minber (6)

Hilafet vođe pravovjernih Omera b. El-Hattaba, od 13. do 23. h. g.

Hilafet Ebu Bekra trajao je dvije godine i tri mjeseca. Nakon toga, Ebu Bekr je preselio, a hilafet poslije sebe oporučio je Omeru kojeg su ljudi jednoglasno prihvatili za halifu i dali mu prisegu.

Ebu Bekr, radijallahu anhu, smatrao je Omera najkompetentnijom osobom za preuzimanje hilafeta i zato ga je izabrao da bude halifa nakon njega. Nakon što ga je Ebu Bekr, radijallahu anhu, odabrao i ljudi mu dali prisegu, postao je nasljednik halife Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (zamjenik zamjenika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). Njegov hilafet trajao je deset godina.

Period Omerovog hilafeta smatra se jednim od najljepših perioda u historiji islama, nakon perioda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra.

Omer, radijallahu anhu, preuzeo je hilafet na početku žestokih borbi u Šamu, u kojem su muslimani na Jermuku vodili borbu protiv ogromne rimske vojske i, nakon žestokih borbi, izvojevali veliku pobjedu. Osvojeni su Damask, Homs, Kinisrin i Edžnadin, nakon čega je uslijedila velika pobjeda, a to je osvojenje Bejtul-Makdisa.

Područja koja su donedavno bila pod kontrolom Rimljana, sada su bila oslobođena, tako da se Amr b. El-Ās, radijallahu anhu, zaputio u pravcu Misra (Egipta), s namjerom da ga oslobodi. S druge strane, Sa‘d b. Ebu Vekkas krenuo je u pravcu istoka, prema Perzijskom carstvu, ušao je sa svojom vojskom i konjicom na njihovu teritoriju i nanio im velike gubitke.

Nakon toga, odigrala se svima nama dobro poznata i odlučujuća Bitka na Kadisijji, koja se desila pod vođstvom Sa‘da b. Ebu Vekkasa, potom je osvojen Horasan, a zabilježena su i mnoga druga osvajanja koja su se desila za vrijeme Omerovog hilafeta.

Omer, radijallahu anhu, s mnogo je pažnje nadgledao rad svojih namjesnika, raspitujući se o njima i istražujući da li odgovorno obnašaju svoje funkcije. Za praćenje stanja i rada namjesnika Omer je zadužio Muhammeda b. Meslemu, a i sâm je pratio stanje u narodu obilazeći noću ulice Medine, i posebno je vodio veliku brigu o bezbjednosti Medine. Starijim i uglednim ashabima nije dozvoljavao da napuštaju Medinu kako bi ih mogao konsultirati u važnim pitanjima.[1]

Za vrijeme Omerovog hilafeta toliko se proširila pravda da je izaslanik Kisre, kada ga je vidio da bezbjedno spava pod drvetom, kazao: “Ti si uspostavio pravednu vlast, zato si siguran i možeš mirno da spavaš.

Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kazuje da su jednom prilikom sjedili kod Omera, radijallahu anhu, pa je on upitao: “Ko je upamtio riječi Allahovog Poslanika o smutnjama?”, a Huzejfa je rekao: “Namaz, sadaka, naređivanje dobra i odvraćanje od zla otklanjaju čovjekova iskušenja u porodici, imetku, djeci i komšiji”, a Omer, radijallahu anhu, reče: “Ne pitam te o tome, već te pitam o smutnji koja će nadolaziti kao morski talasi?” Huzejfa reče: “Ona tebi ne može naštetiti, između tebe i nje su zatvorena vrata.” “Hoće li se vrata razbiti ili otvoriti?”, upita Omer. “Razbit će se”, odgovori Huzejfa. Omer upita: “To znači da se više nikada neće zatvoriti?” Huzejfa odgovori: “Tako je.” Poslije su pitali Huzejfu: “Da li je Omer znao o kojim je vratima riječ?”, pa je rekao: “Da, kao što je znao da nakon dana dolazi noć, zato što sam mu ja prenio hadis koji nije nikakva izmišljotina.” Ljudi su se ustručavali pitati Huzejfu o tim vratima, pa su za to zadužili Mesruka koji ga je upitao: “Ko su ta vrata?” “Omer”, odgovorio je.[2]

Vrata spomenuta u ovom hadisu ustvari su Omer, a njihovo lomljenje desilo se njegovim ubistvom, kada ga je ubio Ebu Lu’lu’a el-Medžusi, Allah ga ponizio.

Kratka biografija Omera, radijallahu anhu

Njegovo porijeklo

On je Omer b. El-Hattab b. Nufejl b. Abduluzza b. Rijah b. Abdullah b. Kirt b. Rezah b. Adijj b. Ka‘b b. Lu’ej b. Galib b. Fihr[3], a Fihr je Kurejš.

Njegove supruge

 

  1. Zejneb bint Maz‘un,
  2. Mulejka bint Džervel,
  3. Ummu Hakim bint El-Haris,
  4. Atika bint Zejd,
  5. Ummu Kulsum bint Alija b. Ebu Talib,
  6. Džemila bint Asim,
  7. Kariba bint Ebu Umejja.

 

Omerova, radijallahu anhu, djeca

Sinovi: Zejd el-Ekber, Zejd el-Esgar, Asim, Abdullah, Abdurrahman el-Ekber, Abdurrahman el-Evsat, Abdurrahman el-Esgar, Ubejdullah i Ijad.

Kćerke: Hafsa, Rukajja, Zejneb i Fatima.

Primanje islama

Kazao je Ibn Mesud: “S Omerovim primanjem islama nastupili su dani ponosa.[4]

Omer, radijallahu anhu, primio je islam poslije četrdeset muškaraca i jedanaest žena, šeste godine po poslanstvu.

Omerova bliskost s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem

Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Omer je postavljen na krevet[5], a ljudi su se sabrali oko njega, doveći za njega i blagosiljajući ga, prije nego što će umrijeti. Ja sam bio među njima. Moje promatranje prekinu čovjek koji me uze za rame. To je bio Alija, radijallahu anhu, koji je dovio za Omera i govorio: ‘Iza sebe nisi ostavio nikoga s čijim bih djelima više volio da sretnem Gospodara, od tvojih djela. Tako mi Allaha, ja se nadam da će te Uzvišeni Allah sastaviti s tvoja dva prijatelja. Koliko puta sam čuo Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, kako kaže: – Otišli smo ja, Ebu Bekr i Omer; ušli smo ja, Ebu Bekr i Omer; izašli smo ja, Ebu Bekr i Omer.’[6]

Omerove odlike

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘U prijašnjim narodima bilo je nadahnutih ljudi. Ako takvih bude i u mom ummetu, to će biti Omer.’[7]

Rekao je Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Bili smo kod Allahovog Poslanika kada je rekao: ‘Jednom prilikom dok sam spavao, sanjao sam da sam u Džennetu i ugledao sam ženu kako uzima abdest pored dvorca. Čiji je ovo dvorac?, upitao sam. – Omerov!, rekoše. Sjetio sam se njegove ljubomore, okrenuo se i udaljio.’ Tada Omer zaplaka i reče: ‘Zar da na tebe budem ljubomoran, Allahov Poslaniče?!’[8]

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom uspeo na Uhud zajedno s Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, pa se zatresao Uhud, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Uhude, smiri se, na tebi se nalaze Vjerovjesnik, Siddik i dvojica šehida![9]

Od Sa‘da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ostavi ih, sine Hattabov! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nikada te šejtan nije sreo na putu a da nije krenuo drugim putem![10]

Omerovo, radijallahu anhu, nadahnuće

Omer, radijallahu anhu, rekao je: “U tri slučaja moje se razmišljanje podudarilo s Božijom voljom. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kada bismo odredili Mekamu Ibrahim kao mjesto za namaz’, pa je objavljeno: ‘…i uzmite Mekamu Ibrahim kao prostor za namaz! O propisu pokrivanja (žena), rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kada bi naredio svojim ženama da se pokriju, jer s njima razgovara i onaj ko je čestit i onaj ko je pokvaren’, pa je objavljen ajet o pokrivanju žena. I u slučaju Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga kada su zajednički iskazale ljubomoru prema njemu, pa sam im rekao: ‘Možda će mu njegov Gospodar, ako vam dâ razvod braka, dati u zamjenu bolje supruge od vas’, pa je objavljen ajet: ‘Ako vas on pusti, Gospodar njegov dat će mu, umjesto vas, boljih žena od vas (Et-Tahrim 5).’[11]

Omerova pogibija

Omera, radijallahu anhu, dok je ljude predvodio na sabah-namazu, ubio je Ebu Lu’lu’a el-Medžusi koji ga je dva puta ranio zatrovanim nožem. Kada ja saznao ko je napadač, Omer je kazao: “Hvala Allahu koji nije učinio da moj ubica bude musliman, jer se pred Allahom neće moći braniti niti jednom jedinom sedždom koju je učinio.[12]

 

Iz Knjige: Hukbetun minet-tarih  –  Historijska epoha, od smrti Allahovog Poslanika do ubistva Husejna, 61. h. g.

Preveo: Elvedin Pezić

 

 

[1] Tarihul-Islam, 3/21.

[2] Buhari, Sahih, br. 7096; Muslim, Sahih, br. 144. i br. 231.

[3] Ebu Nuajm, Ma‘rifetus-sahabe, 1/190.

[4] Buhari, Sahih, br. 3684 i br. 3863.

[5] Nakon što ga je smrtonosnim udarcima napao Ebu Lu’lu’a el-Medžusi.

[6] Buhari, Sahih, br. 3685; Muslim, Sahih, br. 2389.

[7] Buhari, Sahih, br. 3689; Muslim, Sahih, u sličnoj verziji, br. 2398, od Aiše, radijallahu anha.

[8] Buhari, Sahih, br. 3680; Muslim, Sahih, br. 2394 i br. 2395.

[9] Buhari, Sahih, br. 3697; Muslim, Sahih, br. 2394.

[10] Buhari, Sahih, br. 3683; Muslim, Sahih, br. 2396.

[11] Buhari, Sahih, br. 402; Muslim, Sahih, u sažetoj formi, br. 2399.

[12] Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, br. 37074.

Print Friendly  Hilafet vođe pravovjernih Omera b. El-Hattaba, od 13. do 23. h. g. pf button both



X