98

Idemo svi na ljetnje odmore… inšallah

Preveo: Haris Osmanagić

Pakujte kofere, ne zaboravite četkice za zube i spremite gotovinu! Vrijeme je za planiranje ljetnjih odmora. Tokom ovog tek minulog hladnog vremena, mnogi su počeli sanjariti o toplim, sunčanim danima i vedrom, plavom nebu. Neki će poželjeti da posjete divne džamije Istanbula, neki raskošne kioske u Maroku, a nečiji će izbor biti bezdušne tržnice Dubaija. Ali, dok to planirate, razmislite na trenutak o putnicima nedavno srušenog aviona AirAsia-e nedaleko od Bornea.

Od tragedije je prošlo mjesec dana, a ronioci su uspjeli doći tek do stotog tijela[1]. Većina putnika su bili indonežanski muslimani koji su krenuli na odmore; jedan od njih je toliko bio uzbuđen zbog njegovog prvog putovanja van zemlje da je spakovao samo nekoliko novih odjevnih predmeta. Ono što je zajedničko svim putnicima, i zaista, ono što je bilo zajedničko i za još 150 000 duša diljem svijeta, jeste da kada je alarm zazvonio tog jutra – niko nije znao da će taj dan biti njihov zadnji.

Kršćanski misionari, studenti i poslovni ljudi su bili na avionu; među njima je bio i jedan čovjek sa svojom dvogodišnjom ćerkicom. Svaki otac koji je letio sa malim djetetom će to znati: glavna stvar je smiriti djevojčicu tokom kratkog leta. Dok se jedan Disneyev film završi biće ponovo na tlu, udišući vlažni, singapurski vazduh. Koliko li smo samo puta stavili djecu u autosjedalicu, ukucali lokaciju na navigaciji, sa glavnom brigom kako što prije stići tamo gdje smo planirali? A najdalje nam je od misli da odredište možda neće biti ono koje vidimo na displeju navigacije.

Ipak, svi ćemo se jednog dana sresti sa Melekom smrti. Neizbježno. Ali, u kakvom halu? Hoće li naša srca uzbuđeno slušati riječi:

O ti dobra dušo, iziđi ka Allahovom zadovoljstvu!

Ili će se slediti od straha jer su čula:

O ti dušo pokvarena (prljava), iziđi k srdžbi i ljutnji Allahovoj![2]

Hoćemo li biti od onih ukorenih, hoće li naša dova biti drugačija od ove:

Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!” – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.[3]

Šta bismo u tom trenutku dali da nam se život produži za još jedan dan? Ma kakav dan, samo jedan sahat? Ili još jednu, posljednju sedždu? Svaku otkupninu bi prihvatili bez ikakvih pregovora. Ali, evo nas, tu smo, u izobilju vremena koje “ubijamo” loveći snove i obmane. Takve iste snove, ali uništene, ćete naći na dnu Javanskog mora. Upozorio nas je plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.”[4]

Detalji ove tragedije polahko se objelodanjuju; među njima su i krajnje uznemirujuće slike tijela koja plutaju po vodi. Zamislite u kojoj su panici bili kada je avion sa nekih 10 000 m visine pao u more, u samo 60 sekundi. Majke su grčevito stiskale svoju djecu uz sebe, a lupnjava prtljaga u trupu aviona je prekidala pokajanja u očaju. Zamislite sliku aviona kako siječe nebo i udara u vodu poput metka. Samo Allah, subhanehu ve te’ala, zna kroz koliko muka su prošle sve misli u kabini – vrisci, dove… Ono što jeste sigurno da niko nije žalio što nije ugrabio još nešto na finalnom sniženju, niti je iko žalio što se nije više posvetio karijeri i niti je iko žalio što nije do kraja pregledao onaj serijal o kojem su svi pričali. Vjerovatno je da su mnogi, baš u tim trenucima, shvatili šta je stvarnost ovog život, i sa potpunim ubjeđenjem shvatili Allahove riječi:

“a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.”[5]

Stoga, neka vam u mislima bude let AirAsia-e br. 8501, i dovite za muslimane koji su bili na tom letu. Dovite za njih, jer se ispituju u svojim kaburovima. Molite Milostivog da ih obaspe Svojom milošću, oprosti im grijehe i podari mjesto u Džennetu. Molite Allaha da njihovim porodicama da sabura. A dok razmišljate o njima, ne zaboravite sebe. Molite Onoga koji prašta da vas sačuva od kaburske patnje, nemilosrdnih udaraca meleka u kaburu i da vam prekrije vaše planine grijeha.

Nije to bilo prvo veliko iskušenje u tom dijelu svijeta. Uzvišeni Gospodar je iz Svoje neograničene mudrosti iskušao narod Azije kada je oduzeo 250 000 duša u cunamiju 2004. godine. Cio svijet je imao priliku da vidi prizor džanije u Banda Acehu, kako je (p)ostala utočište i čudo, kako bi svi vidjeli istinu koju ova vjera nudi, dok su se ostale zgrade jednostavno istopile u talasima. Kola sa pogonom na sva četiri točka su izgledala kao igračkice u vodi. Na desetu godišnjicu cunamija, narod je bio ponovo iskušan.

Učimo iz života drugih. A ti, moj dragi čitaoče, ne znaš kada će Melek smrti izvršiti naredbu Svoga Gospodaru i odvojiti tvoju dušu od tvog tijela. Može biti prije nego što se nadaš. Možda ujutro nećeš čuti alarm za sabah, zato iskoristi svoje vrijeme sad.

Izvor: www.islam21c.com

Bilješke:

[1] http://edition.cnn.com/2015/02/08/asia/airasia-disaster/

[2] Musned imama Ahmeda, El-Bejheki je ocjenio kao sahih.

[3] Časni Kur’an, sura El-Mi’minun, prijevod značenja 100. ajeta

[4] Prenosi Ibn-Abbas u “Mustedreku” imama El-Hakima, i Musnedu imama Ahmeda. Hadis je sahih.

[5] Časni Kur’an, sura Alu ‘Imran, prijevod značenja 185. ajeta

 

Print Friendly  Idemo svi na ljetnje odmore... inšallah pf button both



X