pustinja

Hidžra Muhammeda s.a.v.s. – muslimanska Nova godina

Piše: Sead ef. Jasavić

Evo u susret nam dolaze dvije nove godine, jedna – prava, i druga – ona kriva. Jedna za koju se veže onaj dio svijeta koji pripada ummetu Muhammeda s.a.w.s., i ona druga nova godina – za koju se veže ostatak nevjerničkog svijeta, koji ne pripada ummetu Muhammeda s.a.w.s.!
Po ovoj prvoj – islamskoj – godini računamo našu starost, naš vjerski identitet, našu povijest, naš ibadet, naš namaz, naš ramazan, naš zekat i hadždžove itd.. Po ovoj drugoj računamo godine života, pare, svodimo godišnje račune, i pravimo uviðaj u to koliko smo bili opčinjeni dunjalukom na uštrb ahireta!

U noći početka nove islamske godine prisjećamo se poslanikovog s.a.w.s., hidžreta i obaveznosti napuštanja svega što je haram i loše, dok se u noći početka nove neislamske godine podsjetimo na sve vrste grijeha i harama, podsjetimo se i na svece (Deda Mraza), i na alkohol, i na blud, i na rasipništvo; zaboravimo na ahiret, i na Allahov dž.š., kada’ i kader, ne svjesni toga da ovaj svijet i dunjaluk traje baš onoliko koliko nam treba da odbrojimo do deset – kada se svjetske skazaljke na satovima poklapaju ne razmišljajući o tome da je možda veoma blizu čas kada će se i naše skazaljke poklopit!

Hidžret Muhammeda s.a.w.s., je vječita inspiracija svakog iole svjesnog muslimana, i nije bez razloga, baš njegov hidžret, i njegova seoba, uzet za početak računanja islamskih novih godina.

Hidžri Muhammeda s.a.w.s., su prethodile hidžre njegovih ashaba, koji su prije hidžre i seobe u Medinu, sebi i svojoj vjeri, spasa tražili i u susjednoj Abesiniji, i ako je ona tada bila kršćanska i neislamska, i to dva puta. Nakon tih uvodnih hidžri na red je došla glavna i generalna seoba i hidžra svih muslimana, i to iz najvrijednijeg grada na svijetu – plemenite Mekke, a samo radi očuvanja šehadeta i ‘ibadeta prema Allahu dž.š., i ni zbog čega drugog!

Mekanski idolopoklonici – kao i ovi današnji, nisu željeli da muslimani čine hidžru, i nisu željeli da se muslimani na jednom mjestu koncentrišu i grupišu, i nisu željeli da muslimani budu u jedinstvenom džematu! Koga su god mogli da odvrate od činjenja hidžre to su i učinili, a isto su smjerali i sa Muhammedom s.a.w.s., ali, planovi su im propali. Tadašnji muslimani su bili više nego spremni na seobu iz Mekke i hidžru, zbog toga što im je Allah dž.š., bio mnogo draži i od familije i od kuće i od imanja i od poslova i od trgovina i od stoke i od svega drugog!

Hidžra je djelo koje treba da bude ponos svakog muhadžira. Poslanik s.a.w.s., je muhadžire nazvao tim imenom baš zbog toga što su pristali na djelo koje je bilo vrijedno svakog cijenjenja i hvale! Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Da nije hidžre ja bih bio ensarija!” (Muttefekun ‘alejh)

Abdullah b. Amr r.a., kaže: Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su sigurni ostali muslimani, dok je muhadžir onaj koji je napustio ono što je Allah dž.š., zabranio.” (Sahihul-Buhari, br.6119.)

Fedale b. Ubejd r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je na oprosnom hadždžu rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o tome ko je mu’min? Mu’min je ona osoba od koga je ostali svijet siguran po pitanju svoga imetka i života; musliman je ona osoba od čije ruke i jezika je pošteðen ostali svijet; mudžahid je ona osoba koja se bori protivu svojih strasti za rad pokornosti Allahu, a muhadžir je onaj koji napusti greške i grijehe!” (Sunen Ibnu Madždže, br.3934.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.24004.)

Iskrena i prava hidžra uzrokuje pomirenje með’ muslimanima, uklanja ratove, zlo i mržnju a uspostavlja bratstvo kao što se to desilo sa plemenima Evs i Hazredž; iskrena i prava hidžra je preduslov džihada i ona je ta koja prouzrokuje pobjede koje muslimani nisu imali prije hidžre; iskrena i prava hidžra je bio preduslov uspostavljanja islamske države i društva; iskrena i prava hidžra je odskočna daska da’aveta i širenja islama; iskrena i prava hidžra, na kraju, je i preduslov stjecanja Allahove dž.š., milosti i ulaska u džennet!

Ibrahim b. Edhem rhm., je rekao: “Ko želi pravu tevbu učiniti – neka se kloni nasilja, neka se proðe lošeg društva – u suprotnom neće postići ono što je naumio. čuvajte se grijeha, jer su grijesi muka, njihove su posljedice loše, a kazna zbog njih je bolna; srca koja vole grijehe su bolesna, dok je pošteda i sačuvanost od grijeha ratni plijen i ganima. Bit sačuvan od grijeha – to nema cijenu, dok je zapadanje u iskušenje njima, pogotova kada glave osijede, velika propast i kazna!” (Leta’iful-Me’arif, 1/81.). Hidžra u ime Allaha dž.š., je napuštanje svega onoga što Allah dž.š., ne voli, uz činjenje svega onoga što Allah dž.š., voli i sa čime je zadovoljan i razi!

Osnova hidžre počiva na ljubavi i mržnji; ljubavi spram onoga što Allah dž.š., i mržnji spram onoga što Allah dž.š., ne voli – pa je stoga muhadžir onaj koji je dao prednost onome što Alah dž.š., više voli! Šejtani i ljudski porivi i strasti čovjeka neprestano zovu svemu onome što Allah dž.š., ne voli i onome s čime On nije zadovoljan i razi pa je zbog toga hidžra stanje u kojem se vjernik neprestano nalazi bježeći od robovanja lažnim božanstvima ka robovanju Alahu dž.š., Jedinom, koji istinski zaslužuje da bude obožavan!

Umjesto da budemo ovakvi, i da, kada čujemo poziv ezana, brže-bolje se sklonimo u džamijska skrovišta, i spasa kod Allaha dž.š., potražimo – veliki broj muslimana čini suprotno! Hidžru činimo bježeći od Allaha dž.š.; hidžru činimo bježeći od Poslanika s.a.w.s.; hidžru činimo bježeći od džamija i kura’ana i namaza; hidžru činimo bježeći od džemata; hidžru činimo bježeći od pokornosti svojim roditeljima; hidžru činimo bježeći od svoje rodbine, od svojih komšija, od svoji prijatelja; hidžru činimo bježeći od posta i od zekata i od hadždža; hidžru činimo bježeći od dove i od zikra; hidžru činimo bježeći s bojnoga polja; hidžru činimo na taj način što ćemo ostavljati muslimanska mjesta puna ezana bježeći u nemuslimanska mjesta puna crkvenih zvona i krstova!

Na dan 1430 hidžreta preispitajmo sebe i naš odnos prema hidžri. Preispitajmo sebe da li smo jedni od muhadžira pošto je i naš Poslanik s.a.w.s., bio muhadžir. Preispitajmo sebe da li smo hidžru započeli u ispravnom pravcu žureći ka Allahu dž.š., ili smo se uputili putem koji udaljava od Allaha dž.š.. Preispitajmo se da li su nam naše kuće, kancelarije, kafane, prodavnice, šume i njive – draže i milije od Allahovih dž.š., kuća i Njegovih džamija? Preispitajmo se da li nam je muzika draža od slušanja Kur’ana, i da li su nam novine draže od čitanja Kur’ana; provjerimo dobro da li smo iskreni kada kažemo da smo zadovoljni Allahom dž.š., kao Gospodarem, Poslanikom s.a.w.s., kao poslanikom i islamom kao vjerom!

Prvi put objavljeno: subota, 27 Prosinac 2008 01:03

Print Friendly  Hidžra Muhammeda s.a.v.s. - muslimanska Nova godina pf button both



X