Hifz i hafizi u Bosni i Hercegovini

Piše: hfz. Dževad ef. Gološ

Hifz i hafizi u Bosni i Hercegovini 090210000013qNjcNepobitna je činjenica da na našim prostorima nema grada, čaršije ili kasabe koji nisu iznjedrili na desetine hafiza – čuvara Allahove Knjige. Možda će to nekome biti čudno, ali to je istina. Vrijeme je, naravno, učinilo svoje pa su mnogi od tih hafiza potpuno pali u zaborav, o nekima znamo samo malo, a o nekima ama baš ništa.

Tako naprimjer jedan od posljednjih trebinjskih hafiza, hafiz Asim ef. Babović, koji je umro 1979. godine, pamti da je u njegovom vremenu u Trebinju bilo 13 hafiza.[1]

Hafizi i dužnosti

Ono što takoðer ide u prilog značaju hifza i hafiza na našim prostorima jeste i to da hafizi nisu bili samo u redovima ”hodža” i ”hadžija”, nego ih je bilo i u redovima načelnika općina, gradonačelnika, majora i sl.

Rahmetli Hifzija Hasandedić u svojoj knjizi ”Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini”, na str. 62, kaže:

”Oni (hafizi) su vršili razne službe u islamskoj hijerarhiji i najviše su zaslužni da se islam do naših dana održao u ovom kraju.”

Kako bismo potvrdili ovu činjenicu, navest ćemo nekoliko primjera.

 – Prvi mostarski kurra hafiz, koji se zvanično spominje, bio je minbaša, tj. major. O ovome hafizu znamo samo da se zvao Ahmed i da je živio u Mostaru 1860. godine. Takoðer znamo da je pred njim učio poznati mostarski hafiz i muderis Muhamed ef. Riðanović.[2]

– Od hafiza koji su obnašali vojne dužnosti bio je i hafiz Rizvan-paša Rizvanbegović, najstariji sin Ali-paše Rizvanbegovića.[3]

– 1941. godine gradonačelnik grada Mostara bio je hafiz Muhamed Hilmi ef. Butum.[4]

– 1918. godine načelnik općine Konjic bio je hafiz Abduselam Džumhur, otac nama dobro poznatog Zuke Džumhura.[5]

Naravno, bilo je i još mnogo drugih hafiza koji su obavljali ove i slične funkcije.

Kada se govori o hifzu i hafizima neophodno je spomenuti instituciju Darul-Kur’ana ili Darul-Kurra. U svakom većem gradu islamskog svijeta, koji se smatra kolijevkom islamskog znanja kao što su Mekka, Medina, Damask, Kairo, Bagdad, Istanbul i sl., postojale su posebne institucije koje su se brinule o hifzu Kur’ana i kiraetima i koje su se većinom zvale Darul-Kur’an ili Darul-Kurra. Naravno, i na našim prostorima egzistiralo je više takvih ustanova.

Govor o ovim ustanovama iziskuje posebno mjesto i vrijeme, ali ja ću ovdje spomenuti jedan podatak koji će nam takoðer prikazati i dočarati hifz i hafize na našim prostorima.

Konstatacija koja ide u prilog historiji hifza i hafiza na našim prostorima

Već smo spomenuli da je grad Damask jedan od centara islamskih nauka koji su imali posebne institute za izučavanje hifza i kiraeta. Ovdje je važno istaći da Damask ne samo da je jedan od ovih velikih centara nego možda i najveći od njih. Dr. Muhammed Muti Hafiz u svom djelu ”El-Kiraat ve kibarul kurra fi Dimašk”, spominje 23 takva instituta[6]. Meðutim, i pored toga 13. stoljeće po Hidžri bilo je karakteristično po tome što je nauka o kiraetima i tedžvidu skoro bila iščezla sa prostora ove poznate kolijevke tedžvida i kiraeta. Alim koji je nauku o kiraetima i tedžvidu vratio na prostor Damaska bio je šejh Ahmed ibn Muhammed el-Hulvani. On odlazi u Mekku 1253. godine po Hidžri i postaje učenik poznatog šejha Ebu Fevza, Ahmeda el-Merzukija, kod kojeg ostaje četiri godine. Šejh Hulvani je pred šejhom Merzukijem prvo završio rivajet Hafsa, a potom i ostaih deset kireta po Šatibijji i Durri! 1257. godine po Hidžri od spomenutog šejha dobiva idžazu, te se vraća u Damask, da bio poslije postao zasigurno obnovitelj i reformator ove nauke na području Damaska pa i šire.[7]

U isto vrijeme u Mekki kod istog šejha učio je Bosanac, kurra hafiz Abdullah Kaukčija. Kurra hafiz Abdullah Kaukčija završio je pred šejhom Merzukijem prvo Hafsov rivajet, zatim deset kiraeta po Šatibijji i Durri, a potom i deset kiraeta po Tajjibi. 1254. godine po Hidžri dobiva idžazu za Šatibijju i Durru, a 1256. godine idžazu za deset kiraeta po Tajjibi.[8]

Na osnovu spomenutog možemo doći do dvije velike i bitne konstatacije koje idu u prilog historiji izučavanja kiraeta na našim prostorima!

Prva, iz spomenutog lahko možemo zaključiti da je kurra hafiz Abdullah Kaukčija završio deset kiraeta prije poznatog šamskog reformatora šejha Hulvanija. Hulvani idžazet dobiva 1257. godine, dok Kaukčija dobiva tri godine prije, 1254., i to po Šatibijji i Durri, dok po Tajjibi dobiva 1256. godine, dakle prije nego što idžazu dobiva šejh Hulvani.

Druga konstatacija, koja je bitnija od prethodne, jeste da se iz spomenutog uočava da je kurra hafiz Kaukčija završio i idžazet dobio i za deset kiraeta po Tajjibi, što je naravno ogromna razlika i velika prednost koja je poznata unutar kiraetske nauke! Dakle, možemo zaključiti da u spomenutom periodu u Damasku, ovom velikom centru kiraeta, nije bio niti jedan kurra hafiz koji je poznavao deset kiraeta po Tajjibi, dok ih je na našim prostorima bilo! Ovo je jedna velika činjenica koja dokazuje kontinuitet hifza i hafiza, kao i uopće historijat izučavanja kiraeta i kur’anskih znanosti na našim prostorima!

Hafizi i muhaffizi

Ono što je takoðer bitno istaći kada se govori o hifzu i hafizima kod nas jeste da je odlika naših hafiza bila velika želja da svoje znanje prenesu na druge. Tako iz biografija mnogih njih saznajemo da su bili, kako se to kod nas uobičajeno kaže, i ”muhaffizi”. Muhaffiz je riječ koja označava hafiza koji je drugog podučio hifzu i ”izveo ga da bude hafiz”! Jedan od onih koji je bio ne samo muhaffiz, nego slobodno možemo reći ”veliki muhaffiz”, je poznati mostarski hafiz Muhamed ef. Riðanović. Hafiz Muhamed Emin ef. Riðanović za svog života izveo je preko 20 hafiza.[9] Svaki onaj koji imalo poznaje koliki trud i sabur treba da se izvede samo jeda hafiz, dobro zna šta onda znači izvesti preko 20 hafiza. To ne upućuje ni na što drugo nego na jednu preveliku ljubav prema Kur’anu!

Knjiga ”Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina”, čiji je autor hfz. dr. Fadil Fazlić, jedna je predivna riznica podataka o hifzu i hafizima u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga trebala bi da se naðe u kući svakog od nas kako bi nas iz dana u dan podsjećala i podsticala na učenje Kur’ana.

Ovo što smo naveli ustvari je samo mali dio onoga što govori o hifzu i hafizima koji su nekada postojali na našim prostorima. Meðutim, u isto vrijeme sjećanje na ovaj segment naše islamske baštine samo je jedan veliki podsticaj za budućnost svima onima koji vole Allahovu knjigu Kur’an i koji žele da jednog dana postanu hafizi – čuvari Allahove Knjige!

Bilješke:

[1] Hfz.dr. Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, str 207.

[2] Ibid, str. 156.

[3] Ibid, str. 197, 198.

[4] Ibid, str. 167, 177.

[5] Ibid, str. 183.

[6] Dr. Muhammed Muti Hafiz, El-Kiraat ve kibarul kurra fi Dimašk, str. 259.

[7] Ibid, str. 220.

[8] Hfz. dr. Fadil Fazlić,Tedžvid: komparacija Hafsovog i Veršovog kiraeta, str. 192,195.

[9] Hfz. dr. Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, str .163,164.

Prvi put objavljeno: četvrtak, 03 Srpanj 2008 02:00

Print Friendly  Hifz i hafizi u Bosni i Hercegovini pf button both



X