ISTAKNUTORekaik

Imaj samopoštovanja!

1.59Kpregledi

Hladan vjetar jako duše, ljudi su lica zaštitili šalom i brzo se kreću. Zvuk vjetra zaglušuje glasove, tako da gotovo niko nikoga ne može čuti.

Zastao sam da jednog prolaznika upitam za pravac kretanja, pa stadoh pred njega da me primijeti te ga pozdravih i upitah za Sea Point (hotel). Uopće se ne osvrnu na mene, samo prođe. Tako i drugi i treći.

Bio sam vrlo ljut, ali sam tu ljutnju zadržao u sebi. Osjetio sam da u je u tome Allahovo zadovoljstvo jer On od nas želi da nadvladamo negativna osjećanja prema drugima.

Zatim sam se sjetio nečega što u sebi nosi veliku poruku, a to je da ljude najviše ljuti upravo zanemarivanje drugih, jer takvo postupanje smatraju atakom na svoju ličnost i nedostatkom poštovanja prema njima.

Zatvor ne predstavljaju zidovi, brave, prozori, lanci i zakoni. Stvarni zatvor je ustvari da čovjek osjeća poniženje i prezir, da je suvišan, da nema nikakve vrijednosti ni živ ni mrtav, ni ljut ni zadovoljan, ni blizak ni udaljen.

Samopoštovanje je zlatni početak postizanja poštovanja drugih ljudi. Čuvaj svoju ličnost, dostojanstvo, slobodu, postignuća i razvijaj svoj uspjeh, makar i u videoigrici.

Ukazati poštovanje malom djetetu nije vid učtivosti samo prema njegovim roditeljima, nego je to i poštovanje njegove porodice, njegove budućnosti… Jer, ti mali ljudi će porasti: taj mali dječak možda će postati ugledan, učenjak, inovator, ministar ili bogataš, a oko te djevojčice okupljat će se prosci i neženje, postat će domaćica, vodit će brigu o raznim poslovima, možda će biti majka ili nena unučadi koja će postati poznata.

Omladina i tinejdžeri, većina arapskog svijeta i drugi stanovnici koji imaju potrebu da budu priznati i da imaju samostalnost, moraju da imaju poštovanja prema ocu, učitelju, daiji i pretpostavljenom, prije nego što počnu da donose samostalne zaključke.

Radnik koji čisti ulicu ili pere auto, ljudsko je biće: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali…” (El-Isra, 70)

On ima osobinu ljudskosti kao i ti, što je jedna posebnost ljudskog roda, ali možda ima bolji karakter od tebe, strpljiviji je, većeg imana. Možda ima ličnih vozača ili sluga koji klanjaju noćni namaz dok njihove gazde ne klanjaju namaz u džematu. U hadisu se kaže: “Tražite moju naklonost brigom o vašim slabim i nemoćnim jer vama se daje opskrba i i pruža pomoć zbog njih.” (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed)

Ako nekoga deklariraš i etiketiraš riječima: “Ovo je Bangladešanin, ovaj je Indijac, ovaj je ovo, onaj je ono…”, takav način označavanja ljudi predstavlja jezik oholosti i uzdizanja: “…odbijanje istine i ponižavanje ljudi.”

Korisnik usluge, bilo da je u pitanju administrativna procedura u državnim institucijama, mušterija u trgovini, putnik na aerodromu, onaj koji čeka u redu, želi da mu se ukaže poštovanje bez obzira da li se udovoljilo njegovoj potrebi ili ne. Ukoliko mu se ukaže poštovanje, on će biti zadovoljan i otići će s osmijehom na licu.

Imaj poštovanja! To upućuje na reakciju. U dva Sahiha od Abdullaha b. Amra b. Āsa prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U najveće grijehe ubraja se kada čovjek psuje svoje roditelje.” Prisutni upitaše: “Kako će čovjek proklinjati svoje roditelje?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Kada taj čovjek opsuje oca drugome, pa mu taj čovjek  uzvrati i opsuje njegove roditelje, ili mu opsuje majku, pa mu on isto tako uzvrati.”

 Ovo je jedan lijep poslanički način pojašnjenja da se psovanje tuđih roditelja tretira kao psovanje i vrijeđanje svojih roditelja.

Dakle,  psovanje tuđih roditelja isto je kao psovanje svojih roditelja.

To je, zapravo, i povod da neko postupi na isti način, tj. uzvrati na psovku.

U Kur’anu se navodi: “Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili…” (El-En‘am, 108)

Najveće svetinje su vjerske svetinje: božanstvo, poslanstvo, Allahove riječi i Njegov šerijat, koje ne smiju da se oskrnave pod bilo kakvim kreativnim ili novotarskim izgovorom.

“Imaj malo samopoštovanja!”, ovo su riječi koje izgovori neko ko te želi uvrijediti: lijepe riječi koje su se pretvorile u prijetnju koja ulijeva strah.

Pod poštovanjem se misli na poštovanje čovjeka kao bića.

Muslim u svom Sahihu bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko do vas udara brata muslimana, neka ga ne udara po licu jer je Allah stvorio čovjeka u Svom obliku.”

Poslanički tekstovi nagovještavaju nam da je lice simbol počasti i dostojanstva. Na licu se nalaze osjetila za sluh, vid, miris, ukus, a njegove konture govore nam o lijepim, plemenitim doživljajima, o samilosti, ali i o suprotnim osjećajima, kao što su zadovoljstvo i srdžba, radost i tuga. Sve ove osjećaje i izraze kreativni umjetnik vjerno prikazuje svojim perom, a pjesnik i pisac nisu u stanju da ih tako dočaraju.

To je ljudsko dostojanstvo koje posjeduje svaki pojedinac. Stoga, ako čovjek naruši tuđe dostojanstvo time, zapravo, iskazuje neprijateljstvo prema samome sebi. Čovjek koji privremeno boravi u nekoj zemlji i njen autohtoni stanovnik i stranac, isti su kao zupci na češlju.

Oni koji ubijaju ljude ili svoje narode izgubili su osjećaj da su i oni ljudi, izgubili su i samopoštovanje, počast i ljudsko dostojanstvo, i takvi su kod Allaha, nakon mušrikâ, najveći zločinci.

Nema nikakve počasti u ubistvu brata! Odlika prvog ubijenog čovjeka na Zemlji nad svojim ubicom ogleda se u riječima: “Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh…” (El-Maida, 29)

Život je ustvari davanje i dobrota, pa je zbog toga Allah smrtnu kaznu opisao kao život jer ona sprečava ljude da ubijaju i štiti nevine duše.

Žena koja umre pri porodu ima status šehida jer je umrla u trenutku kada se rađao novi život, a šehidi su kod Allaha živi i opskrbljeni.

Svega navedenog svjesni su oni koji stvaraju slavu.

Poznata ličnost ne hvali se samo zbog ubijanja neprijatelja, nego se ponosi zbog svoje požrtvovanosti i izazova koje je prevazišla.

Poraženi i skrhani vojnik, pod nogama bijesnog i okrutnog neprijatelja koji nad njim drži oružje i odlučuje šta će mu uraditi, poručuje: “Radi šta god hoćeš jer mi ne možeš uzeti moju slobodu, dostojanstvo i čast, niti si ti taj koji to poklanja!”

Vojnik koji je svjestan značenja časti i poštovanja ponašat će se ljudski u svemu i neće biti mašina za ugnjetavanje i sijanje smrti.

Formirati novu svijest vojnikâ koji će shvatiti da njihova uloga nije uništavanje, nego očuvanje i promoviranje života, predstavlja provedbu islamskih načela i visokih vrijednosti.

Vojska koja sije strah i trepet, koja skrnavi svetinje i vrijednosti, to nije zaštitnička vojska i kao takva ne može opstati. Istinska vojska je ona koja je sastavljena od postojanih duša koje nisu sklone ugnjetavanju i čiji su odnosi zasnovani na ljubavi, poštovanju i očuvanju lijepog.

____________________

Iz knjige: Stazama egoizma

Autor: dr. Selman el-Avda

Preveo: Muhamed Ikanović

_______________________

X