ISTAKNUTORekaik

I opet, Srebrenica…

1.5Kpregledi

Piše: Hilmija Redžić

U ime Allaha, Milostvog, Samilosnog! Teško je o ovome bilo što reći… Da, zaista teško… Ponekad se zapitam da li ovu teškoću osjeti onaj koji je učestvovao u ovome genocidu savremenog doba…??? Da li teško uzdahne onaj koji je ubijao…??? Da li osjeti grižu savjesti???  Ili mu je možda ovo ponos??? Ili mu je možda ovo nada??? Izgleda da je tako… Neki narodi još ne mogu shvatiti da se svoje postojanje ne gradi na tuđem nepostojanju. Sopstveni život ne opstaje na tuđoj smrti.  Pa se zapitam, zar je to insan dobio gene krvoločnih životinja…??? U ovakvoj meditaciji teško dođem do odgovora.
Nažalost, evo i dan-danas ne prestaje se sa jednom idejom. Čujem je i i kod nas Bošnjaka. Možda se to i ne shvata kao ideja, možda to zvuči kao jedna „šaljiva“ fraza. Ta fraza je: „BOSANCI SU GLUPI“ ili konkretnije „GLUP SI K’O BOSANAC“. Da li smo ikada razmišljali o ovome? Bacimo pogled razuma malo na ovu frazu kroz tematiku ovog rada i zapitajmo se malo o svom halu.
Da li zaista ove fraze važe samo kada su u pitanju šale, ili važe i za ozbiljne stvari? Gledajući kroz prizmu Srebrenice, oni koji su u Srebrenici ubijali, o nama imaju takvo uvjerenje, da ćemo mi teško i kasno shvatiti što nam se dogodilo. Pa da li smo skontali?  Da li smo shvatili poruke hiljade ubijenih iz našeg naroda…??? Taman da dam potvrdan odgovor, kad ono srećem ljude koji  imaju strah ili stid, ne znam što već , da kažu da je u Sreberenici počinjen genocid. Ostajem zatečen… Pa pokušavam logički to nekako urediti, ali logika ne uspijeva takvo što sklopiti. Ubijeno je hiljadu ljudi iz tvog naroda i ti ne smiješ reći da je to genocid… Postoje mnoge vrste poniženja, a najgora je ona koja uspije doći od samog sebe.
Čovjek – insan, zaboravno biće. Pamti i zaboravlja. Posebno lijepe  i posebno ružne događaje, kažu psiholozi, čovjek nikada ne zaboravlja. Pa kakav sam ja to insan, ako sam zaboravio događaje kada su ubijene hiljade ljudi iz mog naroda? Zar ima ružnijeg i mračnijeg događaja od toga? Onima kojima se ovako obratiš, kažu da je vrijeme za pomirenje, a ti širiš mržnju. Čekaj… Čekaj… Čekaj… Takvog želim pitati, kako može bit normalan insan kome nije stalo do sopstvenog naroda i stidi se reći istinu o onome što se desilo, njegovom, sopstvenom narodu zarad „dobrih“ odnosa sa narodom onih koji su taj njegov narod ubijali? Bošnjače, Bošnjače, Bošnjače… Ako si musliman, ako izgovaraš LA ILAHE ILLALLAH, onda ti prenosim poruku Uzvišenog Allaha, tvoga Gospodara, kome svjedočiš da je jedino Tvoje božanstvo… Obrati pažnju… Ovo je nešto najvažnije što ću napisati…
”Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.“ (Prijevod značenja El-Mumtehina, 8. i 9.)
Srebrenica, naša bolna rana… Naša historija, naša bolna rana. Evo ti poruke, brate i sestro, kako da se postaviš prema ljudima druge vjere… kada razum, koji nije pomiješan sa strastima, pogleda na stavove koji su iznijeti u ovim ajetima, i promisli o njima, posvjedočit će da je ovo nešto najpravičnije… A ko nas bolje poznaje od našeg Gospodara? Pa najbolje nas poznaje On Uzvišeni i On nam daje najbolja rješenja.
Ne zaboravi krvavu ranu svoju… Ne stidi se da kažeš ko je genocid nad tvojim narodom počinio, jer time sam nad sobom činiš genocid. Ne stidi se da ukažeš poštovanje borcima za tvoj opstanak na ovim prostorima, jer time otvaraš stranicu svog novog stradanja. Ne dozvoli da te nazivaju zločincem zato što si se branio… Pokaži svoju ljudskost… Pokaži svoju čovječnost… A ona ti dolazi od tvoga dina, tvoje vjere… Mi nemamo čega da se stidimo… Iako na nas žele natovariti takve terete… Srebrenica je njihova sramota i naša pouka o njima… Tako poručite onima koji je negiraju… Tako poručite onima koji se stide reći da je u Srebrenici počinjen genocid.
Srebrenica… Krvava epizoda u historiji našeg naroda… Nakon koje naš narod ne smije pokleknuti, već mora ustati i pokazati što je ljudskost. Ako zaboravimo Srebrenicu, pa mi smo zaboravili sami sebe. Onda nam je opravdana fraza koju nam nameću: „BOSANCI SU GLUPI“. Poručite im: GLUP JE ONAJ KOJI SVOJU SREĆU ŽELI GRADITI NA TUĐOJ NESREĆI. Zar je krv voda? Pa ni voda se ne prolijeva, a kamoli nečija krv. Ako je nekome stalo da uništi naš narod, neka zna da je pokušao i nije uspio. Pokušao i to ne jednom, već mnogo puta. I nije stao, već i dalje pokušava… A ti se, Bošnjače, bojiš progovoriti istinu o svom stradanju.
Iskušenja… Iskušenja… Iskušenja… Strpljivost… Strpljivost… Strpljivost… Uspjeh… Uspjeh… Uspjeh… To je formula života na ovom svijetu. Zato budimo strpljivi, radimo na popravljanju svog stanja i ustrajmo u tome, a rezultat će biti uspjeh na ovom i budućem vječnom svijetu. Ne dovodimo sebe u situaciju da se na  opomene ne osvrćemo. A Srebrenica je opomena… Srebrenica je bila  iskušenje onima koji su je lično doživjeli, ali je kao iskušenje ostala i nama koji smo poslije njih proživjeli.  Zato NE ZABORAVI… JER SVJESNI OPSTAJU I USPIJEVAJU!!!
Složit ćemo se svi, da je bolno o Srebrenici govoriti i pisati. Ona je realnost, a čovjek ne smije bježati od realnosti, već se sa njom nositi. O  srebreničkoj realnosti napisah jednu pjesmu…

Krvave noći te,
I ova suza koja poteče,
Sjećanja su današnjice,
Sjećanja Srebrenice.

Srebrenica tuga je,
Što iz dubina srca izvire,
Koliko majki i sad suze lije,
Srebrenica zaboravljena nije.

Srebrenica, pouka je,
Za sve one razumne,
Zato se ti pouči,
Što je nevjerstvo nauči.

Ono što si, ne daju da budeš,
Zašto onda pouku ne uzmeš?
Gospodaru se povrati,
Ponos će On podariti.

Hiljade ubijenih za njih malo je,
Da nas ne bude, njima stalo je,
Zar se nećeš poučiti?
Svoju historiju naučiti…

Genocidom žele vladati,
Zato se ti pouči,
Budi ono što jesi,
Allahov rob ponosni.

Nije počast od ljudi,
Allah počast nudi,
Ako se od Njega okreneš,
Ne očekuj da uspiješ.

SREBRENICA, NAŠE VELIKO ISKUŠENJE!!!  Završit ću pisanje riječima  dove iz Allahove Knjige:
„Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.“ (Sura El-Mumtehina, ajet 5.)

Autor rada: Hilmija Redžić
 
Svršenik medrese Gazi Isa-beg u Novom Pazaru,
Student doktorskih akademskih studija na Ekonomskom fakultetu u Nišu

 

X