“I druži se s njima na dunjaluku uljudno”

Autor: dr. Muhammed b. Ibrahim

Prijevod: Abdurrahman Kuduzović

Razmišljao sam o uzvišenom kur’anskom ajetu: “I druži se s njima na dunjaluku uljudno…” (Lukmān, 15) i zaključio da imerativ druži se nosi izvanredno i dalekosežno značenje, te da je pomoću njega dobri Allah, na prefinjen i preblag način, potaknuo ljude na činjenje dobročinstva roditeljima. Imerativ druži se ukazuje na to da čovjek s roditeljima bude uvijek, bez obzira na promjenu raspoloženja i prilika, a, usto, druženje tokom dugog vremenskog perioda izaziva dosadu. Ako dijete shvati značenje ovog Božijeg imperativa, znat će da prema svojim roditeljima ima odista veliku dužnost i da oni kod njega polažu ogromna prava, pa će se s njima družiti i dobro će im činiti; oni su najpreči tome.

Uljudno druženje s roditeljima znači da dijete prema njima bude blago, naklono, da se s njima savjetuje u pogledu svojih potreba i poslova, da s njima razgovara na lijep način. Djetetu koje se uljudno i lijepo ophodi prema roditeljima neće dosaditi to što će, tokom dugog vremenskog perioda, slušati od njih iste riječi i iste događaje.

Roditeljima se može činiti dobročinstvo i pomoću imetka, pogotovu ako su oni siromašni. Ovo zanemaruju mnogi ljudi, pa svojim roditeljima uskraćuju materijalnu pomoć, iz lijenosti, nemara, škrtosti. Koliko je samo onih ljudi što sebi uskraćuju blagoslov izdržavanja roditelja zato što tvrde da njihovim roditeljima ništa ne treba! Koliko je samo ljudi koji govore: “Mojim roditeljima ne treba moja pomoć jer se o njima brinu druga djeca, to jest moja braća i sestre!” A šta će se dogoditi ako njegova braća i sestre isto to kažu i pouzdaju se u onog drugog? Roditelji će ostati bez ičije podrške i pomoći. Neka čovjek neizostavno pomaže svojim roditeljima, makar im njegova pomoć ne bila potrebna i neka se u pogledu toga ne oklijeva, pa makar se o njima druga djeca, njegova braća i sestre, brinula: “…i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati…” (el-Mutaffifūn, 26)

Božije riječi: “I druži se s njima na dunjaluku uljudno…” (Lukmān, 15) odnose se i na pomaganje roditeljima u udjeljivanju milostinje onima kojima je ona potrebna. Neki su ljudi imućni i darežljivi, ali njihova im djeca ne žele pomoći u udjeljivanju imetka na Božijem putu i pomaganju potrebitima, štaviše, odvraćaju ih od dobra i sprečavaju u tome iz straha od manjka ostavštine, odnosno iz želje da se imetak koji pripada roditeljima neprestano uvećava, odnosno iz škrtosti… Vjernik sebi takvo ponašanje ne smije dopustiti, nego svojim roditeljima mora pomoći u činjenju dobra i pomaganju drugim ljudima.

Dobročinstvo je i to da čovjek putuje sa svojim roditeljima i da ih izvede na izlet kako bi uživali u prirodi i odmorili se od gradske vreve. Neki ljudi, nažalost, zaziru od toga da s roditeljima pođu na put, a ne zaziru od toga da s prijateljima na putovanju provedu nekoliko dana.

U dobročinstvo prema njima potpada i to da čovjek ugosti roditeljeve goste i da se brine o njima, kao i to da s roditeljima pođe onamo kamo oni trebaju ići, ako se ne radi o grijehu.

Dobročinstvo je i to da čovjek svojim roditeljima predstavi svoje drugove, da znaju da njihovo dijete ima čestito društvo, kao i to da se o njima brine kad se razbole i da, po potrebi, s njima boravi u bolnici.

Čovjek treba podnositi neprijatnosti od roditelja koji će prema njemu možda biti grubi kad su nervozni, i ne smije dopustiti da osjeti nelagodu niti poteškoću kad upravo njemu, a ne njegovoj braći i sestrama, roditelj nešto zapovijedi; njihovu zapovijest treba odmah izvršiti.

Ukratko rečeno, uljudno druženje s roditeljima postiže se time da se čini sve ono pomoću čega se unosi radost u njihovo srce i da se susteže od svega onog što kvari njihovo raspoloženje.

Ovo su samo neka značenja uzvišenog kur’anskog ajeta: “I druži se s njima na dunjaluku uljudno…” (Lukmān, 15), a ovdje nema prostora za navođenje drugih šerijatskih tekstova koji se bave dobročinstvom prema roditeljima.

 

* * *

Imam Ahmed zabilježio je da je Veki ispričao: “Sufjanova majka rekla je svom sinu Sufjanu: ‘Sinko, tragaj za korisnim znanjem, a ja ću nas izdržavati predući vunu!’” Isti ovaj imam zabilježio je da mu je rekla i ovo: “Sinko, pročitaj ovo što sam napisala, pa osjetiš da si zbog toga bolji, čestitiji i sažaljiviji, nauka će ti koristiti! A ako to ne osjetiš, onda te ništa neće popraviti.”

Ovo predanje primjer je svijetlog odgoja koji su ispravni prethodnici davali svojoj djeci. Sufjanova majka primijetila je izvanrednu pronicljivost kod svog sina Sufjana, pa ga je poticala na traganje za znanjem (a to je uzvišeni cilj u islamu) i savjetovala ga, a u isto vrijeme odrekla se svih prava koja majka polaže kod djeteta. Plemeniti Allah nije dopustio da žrtvovanje i napori ove žene budu uzaludni: njen sin Sufjan postao je jedan od najznanijih arapskih pravnika, prvak u hadisu i utemeljitelj jednog od prihvaćenih mezheba u islamu, te joj je činio dobročinstvo, a u svim njegovim dobrim djelima ona će imati udjela.

Ovaj primjer ukazuje na to da roditelji trebaju poticati svoju djecu na stjecanje šerijatskog znanja i stjecanje lijepih osobina, pa makar nauštrb svojih prava koja polažu kod djece. A korist od takve djece roditelji će imati na ovom svijetu, a pogotovu na ahiretu. Ovog trebaju biti svjesni oni roditelji koji smatraju da se dobročinstvo sastoji jedino od toga da djeca budu uz njih i da ih služe. Nema sumnje u to da su i to oblici dobročinstva, ali poticanje djece na traganje za znanjem ima za rezultat ogromnu dobrobit na oba svijeta i za djecu i roditelje.

 

Print Friendly  “I druži se s njima na dunjaluku uljudno” pf button both



X