islam4m.com42

Grijeh je njen, mahrama njena

Fašizam. To je najblaža riječ kojom se može prokomentirati događaj koji se desio skoro prije tri godine. Taj događaj šokirao je i naljutio svakog muslimana, ali i svakog humanog i objektivnog čovjeka bez obzira na vjeru i porijeklo. Radi se o slučaju učenice Tevhide Kütük koja je tada pohađala 11. razred gimnazije turskog okruga Kozan (grad Adana) i koja je izbačena sa ceremonije upriličene na Dan učitelja na kojoj su po običaju dodjeljivane nagrade najboljim i najzaslužnijim učenicima. Jedini razlog zbog kojeg je na fašistički način otjerana sa bine na kojoj je trebala primiti priznanje je mahrama koju nosi, a koja je zasmetala sekularno orijentiranim organizatorima natjecanja na kojem je ova mlada Turkinja osvojila prvo mjesto. Ubrzo nakon ovog događaja predstavnici društava za borbu za ljudska prava demonstrirali su ispred ministarstva pravosuđa u Istanbulu podnoseći krivičnu prijavu protiv majora Hüseyina Çopura, parlamentarnog izaslanika okruga Kozan i direktora za nacionalni odgoj Aydina Tetikoğlua jer su spriječili da Tevhida primi nagradu. Pored toga što je još na dunjaluku  protiv ovih demona u liku insana podignuta tužba, ona najvjerovatnije neće dovesti do toga da bilo ko od njih bude primjerno kažnjen. Međutim, Gospodar svjetova upoznat je sa svim i kod Njega je sve do roka određenog. Njegov sud je najpravedniji, a Njegova kazna sigurno će stići zulumćare: ”A nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nasilnici! On ih samo ostavlja do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti…” (Ibrahim, 42 – 43)

Nedavno sam ne internetu pogledao potresni video na kojem je zabilježen ovaj slučaj:

http://www.youtube.com/watch?v=y3aAJw5WnY0&feature=player_embedded

te mi se javila želja da ga kroz stihove prokomentiram:

U redu je stajala čekajuć’ priznanje
Rekli su nagraditi njezin trud i znanje

Trudila se mnogo, bit’ najbolja je htjela
Mukom, trudom, radom, to je i uspjela

Učenica najbolja, ponos rodne grude
Ni sanjala nije šta od sveg’ će da bude

Prijem je upriličen na Dan učitelja
Tamo žrtvom postat će svojih mučitelja

Izašla na binu u društvu vršnjaka
Čeljad zemlje jedne, odjeća jednaka,

Samo detalj jedan drugačijom je čini
Al’ baš zbog njega neće imat’ bujruma na bini

Duše čiste nevine, ni slutila nije
Kakva gamad kleta u publici se krije

Zasmeta im mahrama što nosi je na glavi
Simbol vjere njene, kojim Rabba slavi

Vjerne sluge baštine Ataturk Kemala
Drsko je upitaše: ”Šta to glumiš, mala!?

Smjesta binu napusti! Ovdje mjesta nemaš!
Je l’ to udar državni, mahramom nam spremaš?!”

Pogled pun joj boli, s nevjericom gleda
Glas razuma traži, al’ srca su od leda

Sekularna kopilad, hladna poput st’jene
Ravnodušno gledaše gorke suze njene

Iz dimija ispali, uz mahrame rasli
Al’ u kufru pagani, nisu im dorasli

Na srcu im veo, duše crne, mračne
Čovjek zv’jer je najveća, r’ječi su tačne

I šta sestri reći, osim: ”Sabur l’jepi”
Ne pričaj im ništa, gluhi su i sl’jepi

Tužbu Rabbu digni, usrdno Ga moli
Još na ovom sv’jetu, nek osjete boli

Poniženja razna uv’jek nek ih prate
Dok god živi budu, stalno neka pate

A umru l’ bez tevbe, nek na Sudnjem danu
Izdvojeni budu svi na l’jevu stranu

Poniženi, prezreni, ka Vatri nek krenu
Jer se dirat’ drznuše čast i vjeru njenu

Očajni, bez nade glavom odmahuju
Dok u Vatru zure, glas savjesti čuju:

Sad žderite plodove vaše zulum-sjetve
Pokosi vas sječivo mazlumove kletve

Musa Aid, 26. rebiul-evvel 1432. h.g.

Print Friendly  Grijeh je njen, mahrama njena pf button both



X