Iman se temelji na šest principa:

  1. vjerovanju u Allaha,
  2. vjerovanju u Njegove meleke,
  3. vjerovanju u Njegove knjige,
  4. vjerovanju u Njegove poslanike,
  5. vjerovanju u Sudnji dan i
  6. vjerovanju u sudbinu – određenje dobra i zla.

U osnove vjerovanja (ar. iman) ubraja se vjerovanje u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove knjige, i Njegove poslanike, i Sudnji dan, i određenje, bilo dobro ili loše.

Izvor islamskog vjerovanja su:
1. Kur’an – Allahova knjiga,
2. sunnet – riječi i praksa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i
3. idžma – saglasnost drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

1. Vjerovanje u Allaha

Vjerovanje u Allaha podrazumijeva četiri stvari:

1. Vjerovanje da Allah postoji
• Ljudi nisu sami sebe stvorili, niti je išta moglo samo od sebe nastati. Allah je Stvoritelj svega.
• Cijeli svemir nije mogao nastati slučajno, već je to Allah stvorio i kako je On htio uredio.

2. Vjerovanje da je Allah jedini Stvoritelj svega što postoji, Gospodar svega, Onaj koji svime upravlja svime, Vladar svega, Onaj koji sve određuje.
3. Vjerovanje da je Allah jedini Istinski Bog, kojeg su svi ljudi dužni obožavati, a sva ostala božanstva su lažna.
4. Vjerovanje da On ima lijepa imena i uzvišena svojstva i da niko i ništa nije kao On, nije rodio i nije rođen. Allah je iznad svih stvorenja, iznad nebesa i cijelog svemira, ali On sve vidi, pa trebamo paziti šta radimo, On sve čuje, pa trebamo govoriti samo ono što je lijepo, i On sve zna te stoga svoja razmišljanja i namjere moramo pročistiti.

2. Vjerovanje u meleke

Allah je, osim ljudi, stvorio i meleke. Meleki su stvoreni od svjetlosti i oni su razumna stvorenja koja nikad ne griješe prema Allahu i koji Njega stalno veličaju. Vjerujemo da neki od njih imaju posebne dužnosti, kao što je Džibril zadužen za prenošenje Allahove objave Njegovim poslanicima, Mikail za kišu i bilje, Israfil za puhanje u rog kojim će biti označen početak Sudnjeg dana, a Plemeniti pisari su zaduženi da zapisuju dobra i loša djela koja čovjek uradi.

*Također vjerujemo u postojanje džina, nevidljivih stvorenja koja je Allah stvorio od vatre da samo Njega obožavaju. Džini nevjernici nazivaju se šejtanima, ali kada prime islam, tada su džini muslimani. Šejtani čovjeka odvraćaju od Allaha i Njegovog puta, a čovjek ih ne vidi, te stoga stalno od Allaha trebamo tražiti da nas od njih zaštiti.

3. Vjerovanje u Allahove knjige

Vjerujemo da je Allah preko Svojih poslanika ljudima slao knjige, u kojima se nalazi uputstvo kako i šta da vjeruju, kako da ispoljavaju svoje vjerovanje i kako da se odnose jedni prema drugima. Od ovih knjiga mi poznajemo: Tevrat (Tora) koji je Allah objavio Musāu (Mojsiju), Indžil (Evanđelje) koji je Allah objavio Isau (Isusu) i koji je potvrdio i dopunio Tevrat, Listovi koji su objavljeni Ibrahimu (Abrahamu), Zebur koji je Allah dao Davudu, i Kur’an koji je posljednja objava, a objavljen je posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Kur’an ukazuje na to da su ljudi prethodne knjige izmijenili dodavanjem jednih i oduzimanjem i brisanjem drugih dijelova. Allah je Kur’anom derogirao sve prethodne knjige i obavezao se da će ga čuvati od nestanka i iskrivljavanja i Kur’an je i nakon više od hiljadu godina doista neiskrivljen, jer vjerujemo da bi, ukoliko bi neko pokušao nešto dodati ili prikriti, postao nevjernik.

Vjerovanje u Kur’an podrazumijeva da se vjeruje u istinitost onoga o čemu nam on kazuje, da se izvršavaju naredbe koje su izrečene u njemu i da se kloni njegovih zabrana, i vjernici su dužni da ga uzmu za suca u svim životnim pitanjima. Oni koji najbolje poznaju Kur’an jesu najbogobojazniji i najljepšeg ponašanja, te je stoga Kur’an vjerniku najbolji drug, sa njim se svakodnevno druži, o njegovim porukama razmišlja i nastoji ga koliko može primijeniti.

*Vjerujemo da je Allah poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio i sunnet, kojim je protumačio Kur’an i praktično pokazao kako se on primjenjuje. Stoga se za onoga ko najviše slijedi sunnet može reći da najviše i primjenjuje Kur’an.

4. Vjerovanje u poslanike

Allah je ljudima slao poslanike, ljude koji su prenosili Allahove knjige i koji su ljudima ukazivali na pogubnost pripisivanja Allahu druga (ar. širk) i pogubnost grijeha, a vjernicima su prenosili radosne vijesti o Allahovoj pomoći na ovom svijetu i lijepim nagradama na onom svijetu.

Mi vjerujemo u sve Allahove poslanike općenito i vjerujemo u one čija su imena spomenuta u Kur’anu i sunnetu Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su Nuh (Noja), Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus) i drugi. Vjerujemo da su svi poslanici bili ljudi koji nisu imali nikakvih božanskih svojstava. Vjerujemo u to da smo dužni slijediti onoga koji je nama poslan, a to je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je posljednji Allahov poslanik, poslan svim ljudima.

*Vjerujemo da je Isa (Isus) Allahov rob i Njegov poslanik, Njegova riječ koju je Merjemi dostavio i Duh od Njega. Allah ga je stvorio bez oca, a rodila ga je čedna majka Merjem (Marija). Allah je Adema (Adama) stvorio i bez oca i majke, pa je Njemu lahko stvoriti čovjeka samo bez oca, kao što je stvorio Isaa (Isusa). Vjerujemo da Isa nije ni razapet ni ubijen, već da ga je Allah Sebi uzdigao, a pred Sudnji dan spustit će se na Zemlju i slijedit će vjerozakon koji je objavljen posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

*Vjerujemo da je Allahov poslanik Muhammed imao ispravne nasljednike – halife koji su ga naslijedili u pogledu znanja, misionarstva i u vlasti nad muslimanima, kao što vjerujemo da je najbolji među njima i najpreči da bude namjesnik – halifa Ebu Bekr es-Siddik, zatim Omer b. Hattab, potom Osman b. Affan, te Alija b. Ebu Talib, neka je Allah zadovoljan svima njima.
Volimo porodicu Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegove supruge – majke vjernika i njegovu djecu.

Vjerujemo da smo dužni braniti čast ashaba i časne porodice, tako da ih spominjemo samo po dobru i po onome što im dolikuje, i vjerujemo da moramo svoja srca očistiti od zamjerki, zlobe i mržnje prema bilo kome od njih.

*Također vjerujemo da je ovaj ummet – narod, tj. sljedbenici Allahovog poslanika Muhammeda, najbolji i najplemenitiji ummet kod Uzvišenog Allaha i vjerujemo da su u ovom ummetu najbolji drugovi Allahovog poslanika Muhammeda – ashabi, potom oni koji su njih slijedili – tabiini, potom oni koji su slijedili tabiine i da do Sudnjeg dana neće prestati postojati skupina ljudi iz ovog ummeta koja će zastupati istinu i koja će biti pomognuta od Allaha.

5. Vjerovanje u Sudnji dan

Sudnji dan je dan kada će svi ljudi biti proživljeni i kada će biti nagrađeni ili kažnjeni za sve ono što su radili na dunjaluku.

Vjerovanje u Sudnji dan podrazumijeva tri stvari:

1. Vjerujemo da će Allah proživiti sve ljude nakon njihove smrti
• Allah, koji je prvi put stvorio ljude iz ničega, u stanju ih je i nakon smrti ponovo stvoriti.
• Zar Allah, koji je stvorio nebesa i Zemlju, koji su mnogo veći od ljudskog roda, nije u stanju ponovo stvoriti ljude? On to itekako može i na Sudnjem danu ponovo će ih sve oživiti.

2. Vjerujemo da će svi ljudi polagati račune i da će biti nagrađeni ili kažnjeni za svoje vjerovanje, riječi i djela.
3. Vjerujemo da postoje Džennet i Džehennem. Džennet je mjesto vječnog uživanja koje je Uzvišeni Allah obećao vjernicima, bogobojaznima; u njemu je ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što nije palo na pamet nikome od ljudi. Džehennem je mjesto vječne patnje koje je Uzvišeni Allah obećao nevjernicima, nepravednima; u njemu je patnja kakva se ne može zamisliti.
Vjernici mole Allaha da ih sačuva Džehennema i da ih počasti ulaskom u Džennet.

*Mi vjerujemo da nakon čovjekove smrti, a prije nastupanja Sudnjeg dana, postoji zagrobni život. Najvažnije dvije stvari u koje vjerujemo u pogledu ovog pitanja jesu:
1. Kabursko iskušenje, a to je ispitivanje koje se dešava nakon ukopavanja u kabur; tada čovjeku dođu dva meleka koji ga pitaju: “Ko je tvoj Gospodar? Koja je tvoja vjera? Ko je tvoj poslanik?” Vjernik će reći: “Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam, a moj poslanik je Muhammed.”
2. Kabursko uživanje ili kazna – nakon kaburskog iskušenja dobri vjernici će biti počašćeni uživanjem, a nevjernici će biti kažnjeni.

6. Vjerovanje u Allahovo određenje – kader

Mi vjerujemo u Allahovo određenje – kader, bilo dobro ili loše. Pod kaderom se podrazumijeva Allahovo određenje svega što je bilo i što će biti, shodno Njegovom savršenom znanju i Njegovoj bezgraničnoj mudrosti koji su svemu prethodili.

Vjerovanje u kader podrazumijeva četiri stvari:

1. Vjerujemo da Allah sve zna: zna sve šta je bilo i šta će biti.
2. Vjerujemo da je Allah sve što je bilo i što će biti zapisao u Levhi-mahfuzu – Ploči pomno čuvanoj kod Njega.
3. Vjerujemo da se ništa ne može dogoditi ako to Allah neće.
4. Vjerujemo da je Allah stvorio sve što postoji, što se dešava, što se desilo i što će se desiti.

*Čovjek ima svoju volju i izbor da radi ono što želi, ali to ne izlazi iz Allahove odredbe.

*Vjerujemo da grješnici nemaju opravdanje za svoje grijehe i nepokornost Allahu, jer grješnik svoj grijeh čini slobodnom voljom, ne znajući da mu je Uzvišeni Allah to odredio, jer niko ne zna šta je Allah odredio osim nakon što se već desi ono što je određeno.

Vjerujemo da nas nije moglo mimoići ono što nas je zadesilo, a da nas nije moglo zadesiti ono što nas je mimoišlo.

Ovo su osnove vjerovanja, a vjerovanje nije ispravno dok čovjek ne bude ubijeđen i dok svoje vjerovanje ne potvrdi izgovaranjem riječi šehadeta:
“Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah! – Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik!

X