Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 30. džumade-l-uhra 1434.H., 10. maja 2013. godine hutbu sam naslovio sa Skrušenost (El-hušu'u) u namazu. Ova tema je braćo i sestre iznimno važna, jer je skrušenost u namazu preduslov za ispravnost našeg namaza, a namaz je jedan od stubova naše vjere. Skrušenost označava smirenost, spokojnost, poniznost i skromnost i ona je rezultat strahopoštovanja roba od Allaha, subhanehu ve te'ala, uz osjećaj da Allah, dželle še'nuhu, čovjeka stalno vidi i zna šta je u njegovoj duši. Pored toga što smo dužni redovno klanjati propisane namaze isto tako je važno da namaze obavljamo skrušeno i ponizno, svjesni Allahove, dželle še'nuhu, Svemoći i naše nemoći. U protivnom naš namaz se svodi samo na formu od koje klanjač nema ništa drugo do fizičku aktivnost.

 

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u prva dva ajeta Sure El-Mu'minun:

 

قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ(1) الَّذِينَ هُمْ فِي صَلاتِهِمْ خَاشِعُونَ(2)

 

Spašeni su mu'mini,(1) oni koji su u namazu skrušeni!“(2)

 

Braćo i sestre, Allah subhanehu ve te'ala, u citiranim ajetima obećava spas mu'minima koji su skrušeni u namazu, a to je uistinu velika blagodat, pa budimo od onih koji su skrušeni u svojim namazima!

 

Allah, dželle še'nuhu, u 45. ajetu Sure El-Bekare naređuje strpljivost i namaz, pa kaže:

 

وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلاَةِ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلاَّ عَلَى الْخَاشِعِينَ

 

I pomozite sebi strpljenjem i namazom - to je zaista teško, osim skrušenim!

 

Istinska skrušenost se ogleda u klanjačevoj potpunoj predaji Allahu, dželle še'nuhu, uz svjesnost da Njemu, azze ve dželle, sve pripada i sve Mu se pokorava, kao što stoji u drugom dijelu 90. ajeta Sure El-Enbija':

 

 إِنَّهُمْ كَانُوا يُسَارِعُونَ فِى الْخَيْرَاتِ وَيَدْعُونَنَا رَغَباً وَرَهَباً وَكَانُوا لَنَا خـَاشِعِينَ

 

...Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu i bili su Nam ponizni.

 

Allah, dželle še'nuhu, iskazuje Svoju srdžbu nad onima koji su nemari u svojim namazima, pa u 4. i 5. ajetu Sure El-Ma'un, kaže:

 

فَوَيْلٌ لِلْمُصَلِّينَ(4) الَّذِينَ هُمْ عَنْ صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ(5)

 

A teško klanjačima,(4) koji su nemarni u namazu!(5)

 

Braćo i sestre, na Sudnjem danu ćemo prvo biti pitani za namaz, pa se dobro pripremimo za taj trenutak, o čemu govori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:

 

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِنَّ أَوَّلَ مَا يُحَاسَبُ بِهِ الْعَبْدُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ مِنْ عَمَلِهِ صَلَاتُهُ فَإِنْ صَلُحَتْ فَقَدْ أَفْلَحَ وَأَنْجَحَ وَإِنْ فَسَدَتْ فَقَدْ خَابَ وَخَسِرَ فَإِنِ انْتَقَصَ مِنْ فَرِيضَتِهِ شَيْءٌ قَالَ الرَّبُّ عَزَّ وَجَلَّ: "أُنْظُرُوا هَلْ لِعَبْدِي مِنْ تَطَوُّعٍ!" فَيُكَمَّلَ بِهَا مَا انْتَقَصَ مِنَ الْفَرِيضَةِ ثُمَّ يَكُونُ سَائِرُ عَمَلِهِ عَلَى ذَلِكَ." (الترمذي)

 

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Prvo za šta će čovjek polagati račun na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu bude ispravan i primljen spasio se i uspio, a ako mu namaz bude neispravan, propašće i izgubiti. Ako mu bude nedostajalo nešto od farzova, reći će Allah, azze ve dželle: „Vidite ima li Moj rob nafila?“ Pa će mu biti upotpunjeno ono što mu nedostaje od farzova i ostala djela će mu biti takva!“ (Tirmizija)

 

Onome ko ispravno obavi pet propisanih namaza Allah, dželle še'nuhu, obećava oprost grijaha, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:

 

عَنْ عُبَادَةَ بْنِ الصَّامِتِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: خَمْسُ صَلَوَاتٍ افْتَرَضَهُنَّ اللَّهُ تَعَالَى مَنْ أَحْسَنَ وُضُوءَهُنَّ وَصَلَّاهُنَّ لِوَقْتِهِنَّ وَأَتَمَّ رُكُوعَهُنَّ وَخُشُوعَهُنَّ كَانَ لَهُ عَلَى اللَّهِ عَهْدٌ أَنْ يَغْفِرَ لَهُ وَمَنْ لَمْ يَفْعَلْ فَلَيْسَ لَهُ عَلَى اللَّهِ عَهْدٌ إِنْ شَاءَ غَفَرَ لَهُ وَإِنْ شَاءَ عَذَّبَهُ (أبو داود)

 

Prenosi Ubadete ibn Es-Samit, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet namaza koje je Uzvišeni Allah propisao, ko bude uljepšao abdest i klanjao ih na vrijeme i upotpunio njihove rukue i bude skrušen, Allah mu obećava da će mu oprostiti grijehe, a ko to ne uradi Allah mu ne obećava ništa – ako hoće oprostiće mu, a ako neće kazniće ga.“ (Ebu Davud)

 

Namazi braćo i sestre brišu naše prošle grijehe, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim u Sahihu:

 

عَنْ عُثْمَانَ بْنِ عَفَّانِ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: مَا مِنْ امْرِئٍ مُسْلِمٍ تَحْضُرُهُ صَلَاةٌ مَكْتُوبَةٌ فَيُحْسِنُ وُضُوءَهَا وَخُشُوعَهَا وَرُكُوعَهَا إِلَّا كَانَتْ كَفَّارَةً لِمَا قَبْلَهَا مِنَ الذُّنُوبِ مَا لَمْ يُؤْتِ كَبِيرَةً وَذَلِكَ الدَّهْرُ كُلُّهُ (مسلم)

 

Prenosi Osman ibn Affan, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema muslimana kojem dođe propisani namaz, pa on uljepša abdest i bude skrušen, a da mu on ne izbriše prošle grijehe, osim ako je učinio veliki grijeh i tako cijeli život!“ (Muslim)

 

Kada je neko od naših dobrih predaka vidio klanjača koji se u namazu igra prstima, rekao je: „Da mu se u namazu smirilo srce, smirile bi mu se i ruke!“

 

Hasan ibn Alija, radijallahu anhu, unuk Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o ashabima kaže: „Srca su im bila skrušena, pa su im i pogledi bili oboreni!“

 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, utječe se Allahu, dželle še'nuhu, od četvoro:

 

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ كَانَ يَقُولُ: اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنْ عِلْمٍ لَا يَنْفَعُ وَمِنْ قَلْبٍ لَا يَخْشَعُ وَمِنْ نَفْسٍ لَا تَشْبَعُ وَمِنْ دُعَاءٍ لَا يُسْمَعُ (أبو داود)

 

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio: „Gospodaru, utičemo ti se znanja koje ne koristi, srca koje nije skrušeno, nefsa koji je nezasit i dove koja se ne prima!“ (Ebu Davud)

 

Braćo i sestre, zato se dobro čuvajmo nemara u namazu i ne dozvolimo da naše misli u namazu budu zaokupljene dunjalukom i svakodnevnim obavezama; ne dozvolimo da u namazu planiramo naše redovne obaveze, ne pripremajmo se za sastanke dok klanjamo, ne svodimo finansijske račune u namazu, ne razmišljajmo o sijelima, rekreaciji, jelu, piću i drugom dok klanjamo, jer na taj način dovodimo u pitanje ispravnost našeg namaza!

 

Braćo i sestre, kada stanemo na namaz i podignemo ruke i izgovorimo tekbir, neka nam to podizanje ruku označi ostavljanje dunjaluka iza leđa i skoncentrišimo se isključivo na namaz, neka nam poteku suze, posebno nama koji znamo značenje onoga šta učimo i u svakom trenutku budimo svjesni da stojimo pred Allahom, dželle še'nuhu, i da Mu se obraćamo ponizno i s ljubavlju!

 

Zato braćo i sestre uljepšajmo naše namaze skrušenoću i poniznošću, razmišljajmo o onome šta učimo i neka nam misli ni u jednom trenu ne lutaju na drugu stranu, te se trudimo da iz svakog namaza izađemo jačega imana, budimo od onih koji su skrušeni u namazu i koje namaz snaži i odgaja i natječimo se u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!

 

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini skrušenim i strpljivim u našim namazima i životima, da pomogne našoj braći u Palestinii Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana, da im da skoru pobjedu i oslobodi zulumćara, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

 

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Preveo: mr. Emir Demir

Hvala Allahu koji nam je upotpunio vjeru i Svoju nam blagodat usavršio i zadovoljan je da nam islam bude vjera. Zahvaljujem Njemu Uzvišenom, Njemu se kajem i od Njega oprosta tražim. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, i svjedočim da je naš predvodnik i i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i poslanik. Ostavio nas je na jasnom putu na kojem je noć poput dana i sa kojeg može zalutati samo onaj koji je već propao. Neka ga Allah blagoslovi, dadne mu mir i blagodati, kao i njegove drugove, predvodnike upute i svjetiljke u tminama, kao i sve njihove sljedbenike u dobročinstvu i one koji dosljedno slijede njihov put i pravac.

 

A zatim:

 

O vjernici, bojte se Allaha i znajte da nema života za islamski ummet osim sa islamom. Opstanak tog života založen je čuvanjem islama, a njegov nestanak uzrokuje  nemar prema islamu. Ummet će postojati onoliko koliko postoji i islam u srcima muslimana, a iščeznut će kada počne nestajati srca. Islam je ustav i sistem, te izvor ponosa i snage. Islam je suština i pečat svih vjera. Uzvišeni kaže:

 

''On vam propisuje u vjeri isto ono što je naredio Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.’’[1]

 

Vjerovjesnik islama Muhammed, r, je pečat svih vjerovjesnika, najbolji poslanik, njime je blagodat upotpunjena, tama uklonjena, a nedaća nestala.

 

''Allah je vjernike milošću Svojom darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili!''[2]

 

Nijednom prijašnjem narodu nije poslan sličan čovjek, niti je Allah ijednom poslaniku objavio ono što je njemu objavio. Njegov ummet je najbolji ummet koji se pojavio među ljudima. Ovaj ummet je postigao dobro koje niko do sada nije postigao. Njegova Knjiga je najbolja knjiga, Poslanik najbolji poslanik, a sljedbenici najbolji sljedbenici. On nam je upotpunio vjeru i usavršio nam datu blagodat. Uzvišeni kaže:

 

''Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran, kada hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i milostiv biti.''[3]

 

Allahovi robovi! Ovaj ummet ima pravo da se ponosi i osjeća snagu u svome šerijatu i u svojoj vjeri. Zar se putem te vjere nisu ujedinili svi redovi i zbližila srca? Allah je njome spasio čovječanstvo od propasti u ponore i podigao ga na stepen visokih vrijednosti. Izveo ga je iz poniženja i robovanja, i usmjerio ka visinama ponosa i počasti.

 

O ljudi, suština ove vjere ogleda se u svijetlom promišljanju i ispravnosti duše i tijela, iskrenosti prema Allahu, iskrenosti prema ljudima. Ko više poznaje ovu vjeru, postaje cjenjeniji, ugledniji i respektovaniji.

 

Islam se širi, a sa njim i njegove vrijednosti gdje god došao. Počast, čestitost i poštenje su njegove posljedice, a hrabrost i ponos njegovi plodovi, kao što je i širokogrudnost i moralnost. Sve to je duboko usađeno u duše sljedbenika islama shodno preporukama Kur'ana i vjerovjesničkim izrekama. Islam predstavlja čisto vjerovanje, duboko uvjerenje kojim su porušeni svjetionici bezbožništva, a sa njim je nestalo i znakova idolopoklonstva. Islam označava ispravno robovanje s kojim se završavaju i nestaju sve novotarije i izmišljotine. Sa islamskim vjerovanjem nestaje lakrdije, pa se tome priključuje pravedno postupanje sa lijepim moralnim ophođenjem. Nema nijednog dobra a  da ga ova vjera nije obuhvatila i na njega ukazala, i nijednog zla a da ga ova vjera nije porekla i na njega upozorila. Islam obavještava o onome što će biti do Sudnjega dana.

 

Ebu Zerr, r.a., kaže: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  bio je među nama, a ni ptica koja maše krilima na nebu nije mu promakla a da nam nije spomenuo značenje o njoj.''[4] Objavom islama sačuvana su prava, zacrtani propisi sa potpunom lahkoćom u primjeni i izvršavanjem u duhu pravednosti i jednakosti, te poštivanjem općih i privatnih prava. Ova vjera nastoji pridobiti koristi i odvratiti štete, uz uzimanje u obzir običaja i navika.

 

Ova vjera je obuhvatila sve aspekte i veze života u vjerovanju, ibadetima, pitanjima porodice, poslovanju ljudi, kaznenim propisima. Pojasnila je odnos između vladara i podanika, kao što je pojasnila prava prema nadređenima i vođama muslimana. Zacrtala je pravila ratovanja, mira i veza sa nemuslimanima. Pojasnila je pitanje prirodne urođenosti i njene običaje. Ukazala je na povode propasti i nestanka naroda. Otvorila je ljudima puteve razmišljanja kroz različite priče i obavijesti. Poništila je fanatizam i podjele na osnovu spola ili boje kože. Poslanik, r, kaže: ''Svi potječete od Adema, a Adem je od zemlje. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti crveni nad crnim osim po bogobojaznosti.''[5]

 

Islam je izvor i temelj svih nebeskih vjera i pravaca. Sastoji se od pravednih pravila, razumnog upravljanja i mudrog postupanja. Uzvišeni kaže:

 

''U Knjizi Mi nismo ništa izostavili''[6]

 

"I sjeti se onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za muslimane"[7]

 

Ummete islama! Muslimani su postigli vrhunac kada je njihova veza sa ovom vjerom bila čvrsta. Tada su uredili svoj život i bili jedinstveni, a njihova država bila je ponosna i superiorna. Najbolji svjedok tome je historija.

 

Kada je ova veza oslabila i kada su muslimani zapali u poteškoće, polahko su počeli nazadovati. Među njima su se pojavila mnogobrojna razilaženja, shvatanja su se promijenila i iskrivljene su vjerske činjenice. Zapravo, među njima su se proširile novotarije i neutemeljene izmišljotine. Tada su neke skupine te neosnovane stvari uzele kao način ispovijedanja vjere Allahu, približavajući Mu se onim što On nije objavio. Zaboravili su na Njegove propise i mudrosti, i prihvatili druge. Oslonili su se na one koji su nepravdu i širk činili, pa se među njima uveliko pojavila moralna iskvarenost, proširilo se razilaženje, licemjerstvo, međusobna mržnja, zajednička riječ se rastočila i bili su nemarni prema svojoj sadašnjosti i budućnosti. Zadovoljili su se životom jela i pića, a nisu se takmičili oko vrijednosti, niti su nastojali da zadobiju najveće počasti. Dodvoravali su se neprijateljima islama protiveći se tako šerijatu i odstupajući od pravoga puta.

 

Uzvišeni kaže:

 

 

 

"Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?"[8]

 

Braćo u ime Allaha! Vjera nije sadržana u pukom izgovaranju riječi, niti u formalnom pridržavanju, uz zanemarivanje prava i obaveza.

 

Mnogi muslimani zaboravili su na ovosvjetske zakonitosti onoliko koliko ne znaju propise svoje vjere.

 

Ako ovaj ummet želi da se probudi iz svoga nemara i vrati se svome predvodništvu i vođstvu, neophodno je da se najprije vrati svome Gospodaru. Jasni put je sasvim očit i sačuvan. Odabrani Poslanik, r, ostavio je na tom putu ono što ukoliko ga se bude pridržavao, nikada neće zalutati: Knjigu Gospodara i sunnet vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.. Potrebno je znati, o vjernici, da slabost koja je zadesila ummet islama nije došla za jedan mjesec ili godinu. Evo ranjene Palestine, Afganistana, Iraka... Nasilnici ih nisu uzeli za jednu noć ili dan, već je to trajalo desetljećima uz precizno planiranje i odgoj njihovih generacija, a upropaštavanje naših.

 

Ono što se sruši tokom desetljeća ili stoljeća, ne može se ponovno sagraditi za nekoliko godina ili mjeseci.

 

Neophodno je da se, uz duboke uzdahe, iskren trud, kontinuiran rad i duh zalaganja, iskreno vratimo svojoj vjeri. Da bi mlade sadnice narasle i dale plod, potrebno je dosta vremena i pažnje, a šta tek reći kada se odgajaju generacije i preporođuju narodi.

 

Taj teret je ogroman za iskrene pozivače u islam, a odgovornost je također velika kod iskrenih graditelja. Uzvišeni kaže:

 

''...a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana – Allah je htio riječima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti, da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo zločiniteljima po volji."[9] Međutim, ako su namjere iskrene i odluke ispravne, uz jasnost puta, i ako je već karavana krenula, onda je neophodno, sa Allahovom voljom i dozvolom, doći do cilja. Utječem se Allahu od prokletog šejtana. Uzvišeni kaže:

 

"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici."[10]

 

Tražim oprosta od Allaha za sebe i vas, a i za ostale muslimane od svakoga grijeha i pogreške, a i vi tražite oprosta od Njega jer On prašta i samilostan je.

 

Druga hutba

Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, a pozitivni ishodi su samo za bogobojazne, neprijateljstvo se izražava samo prema nepravednima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, i svjedočim da je naš predvodnik i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je poslan kao milost svim svjetovima, neka ga Allah blagoslovi i dadne mu blagodati, kao i njegovoj časnoj i čistoj porodici i svim njegovim ashabima, tabiinima, i onima koji ih slijede po dobru do Sudnjega dana.

 

O vjernici, islam je veza ovog ummeta. Islam je čvrsto uže između ovog ummeta i njegovog Gospodara, stoga je neophodno da se uhvatimo za njega, jer posljednje generacije ovog ummeta bit će na pravom putu ukoliko budu prakticirale ono što su prakticirale prve generacije. Iman zahtijeva da čovjek spozna granice kod kojih treba zastati i znakove kod kojih bi trebao stati. Trčanje za svakom strasti, bez ikakvih mjerila, neće donijeti ni slavu, niti povratiti istinu. Ummet kojeg savladaju njegove strasti i zablude tako da zaboravi ono čime je zadužen i nastavi se povoditi za njima, neće biti upućen na istinu. Takav ummet neće biti pod Allahovom protekcijom, niti će biti sposoban da ponese odgovornost i emanet.

 

Kako li je samo lijep, veličanstven, lahak i čvrst ovaj šerijat – zakon koji ima svoja pravila koja ga određuju. Šerijat ima svoje temelje, principe na koje se vraća. Šerijat potječe od Gospodara, ima svoj cilj, dolazi od Allaha, a cilj mu je Allahovo zadovoljstvo, kao i postizanje onoga što je Allah obećao.

 

O vjernici! Zahvala na ovim blagodatima i motiv ostanka šerijata jeste da se za njega pridržavamo, te da ne budemo nemarni prema njemu ili da ga zapostavljamo. Čovjek treba znati da ga je Allah odabrao između ostalih ljudi i dao mu ove odlike, pa je zato, kao vid zahvale na tome, dužan da se u potpunosti pridržava njegovih pravila i da čini ono što je Allah naredio i izbjegava ono što je zabranio.

 

Također,  gledajući na nastojanje postizanja dobra i poziv drugih u vjeru, čovjek treba pozivati druge u nju sa mudrošću i lijepim govorom, verbalno i svojim postupcima, pisanom i izgovorenom rječju. Zato neka njegove riječi ne budu u suprotnosti sa djelima, i neka njegov poziv bude u skladu sa uputom i znanjem, a ne smije biti zasnovan na neznanju i strasti.

 

Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, i podari blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si podario blagodati Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici između ostalih svjetova. Uistinu si Ti dostojan hvale i ponosa.

 

Allahu naš, budi zadovoljan pravednim halifama i upućenim imamima Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom. Budi zadovoljan njegovim suprugama, majkama vjernika, te njegovim ashabima i svim onim koji ga slijede do Sudnjega dana.

 

Allahu, oprosti vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima od njih.

 

Allahu, pomozi islam i muslimane, a prepusti samima sebi one koji napuštaju vjeru.

 

Allahu, smiluj nam se, jer Ti si prema nama milostiv i nemoj nas kazniti, jer Ti to uvijek možeš.

 

Allahu, učini bijelim naša lica na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.

 

Allahu, ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti, povećaj nam, a nemoj nam umanjiti, daj nam prednost, a nemoj je drugima nad nama dati.

 

Allahu, mi se Tebi utječemo od poniženja nesreće, loše odredbe, zluradosti naših neprijatelja.

 

Allahu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan, i Tebi pripada zahvala poslije zadovoljstva i zahvala kada si zadovoljan.

 

Allahu, daj ovom ummetu razboritost s kojom će oni koji su Ti pokorni biti ponosni, a nepokorni biti upućeni, s kojom će se naređivati dobro i odvraćati od zla. Slava Tebi pripada, Gospodaru ponosa, u odnosu na ono što oni iznose. Neka je mir na sve poslanike i neka je zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 23. džumade-l-uhra 1434.H., 03. maja 2013. godine, uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim na temu «Dan džamija 1993. – 2013. godina". Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora i domaćih srpskih zločinaca, Ferhadija džamija u Banja Luci. "Dan džamija" podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku obje oružane agresije, sa istoka i zapada, u periodu 1992. - 1995. godina.

 

Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m.. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula, a ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Ferhadija je bila jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. - 1995. godine, do temelja porušene.

 

Džamije su Allahove, subhanehu ve te’ala, kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.

 

Opće je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu svete: džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami... Oni stoljećima zatiru tragove islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do završetka posljednje dvije krvave oružane agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se proglašavaju svecima i nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci već jednom proći zločina i prihvatiti nas drugačijim...

 

Allah, dželle še’nuhu, u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:

 

وَمَنْ أَظْلَمُمِمَّنْ مَنَعَ مَسَاجِدَ اللَّهِ أَنْ يُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ وَسَعَى فِيخَرَابِهَا أُوْلَئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَنْ يَدْخُلُوهَا إِلَّا خَائِفِينَلَهُمْ فِي الدُّنْيَا خِزْيٌ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ

 

Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

 

Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim! Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.

 

Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.

 

Ne samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su na oči obespravljenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u Zvorniku.

 

Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda. Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

 

Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!

 

Čuvajmo i kultivišimo svoja imanja i čuvajmo grunt, jer na taj način čuvamo i cjelovitost Bosne i Hercegovine! I nikada ne zaboravimo genocid i agresiju i o tome govorimo i pišimo, jer je to naša islamska i patriotska dužnost!

 

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj 9. redovnoj sjednici održanoj 18. januara 2013. godine u Sarajevu, donio zaključak da se u povodu Dana džamija, ove godine poslije džume namaza 03. maja 2013. godine organizira sergija na cijelom području IZ-e u BiH uključujući i bošnjačku dijasporu u svrhu obnove Aladža džamije u Foči.  Ova godina je od strane Rijaseta IZ-e u BiH proglašena Godinom Aladža džamije, a suvišno je braćo i sestre ponavljati šta za nas znači Aladža džamija u Foči, sa vjerskog, arhitektonskog, historijskog, nacionalnog i kulturnog aspekta.

 

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

 

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Preveo: Salih ef. Haušić

Hvala Allahu na Njegovoj dobroti i dobročinstvu, na mnoštvu blagodati, i skrivenih i vidljivih, kojima nas obasipa.  Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Njegov poslanik. Allah je po Poslaniku poslao Svoju uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, sa njim su dokazi stigli i sa njim je upotpunjena Allahova blagodat, neka je Allahov blagoslov i selam na njega, njegovu porodicu i ashabe. O ljudi, bojte se Allaha i budite Mu pokorni iz ljubavi i poštovanja prema Njemu, kao i iz želje za Njegovom nagradom i straha od Njegove kazne. On je jedini istinski Bog kod koga srca nalaze utočište i smiraj, zato Ga obožavajte s ljubavlju, poštivanjem i veličanjem. Srca su stvorena da zahvaljuju onome ko im učini kakvo dobro, a svako dobročinstvo i sve blagodati u kojima uživamo su od Allaha Uzvišenog, kako Uzvišeni kaže:

 

''Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite.''[1]

 

Čovjek treba da krajnje iskreno voli Allaha i da samo Njega obožava, bez činjenja bilo kakvog širka. Ljubav čovjeka prema Gospodaru ima znakove po kojima se prepoznaje, a osnovni pokazatelj da neko voli Allaha jeste slijeđenje Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Kaže Uzvišeni Allah:

 

''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!' – a Allah prašta i samilostan je.'' [2]

 

Dokaz da neko voli Allaha jeste dosljedna poslušnost Poslaniku, s.a.v.s. , u svemu što naređuje i zabranjuje. Dakle, kada čovjek sazna da je Poslanik, s.a.v.s. ,nešto naredio, on to izvršava, a kada sazna da je on nešto zabranio, tada to ostavlja. Uzvišeni Allah kaže:

 

''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite...''' [3]

 

Onaj ko ustvrdi da voli Allaha a suprotstavlja se Njegovom Poslaniku, njegova tvrdnja je lažna. Naši prethodnici su rekli: ''Ljudi su ustvrdili da vole Allaha, pa je Uzvišeni Allah objavio ajet o istinskoj ljubavi:

 

'Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! – a Allah prašta i samilostan je.'''[4]

 

U ovom kur'anskom ajetu naveden je jedan preduvjet i jedan dokaz ljubavi prema Allahu, što je jasan pokazatelj da li neko voli Uzvišenog Allaha. Dokaz te ljubavi je slijeđenje Njegovog plemenitog Poslanika: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite.''' Slijeđenje Poslanika ne ogleda se u puko izrečenoj tvrdnji, nego se ogleda u izvršavanju naredbi, ostavljanju zabrana i nastojanju da se u svemu postupa onako kako je Poslanik, s.a.v.s., postupao. Plodovi te ljubavi brzo sazrijevaju i pristižu, a nagrada za nju je velika, jer nagrada je ljubav Uzvišenog Allaha prema čovjeku i oprost grijeha: ''...i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti." Uzvišeni Allah kaže:

 

''O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati...'' [5]

 

U ovom ajetu spominju se četiri pokazatelja čovjekove ljubavi prema Allahu:

 

prvi: poniznost prema vjernicima, tj. da prema njima bude blag, osjećajan, samilostan i da im čini dobro;

 

drugi: ponos (strogost) prema nevjernicima, tj. da prema njima bude oštar i da njihovo nevjerstvo prezire, kao što Uzvišeni Allah kaže:

 

''Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.'' [6]

 

Međutim, ako je taj nevjernik otac, majka, supruga, brat ili sestra, u tom slučaju je dužan da im, na ovom svijetu, čini dobro, da im se obraća blagim riječima, na lijep način ih poziva u islam, sa njima lijepo postupa, obilazi ih, osim ako ga tjeraju na griješenje prema Allahu, i u tome ih neće poslušati;

 

treći: borba na Allahovom putu imetkom, životom, jezikom i srcem;

 

četvrti: da se ničijeg prijekora ne boji, tj. da ga prijekor ljudi ne odvrati od borbe na Allahovom putu, pozivanja ka Allahu, naređivanja dobra i odvraćanja od zla.

 

Dokaz da je nečija ljubav prema Allahu iskrena jeste i to da on daje prednost onome što voli Allah nad onim što voli on i za čim mu duša žudi, tj. nad imetkom, rodbinom, domovinom i sl.

 

Uzvišeni Allah kaže:

 

''Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.''' [7]

 

Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku da zaprijeti onima koji nekoj od osam spomenutih stvari: porodici, imetku, rodbini, trgovačkoj robi, stanu itd., dadnu prednost nad farzom koji Allah naređuje i djelima koja Allah voli i sa kojima je zadovoljan, kao što su džihad, hidžra i sl.

 

Ibn Kesir, komentirajući ovaj ajet, kaže: ''Ako vam nešto od spomenutog bude draže od Allaha, Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte kaznu koja će vas stići.''

 

Šejh Ibn Sa'di, Allah mu se smilovao, kaže: ''Ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, r ,mora se dati prednost nad svakom drugom ljubavi, jer svaka druga ljubav proizlazi iz te ljubavi.''

 

U ajetu se spominju:

 

- ''očevi vaši'', ali se to odnosi i na majke;

 

- ''i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš'', kao i sva druga rodbina;

 

- ''i imanja vaša koja ste stekli'', tj. pri čijem stjecanju ste se dobro umarali i veliki trud uložili. Imanja se ovdje posebno izdvajaju zato što su njihovim vlasnicima imanja posebno draga i vrednija u njihovim očima od imetaka koja su u njihov posjed ušla bez posebnog truda;

 

- ''i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati'', tj. za koju strahujete da se neće umanjiti, a to se odnosi na sve vrste trgovačke robe, na sve dobiti od trgovine, na vrijednosne papire, posuđe, oružje, namještaj, žitarice, usjeve, stoku i sl.;

 

- ''i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate'', sa svim ukrasima koji se u njima nalaze, komforom, sagrađenim po vlastitom ukusu...

 

Ako je to, ili pak nešto od toga vama ''milije od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese'', tj. onda čekajte Allahovu kaznu od koje se ne može pobjeći;

 

-         ''a Allah grješnicima neće ukazati na pravi put'', tj. onima koji su izašli iz okvira pokornosti Uzvišenom Allahu tako što su nešto od spomenutih stvari stavili iznad ljubavi prema Allahu.

 

Ovaj ajet je najbolji dokaz da je ljubav prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku , s.a.v.s. , obavezna i da je ona važnija od bilo koje druge ljubavi, kao i to da je žestoka prijetnja upućena i neizbježna kazna obećana svakome kome je nešto od spomenutog preče od Allaha, Njegovog Poslanika i borbe na Allahovom putu.

 

To se najbolje vidi kada je čovjek u prilici da odabere jednu od dvije stvari: jednu koju vole Allah i Njegov Poslanik, a on ne osjeća prema njoj naklonost, i drugu koju on voli, pa on onu koja je njemu draga ostavi kako bi uradio ono što vole Allah i Njegov Poslanik. Međutim, ako čovjek dadne prednost onome što je njemu drago nad onim što voli Allah, to je dokaz da on prema sebi čini grijeh, jer ostavlja ono što je njegova stroga obaveza.

 

Braćo, sada se zapitajte šta je sa nama! Mnogi od nas prednost daju onome što nam se sviđa nad ibadetom našem Gospodaru. Kada se pozovemo na namaz u džemat, spavanje, igra i zabava draži su nam od odlaska na namaz. Ne odazivamo se pozivu našeg Gospodara, ali se obavezno odazivamo pozivu šejtana i vlastitih prohtjeva. Kada smo u trgovini ili na svom radnom mjestu, ne odazivamo se na poziv mujezina jer nam je dunjaluk preči od ahireta i nastavljamo trgovati i raditi za dunjaluk i odbijamo se odazvati Allahovom pozivu i tako iskazujemo nepokornost Allahu. Uzvišeni Allah kaže:

 

''O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate!'' [8]

 

''U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.'' [9]

 

Trgovcu koji imetak stječe na zabranjene načine, kao što su kamata, varanje i laž, taj imetak je draži od Allaha; škrtac koji uskraćuje prava drugih u svom imetku, kao što su zekat i trošenje radi potpomaganja borbe na Allahovom putu, stavio je ljubav prema imetku iznad ljubavi prema Allahu, zaboravljajući na Allahove riječi:

 

''Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.'' [10]

 

Roditelju je naređeno da djecu privikava na namaz i dužan je da ih dovede i u džamiju radi obavljanja zajedničkog namaza, kako bi ih sačuvao od džehennemske vatre. Uzvišeni Allah kaže:

 

''O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.'' [11]

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je:  ''Djeci naređujte da klanjaju namaz kada napune sedam godina, a udarite ih, ako ne klanjaju, kada napune deset godina!'' [12]

 

Međutim, ako roditelj ne vodi računa o naredbama Allaha i Njegovog Poslanika, te djecu ostavlja kod kuće i ne podstiče ih na obavljanje namaza u džamiji, tako da djeca i ne znaju kako džamija izgleda iznutra, on je dao prednost ljubavi prema djeci nad ljubavlju prema Allahu. Roditelj koji fizički ne kažnjava svoje dijete zbog neobavljanja namaza jer se ne želi zamjeriti djetetu zbog kršenja Allahove odredbe i izostavljanja farzova, njegova ljubav prema djetetu veća je od ljubavi prema Allahu, a izbjegavanje djetetove srdžbe preče mu je od bijega od Allahove srdžbe, jer da je obrnuto, on bi prednost dao Allahovoj odredbi nad ljubavlju prema djetetu.

 

Kada je Uzvišeni Allah naredio Svome prijatelju Ibrahimu, a.s. , da zakolje sina koga mu je darovao u dubokoj starosti, on je požurio da izvrši Allahovu naredbu jer je Allaha više volio nego sina. A kada je na vidjelo izašla njegova iskrena ljubav i odlučnost da posluša Allahovo naređenje, Uzvišeni Allah dokinuo je naredbu o klanju sina i otkupio ga velikim kurbanom, i tom prilikom stigla mu je radosna vijest o sinu Ishaku koji će mu biti darovan i unuku Jakubu koga će dobiti od Ishaka, a sve je to zbog pokoravanja Allahu i stavljanja ljubavi prema Njemu iznad svake druge ljubavi.

 

Braćo, kao što je obaveza voljeti Allaha, tako je obaveza voljeti i Njegovog Poslanika. Ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s. , proizlazi iz ljubavi prema Allahu.

 

Enes, r.a., prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Nijedan od vas neće vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.''[13]

 

Poslanik, s.a.v.s. , jednom je išao sa Omerom ibn Hattabom, r.a. , držeći ga za ruku i gledajući u njega. Omer ibn Hattab, r.a. , osjeti ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s. , pa, zaklinjući se, reče: ''Allahov Poslaniče, ja tebe volim više od bilo koga drugog, izuzev sebe samoga.''

 

''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, tvoja vjera neće biti potpuna sve dok ti ja ne budem draži od tebe samoga'', reče mu Poslanik. Omer, r.a. , tada reče: ''Allahov Poslaniče, sada si mi draži  i od mene samoga'', a Poslanik mu reče: ''Sada si upotpunio svoju vjeru, sine Hattabov.'''[14]

 

Poslanik, s.a.v.s. , ukazao nam je na put spasa, dobra i sreće, i upozorio na opasnost  i pogubnost zla i grijeha, i mi smo, zahvaljujući njemu, izašli na pravi put. Ljubav prema njemu ogleda se u slijeđenju njegovog sunneta. Onaj ko tvrdi da njega voli a ne slijedi njegov sunnet i ne ostavlja novotarije suprotne njegovom sunnetu, on ustvari samo laže kada tvrdi da njega voli, jer ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s. , podrazumijeva činjenje svega što je on naredio i ostavljanje onoga što je on zabranio. Uzvišeni Allah je rekao:

 

''Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.''[15]

 

U dokaze da neko voli Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.  , spada i ljubav prema onima koje vole Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s..Uzvišeni Allah voli dobročinitelje, bogobojazne, one koji se kaju i one koji se čiste. Kur'an i sunnet su puni spomena onih koje Uzvišeni Allah, od Svojih robova, voli, kao i djela i osobina koje kod njih voli.

 

U dva Sahiha se od Enesa, r.a. , prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ko bude imao tri svojstva, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Vjerovjesnik budu draži od svega ostalog, da voli i poštuje čestite osobe u ime Allaha, i da mu, nakon što ga je Allah izbavio iz nevjerstva, povratak u zabludu bude odvratan kao što bi mu bilo teško i odvratno da bude bačen u vatru.''

 

Ibn Abbas, r.a. , je rekao: “Voli u ime Allaha, mrzi u ime Allaha, prijateljuj u ime Allaha, neprijateljuj u ime Allaha, i tako ćeš postići Allahovu zaštitu. Nijedan čovjek neće osjetiti slast imana sve dok ne bude takav, pa makar mnogo klanjao i postio. Većina ljudi se druži zbog dunjaluka, a to im neće biti od koristi.'' [16]

 

Prijateljevanje sa muslimanima

Onaj ko je muslimanima prijatelj, on njih potpomaže svojim imetkom i riječima, saučestvuje sa njima u veselju i tuzi, i želi im ono što želi i sebi, voli da im se desi nešto lijepo, a da ih zaobiđe nesreća, on se muslimanima ne ismijava, nego ih voli i rado se sa njima druži i od njih traži savjet. Svoje dužnosti prema njima ispunjava: obilazi ih kada su bolesni, isprati ih kada umru, prema njima je blag, za njih se moli u dovi, traži od Allaha da im oprosti, naziva im selam, ne uzurpira njihov imetak, nikada ih ne vara u poslovanju, ne špijunira ih, ne prenosi vijesti o njima njihovom neprijatelju, oni su sigurni da im neće nikakvo zlo učiniti, a ako se raziđu, on ih nastoji izmiriti, i nikada se ne izdvaja iz zajednice muslimana. Zajedno sa ostalim muslimanima učestvuje u međusobnom potpomaganju, podsticanju na bogobojaznost i naređuje da se čini dobro, a odvraća od zla.

 

Neprijateljevanje sa nevjernicima

Onaj ko tvrdi da su mu nevjernici neprijatelji, taj neće njih oponašati u onome po čemu se oni prepoznaju, ni u njihovim vjerskim obredima, ni u dunjalučkim stvarima kao što su: jelo, piće, način oblačenja i običaji, ako nisu rašireni i među muslimanima, jer oponašanje u tim stvarima vodi ka ljubavi i skrivenoj naklonosti, a skrivena naklonost vodi ka poistovjećivanju. Musliman ne može hvaliti nevjernike i potpomagati ih protiv muslimana, niti može učestvovati u proslavi njihovih vjerskih praznika, niti im te praznike može čestitati, niti im se obraćati izrazima posebnog poštovanja kao što su gospodine i slično.

 

Onoga ko bude takav, Allah uzet će u Svoju zaštitu:

 

''Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani, i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.'' [17]

 

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Ti grijehe opraštaš i milostiv si!

 

Drugi dio hutbe

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji vjernikom čini onoga koga On hoće od Svojih robova. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov blagoslov i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve koji njih slijede do Dana sudnjeg.

A zatim:

O ljudi, bojte se Uzvišenog Allaha i znajte da je jedan od dokaza ljubavi prema Allahu i prezirati ljude, riječi i postupke koje prezire Allah. Uzvišeni Allah kaže:

''...Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog'' [18] ;

 

„Allah ne voli nasilnike'' [19];

 

''Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered!'' [20]

 

Musliman koji voli Allaha treba da mrzi ono što Allah mrzi. Uzvišeni Allah kaže:

 

"O vjernici! Ne uzimajte Moje neprijatelje i svoje neprijatelje za prijatelje, ljubav im darivajuši, a oni poriču Istinu koja je došla vama'' [21];

 

''Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.''[22]

 

U ovom ajetu Uzvišeni Allah naređuje da preziremo nevjernike koji se suprotstavljaju Allahu i sve one na koje se On rasrdio iz reda nevjernika, dvoličnjaka i oholih, pa i kada bi nam bili najbliži rod. Također nam naređuje da preziremo griješenje poput nevjerstva, razvrata i nepokornosti Allahu, zato što i On to prezire. Musliman treba da prezire povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah spasio od nevjerstva, onoliko koliko prezire da bude bačen u vatru. Neko je lijepo rekao: ''Znajte da će se svako prijateljstvo sklopljeno na griješenju prema Allahu, na Sudnjem danu pretvoriti u veliko neprijateljstvo.'' Uzvišeni Allah kaže:

 

''Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili'' [23] ;

 

''Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: 'Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!' – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu'' [24];

 

"Vi ste" – reče on – "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ćete se odricati i jedni druge ćete proklinjati, Vatra će vaše boravište biti, i niko vam u pomoć neće moći priteći.'' [25]

 

Zato se, braćo, bojte Allaha i vodite računa o tome koga volite i s kim se družite, jer će čovjek na Sudnjem danu biti s onima koje voli. Šejh Šemsuddin Ebu Abdullah Muhammed b. Ebu Bekr ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, navodi deset uzroka zbog kojih se zadobiva ljubav Uzvišenog Allaha:

 

1. učenje Kur'ana i razmišljanje o njegovim ajetima;
2. obavljanje nafila, pored farzova, s nijjetom stjecanja Allahove naklonosti;
3. stalno spominjanje Allaha, srcem, jezikom i djelom;
4. davanje prednosti onome što voli Allah nad onim što čovjek voli;
5. razmišljanje o Allahovim imenima i svojstvima, jer onaj ko spozna Allaha kroz Njegova imena, svojstva i djela, taj će Ga, bez sumnje, istinski zavoljeti;
6. razmišljanje o Allahovim blagodatima koje daruje Svojim robovima, jer onaj kome su dati mnogi darovi, voli Darovatelja tih darova;
7. poniznost srca pred Allahom Uzvišenim;
8. osamljivanje sa Allahom u vrijeme Njegovog božanskog silaska u posljednjoj trećini noći, uz dovu, učenje Kur'ana i istigfar (traženje oprosta);
9. druženje s dobrim ljudima koji iskreno vole Allaha i ugledanje u njih;
10. ostavljanje svih uzroka koji srce udaljavaju od Uzvišenog Allaha.

 

Stoga se držite tih uzroka kako biste postigli ljubav Uzvišenog Allaha, a klonite se svega što tu ljubav upropaštava.

 

Donesite salavat i selam na Allahovog Poslanika: Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, a,s, , i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima,  a.s.  , i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Allahu, budi zadovoljan i sa suprugama Svoga Poslanika , s.a.v.s. ,majkama svih muslimana, i sa ashabima, tabiinima i onima koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjega dana. Allahu naš, budi zadovoljan i sa nama, o Ti koji si najmilostiviji!

Bože, uputi na Pravi put ovaj ummet, tako da u njemu bude ugledan onaj ko je Tebi pokoran, a ponižen onaj ko Tebi prkosi i griješi, i pomozi muslimanima da naređuju dobro, a sprečavaju zlo!

Bože, oprosti grijehe vjernicima i vjernicama, muslimanima i muslimankama!

Bože, pomozi islam i muslimane! Bože, otkloni nesreće koje su zadesile ummet Muhammeda,  s.a.v.s. ,  Bože, smiluj se tom napaćenom ummetu. Bože, smiluj im se! Bože, izliječi ta tužna srca, vrati muslimanima one koji su nasilno zatvoreni ili protjerani, izliječi njihove bolesnike i ranjenike, pomozi one koji su u teškom položaju i otkloni od njih dugove koji ih opterećuju.

Bože, budi milostiv prema nama koji smo tako slabi, sakrij naše nedostatke, oprosti nam grijehe i sačuvaj nas od nesreća.

Bože, smiluj nam se i onoga dana kada pred Tebe stanemo radi polaganja računa. Bože, tog dana učini naša srca svijetlim i ukaži nam počast uvođenjem u Svoj Džennet i Svoje zadovoljstvo.

Bože, vrati muslimansku omladinu u Svoju vjeru na lijep način. Bože, sačuvaj naše žene, sestre i kćeri od podavanja strastima i smutnjama. Bože, omrazi im uljepšavanje radi onih pred kojima im je uljepšavanje zabranjeno. Uslišaj ove naše dove, Gospodaru svjetova, Ti si naš zaštitnik i samo se na Tebe oslanjamo i u Tebe uzdamo. Bože, budi uz nas, a nemoj biti protiv nas. Bože, daj da život završimo na lijep način, čineći dobra djela s kojima si Ti zadovoljan. Uslišaj nam dove, naš Gospodaru! Ti uistinu sve možeš, Gospodaru svjetova!

 

 

---

 

[1] En-Nahl, 53.

 

[2] Ali Imran, 31.

 

[3] Ali Imran, 31.

 

[4] Ali Imran, 31.

 

[5] El-Maide, 54.

 

[6] El-Feth, 29.

 

[7] Et-Tevbe, 24.

 

[8] El-Džumu'a, 9.

 

[9] En-Nur, 36-37.

 

[10] Ali Imran, 180.

 

[11] Et-Tahrim, 6.

 

[12] Hadis bilježi Ebu Davud, a šejh El-Albani svrstava ga u vjerodostojne hadise.

 

[13] Hadis bilježe Buharija i Muslim.

 

[14] Hadis bilježi Buharija.

 

[15] En-Nisa, 80.

 

[16] Hadis bilježi Ibn Džerir.

 

[17] El-Bekare, 257.

 

[18] Lukman, 18.

 

[19] Ali Imran, 57.

 

[20] El-Bekare, 205.

 

[21] El-Mumtehine, 1.

 

[22] El-Mudžadele, 22.

 

[23] Ez-Zuhruf, 67.

 

[24] El-Furkan, 27-29.

 

[25] El-Ankebut, 25.