manjeg BH entiteta, jer je naše prisustvo tamo, podrška našim povratnicima i potvrda naše opredijeljenosti za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu! Neka ramazan bude našim istinskim preporodom i stvarnim oslobađanjem od grijeha! Koristimo blagodati ramazana i molimo Allaha, dželle še'nuhu, za: uputu, hairli potomstvo, halal nafaku, šehadet, milost i oprost!!!

            Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što ne  možemo podnijeti, primi od nas post, namaze, učenje Kur'ana i ostala dobra djela koja činimo u mubarek ramazanu, smiluj se našim roditeljima i dobrom precima, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 501

Bogobojaznost – zbir svih dobara

Preveo: Salih ef. Haušić

Sva hvala pripada Allahu, koji grijehe oprašta i pred kojim treba stajati sa strahopoštovanjem. Sve je obuhvatio Svojim znanjem i sve što postoji je pobrojao. Njemu pripada sve što se nalazi na nebesima, Zemlji, između tog dvoga, i ispod zemlje. Allahu zahvaljujemo, samo se Njemu kajemo i samo od Njega oprosta tražimo. Njegove blagodati nije moguće pobrojati i njima nema kraja. Svjedočim da je samo Allah istinski Bog i da On nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i vjerovjesnik. Poslanik, s.a.v.s., bio je najbogobojazniji i sa najvećim strahopoštovanjem, upućivao je na Pravi put i upozoravao na opasnost slijeđenja krivog puta, Allahov blagoslov neka je na njega, njegovu porodicu i ashabe, koji su bili svjetionici Upute i svjetiljke na putu, i neka je blagoslov na tabiine, i svakoga onoga ko ih u dobru slijedi.

A zatim:

Allahovi robovi, i sebe i vas podsjećam na bogobojaznost, jer s bogobojaznošću dolazi svako dobro. Bogobojaznost je blagoslov i u Allahovoj Knjizi ništa nije pohvaljeno koliko je ona pohvaljena. Nema dobra, ni bliskog ni dalekog, ni vidnog ni skrivenog, a da bogobojaznost njemu ne vodi i da na njega ne upućuje. I nema zla, ni bliskog ni dalekog, ni skrivenog, ni javnog, a da bogobojaznost nije najbolja zaštita od njega.

Bogobojaznost je ono što Allah naređuje svima, i onim prvim i posljednjim, pa kaže:

''Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali – pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!''[1]

  Bogobojaznost je ono čemu su pozivali vjerovjesnici, i ona je simbol svih Allahovih štićenika.  Svaki od vjerovjesnika pitao je svoj narod:

''Kako to da se Allaha ne bojite?'' [2]

Allahovi štićenici su samo oni koji vjeruju i oni koji su bogobojazni. Zato se ovom temom treba pozabaviti i dobro proučiti njena značenja, ne bi li Allah i nas učinio od onih koji su bogobojazni. Bogobojaznost u osnovi znači da čovjek između sebe i onoga čega se boji stavi preventivnu zaštitu. Allah je taj koji nas može zaštititi i samo se Njega istinski treba bojati. Bogobojaznosti je, kao što kaže Alija,r.a.: ''Strah od Uzvišenog, postupanje po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska.''

Bogobojazan čovjek je onaj čije je srce stalno budno, čiji je strah stalan, koji je uvijek oprezan i čuva se ''trnja na putu'', koji savladava puteve života i svoje prohtjeve, sumnje i pohlepu. Bogobojaznost dostiže vrhunac, kao što kaže Ebu Derda, r.a., kada se čovjek Allaha boji i u najmanjim stvarima, malim koliko zrno gorušice, pa počne ostavljati i nešto od halala bojeći se da i u njemu ima harama, kako bi ga učinio štitom od harama. Uzvišeni Allah je, Svojim robovima koji se Njemu vraćaju, dao do znanja da On zna i za trun dobra i zla koje oni urade:

''...onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.'' [3]

  Braćo, u Knjizi vašeg Gospodara nalaze se precizni i opširni opisi bogobojaznih, njihova pohvala i spomen, kao i njihova visoka vrijednost. Prema Allahovoj Knjizi, bogobojazni su:

''Elif-lam-mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali''[4]

 

''... oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone''[5];

''... one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.''[6]

Sa bogobojaznošću dolazi i znanje, jer Uzvišeni Allah kaže:

''...I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.'' [7]

Kur'anska uputa je za bogobojazna i čista srca. Bogobojazni su sačuvani od zablude i slijeđenja krivih puteva. Bogobojaznošću se razlučuje istina od neistine i zahvaljujući bogobojaznosti sve stvari bivaju jasne, jer to je svjetlo u prsima, kao što Uzvišeni Allah kaže:

''O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je...'' [8]

 Uzvišeni Allah dobra djela prima samo od bogobojaznih, kao što kaže Uzvišeni Allah:

''Allah prima samo od onih koji su bogobojazni – reče onaj. ''[9]

Bogobojaznost je mjerilo vrednovanja djela i ljudi, kao što kaže Uzvišeni Allah:

''...Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji...''[10]

Uzvišeni Allah obavještava nas da će bogobojazni biti spašeni od Džehennema:

''I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! Zatim ćemo one koji su bogobojazni bili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti'' [11];

''Allah će spasiti one koji su bili bogobojazni i Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati.“ [12]

Bogobojazni će postići ono što žele u Džennetu:

 ''Dat ćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji je bogobojazan bio (koji se grijeha klonio).'' [13]

Alija, r.a., opisao je bogobojazne ovako: ''To su ljudi koji čine dobra djela, koji ispravno razmišljaju, skromno se oblače, u hodu su umjereni, pred haramom obaraju pogled, slušaju samo ono što je korisno, u nedaći su skromni kao i u izobilju. Stvoritelj je u Njihovim očima velik, a sve drugo je za njih sitno. Njihova srca su tužna, a drugi su od njih mirni. Od ovog svijeta traže malo i za njim ne žude. Spremni su strpjeti se kratko, zarad trajnog uživanja koje dolazi poslije toga. Noću se zamaraju njihove noge na kijamu i učenju Kur'ana. Prvi su u karavani dobrih. Oni su pošteđeni od nemara i ne zadovoljavaju se s malo dobrih djela. Kada urade mnogo, oni misle da je i to malo. Boje se svoga Gospodara i strahuju zbog grijeha koje su uradili. U neimaštini su strpljivi i zahvaljuju na blagodatima Allahu. Ne nadaju se mnogo, malo griješe, od njih se možeš samo dobru nadati, a od njihova zla si miran.''

Braćo muslimani, iskrena bogobojaznost nije potpuna sve dok čovjek ne bude bogobojazan u samoći kao što je bogobojazan pred ljudima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je Muazu, r.a.: ''Gdje god da si, ti budi bogobojazan.'' [14]  Na to ukazuje i kur'anski ajet:

''...I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' [15]

A šta je murakaba (osjećaj da te Allah prati) ako ne znanje srca da je Gospodar blizu!? Imam Šafija rekao je: ''Tri stvari su najveličanstvenije: ''Darežljivost u oskudici, bogobojaznost u samoći i istina rečena onome od čijeg dobra se nadaš ili onome čijeg se zla bojiš.''

Neki vaizi davali su ovakav savjet: ''Preporučujem vam da se bojite Allaha koji zna sve što krijete i koji nad vama bdije kada ste s drugima. Ne zaboravite na Allaha ni noću ni danju. Bojte se Allaha onoliko koliko je On blizu vama i onoliko kolika je Njegova moć nad vama.''

Allahovi robovi, kako je čudno to što se ustručavate uraditi grijeh u prisustvu stvorenja, a radite ih kada ostanete sami sa svojim Gospodarom!?

Neko je lijepo kazao:“Brate, pazi da ti bude, od svih koji te gledaju, najmanje bitno to što te Allah gleda. Slavljen neka je Allah, zar nije On taj koji te stvorio!? Zar da grijeh činiš samo kada ostaneš nasamo sa svojim Gospodarom!? Zar Ga se ne stidiš ni onoliko koliko se stidiš Njegovih stvorenja!? Kako je zalutao onaj ko pred ljudima pokazuje kako je dobar, a ružno čini pred Onim ko mu je bliži od njegove žile kucavice!

Kada u trenutku slabosti čovjek padne pod utjecaj strasti, do izražaja dolazi bogobojaznost i on se brzo vraća svome Gospodaru, i tada traži utočište u Njegovoj milosti i bježi od šejtana. Uzvišeni Allah kaže:

''Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.''[16];

''...i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' [17]

Najbolji vjernici su oni koji su najbogobojazniji. Pošto je Allahova vjera tolerantna, a Allah milostiv prema stvorenjima, svi grješnici koji se iskreno pokaju za učinjene grijehe, svrstavaju se u bogobojazne, nakon povratka svome Gospodaru.

Grješnik-prijestupnik koji se pokaje za grijeh nije na začelju karavane, niti je na kraju spiska, naprotiv, on iskrenom tevbom može postići najviše stupnjeve, jer Uzvišeni Allah kaže:  

''Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!'' [18]

Braćo po vjeri, preostalo nam je da ukažemo na važnu stranu bogobojaznosti, na poštivanje prava drugih ljudi, pored prava koja kod nas ima Allah. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Mnogi paze na Allahova prava i veliki značaj pridaju ljubavi prema Allahu, strahu od Njega i pokornosti Njemu, a u cijelosti, ili pak, djelimično zapostavljaju prava ljudi. Zatim je kazao da je veoma teško voditi brigu o obje vrste prava, Allahovim i pravima ljudi, te da to mogu samo vjerovjesnici i bogobojazni. Neki mudraci rekli su da u najveličanstvenije postupke spada lijepo ponašanje uz prakticiranje vjere i iskreno bratstvo uz čuvanje emaneta.'' 

Zato se u Allahovoj Objavi bogobojazni opisuju i ovim opisom:

''..., koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.''[19]

Bogobojaznima njihova bogobojaznost pomaže da kontroliraju svoja osjećanja i obuzdaju srdžbu. Kada bogobojazni obuzdaju svoju srdžbu, oni je ne potiskuju u dubinu svoje duše i ne pohranjuju je u svoje srce, nego ''ljudima praštaju''. Ako se srdžba samo obuzda i čuva u srcu, to je problem koji nije riješen i srce od njenih varnica izgara, ali kada se sve oprosti, tada se srce potpuno očisti od zlobe – a to mogu samo bogobojazni i oni su dobročinitelji koje Uzvišeni Allah voli.

Stoga, braćo, budite bogobojazni u odnosu spram sebe, svojih porodica i svih drugih ljudi.

''O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.'' [20]

Drugi dio hutbe

Sva hvala pripada Allahu. On je zaštitnik bogobojaznih i onaj ko se na Njega osloni, On mu je dovoljan, a onaj ko kod Njega potraži utočište, On će ga zaštititi. Njega hvalimo i zahvaljujemo Mu, slavljen neka je On. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, On nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, miljenik, prijatelj i odabranik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji pozivaju onome čemu je on pozivao i na one koji slijede Uputu sa kojom je on došao.

A zatim:

Braćo muslimani, vidjeli ste kako se u Allahovoj Knjizi često spominje bogobojaznost, koliko je dobra vezano za nju, kako se velike nagrade za nju obećavaju, koliko se uspjeh veže za bogobojaznost i kako se velike počasti bogobojaznima ukazuju!

Uzvišeni Allah posebne počasti ukazuje bogobojaznim robovima i ističe da je On na njihovoj strani, da su oni u Njegovoj zaštiti i da su im Njegova pomoć i podrška zagarantirani:

''...i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone'' [21]

''Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.''[22]

Uzvišeni Allah učino je bogobojaznost tajnom mnogih dobara na ovom svijetu i uzrokom za povećanje opskrbe, izobilja i lagodnog života:

''A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bila bi im bolja, kada bi samo znali!''[23];

''A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili (bili bogobojazni), Mi bismo im blagodati s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili'' [24];

''...a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada''[25];

A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim''[26];

''O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili neće ničega bojati niti će za bilo čim tugovati.'' [27]

A što se tiče ahiretske nagrade i užitaka u Džennetu, o tome govori sljedeći ajet:

''A one koji se Gospodara svoga boje, čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispred kojih će rijeke teći – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti'' [28];

''Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka, na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga''[29];

''Oni koji su se Allaha bojali bit će među izvorima, u gustim baščama. I među voćem koje budu željeli. Jedite i pijte, prijatno neka vam je! za ono što ste radili.''[30]

Allaha molimo, da i nas i vas, iz Svoje milosti i dobrote, učini od onih koji su bogobojazni. Opskrbite se bogobojaznošću, jer to je najbolja opskrba, i drugima preporučujte bogobojaznost, jer bolje oporuke od te nema.

Takve su bile oporuke naših dobrih prethodnika. Omer b. Abdulaziz pisao je jednom čovjeku: ''Preporučujem ti bogobojaznost, jer to je ono što se od tebe prima. Milosti ima samo za one koji su bogobojazni. Na Pravom putu istrajavaju samo bogobojazni. Mnogi govore o bogobojaznosti, a malo je onih koji su bogobojazni i postupaju po njoj. Allaha molim da i ja i ti budemo od onih koji su bogobojazni.''

Jedan drugi čovjek pisao je svome prijatelju: ''Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojaznost je najbolje što kriješ, najbolje što pokazuješ i najbolje što za kasnije pripremaš. Allaha molim da i meni i tebi pomogne, da budemo od onih koji su bogobojazni i koji će dobiti nagradu pripremljenu za bogobojazne.''

Allahu moj, učini i nas od onih koji se Tebe boje!

Allahu naš, ukrasi naša srca bogobojaznošću, naše organe uposli služenjem Tebi, a naše jezike spominjanjem Tebe i traženjem oprosta od Tebe!

Bože, blagoslovi Muhammeda,  s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s.,  i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda,  s.a.v.s.,  , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima , a.s.,  i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Allahu moj, smiluj se prvoj četverici pravednih halifa koji su slijedili Tvoj put; Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji. Nagradi ih što su emanet islama prenijeli i do nas!

Allahu moj, daj da činimo dobra djela, a da se klonimo loših!

Allahu moj, molimo Te za Tvoju ljubav i daj da volimo djela koja nas približavaju Tvojoj ljubavi!

Allahu moj, uzvrati na svako naše dobro dobrim, a na svaki naš grijeh oprostom!

Allahu moj, pomozi nam da činimo dobra djela. Samo Ti to možeš, a od loših djela nas odvrati, jer si Ti taj koji od loših djela može odvratiti!

Allahu moj, oprosti našim roditeljima i roditeljima naših roditelja i svima koji su nam kakvo dobro učinili!

Allahu moj, popravi naše namjere i naše potomstvo i naše bračne drugove učini dobrim!

Allahu naš, pomozi braću muslimane, ma gdje oni bili!

Allahu naš, ne ostavi nijednog grijeha neoproštenog, nijedne brige neotklonjene i nijedne teške situacije a da nas iz nje ne izbaviš!

Allahu moj, povećaj nam Svoje blagodati, a nemoj ih uskratiti! Ukaži nam Svoje počasti, a nemoj nas poniziti!

Ti si naš Gospodar, blizu si i odazivaš se dovi onoga ko Te doziva!

 

 

 

 

 

 

 



[1] En-Nisa, 131.

[2] Eš-Šu'ara, 106, 124, 142, 161, 177, Es-Saffat, 124 .

[3] Ez-Zilzal, 7, 8.

[4] El-Bekare, 1-4.

[5] El-Bekare, 177.

[6] Ali Imran, 134-135.

[7] El-Bekare, 282.

[8] El-Hadid, 28.

[9]  El-Maide, 27.

[10]  El-Hudžurat, 13.

[11] Merjem, 71-72.

[12] Ez-Zumer, 61.

[13] Merjem, 63.

[14] Hadis bilježi Et-Tirmizi, a šejh El-Albani ga svrstava u hasen hadise.

[15] En-Nisa, 1.

[16] El-E'araf, 201.

[17] Ali Imran, 135.

[18] Ali Imran, 136.

[19] Ali Imran, 134.

[20] El-Hašr, 18-19.

[21] El-Bekare, 194.

[22] En-Nahl, 128.

[23] El-Bekare, 103.

[24] El-E'araf, 96.

[25] Et-Talak, 2-3.

[26] Et-Talak, 4.

[27] El-E'araf, 35.

[28] Ez-Zumer, 20.

[29] El-Kamer, 54-55.

[30] El-Murselat, 41-43.

Klikova: 495

Aktuelno

Pitanja i odgovori...

Ko je na portalu: 248 gostiju i nema prijavljenih članova

Copyright C 2006-2013 MINBER.BA Sva prava pridržana. Designed by bihinternet@gmail.com