„Idem u školu/fakultet, nemam vremena da klanjam!“

Preveo: Nedim Botić

„Idem u školu/fakultet, nemam vremena da klanjam!“ namaz1Zima nam dolazi. Dani su sve kraći, a noći sve duže. To znači da su i namaska vremena sve bliža jedno drugom. Samo obratite pažnju na vaktiju, pa ćete znati o čemu pričam.

Jedan od velikih problema s kojim se susreće omladina koja ide u školu i na fakultet jeste poklapanje namaskih vremena s predavanjima i nastavom. Mnoge od njih to odvrati od obavljanja namaza u njegovom vremenu, ili čak do potpunog ostavljanja namaza, da nas Allah sačuva.

Međutim, stanje nikad nije toliko teško da se ne može popraviti, niti obaveze u školi mogu predstavljati nepremostivi problem ako smo iskreni prema Allahu, a potom odlučni da obavimo namaz.

Počet ću od svog slučaja. Nastojim koliko god mogu da raspored predavanja na fakultetu ne utječe na obavljanje namaza, ali ponekad ne mogu da se ne nađem u velikim problemima, posebno zbog blizine vaktova. Za razliku od rodne Malezije, razlika među vaktovima je u Kanadi velika. Vjerovatno iz razloga što u Kanadi imamo četiri godišnja doba.

Ovog semestra, svakog ponedjeljka od 14 do 17 sati imam predavanja iz psihologije. Ikindija počinje u 14:30, a akšam nastupa prije 17 sati. Obično se predavanje okonča ranije, ili ga ja napustim ranije kako bih obavio namaz.

Prošlog ponedjeljka, unaprijed sam znao da se predavanje neće završiti ranije, niti ću moći napustiti prostoriju jer je profesor zakazao test u periodu od 16 do 17 sati. Stoga sam u glavi brzo smišljao izlaz. Morao sam naći prikladno mjesto da obavim namaz. Inače, u toj zgradi ne postoji prostorija za obavljanje molitve, a i poprilično je mala. Zgrada je toliko mala da je teško naći i mali prostor za klanjanje.

Ali ja moram obaviti namaz prije nego istekne njegov vakat.

Stoga sam prije početka predavanja, odvojio nekoliko minuta kako bih obišao zgradu tražeći mjesto za namaz. I prije sam tako radio, ali ga nisam uspio pronaći. Međutim, tog ponedjeljka sam naišao na stepenice ispod kojih je bilo dovoljno mjesta da obavim namaz.

Na polovini predavanja sam izašao kako bih klanjao. Potom sam se mirno vratio nazad, pratio izlaganje i obavio test. Elhamdulillah, bio sam sretan!

Nisam mogao ni zamisliti da ću biti tako sretan jer sam i pored obaveza, uspio namaz obaviti na vrijeme!

Odrastajući u Maleziji, nikad nisam imao razloga da se brinem oko namaza. Gdje god pođete, pronaći ćete mesdžid ili džamiju. Čak i u tržnim centrima imate posebne prostorije za namaz.

Kako insan samo uzima blagodati zdravi za gotovo!

Moja poruka učenicima i studentima glasi: ‘Ne zaboravite da je namaz vaša obaveza!’ Iako obavljanje namaza u školi i na fakultetu može biti teško, nije nemoguće. Čitava Zemlja nam je učinjena mjestom za klanjanje. Zato ne postoje izgovori. Gdje god bili, znajte da pet puta dnevno imate zakazan sastanak s vašim Gospodarom.

Zato nastojte da na njega ne zakasnite.

Autor: Ejmen Azlan

Print Friendly  „Idem u školu/fakultet, nemam vremena da klanjam!“ pf button both



X