Minber.ba

Posjetite naš Facebook kanal Posjetite naš Youtube kanalPosjetite naš Vimeo kanal

Hutbe

Zbog čega se dovodi u pitanje legitimnost posta dana Ašure?

Hatib: šejh Ibrahim Hukajl

Preveo i prilagodio: Amir Durmić

Hvala Uzvišenom Allahu, koji je stvorio sva stvorenja i dao im oblik i lik... Hvala Njemu Najmudrijem i Sveznajućem, koji je Svojim šerijatom jasno definirao propise i odredbe. On nam je propisao savršenu vjeru islam i objavio nam Kur’an kao najljepši govor. On nas je uputio na Pravi put i ukazao nam na činjenje najvrednijih i najboljih djela. Imajući u vidu da je životni vijek pripadnika ovog ummeta, u poređenju sa životnim vijekom sljedbenika prijašnjih poslanika, daleko kraći, Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerene milosti, podario nam je da s malo godina i malo djela, u nagradima i sevapima stignemo i prestignemo prijašnje narode. Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, to, između ostalog, postiže i sljedećim privilegijama:

1. Za jedno iskreno i radi Allaha učinjeno djelo, nagrada je minimalno deseterostruka,

2. Allah nam piše nagradu za djelo koje nanijetimo učiniti, pa makar ga iz nekog razloga i ne učinili.

Zbog toga Mu neizmjerno i ustrajno zahvaljujemo, jer nam je podario te privilegije i učinio nas sljedbenicima Svoga posljednjeg poslanika i miljenika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko bude slijedio Njegovu uputu, takav je uistinu upućen i spašen, a onaj ko od njegove Upute glavu okrene, takav je istinski zalutao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio nijedan vid dobra a da nas na njega nije uputio, kao nijedan vid zla a da nas na njega nije upozorio.

Svi se, braćo, trebamo istinski bojati Allaha i samo Njemu pokorni biti, te činiti djela kojima je On zadovoljan, a kloniti se djela koja On mrzi i prezire, jer, uistinu, susret s Njim je svakome od nas bliži nego što iko od nas može i pretpostaviti. Uzvišeni je rekao: “Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (Alu Imran, 185)

Iz Svoje mudrosti, Uzvišeni Allah izričito nam je naredio neke propise (farzove), a na neke nas je, iz Svoje milosti, bez obaveze podstakao (nafile), pa ko ih bude činio, mnogostruko će biti nagrađen. Takav je, recimo, slučaj sa dobrovoljnim postom u određenim danima ili periodima koji su odlikovani nad drugim vremenima u toku godine. Jedan od tih dana jeste i dan Ašure, tj. 10. dan svetog Allahovog mjeseca muharrema, u kojem je općenito lijepo postiti, jer je u vezi s ovim mjesecom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazao. “Najbolji post nakon posta mjeseca ramazana jeste post u Allahovom svetom mjesecu muharremu, a najbolji namaz nakon obaveznih farz namaza jeste noćni namaz.” (Muslim)

U ovom mjesecu posebno je lijepo postiti deseti dan, tj. Ašuru, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude postio dan Ašure, kod Allaha polažem nade da će mu to biti iskup za grijehe počinjene u prošloj godini.” (Muslim)

Hadisi koji govore o vrijednosti posta na dan Ašure dostigli su stepen mutevatira, tj. neupitne kategoričnosti, a oni zajednički, u svim svojim verzijama, ukazuju na sljedeće:

1. Post ovog dana bio je poznat i prakticiran i prije islama, dakle, u doba džahilijeta. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Kurejšije su u džahilijjetu postili dan Ašure, a taj dan je (još u Meki prije Hidžre) postio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je došao u Medinu, također je postio taj dan i naredio je muslimanima da ga poste. Nakon što je naređen post mjeseca ramazana, post tog dana više nije bio obavezan, nego je taj dan postio ko je htio, a ko nije, nije ga ni postio.” (Muttefekun alejhi) Dakle, postoji mogućnost da je ovaj običaj posta dana Ašure kod predislamskih Arapa ostao kao zaostavština poslanika Ibrahima, alejhis-selam, ili su ga oni preuzeli od jevreja sa kojima su prilikom trgovine dolazili u kontakt.

2. Neki hadisi potvrđuju da je post ovog dana bio strogo propisan, tj. obavezan, odmah nakon dolaska u Medinu nakon Hidžre, i to u periodu prije nego što će biti propisan post mjeseca ramazana. Tada su ensarije čak svoju djecu navikavali na post ovog dana. U vezi s tim, Rubeji‘a bint Muavviz prenosi hadis u kojem kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Ašure poslao glasnika da stanovnicima Medine poruči: “Onaj ko je osvanuo a da nije zapostio, neka tako produži do kraja dana, a onaj ko je zapostio, neka posti do kraja dana.” “Mi smo”, kaže ova ashabijka koja prenosi hadis, “postili taj dan, a navikavali smo i svoju djecu da poste. Pravili smo im igračke od obojene vune, pa kada bi neko od njih zaplakalo za hranom, davali smo im tu igračku i tako sve do iftara.” (Muttefekun alejhi)

3. Drugi hadisi potvrđuju da je obaveznost posta dana Ašure dokinuta propisivanjem posta mjeseca ramazana. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je propisan post mjeseca ramazana, rekao: “Ašura je jedan od Allahovih dana, pa ko hoće, neka ga posti, a ko neće, neka ne posti.” (Muttefekun alejhi) Što se tiče Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u ovom hadisu: “...jedan od Allahovih dana...”, one se podudaraju sa riječima Uzvišenog Allaha: I Musaa smo poslali s dokazima Našim: ‘Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!’” (Ibrahim, 5) Dakle, dan Ašure je jedan od Allahovih dana u kojima Ga vjernici posebno intenzivno trebaju veličati, jer je u tom danu Allah izbavio poslanika Musaa i vjernike, te potopio faraona i nevjernike. Iz ovoga shvatamo da je pohvalnost posta na ovaj dan dokaz da je legitimno radovati se izbavljenju i spasu vjernika, ali i uništenju nevjernika. Ovo pravilo vrijedi za sve generacije vjernika, bez obzira bili oni iz našeg ummeta ili ne, jer poznato nam je da je Musa, alejhis-selam, imao svoj ummet, tj. da nije bio direktni pripadnik ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Bez obzira na to, mi muslimani ga volimo i cijenimo daleko više nego što ga vole i cijene oni koji ga smatraju svojim poslanikom (jevreji) jer su ga u suštini oni porekli i okrenuli mu leđa odbivši da slijede Isaa, alejhis-selam, i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, također Allahove poslanike koji su došli nakon njega. U suštini, oni nisu njegovi istinski sljedbenici, već njegovi neprijatelji i neprijatelji njegove vjere sa kojom je došao, jer je njegova vjera bila islam, tj. potpuna predanost i pokornost Uzvišenom Allahu. Dakle, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istinski je volio Musaa, alejhis-selam, jer je postio na dan kada ga je Allah spasio. Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da se drži posta ma kojeg dana, smatrajući ga boljim od drugog, osim ovog dana, dana Ašure...” (Muttefekun alejhi)

4. Hadisi koji govore o postu dana Ašure sadrže i naredbu da se prilikom posta muslimani razlikuju od jevreja, koji su također u postu provodili ovaj dan jer se načelno deklariraju kao sljedbenici Musaa, alejhis-selam. Zato je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u tom kontekstu kazao: “Ako doživim dan Ašure iduće godine, postit ću i deveti dan (tj. dan prije desetog muharrema).” (Muslim) Ovo je rekao kako bi muslimanima ukazao na to da se trebaju kloniti poistovjećivanja sa jevrejima te postiti i dan prije Ašure. Drugi vid razlikovanja od jevreja jeste i to što muslimani, za razliku od jevreja, dan Ašure ne slave kao praznik, već ga samo provedu u postu. Naime, kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno da jevreji veličaju i svetkuju dan Ašure i obilježavaju ga kao praznik, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je muslimanima: “Vi taj dan (samo) postite.” (Muttefekun alejhi)

Iz navedenih hadisa saznali smo mnoštvo informacija o postu dana Ašure, a iz njih možemo zaključiti da je najbolje postiti deveti i deseti dan muharrema, a ukoliko čovjek iz nekog razloga bude spriječen da posti deveti i deseti dan, onda neka posti deseti i jedanaesti, a ako i to bude spriječen, onda neka posti samo deseti muharrem i njegova nagrada obećana u hadisu bit će, inšallah, potpuna, ali će mu biti uskraćena nagrada koju će imati oni koju budu postupali suprotno onome kako postupaju jevreji i kršćani.

Međutim, i pored činjenice da hadise o legitimnosti posta dana Ašure prenosi veliki broj ashaba i da su ti hadisi zabilježeni u najvjerodostojnijim zbirkama hadisa, poput Sahiha Buharija i Muslima, i da su dostigli stepen mutevatir hadisa, ipak postoje ljudi koji legitimnost ovog propisa stavljaju pod znak pitanja. To su isti oni koji na svaki mogući način pokušavaju među muslimane ubaciti sjeme sumnje u neke općepoznate i među muslimanima, općeprihvaćene propise od same pojave islama. Takav je, naprimjer, slučaj sa ohalaljivanjem kamatnog poslovanja, osamljivanjem muškaraca sa ženama koje im nisu mahremi, dozvolom da žena putuje bez mahrema, dozvolom da se žene šminkaju i takve izlaze napolje pred muškarce koji im nisu mahremi... Ovakvi dovode u pitanje i obligatnost namaza u džematu ili, recimo, nekih vidljivih propisa islama, kao što je, naprimjer, puštanje brade, skraćivanje odjeće do iznad članka itd. Oni tvrde da je sve pobrojano samo forma i da na njoj ne treba insistirati, međutim, svim trezvenim muslimanima veoma je jasno da ovakvi neće stati na pokušajima da muslimane oslobode onoga što oni zovu “formom”, tj. spoljašnošću, već će ići i dalje od toga, tj. nastojat će da kod muslimana unište i suštinu. Isto tako, ovakve povremene kampanje imaju za cilj da muslimane naviknu da se propisi njihove vjere ismijavaju i omalovažavaju i to kroz usta i pera pjevača i pjevačica, plesača ili plesačica ili polupismenih, sekularno orijentiranih novinarčića. Konačni cilj ovakvih jeste degradiranje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u očima muslimana, te formiranje jedne nove verzije islama koja bi bila prihvatljiva njegovim najljućim neprijateljima. Oni tvrde da je Kur’an izvor terorizma, a da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prvi globalni terorista, i da je izvorni islam ustvari sinonim za terorizam. Međutim, svi njihovi pokušaji će, uz Allahovu pomoć, ostati samo pokušaji, jer, i pored truda koji ulažu na polju širenja laži o islamu i usađivanja mržnje u ljude u pogledu islama i muslimana, mi svakodnevno vidimo da ljudi u islam ulaze u skupinama, među kojima čak ima i onih koji su godinama indoktrinirani i sistematski lagani o suštini islama i muslimana. Uzvišeni Allah preko iskrenih robova štiti Svoju vjeru i širi je na Zemlji, pa makar to bilo krivo nevjernicima. Ipak, muslimani moraju dati sve od sebe da osujete ovakve i slične pokušaje da se islam postepeno uništi iznutra i spolja, a prvi korak na tom putu treba biti provjera svih informacija koje do njih dopru, a tiču se islamskog vjerovanja i šerijatskih propisa. Uzvišeni Allah podario nam je učenjake koji su nasljednici poslanika i kojima se možemo obratiti za pojašnjenje i pomoć u slučaju da nam šejtani u obliku ljudi ili džina ubace sumnje u postulate naše lijepe vjere islama. Uzvišeni Allah najstrože nam zabranjuje da slijedimo i slušamo sljedbenike svojih strasti: “...i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf, 28) Svevišnji Allah zabranio nam je da slijedimo ovakve ljude prvenstveno kako bismo se sačuvali sumnji koje nam eventualno mogu izazvati i dovesti nas u situaciju da preispitujemo potpuno jasne i šerijatom kategorično potvrđene propise, ili da odbacujemo sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove jasne naredbe, a to bi uistinu bila najveća nesreća i istinska propast na oba svijeta: “...A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.” (El-Kasas, 50)

 

Allaha molimo da nas učvrsti na Putu istine i sačuva nas od zablude i stranputice!

 

Klikova: 632

Hidžra nas uči

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Hidžra nas uči. Za pomenutu temu sam se opredijelio, jer večeras inša-Allah nastupa Nova 1436. hidžretska godina, a to je prilika da se sjetimo Hidžre, koja spada u red vrlo važnih događaja u historiji islama, sa kojim počinje računanje muslimanskog kalendara.

Želim vas podsjetiti da se prije pet dana navršilo 11 godina od smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, našeg vrhovnog komandanta i velikog čovjeka i humaniste, kojeg se trebamo sjećati po dobru i istinu o njemu prenositi potomcima. U ovom mubarek danu i na ovom časnom mjestu molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da rahmetli predsjednika Izetbegovića u Džennetima nastani u društvu poslanika i Allahovih miljenika!  

Hidžra iz Meke u Medinu (Jesrib), 622. godine je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ona je za razliku od hidžre u Abesiniju, bila farz svakom muslimanu, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese muslimana.

Hidžra se desila po Allahovoj, dželle še'nuhu, odredbi i Njegovu dopuštenju. Ashabi su zajedno sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i ostave svu imovinu, da bi dobili slobodu o čemu govori 100. ajet Sure En-Nisa:

وَمَنْ يُهَاجِرْ فِي سَبِيلِ اللَّهِ يَجِدْ فِي الْأَرْضِ مُرَاغَمًا كَثِيرًا وَسَعَةً وَمَنْ يَخْرُجْ مِنْ بَيْتِهِ مُهَاجِرًا إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ يُدْرِكْهُ الْمَوْتُ فَقَدْ وَقَعَ أَجْرُهُ عَلَى اللَّهِ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا

Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. - Allah mnogo prašta i milostiv je.

Sastanci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za Hidžru. Na trećem susretu na Akabi, juna 622.g., kada se daje "Velika prisega" prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene. Tom prilikom su se Jesribski muslimani zavjetovali na: 1) Poslušnost i pokornost u činjenu dobra. 2) Opskrbu u olakšici i poteškoći. 3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla. 4) Činjenje dobra u ime Allaha, dželle še’nuhu, i ne bojanje prigovora prijekornika. 5) Potpomaganje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe, svoje žene i djecu.

Nakon prihvaćene prisege, prokleti Iblis poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dželle še'nuhu.

Nakon ovog trećeg susreta na Akabi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Meke održavaju Skupštinu, na kojoj se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sastanku prisustvuje i prokleti Iblis u liku starca iz Nedžda. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu Džehla, koji je podržao i prokleti Iblis: Da se iz svakog plemena odabere najsnažniji mladić, da im se podijele britke sablje i da svi zajedno ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, jer bi to u protivnom značio rat protiv svih Mekelija. Donešena je odluka da se odmah pristupi realizaciji plana.

Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dželle še'nuhu, obavještava Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o zavjeri mušrika i o Allahovoj, dželle še'nuhu, dozvoli da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napusti Meku. Džibril mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj način drži lekciju ashabima i ummetu da odgovorni predstavnici hidžru mogu i smiju činiti među posljednjima, a nikako prvi, jer su njihovi potčinjeni veliki emanet na njihovim plećima, za koji će biti pitani na Sudnjem danu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj postelji u Meki ostavlja Aliju, radijallahu anhu, kako bi zavarao mušrike, ali i kako bi im vratio stvari, novac i druge vrijednosti koje su mekelije ostavljali kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na čuvanje. I iz ovog detalja Hidžre se ima izvući pouka da se emaneti moraju vratiti onima kojima i pripadaju.

Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, sa ciljem da u ponoć ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu govori 30. ajet Sure El-Enfal:

وَ إِذْ يَمْكُرُ بِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا لِيُثْبِتُوكَ أَوْ يَقْتُلُوكَ أَوْ يُخْرِجُوكَ وَ يَمْكُرُونَ وَ يَمْكُرُ اللهُ وَ اللهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ

I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te zarobili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je napustio Meku 27. noć mjeseca safera (12. septembar 622. god.). U njegovoj postelji ostaje amidžić Alija, radijallahu anhu, a on izlazi iz svoje kuće neprimijećen. I ovo je još jedna lekcija za ummet, da naši bližnji trebaju da se žrtvuju zajedno sa nama. A gdje smo bili mi i naši bližnji, draga moja braćo i sestre u vrijeme kada se vodila odsudna borba za vjeru, čast i Državu?!

Dalje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio sa Ebu Bekrom Es-Siddikom, radijallahu anhu, do pećine Sevr, gdje se zadržavaju tri dana. Mekelije organiziraju potjeru, koja hvala Allahu, dželle še'nuhu, ne uspijeva. Na putu do Medine, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, je vodio iskusni vodič Abdullah ibn Urejke El-Lejsi. U mjesto Kuba je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom, radijallahu anhu, stigao 8. rebiu-l-evela (23. septembra) 622. godine. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na putu hidžre (420 kilometara) proveo 11 dana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz, a po dolasku u Medinu je izgradio džamiju.

U Medini ensarije (pomagači) bratski prihvataju muhadžire i sa njima dijele i dobro i zlo, sa njima dijele svoje imetke i bratime se.

Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. U Medini, odredištu hidžre, pojačava se da'wa i uspostavlja islamska vlast. Tu se udaraju temelji velike islamske države koja je oslobađala ljude iz ropstva ljudima, robovanju Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru Svjetova.  

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Meku, 8. godine po Hidžri i tako je završena Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hidžra, u kojoj nije bilo osvete, što ostaje sunnetom do Sudnjeg dana.

Brate i sestro, šta je sa mojom i tvojom hidžrom? Moja i tvoja hidžra se završavaju u našim rodnim mjestima, što predviđa Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, a nikako u: Sarajevu, Visokom, Tuzli, Mostaru, Konjicu, Tešnju, Sanskom Mostu, Zapadnoj Evropi, Americi ili Australiji... Bez zaokruživanja naše hidžre, nema ni cjelovite Bosne i Hercegovine, pa makar domaći i međunarodni političari tvrdili drugačije...

Sjećanje na Hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svodi periodični obračun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti. Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje, da pojačamo naša dobra djela i da uložimo maksimum napora da sačuvamo ovu našu lijepu Bosnu i Hercgovinu, natopljenu čistom šehidskom krvlju!

Braćo i sestre, obzirom da sa Novom hidžretskom godinom ulazimo u mjesec muharrem, jedan od četiri sveta mjeseca, preporučujem vam da u ovom mjesecu postimo Jevmi Ašuru i dan prije ili dan poslije!

Gospodaru, pomozi svoj našoj ugroženoj braći ma gdje bili, pomozi nam da upotpunimo našu hidžru povratkom tamo odakle smo protjerani, ne dozvoli da neprijatelji i dvoličnjaci podijele Bosnu i Hercegovinu, oprosti našim roditeljima i našim dobrim predhodnicima, uputi i učvrsti naše potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

 

Klikova: 478

Hadžije su gosti Milostivog

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije su gosti Milostivog. Jedna od Allahovih, subhanehu ve te'ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvoj polovici mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na pojačani ibadet u njima.

Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:

وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)

Tako mi zore,(1) i deset noći,(2) i parnih i neparnih,(3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije?(5)

Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še'nuhu, milost!

Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se milioni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama i skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!

Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti preko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta; svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za naš Prijedor, Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas za predstojeće izbore; zašto imamo toliko stranaka i nezavisnih kandidata, zašto imamo prljavu predizbornu kampanju, zašto se u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ponašamo kao manjina, a prošlogodišnji popis je pokazao da smo većina, pitaće nas zašto ne privlačimo strane investitore i ne koristimo mnogobrojne Allahove blagodati i pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore!

Ako na predstojećim izborima ne budemo glasali za najbolje ili ne budemo nikako glasali, kako ćemo na Kijametu pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovog napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i Države i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne i da nikada nisu bili na listi, a kamoli da su bili na nekoj funkciji!?

Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te'ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:

عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tri su Allahova gosta: borac na Allahovu putu, hadžija i mu'temir (onaj koji obavlja umru)! (Nesaija)

Bošnjaci su braćo i sestre za razliku od velikog broja drugih muslimana prije dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dva Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Allahu, dželle še’nuhu, da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!

U drugoj predaji stoji:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ." (إبن ماجه)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Hadžije i mu'temiri su Allahovi gosti, koji ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!" (Ibn Madže)

Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu'mini, koji su došli iz dalekih krajeva da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.

Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni... Svi muškarci u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja.

Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še'nuhu, izvršiti ovu dužnost.

Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa'ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.

Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-'Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.

Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s’ hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!

Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!

Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu i svim obespravljenim muslimanima, a posebno našoj braći u Palestini! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Oprosti našim roditeljima i dobrom precima! Uputi našu djecu i učini ih radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Klikova: 599

Vakuf kao socijalni faktor

Neka je hvala Allahu, Gospodaru Dana sudnjega, Milostivom, Svemilosnom. Onome koji je svijet ukrasio pravednošću vladara, pobožnošću učenih i darežljivošću imućnih. Neka je salavat i selam na osljednjeg vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, uzorne ashabe i na sve njegove sljedbenike do Dana kada se račun bude polagao.  

„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi...“. (El-Enfal, 25.)

Cijenjena braćo;

Ajet koji smo uzeli da bude moto našeg današnjeg kazivanja upozorava nas na opasnost od jedne posebne vrste grijeha. To su oni grijesi čije se negativno djelovanje ne odražava samo na onima koji ga čini već se u nekom obliku osjeti i na onima koji ga nisu činili. Takvi grijesi uglavnom jesu odraz kolektivnih propusta ili grijeha koja učinimo spram vlastite zajednice. Jedan od takvih grijeha jeste neosjetljivost na socijalne nevolje u društvu, nebriga za siromašne, obespravljene i marginalizirane članove zajednice. Svaka zajednica koja želi vlastiti prosperitet mora imati osjećaja za socijalno isključene kategorije, one koji su obvladani nevoljama. Nažalost, takvih u našem društvu ima previše što pokazuju i svakodnevn protesti naših sugrađana. Siromaštvo je rak rana našeg društvo koja poput kancera nagriza moralnu osnovu naše zajednice, izjeda pojedinca, porodicu i društva u cjelini.

Siromaštvo je problem po vjeru što nam sugeriše hadis Polanika a.s. „Siromaštvo je gotovo kao nevjerovanje“. Zato je narod izumio izreku kada siromaštvo krene u jedno mjesto nevjerovanje mu kaže povedi i mene sa sobom.

Siromaštvo je problem po moral pojedinca jer ga uvodi u laž i obmanu. Poslanik veli: „Kada je čovjek dužan kaže pa slaže, obeća pa iznevjeri“ (El-Buhari). Neimaština je opasnost i po porodicu što je kondenzovano narodno iskustvo iskazalo u riječima siromaštvo na vrata a ljubav kroz prozor. I na kraju, siromaštvo je opasnost po opstojnost društva u cjelini. A posebno je opasna ona vrsta siromaštva koja nije izraz općeg neimanja već nepravde i zapostavljenosti. Neko je rekao da nesreća nije teška ako je opća ali jeste ako se jednima presipa, a drugi nemaju za preživljavanje. Kada jedni žive u vilama drugi u kolibama. Historija nas uči da nemaju budućnosti one zajednice koje ne stvaraju društvo jednakih šansi, gdje načelo kompetencije i kvaliteta nije mjera uspjeha. U takvim zajednicama buja korov nezadovoljstva. Ona su sklone manipulacijama, stranim utjecajima, opasnim ideologijama i svakovrsnom nemoralu. Koliko destruktivne energije mogu osloboditi nezadovoljstvo i osjećaj obespravljenosti vidjeli smo minulih mjeseci na ulicama naših gradova kada se rušilo i ono što smo životima branili. Još davne 1938. godine „učeni šehid“ Mustafe Busuladžića je rekao da onaj ko riješi socijalno pitanje riješio je sudbinu čovječanstva: „Svaka ona ideologija koja bi mogla pravedno i pošteno riješiti socijalno pitanje...imala bi izgleda na uspjeh i pravo da postane univerzalno učenje ljudi. Njoj pripada budućnost. Upravo islam za tim teži“.

Zaista, u svojoj historiji islam je uspijevao osigurati mehanizme za rješenje socijanog pitanja a jedan od najvažnijih instrumenata socijalne zaštite u islamu jeste vakuf. Korijene vakufa treba tražiti u vrijeme Ibrahima a.s. njega je slijedio u tome Muhammed s.a.v.s., a u naše krajeve tradicija vakufa je prenesena dolaskom Osmanlija u Bosnu. U doba Osmanlija uvakufljavanje je bilo toliko često da se može kazati da je moćno Osmansko carstvo počivalo na snazi vakufa. Snaga vakufa počiva u njegovoj multifunkcionalnosti, činjenici da on ima svoje duhovne, ekonomske, kulturne pa o socijalne dimenzije. Ovo objašnava njegovu trajnost i snagu ali, također, i razloge borbe protiv vakufa od strane mnogih režima.  

Ono što predstavlja okosnicu vakufa i njegovu srčiku jeste ideja dobročinstva i rada za opće dobro u ime Allaha dž.š. Vakuf je autentičan izraz filozofije islama koja nije okrenuta samo uređenju svijeta gajba i Ahireta. Vakuf se razvijao onda kada su muslimani više bili okrenuti uređenju Ovog svijeta i uspostavljanju što je moguće više pravde i dobrobiti ovdje i sada. Kada je primarno mjerilo pobožnosti bila korisnost zajednici. „A vi se potrudite da druge u činjenju dobra preteknete“.(El-Bekare, 148.) Ovaj ajet nas motivira da svoju vjeru potvrđujemo konkretnom dobrotom prema onima oko nas a ne besplodnim dokazivanjem onoga što je u nečijem srcu.

Mudrost islamskog koncepta življenja sastoji se u ideji da je najbolji put do Allahove blizine i zadovoljstva upravo preko konkretnog čovjeka. To najbolje iskazuje hadisi kudsijja gdje Milostivi veli: Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega'? 'Sine Ademov bio sam gladan zašto me nisi nahranio? Gospodaru kako ću te nahraniti a ti si Gospodar svjetova'? Pa će mu se reći: 'Zar nije taj i taj bio gladan, da si njega nahranio našao bi mene kod njega. (Muslim). Muslimani su zato svoju vjeru dokazivali dobrim djelima a najbolja vrsta dobrih djela su ona koja su trajna, koja su institucionalizirana, koja teku i nakon što mi odemo sa Ovog svijeta.

Vakuf je bio stoljećima najvažniji institucionalni vid socijalne zaštite i rješavanja konkretnih ljudskih pitanja. Vakufi su osnivali gradove, hranili gladne, liječili bolesne, pojili žedne, smještali putnike, premoštavao rijeke i popravljao puteve i česme. Poznati su česmanski vakufi u Mostaru čija je svrha bila da popravljaju česme koje su pojile žedne putnike u sunčanom Mostara. Drugi su opet osnivali vakufe za miraz siromašnim djevojkama a treći su vakufili imetak za smještaj napuštenih životinja itd. Vakufili su i mladi i stari i muško i ženko i oni koji su bili imućni i oni koji su imali manje. Zajednička nit svih ovih nastojanja jeste ideja da čovjek ne može promijeniti svijet ali može smanjiti nepravdu. Da ne može sve probleme riješiti, ali može učiniti da jedan problem bude manje. Da se ne mogu sve krive Drine ispraviti ali se može jedna krivina popraviti. Kažu da je neki dječak uzeo sebi zadatak da u more baca morske zvijezde i školjke koje je plima izbacila na vreli pjesak. Neko ga je upitao: „Zar ne vidiš da je tvoj posao uzaludan, da toliko zvijezda ima da ih nikada nečeš sve vratiti u vodu i samim tim tvoj posao nema smisla“. Dječak je bacio još jednu zvijezdu u vodu i rekao: „E, za ovu zvijezdu, vidiš, ima smisla“.

Nema dileme da vakuf može učiniti boljim svijet u kojem živimo jer nas približava Allahovoj milosti preko dobročinstva našoj zajednici. Na koncu, Allah dž.š je poručio:„Sve što činite – sebi činite - i dobro i zlo...“ (Isra, 7.). Kazano drugačije, baci niz vodu nači ćeš uzvodu.

Klikova: 254

Bračni život, problemi i rješenja

Preveo: Salih ef. Haušić

Zaista hvala pripada Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo, utječemo se Allahu od zla nas samih i od naših loših djela. Koga Allah, dž.š., uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka je salavat na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe, kao i na sve one koji ih slijede u dobru do Kijametskog dana. 

''O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!'' [1]

''O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' [2]

''O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.'' [3]

A zatim:

Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i znajte da On nad vama ima kontrolu i kada ste sami, i znajte da ćete se sa Njim susresti i Njemu vratiti. Vršite obračun sami sa sobom, vagajte sami svoja djela i spremajte se za Najveći obračun u kome će vaša djela biti izložena:

''Tada ćete ispitivani biti, i nijedna tajna vaša neće sakrivena ostati.'' [4]

Od velikih Allahovih blagodati, u životu na ovom svijetu, jeste i to što ljudima olakšava formiranje porodice i daruje im dobre bračne drugove. To je Njegovo veličanstveno znamenje, vidna blagodat, koju je dao kao smiraj, samilost i ljubav:

''...i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.'' [5]

Čovjek u kući nalazi najbolje sklonište, duševni mir nakon napornog posla i truda, i samo se unutar vlastite kuće mogu odložiti životne tegobe. Žena samo u svojoj porodici može potpuno sačuvati čednost, ugled i dostojanstvo. Čestito potomstvo može se podizati samo u sretnom okruženju, uz čestitog oca i topli majčinski zagrljaj, daleko od svađe, brige, neslaganja i stalnih nesuglasica.

Islam želi da porodica bude tvrđava ljubavi i sloge, i rasadnik dobročinstva i svakog dobra, a od supružnika, ta dva osnovna stuba porodice, traži da budu uzor lijepog ponašanja i da dosljedno ispunjavaju svoje obaveze i poštuju prava svoga partnera, kako bi oboje postigli željenu sreću, nakon što osnovno obilježje u porodici bude ljubav i sreća, a najčešće riječi koje se čuju u odajama budu riječi pune samilosti i čistoće, daleko od varanja i obmanjivanja. Mnogi supružnici, ili bolje rečeno svi, očekuju da u kući pronađu odmor, smiraj i sigurnost. Svi oni tragaju za srećom uz supružnika i udaljavaju se od onoga što bi im moglo narušiti sreću i uznemiriti ih.

Stoga je islam, radi očuvanja te plemenite bračne veze i sreće supružnika, zabranio sve što bi moglo bračnu slogu zamijeniti međusobnim neprijateljevanjem i naredio je da svako od njih dvoje ispunjava svoje obaveze, u cijelosti poštuje prava svoga supružnika, oprašta mu pogreške i skriva njegove prijestupe onoliko koliko to može. Allah, subhanehu ve te'ala, podstiče muškarca da skladno živi sa svojom suprugom i zabranjuje mu sve što bi ih moglo razdvojiti, a naređuje mu da sa njom lijepo postupa i kada kod nje nešto prezire, kako bi se izbjegao razvod i uništenje bračne zajednice.

''O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.'' [6]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Mu’min ne može mrziti mu’minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.''[7]

Vjerovjesnik, r , podsjeća muškarca na ženinu prirodu, kako on ne bi od nje tražio ono što je preko njenih mogućnosti. Ebu Hurejre, r.a., također prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ''Oporučujem vam da prema ženama budete pažljivi, budući da je žena stvorena od krivog rebra čiji je vrh najiskrivljeniji (odnosno da je osjetljive, emotivne naravi). Ako ga pokušaš ispraviti – slomit ćeš ga, a ako ga ne budeš ispravljao – ostat će savijeno. Stoga, budite pažljivi prema ženama!'' [8]

U Muslimovoj predaji stoji: ''Žena je stvorena od rebra i nema načina da se ispravi; zato ako želite da uživate sa njom, možete uživati uz njenu iskrivljenost. A ako pokušate da je ispravite, slomit ćete je, a slomiti je znači razvesti je.''

A kada u braku dođe do poremećaja, kada se bura problema počne poigravati s porodicom, kada se supruga počne oholo udaljavati od muža iskazujući mu neposlušnost, kada zanemari osnovne obaveze prema mužu i počne nipodaštavati dobro koje joj on čini, tada islam propisuje lijek prožet pravednošću i milošću, a mužu naređuje blagost, skromnost i strpljivost u ophođenju prema supruzi, daleko od brzopletog donošenja odluka i srdžbe, i od njega traži da obuzda svoj bijes i dobro razmisli o svojim postupcima i da bude blag prema svojoj supruzi.

Uzvišeni Allah kaže:

''Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!'' [10]

Prvi lijek za taj problem je savjetovanje i usmjeravanje supruge, ukazivanje na pogreške i manjkavosti, podsjećanje na prava i dužnosti i zastrašivanje Allahovom srdžbom, a sve to treba činiti blago i smireno, koristeći metod podsticanja i zastrašivanja.

Ako ovaj metod ne bude djelotvoran, islam propisuje rastavljanje u postelji. Muž pri tome ne napušta spavaću sobu niti krevet u kome sa suprugom spava, nego joj samo leđa u postelji okreće i ne prilazi joj. Zapravo, muž ostaje uz suprugu, ali takvim postupanjem pokazuje svoju muškost i svoju odlučnost. To snažno djeluje na ženu i djelotvorno liječi njeno zastranjivanje i ispravlja njeno ponašanje.

A ako ni taj lijek ne bude dovoljan, islam dopušta da se žena blago udari, s ciljem da se popravi i lijepo odgoji, ali taj udarac ne smije joj nanijeti nikakve tjelesne povrede, jer je njegova svrha samo da se ženi ukaže na pogreške.

U hadisu od Behza b. Hakima od Muavije b. Hajde el-Kušejrija, od njegovog oca, od njegovog djeda, prenosi se da je rekao: ''Allahov Poslaniče, kakva su prava naših žena kod nas?'' On reče: ''Da je nahraniš kada jedeš, da je odjeneš kada sebe odijevaš. Nemoj je udarati po licu niti je ružno grditi, i nemoj je ignorirati osim u svojoj kući.''[11]

Ebu Davud kaže da riječi ''niti je ružno grditi'' znače: ne reci joj ni ''Allah te odvratnom učinio''.

Sve spomenute mjere preduzima suprug kako bi se njegova supruga urazumila i popravila, bez intervencije sa strane. Međutim, ako i poslije toga među njima bude vladala nesloga, Uzvišeni Allah naređuje da neko od pravednih, objektivnih i dobrih vjernika posreduje u njihovom pomirenju. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

''A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!'' [12]

Sve je to milost Uzvišenog Allaha, koji dobro poznaje Svoje robove i zna da se u opstanku njihovog braka krije velika korist za njih. Razvod braka je Allahu najmrže dozvoljeno djelo; to je težak udarac za ženu, razbijanje djece, razdor za porodicu i propast za kuću.

Ako nijedna od ovih metoda nije djelotvorna, ostanak u bračnoj zajednici je štetan za jednog ili oba supružnika, a koristi u toj zajednici više nema, i tada je Uzvišeni Allah, iz Svoje milosti prema supružnicima, propisao razvod braka, kako bi uklonio štetu i dao priliku da svako od njih pronađe za sebe boljeg sudruga. Uzvišeni Allah kaže:

''A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti; - Allah je neizmjerno dobar i mudar.'' [13]

Allah, subhanehu ve te'ala, povjerio je mužu pravo na razvod braka, a ne ženi, pa je njegova obaveza da prije korištenja tog prava iskoristi sva propisana sredstva i poduzme sve preventivne mjere radi očuvanja bračne zajednice i sprečavanja rušenja porodice. Te propisane metode, uz Allahovu pomoć, često rješavaju bračne probleme na lijep način. Međutim, kada ti problemi postanu nerješivi, a zajednički život postane nesnošljiv, tada nema nanošenja štete ni sebi ni drugima, i muž ima pravo da posegne za tim pravom i okonča brak.

Kada brak postane nepodnošljivi džehennem i kada u njemu nestane ljubavi, samilosti i smiraja, tada je razvod braka najbolje što se može učiniti i niko razuman tada ne sumnja u njegovu korisnost.

Međutim, islam zabranjuje razvod kada ne postoji opravdan razlog za njega, a također zabranjuje sve ono što bi ženu moglo omraziti njenom mužu i zbog čega bi on razmišljao o korištenju prava na razvod. Činiti takvo nešto je veliki grijeh i kazna za njega bit će bolna, a od onoga ko tako postupa ograđuje se Allahov Poslanik, s.a.v.s., riječima: ''Nije naš onaj koji odvrati ženu od njezina muža ili roba od njegova gospodara (vlasnika).'' [14]

Ako muž prezire suprugu i ne želi da ostane sa njom u braku, Allah mu zabranjuje da od nje traži da se ona iskupi svojim imetkom da bi se od njega razvela, i u tom slučaju mužu je naređeno da je pusti bez ikakve naknade, riječima Uzvišenog Allaha:

''O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite...'' [15]

Ibn Abbas, a.s., rekao je: ''Ovdje se misli na čovjeka koji živi sa suprugom s kojom ne želi ostati u braku, a dužan joj je isplatiti mehr, te joj pričinjava poteškoće da bi ona tim mehrom od njega kupila pravo na razvod.''

Braćo! Allah, subhanehu ve te'ala, dao je i ženi pravo da prekine brak kada život s njenim mužem postane nepodnošljiv, zbog nepravde koju joj on čini, uskraćivanja njenih osnovnih prava ili pak nekog drugog šerijatski opravdanog razloga.

Ako se žena boji da će je muž zapostaviti i zanemariti, Uzvišeni Allah propisuje rješenje i za taj problem, u Svojoj plemenitoj Knjizi:

''Ako se neka žena plaši da će joj muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite.'' [16]

Rješenje je u izmirenju i nagodbi da se odustane od nekih materijalnih ili drugih ličnih prava kako bi se očuvao brak i spasila djeca, jer je to korisnije od razvoda i međusobnog udaljavanja supružnika.

Ako se ni to ne mogu dogovoriti, ženi je dozvoljeno da se iskupi imetkom (svojim mehrom), koji ona daje mužu radi rastave braka:

''...a ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi...'' [17]

Buharija, a i drugi bilježe da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ''Supruga Sabita b. Kajsa došla je Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: 'Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu' (Htjela je reći  da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tražila da se rastavi). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je: 'Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?' 'Da', odgovorila je. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: 'Prihvati bašču i razvedi je!''' Mehr koji je Sabit dao toj ženi pri sklapanju braka bio je taj palmovik, tako da je prihvatio da mu ona vrati mehr u zamjenu za razvod braka.

Braćo! Islam je ženi dao pravo da traži razvod braka kada joj život sa mužem postane nepodnošljiv i težak zbog njegovog lošeg ponašanja prema njoj, ali joj je strogo zabranio da traži razvod bez opravdanog razloga.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Ženi koja zatraži od muža razvod braka bez razloga, zabranjen je miris Dženneta.'' [19]

Braćo, bojte se Allaha, poštujte Njegove propise, ne prelazite granice koje je On postavio i slijedite upute Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Allaha molimo da se okoristimo uputom iz Njegove Knjige i sunnetom Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas i za sve druge muslimane od svih grijeha, a tražite oprosta i vi, jer On grijehe oprašta i milostiv je.

Drugi dio hutbe

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svjedočim da je samo On istinski Bog i da nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.

Braćo vjernici, bojte se Allaha, budite Mu zahvalni i pokorni u svemu što vam propisuje, i znajte da On nad vama ima potpunu kontrolu i da ćete se Njemu vratiti.

Braćo! Mnogi muževi griješe što misle da je prijetnja ženi razvodom braka i sama obznana razvoda najbolje i jedino ispravno rješenje za bračne probleme i međusobne razmirice, te ne znaju razgovarati sa suprugom a da u tom govoru ne spomenu razvod: čine to pri ulasku u kuću, pri izlasku iz nje, kada ženi nešto zabranjuju ili naređuju, i tako stalno postupaju. Takvo ponašanje zapravo je poigravanje sa Allahovim ajetima i veliki grijeh, kojim sami ruše svoju kuću i izlažu se opasnosti da izgube porodicu i suprugu.

Braćo! Danas je razvod braka česta pojava, jer su porodična pitanja došla u ruke neodgovornih i nerazumnih ljudi, koji misle da su sklapanjem braka ženu učinili svojim robom i svojim vlasništvom: oni u kuću ulaze i izlaze prijeteći razvodom, pri objedovanju također prijete razvodom, a supruga živi u stalnom strahu i od muža joj dolaze samo problemi.

Oni zaboravljaju da je bračna veza snažna i ozbiljna, da su korijeni te zajednice duboki i da je utemeljena na međusobnim pravima i dužnostima, kao što kaže Allah, subhanehu ve te'ala:

''...One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu...''[20]

Prenosi se od Sulejmana b. Amra el-Ahvesa el-Džušemija da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., na Oprosnom hadždžu, da je rekao: ''I lijepo sa ženama postupajte, jer su one zatočenice kod vas. Ništa drugo vi od njih nemate, izuzev ako očit razvrat počine, pa ako to urade, onda ih napustite u postelji i udarite ih tako da ih ne ozlijedite. Ako vam žene budu poslušne, nemojte im otežavati. Vi imate svoja prava kod njih, a i one imaju svoja prava kod vas. Vaše pravo kod njih je da u vašu postelju ne primaju nikoga, osim vas, i da u kuću ne primaju onoga koga vi ne volite, osim s vašom dozvolom. A njihovo pravo kod vas je da se prema njima lijepo ophodite i da im date pristojnu hranu i odjeću.'' [21]

Riječi ''jer su one zatočenice kod vas'' ukazuju na to da su muževi preuzeli brigu o njima, da su one nejake, te su njihova prava kod muževa velika i oni se s tim pravima ne smiju poigravati.

Neki ljudi se, Allah ih uputio, poigravaju sa institucijom braka, pa tako neki razvod braka daju zbog najmanje sitnice i prvog nesporazuma sa ženom, nanoseći na taj način štetu i sebi i svojoj supruzi. Također, ima i onih koji stalno mijenjaju žene: ožene se, a ubrzo nakon toga se razvode da bi oženili drugu ženu, a to čine zato što su veoma bogati, ili pak, iz nekog drugog razloga. Poigravaju se sa muslimankama i onim što je sveto za muslimane i razvode se bez opravdanog razloga. Treba znati da su takvi postupci u najmanju ruku pokuđeni i loši.

Neki ljudi brzopleto, s lahkoćom i zbog sitnog razloga, izgovaraju riječi kojima razvod braka postaje validan. Pribjegavaju razvodu braka umjesto šerijatski propisanim zakletvama, i kada hoće da se zakunu sebi ili nekome drugome da će nešto uraditi, kažu ''tako mi mog braka'', ili ''ako to ne uradim, pustit ću svoju ženu''. Kada ne uspiju izvršiti ono na što su se zakleli razvodom braka, dolaze u neželjenu situaciju i onda traže iz nje izlaz.

Neki riječi kojima se razvode od žene izgovaraju iz šale, a Vjerovjesnik, r , rekao je: ''Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se čovjek šali: brak, razvod i vraćanje razvedene žene.'' [22]

Tirmizi kaže da su po ovom hadisu postupali Vjerovjesnikovi, s.a.v.s., ashabi i svi drugi islamski učenjaci.

Neke muževe u trenutku ljutnje obuzme šejtan do te mjere da ženi daju talak baindefinitivni razvod braka (tj. tri razvoda odjednom) poslije kojeg supružnici više ne mogu nastaviti zajednički život. Taj postupak je strogo zabranjen.

Islam je precizno odredio proceduru za razvod braka koja umanjuje mogućnost da se on desi i umanjuje mogućnost da supružnici jedno drugome nanose štetu razvodom braka. Mužu je dao mogućnost da se od žene rastavi jednom ili dva puta u periodu u kome je ona čista, tj. između dvije mjesečnice, pod uvjetom da u tom periodu nije imao sa njom spolni odnos. Nakon toga ostavit će je da čeka iddet (priček) koji traje tri puna perioda menstruacije. Žena i muž u tom periodu imaju vremena da razmisle o svojim postupcima, pokaju se za eventualne greške i nastave bračni život. Ako se muž vrati svojoj supruzi, u toku trajanja iddeta, oni mogu nastaviti bračni život, bez sklapanja novog ugovora, bez svjedoka, bez mehra i svega drugog što prati sklapanje braka. Međutim, desi li se da u braku dođe do ponovnih nesuglasica, onda se postupak od prvi put u potpunosti ponavlja. Ako istekne iddet a on joj se ne vrati, ona je od njega razvedena, i ako odluči da je vrati, mora sklapati potpuno novi bračni ugovor sa njom, uz sve potrebne preduvjete za brak.

Ovakav razvod braka dopustio je Mudri Zakonodavac, slavljen neka je On:

''Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati...'' [23], tj. ako se od nje rastaneš prvi ili drugi put, na tebi je da doneseš odluku hoćeš li joj se vratiti u periodu iddeta s ciljem da nesuglasice ispravite i lijepo jedno s drugim živite, ili ćeš sačekati da istekne period iddeta i od nje se rastaviti razvodom nakon kojeg se brak može obnoviti, i lijepo je pustiti, bez da joj ikakvu nepravdu naneseš.

Razvod braka – talak bain dijeli se na: el-bejnunetus-sugra i el-bejnunetul-kubra (mali i veliki). El-bejnunetus-sugra nastupa kada muž nakon prvog ili drugog razvoda braka iskoristi svoje pravo da se vrati ženi u periodu iddeta. Istekne li iddet, supružnici, ako žele nastaviti bračni život, moraju ugovoriti novi mehr i uz svjedoke izvršiti potpuno novi akt vjenčanja. Žena u ovom slučaju može odbiti ponovno stupanje u brak, pa je muž ne može prisiliti na brak, ako to ona ne želi. To znači da istekom iddeta, koji traje tri mjeseca, muž gubi pravo na bračnu zajednicu sa svojom ženom i nastavak zajedničkog života ovisi o njenoj volji.

Ako bi se muž ponovo vratio svojoj ženi u toku iddeta i rekao joj da želi nastaviti bračni život, oni mogu nastaviti brak, ali su iskoristili dvije privremene rastave, koje su im Kur'anom dozvoljene.

Uzvišeni Allah kaže:

''O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se...''[24], tj. pustite ih kada nemaju mjesečnicu i čiste su, ako u tom čistom periodu niste imali odnos sa njima.

Razvesti se od žene definitivnim razvodom, tj. dati joj tri razvoda odjednom, haram je. Međutim, ako muž tako postupi, razvod braka je punovažan i ona se od njega potpuno razvodi, i nije im dopušteno da žive u bračnoj zajednici, osim ako se žena uda za drugog muškarca s ciljem da sa njim živi, a ne da postane dopuštena prvom mužu. Ako je taj drugi muž pusti ili umre, poslije iddeta, može se vjenčati za prvog muža, ako ona na to pristane. Ako bi se s drugim mužem sklopio dogovor da je oženi samo zato da bi ponovo postala dopuštena prvom mužu i da je pusti prije odnosa sa njom, to je također strogo zabranjeno. Isto tako je zabranjeno ženi dati razvod braka dok je u mjesečnici, kao i u periodu dok je čista ako je u tom periodu sa njom imao odnos, jer ona možda nosi njegovo dijete začeto tokom tog odnosa.

Alija b. Ebi Talib, r.a., rekao je: ''Neka se niko od vas ne rastaje osim na način propisan sunnetom Poslanika, s.a.v.s., pa da se poslije zbog toga kaje. Da se ljudi pridržavaju propisa koje je Uzvišeni Allah odredio za razvod, nikada se ne bi desilo da razvod braka bude u rukama žene. Muškarac koji želi razvod, daje jedan razvod i čeka da prođu tri mjesečna pranja, a u tom periodu ima pravo da se vrati ženi kada god želi.''

Mnogi muslimani ne znaju da žena poslije talaka redž'ija – opozivog razvoda braka, tj. razvoda poslije kojeg muž ima pravo da vrati ženu i nastavi sa njom život, ostaje u njegovoj kući tri mjesečna pranja, odnosno u vremenu tri mjesečna pranja. Uzvišeni Allah tu njegovu kuću naziva njenom kućom, pa kaže:

''...Ne tjerajte ih iz stanova njihovih – a ni one neka ne izlaze – osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.'' [25]

Zbog ostanka razvedene supruge u kući muža, postoji velika vjerovatnoća da će se jedno drugome vratiti i nastaviti zajednički živjeti. A ko zna, Allah im poslije toga može pružiti priliku da lijepo žive i može zbližiti njihova srca.

Braćo, Allah vam se smilovao, Njega se bojte i granice koje je On odredio ne prelazite. Čuvajte svoje kuće, supruge i djecu i međusobne razmirice na lijep način ispravite.

Donosite salavat na Poslanika, koji dođe da opominje i radosne vijesti prenese, na onoga ko je poput svjetiljke pozivao na pravi put, na Muhammeda, sina Abdullahovog, najljepši blagoslovi neka su na njega i na najljepši način mu selame upućujemo.

Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i rod Ibrahimov, a.s., zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s.,   i rod Ibrahimov, a.s., zaista si ti hvaljen i slavljen!

Bože, pokrij mahane muslimana i daj da oni budu sigurni. Bože, pomozi islam i muslimane u svim krajevima svijeta. Bože, Svoju pomoć im pruži! Allahu naš, mi drugog istinskog boga osim Tebe nemamo, spusti nam plodonosnu kišu i nemoj nam je uskratiti. Bože, pomozi ljude i ostale robove Svoje. Bože, nemoj nam, na ovom mjestu, ostaviti nijednog grijeha neoproštenog, niti brige a da je ne otkloniš, niti duga a da ga ne vratimo, niti teškoće a da je ne olakšaš. Bože, učini naša prsa prostranim, olakšaj nam, uputi nas da činimo dobra djela, jer tome niko osim Tebe ne može uputiti. Naša posljednja dova su riječi: ''Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!''

 

 

[1] Ali Imran, 102.

[2] En-Nisa, 1.

[3] El-Ahzab, 70-71.

[4] El-Hakkah, 18.

[5] Er-Rum, 21.

[6] En-Nisa, 19.

[7]   Muslim.

[8]   Hadis bilježe Buharija i Muslim.

[10] En-Nisa, 34.

[11] Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed, a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

[12] En-Nisa, 35.

[13] En-Nisa, 130.

[14] Hadis bilježi Ebu Davud, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

[15] En-Nisa, 19.

[16] En-Nisa, 128.

[17] El-Bekare, 229.

[19] Hadis su zabilježili imam Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

[20] El-Bekare, 228.

[21] Hadis bilježi Muslim.

[22] Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a šejh Albani ga svrstava u hasen hadise.

[23] El-Bekare, 229.

[24] Et-Talak, 1.

[25] Et-Talak, 1.

Klikova: 1110

Aktuelno

Pitanja i odgovori...

Ko je na portalu: 289 gostiju i nema prijavljenih članova

Copyright C 2006-2013 MINBER.BA Sva prava pridržana. Designed by bihinternet@gmail.com