1

Historijat posta

Piše: Miralem Misini

S obzirom na to da je post treći stub islama, to dovoljno ukazuje na veličinu i vrijednost ovog ibadeta. No, da li smo se ikada zapitali o historijatu ovog ibadeta? Kada je on tačno propisan? Da li je to ibadet specifičan isključivo za ovaj narod, ummet Muhammeda, ili su i prijašnji narodi postili? Da li je od momenta propisivanja imao istu formu? Da li su predislamski Arapi bili upoznati sa postom? U narednim redovima dat ćemo odgovore na ova pitanja.

Kada je post propisan?

Pitanje određivanja vremena propisivanja određenog islamskog načela ili propisa od velike je važnosti jer se na tome izgrađuju brojna druga načela i propisi. Islamski učenjaci su se još od davnina bavili sličnim pitanjima i o tome pisali čak i zasebna djela. Ta djela prije svega pisali su poznavaoci Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, tradicije – učenjaci hadisa. Naime, čitava jedna oblast hadiske nauke naziva se en-nasih vel-mensuh. Prva zasebna djela u okviru ove nauke napisana su još u trećem vijeku po Hidžri, dok obrađivanje ove teme možemo naći još i ranije u djelima koja se nisu striktno bavila pitanjem derogacije. Također, o ovom se pitanju raspravljalo i u djelima tefsira, kao i u fikhu.

 Naime, gotovo svi postulati i islamska načela grade se na tekstu Kur’ana i sunneta, tako da upoznavanjem i spoznajom teksta koji se bavi određenim ovakvim načelima možemo doći do vremena propisivanja istog, kao što je to u ovom slučaju sa postom. Među prvim tekstovima Kur’ana koji su ukazali, zapravo u kojima se i naređuje post, svakako je svima nama dobro poznati ajet: “O, vi koji vjerujete, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas ne biste li se Allaha bojali!” (El-Bekara) Prvo što možemo primijetiti jeste činjenica da je ovaj ajet Allah svrstao u suru El-Bekara, a svrstavanje ajeta i njihov redoslijed u Kur’anu Allahova je odredba, a ne ljudsko htijenje ili želja. U ovoj suri spominju se različite grupacije ljudi, među kojima su i munafici, a kojih nije bilo u Meki, kao i propisi vezani za kazneno pravo, bračno pravo, obredoslovlje: namaz, zekat, čak i hadž, potom pitanja rata i mira, zatim propisi trgovine, kamate, duga itd. Ovim zaključujemo kako je post objavljen u Medini, a ne u Meki, a dokaz i tačnije određivanje vremena naređivanja posta možemo naći u riječima poznatih imam i učenjaka.

Ibn Džerir et-Taberi rekao je: “U ovoj godini (tj. u drugoj godini po Hidžri), kao što se to spominje, propisan je post mjeseca ramazana, a navodi se da je kao obavezan propisan u mjesecu ša‘banu ove godine.” (Ibn Džerir, Taberijeva historija, 2/129)

Nevevi je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio je devet ramazana, jer je on naređen u ša‘banu druge godine po Hidžri, dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u mjesecu rebiul-evvelu jedanaeste godine po Hidžri.” (El-Medžmu‘ /20)

Slično navodi i hafiz Ibn Hadžer el-Askalani u svom djelu Fethul-Bari, 1/50.

 Makrizi je rekao: “U mjesecu ša‘banu (druge godine po Hidžri) propisan je post.” (Imtaus-Sema, 1/79)

Isto ovo navodi i imam Ševkani: “Propisivanje posta mjeseca ramazana dogodilo se druge godine po Hidžri.” (Nejlul-evtar, 4/258)

U pogledu propisivanja posta druge godine po Hidžri prenesen je i konsenzus koji je prenio Ajni u svom komentaru na Sahih imama Buharija, pa je rekao: “…Post je propisan druge godine (po Hidžeri) bez ikakvog razilaženja.” (Umdetul-kari, 16/329)

No, i pored ovog prenesenog konsenzusa, neki od učenjaka naveli su kako je post naređen i prije ove godine, a tu svoju tvrdnju zasnivaju na dokazima među kojima je i hadis Ummu Seleme u kojem se navode riječi Džafera b. Ebu Taliba koje je izgovorio kod vladara Abesinije, Nedžašija, rekavši tom prilikom kako im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio i post. No, kada je riječ o govoru Džafera b. Ebu Taliba, o tom pitanju nailazimo na jedan veoma bitan kritički osvrt hafiza Ibn Hadžera el-Askalanija koji je o problematici prenesenog u tom predanju, između ostalog, rekao: “Onda još nije bilo propisano čak ni pet dnevnih namaza, kao ni post ramazana. Može biti da se konverzacija Džafera sa Nedžašijem zapravo nije odvijala odmah nakon njegovog odlaska u Abesiniju, već da ga je o tome izvijestio nakon određenog perioda, a nakon propisivanja namaza i posta, odnosno kada je do Džafera došla vijest o propisivanju istih, on je tek tada rekao: ‘Naređuje nam…’, u značenju naređivanja spomenuth ibadeta čitavom njegovom ummetu, no svakako da je ovakva interpretacija i suviše neprihvatljiva. Najpreče na što se može odnositi ovaj hadis Ummu Seleme (o govoru Džafera), ukoliko je isti sačuvan od prigovora njegovom lancu prenosilaca, jeste da se riječima: ‘Naređuje nam namaz, zekat i post…’, želi i cilja opća i neprecizirana naredba, te da se naredbom namaza ne želi ograničiti isključivo na pet dnevnih namaza, kao ni da se naredbom posta zapravo ne cilja isključivo na post mjeseca ramazana, niti da se naredbom zekata cilja na svima nama dobro poznati zekat sa tačno preciziranim iznosom – nisabom, niti onaj kod koga se prolazak jedne godine uzima u obzir, a Allah najbolje zna.” (Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 3/266)

Također, Ibn Ašur u svom tefsiru Et-Tahriru vet-Tenvir, 1/201, naveo da je post najprije propisan prve godine po Hidžri. No, on sam je naveo da se to propisivanje ogledalo u obaveznosti posta dana Ašure – 10. muharrema.

Nakon svega spomenutog možemo konstatovati kako je obaveznost posta mjeseca ramazana propisana druge godine po Hidžri u mjesecu ša‘banu, prije Bitke na Bedru. Sva eventualna druga mišljenja, kao i dokazi koji upućuju na neko mišljenje mimo odabranog, ustvari se odnose na neobavezni nafila post, i na opću vremenski i količinski nepreciziranu naredbu, baš kao što je to slučaj i sa predanjima u kojima se navodi klanjanje namaza prije njegovog propisivanja, ili obavljanje tavafa, umre i hadža prije njihovog propisivanja. A Allah najbolje zna.

Da li je post ibadet specifičan isključivo za ovaj ummet?

Post je vjerski obred propisan i narodima prije nas. Dokaz za ovu činjenicu nalazimo u Kur’anu časnom, u kojem je Allah rekao: “O, vi koji vjerujete! Post vam je propisan, baš kao što je bio naređen i onima prije vas, ne biste li se Allaha bojali!” (El-Bekara, 18)

No, prije negoli bilo šta o ovome kažemo, napominjem da ćemo se prilikom obrađivanja ovog pitanja isključivo držati islamskih izvora i onoga što je u njima propisano i navedeno. I ovom prilikom nam nije cilj pojašnjavanje i osvrtanje na danas poznati post koji praktikuju kršćani i jevreji.

Dakle, slovom Kur’ana časnog utvrđujemo da je post bio naređen i onima prije nas, no na koga se tačno odnosio taj propis? Ako se vratimo izvornim komentarima Kur’ana časnog, nalazimo da se njime aludira na sva pokoljenja i na sve narode do današnjeg dana, baš kao što je rekao Hasan el-Basri o ovom ajetu: “Da, tako mi Allaha, post je propisan i naređen svakom minulom narodu, baš kao što je i nama propisan cijeli mjesec i jasni broj dana.” Slično je prenijeto i od Katade. (Tefsiru Taberi, 3/412/2724–2725) Također ovo je stav imam Begavija, Mealimut-Tenzil, 1/195. No, mišljenje da se ovim aludira isključivo na pripadnike Knjige, ima jako uporište i to je ujedno mišljenje koje je preferirao imam Taberi.

Kada je riječ o poređenju posta Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta sa postom ostalih naroda navedenom u ajetu o postu, oko istog poređenja nalazimo brojna mišljenja.

* Određeni učenjaci zastupaju stav da se ovim poređenjem aludira na vremensku i količinsku istovjetnost. Tako da oni kažu kako je naš post, post Muhammedovog naroda, isti kao i post prijašnjih naroda, te da se njime aludira na post mjeseca ramazana. Ovo je prenijeto od imama Mudžahida, Hasana el-Basrija, Ša‘bija, Suddija i ovo je mišljenje također odabrao i imam Taberi, Allah im se smilovao. Ovo se također prenosi i kao riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je to prenio Ibn Ebu Hatim preko Ibn Omera od Poslanika, no ova predaja je slaba, na što je ukazao i hafizi Ibn Hadžer, navodeći da se u lancu prenosilaca nalazi nepoznat prenosilac (Fethul-Bari, 8/178). Dodajući na to i Abdullaha b. Velida kojeg je Darekutni okarakterisao slabim, ovaj se hadis nikako ne može uzeti kao dokaz. No, vrijedi napomenuti kako su upravo isti ovi učenjaci ukazali na malverzacije i promjene pripadnika Knjige kada je riječ o ovom postu, tako da nalazimo da je Ša‘bi rekao: “Kada bih postio čitavu godinu, zasigurno da bih se mrsio u danu sumnje, za koji se ne zna da li je ša‘ban ili ramazan. Zato jer su kršćani onda kada im je propisan ramazan, kao što je i nama propisan, oni su ga premjestili u doba koje njima odgovara. Tako su postupili jer bi ga nekad morali postiti u izrazito toplim danima, svih trideset dana, da bi nakon ovih došla generacija onih koji su previše sami u sebe vjerovali, tako da su samoinicijativno prije obaveznih dana trideset (dana mjeseca posta) postili dan prije i dan poslije. I tako su se buduća pokoljenja jedna za drugim povodila sve dok nisu na kraju ukupno postili pedeset dana.” (Taberi, Tefsir, br. 2720) Suddi je precizirao kako su na post od trideset dana dodali još dvadeset kao vid iskupa zbog svog proizvoljnog premještanja trideset dana posta u doba koje im je najviše odgovaralo. (Taberi, Tefsir, br. 2721)

* Drugi učenjaci, što je ustvari i drugo mišljenje kada je riječ o poređenju i usporedbi koja je došla o ajetu o postu, rekli su kako se poređenjem aludira na post prijašnjih naroda, a koji se ogledao u postu tri dana u svakom mjesecu, kao što je to preneseno od Ibn Mesuda, Ibn Abbasa, Ataa, Katade, Dahhaka b. Muzahima… (Ibn Kesir, Tefsir, 1/497)

* Treće mišljenje jeste da se usporedbom navedenom u ajetu aludira isključivo na obavezu i naredbu posta, tj. naređuje vam se post baš kao što je bio naređen i onima prije vas.

Ovim zaključujemo da je post iskonski ibadet i stub vjere svih poslanika, vjerovjesnika, neka je na sve njih Allahov mir i spas, kao i njihovih podanika i naroda.

Da li je naređen bilo kakav post prije propisivanja posta ramazana?

          Kada je riječ o tome da li je prije propisivanja posta ramazana bio naređen neki post mimo ramazana, o tome nalazimo dva mišljenja islamskih učenjaka.

Prvo: Da propisivanju naredbe o postu mjeseca ramazana nije prethodila nikakva naredba ili obaveza posta nečega drugog mimo ramazana. Ovaj je stav hafiz Ibn Hadžer el-Askalani pripisao većini islamskih učenjaka rekavši: “Selefi – prethodnici iz reda učenjaka, razišli su se kada je riječ o tome da li je ljudima naređen post prije propisivanja posta ramazana ili ne. Većina učenjaka, a što je ujedno i ono poznato mišljenje Šafije, zagovara kako naredbi posta ramazana nije prethodio nikakav drugi post, dok se u jednom mišljenju kod njih, a što je također zvaničan stav hanefija, preferira postojanje naredbe i propisivanja posta, tako da oni kažu kako je prva naredba bila obaveznost posta dana Ašure (10. dana muharrema), no kada je objavljena naredba o postu ramazana, time se prethodna naredba o postu Ašure derogirala.” (Fethul-Bari, 4/103)

Ovo mišljenje također je zastupao i imam i predvodnik svih komentatora Kur’ana časnog, Ibn Džerir et-Taberi koji je rekao: “Nije došao niti jedan hadis koji se može uzeti kao dokaz o propisivanju i obaveznosti bilo kojeg posta muslimanima, mimo mjeseca ramazana, a koji je bio derogiran propisivanjem posta tokom mjeseca ramazana…” (Taberi, Tefsir, 3/417)

Drugo: Skupina učenjaka odabrala je stav o tome da je propisivanju naredbe posta u mjesecu ramazanu prethodila naredba druge vrste posta koja je kasnije derogirana postom mjeseca ramazana. Neki od njih rekli su kako je post naređen prije propisivanja ramazana ustvari bio:

  1. 1.     Dan Ašure

Ovo je pravni stav hanefija (Bedaius-sanaia, 2/262), kao što je to prije spomenuo i sam Ibn Hadžer, zatim, to je jedno od predanja imama Ahmeda (El-Insaf, 3/346), koje su odabrali Esrem (Nasihul-hadis ve mensuhihi, str. 186–199) i šejhul-islam Ibn Tejmijja (Medžmuul-fetava, 25/295, 296 i 311), i jedno od mišljenja šafijskih učenjaka, a na što je ranije već ukazao hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, koji se svrstava u red imama i vrhovnih pravnika šafijske pravne škole. Svoj stav podupiru jasnim dokazima među kojima je i hadis Aiše, Allah njome bio zadovoljan: “Dan Ašure bio je dan koji su postili Kurejšije još u predislamskom periodu – džahilijetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao ga je postiti još u predislamskom periodu. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medini, postio ga je i naređivao je da se posti. No, kada je propisan post ramazana, on je bio obavezan, a dan Ašure je ostavljen. Ko god je htio, postio bi ga, a ko nije, ne bi ga postio.” (Buhari, Sahihu, br. 4502; Muslim, br. 1125) Ibn Bettal je jasno naveo: “Kako Aišin hadis nedvosmisleno ukazuje na to da je ovaj post bio obavezan prije propisivanja ramazana, a također isti hadis ukazuje da je post ovog dana prešao u nafilu nakon što je bio strogo obavezan.” (Komentar Ibn Bettala na Buharijev Sahih, 4/141)

  1. 2.     Tri dana svakog mjeseca

Ovo je stav Ataa b. Ebu Rebbaha, koji je dokazivao Allahovim riječima: “O, vi koji vjerujete, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas ne biste li se Allaha bojali. Određeni broj dana…” Prenosi se od Ataa da je u tumačenju ovog ajeta rekao: “Naređeno im je bilo da poste tri dana svakog mjeseca, a mjesec se ne naziva ‘određeni broj dana’.” Dalje nastavlja i veli: “Ovakav je bio post svih ljudi prije, no Allah Silni i Uzvišeni kasnije je ljude obavezao postom mjeseca ramazana.” (Taberi, Tefsir, 3/414) Već smo ranije naveli od Ibn Mesuda, Ibn Abbasa, Katade i Dahhaka b. Muzahima da je to ujedno i post svih prijašnjih naroda. (Ibn Kesir, Tefsir, 1/497) Slično se prenosi od Ibn Abbasa, Katade i ostalih.

Historijat etapa i forme posta Muhammedovog ummeta

          Nakon što smo vidjeli da je post propisan druge godine po Hidžri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ša‘banu, i nakon navedenih mišljenja učenjaka o postojanju naređenog i propisanog posta još i prije propisivanja posta mjeseca ramazana, postavlja se pitanje forme samog posta. Da li je post još od vremena prvog naređivanja zadržao svoju formu sve do današnjeg dana u obliku kakav danas poznajemo ili je u naredbi posta uslijedila postepenost, kako je to inače slučaj prilikom različitih ostalih naredbi i zabrana.

         Uzimajući u obzir mišljenje učenjaka koji su stanovišta postojanja propisanog posta i prije naredbe posta tokom mjeseca ramazana, etape posta kao i njihovu formu možemo podjeliti u dva dijela.

Prva etapa: Obaveznost posta dana Ašure, a na koju su ukazali brojni učenjaci iz reda komentatora Kur’ana, hadisa, islamskih pravnika i ostalih. Neke od njih prije smo spomenuli kao i predaju koja ukazuje na obaveznost ovog posta, a koju prenosi Aiša, Allah bio njome zadovoljan. Također, slično je preneseno i od Abdullaha b. Omera: “Da su ljudi predislamskog perioda u džahilijetu običavali da poste dan Ašure, tako da su ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a i svi muslimani postili prije negoli je naređen ramazan. A kada je ramazan strogo naređen, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ašura je samo dan od Allahovih dana, pa ko želi da ga posti, neka to i učini, a ko hoće, neka ga ne posti.’” (Buhari, 4/216; Muslim, br. 1126; Ebu Davud, br. 2443)

Zatim i od Abdullaha b. Abbasa, koji je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu  alejhi ve sellem, došao je u Medinu, pa je vidio jevreje da poste dan Ašure, pa je upitao: ‘Šta je ovo?’ ‘Ovo je hairli dan, ovo je dan kada je Allah izbavio sinove Israilove od njihovog neprijatelja, pa ga je Musa postio (u drugom predanju bilježi se: Kao vid zahvalnosti prema Allahu)’, odgovoriše. ‘Meni je Musa preči od vas.’ Pa ga je postio i naredio da se posti.” (Buhari, br. 2004; Muslim)

 I od Seleme b. Ekvaa prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Ašure poslao čovjeka iz plemena Eslem da ljudima obznani: “Onaj koji je od vas jeo, neka posti ostali dio dana, dok onaj koji nije jeo, neka zaposti, jer je danas dan Ašure!” (Buhari, br. 2007; Muslim, br. 2638)

Od Rubejjie, kćerke  Muavviza, prenosi se predanje slično predanju koje prenosi Seleme, kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jutarnjem času dana Ašure poslao glasnike diljem ensarijskih sela, nakon čega je ona kazala: “Nakon toga smo ga postili, i djecu navikavali na post. Napravili bismo im kakvu igračku od vune, pa ako bi se neko od njih dalo u plač zbog hrane, dali bi mu tu igračku sve dok ne dođe vrijeme iftara.” (Buhari, br. 1960; Muslim, 1136) 

         Sve ove predaje jasno ukazuju na obaveznost posta dana Ašure, a koja je trajala sve do naredbe o postu mjeseca ramazana. U predajama se navodi da je to bilo odmah nakon njegovog dolaska u Medini, što znači da je to bilo prve godine po Hidžri, dok je naredba o postu ramazana izrečena druge godine po Hidžri, tako da oni od kojih se prenosi da su rekli kako je naredba propisivanja posta bila tokom prve godine, vjerovatno da time aludiraju na obavezu posta dana Ašure, a ne na sam post ramazana. Ovo podupire i predanje od Muaza b. Džebela u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onda kada je došao u Medinu postio tri dana svakog mjeseca kao i dan Ašure, tako da je postio devetnaest mjeseci, od rebiul-evvela do ramazana. Potom je rekao: “Allah vam je naredio post mjeseca ramazana!” (Ibn Ebu Hatim, Tefsir, br. 1622) A Allah najbolje zna!

Druga etapa: Propisivanje posta mjeseca ramazana kojim je naredba o obaveznosti posta dana Ašure spala na pohvalan čin sukladan sunnetu, dok sama propisanošt posta mjeseca ramazana nije iziskivala i obaveznost isključivo jedne nepromjenjive forme. Naime, Allahova mudrost ogleda se u postepenosti i liberalnosti samih formi tog posta. Jer, onda kada je post propisan, to nije učinjeno isključivo jednom jedinom nepromjenjivom formom, već liberalnom formom koja je u sebi sadržavala olakšice i postepenost koja je Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, drugovima donijela samo dobro.

         Ako bismo pokušali podijeliti te forme, zaključili bismo da ih ima svega tri, kao i da su sve tri izvučene iz vjerodostojnih tekstova Kur’ana i sunneta. Naime, sve tri sadržane su u predaji Muaza b. Džebela, Allah bio njime zadovoljan, koji je rekao: “Namaz je prošao kroz tri stadija, kao što je također slučaj i sa postom” – zatim, nakon što je naveo sva tri stadija namaza, nastavio je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao bi postiti tri dana svakog mjeseca, kao što bi postio i dan Ašure. Pa je Allah Uzvišeni spustio i objavio: ‘O, vi koji vjerujete, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas…’ (El-Bekara, 183), sve do Allahovih riječi: ‘…da nahranite jednog siromaha…’ (El-Bekara, 184). Nakon objavljivanja ovog ajeta ostavljena je mogućnost da posti onaj koji je htio postiti, a onaj koji nije htio, nije bio bavezan, ali je zato za svaki dan morao nahraniti po jednog siromaha. I ovo je bilo dozvoljeno. No, Allah Uzvišeni potom je objavio: ‘Mjesec ramazan je taj u kojem je Kur’an objavljen…’ (El-Bekara, 185), sve do: ‘…drugih dana’, čime je post onoga koji boravi u svom mjestu boravka postao obaveza, dok je putniku naređeno da naposti, kao što je fidja –nahranjivanje, također ostala propisana kada je riječ o iznemoglom i starom koji ne mogu podnijeti post.” (Ebu Davud, br. 507; Ahmed, 5/249, kao i Hakim koji se hadis okarakterisao vjerodostojnim, a s time se složio i Zehebi, 2/301)

Stoga ćemo nešto ukratko reći o svim navedenim formama:

  1. Prva forma: Obaveznost posta mjeseca ramazana uz postojanje izbora između posta ili mršenja koje bi se nadomjestilo fidjom – nahranjivanjem po jednog siromaha za svaki neispošteni dan. Dokaz ove forme nalazimo u samom Kur’anu, u 184. ajetu sure El-Bekara gdje nalazimo da je Allah Uzvišeni rekao: “A oni koji ga mogu podnijeti, neka se iskupe nahranjivanjem siromaha, a onaj koji još više samovoljno dâ, takvome je to bolje, no da postite za vas je bolje ako znate”, kao i u predanju od Seleme b. Ekvaa, Allah bio zadovoljan njime, koji je rekao: “Kada je objavljeno: ‘A oni koji ga mogu podnijeti neka se iskupe nahranjivanjem siromaha’, onaj koji bi htio da se mrsi, nahranio bi siromaha, sve dok nije objavljen ajet nakon ovog koji je ujedno derogirao ovaj.” (El-Buhari, br. 4507)
  2. Druga forma: Obavezivanje na post mjeseca ramazana bez postojanja izbora iskupljivanja fidjom – nahranjivanjem, no u ovoj formi postaču koji bi zaspava prije negoli se iftario bilo bi zabranjeno da jede, pije ili opći sve do sljedeće noći. I ovo je post koji su mnogi učenjaci iz reda prethodnika naveli i pripisali postu prijašnjih naroda, to jest da je njihov post trajao od jacije do jacije, a što je najvjerovatnije bio slučaj i sa postom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih drugova prije naređivanja posta mjeseca ramazana, kao i u jednom periodu na početku propisivanja posta tokom mjeseca ramazana, a Allah najbolje zna.

Ovakvoj vrsti posta svjedoči i poznati hadis o vrijednosi sehura u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razlika između našeg i njihovog posta ogleda se u sehurskom zalogaju.” (Muslim, br. 1096; Ebu Davud, br. 2343; Tirmizi, br. 709; Nesai, br. 2166)

  1. I treća forma zapravo je svima nama poznata forma koja je ostala još od perioda poslanstva pa sve do današnjeg dana, a kojom je ujedno derogirana druga forma po redu koju smo ranije naveli, a ona se ogleda u zabrani jela, pića i općenja od nastupanja prave zore pa do zalaska sunca.

Dokaz za drugu i treću formu nalazimo u mnogobrojnim hadisima od kojih je i predanje prenijeto od Beraa b. Aziba koji je rekao: “Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda kada bi neko od njih postio, te nastupilo vrijeme iftara, a on prije istog zaspao, takav ne bi smio jesti te noći i sljedećeg dana, sve dok ne omrkne. Kajs b. Sarime el-Ensari tako jednom bijaše postio, te kada je nastupilo vrijeme iftara, on dođe svojoj ženi i upita je: ‘Imaš li šta za pojesti?’ ‘Ne’, odgovori mu. ‘Ali, otići ću i potražiti za tebe.’ Toga dana Kajs bijaše radio, tako da ga umornog nadvlada san. Kada se njegova žena vrati i ugleda ga uspavanog povika: ‘Propao si!’ Tako, sljedećeg dana, u podnevski vakat, Kajs pade u nesvijest, nakon čega je cijeli slučaj spomenut Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslije čega je objavljen ovaj ajet: ‘Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama’, zbog čega su se ashabi žestoko obradovali, i također je objavljeno: ‘Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore’ (El-Bekara, 187). (Hadis je zabilježio Buhari, br. 1915)

U povode objavljivanja ovih ajeta također ubraja se i primjer Omera b. Hattaba koji je imao odnos sa svojom ženom u noćnim satima mjeseca ramazana, nakon što je ona zaspala, te je nakon savjetovanja sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, objavljen ovaj ajet.

 Mudrost postepenog propisivanja posta mjeseca ramazana

          Kao što smo primijetili, sam post, kao i post mjeseca ramazana nije propisan u jednoj potpunoj i nepromjenjivoj formi odjedanput, već je to bilo postepeno.

Pojašnjavanje mudrosti takvog načina propisivanja prepustit ćemo poznatom učenjaku Ibn Kajjimu el-Dževzijju koji je o ovome rekao:

“Imajući u vidu da post nije bio toliko poznat kod njih, niti su na njega navikli, a sama priroda čovjeka, na prvi pogled, smatra ga odbojnim, jer je on ustvari vid napuštanja nečega ustaljenog i voljenog prirodi čovjeka, a još na to dodajmo i činjenicu da duša još nije osjetila slatkoću posta niti njegove pohvalne i pozitivne rezultate, niti je među njegovim koricama uvidjela one dobrote i koristi, stoga je na početku njegovog propisivanja dat izbor između posta ili nahranjivanja – fidje, time je prirodi čovjeka sam post omiljen. No, onda kada je čovjekova priroda upoznala mudrost posta, te onda kada se navikla na njega i spoznala koja svakakva dobra i koristi postoje u njemu, tada je svakoj osobi ponaosob post pojedinačno naređen, i od nikoga se nije bilo šta drugo moglo prihvatiti osim posta.

Tako da zaključujemo kako je postojanje izbora u datom vremenu bila šerijatska korist, baš kao što je i u kasnijoj pojedinačnoj obavezi posta također bila šerijatska korist, a Allahova vrhovna mudrost iziskivala je da se svaka korist tačno u njeno pravo vrijeme propiše, jer se korist svakog propisivanja ogleda u njegovo pravo vrijeme.” (Miftah Daris-seade, 2/377 i 386)

Allaha Uzvišenog molim da nas poživi do ramazana, da nas i naše porodice uputi na činjenje onoga sa čime je On Uzvišeni zadovoljan, te da nam to od nas kabul učini, i da nas, naše žene, djecu, porodice, bližnje, dalje, kao i sve muslimane Svojom milošću uvede u džennetske perivoje…

Naša posljednja dova je: Sva hvala pripada Gospodaru svih svjetova!

 

Napisao: Miralem Misini u Poslanikovoj Medini, 26. ša‘bana, 1435. godine.

Print Friendly  Historijat posta pf button both



X