Godišnjica revolucije sirijskog naroda i genocida vlasti nad Sirijcima

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Godišnjica revolucije sirijskog naroda i genocida vlasti nad Sirijcima HUTBEBraćo i sestre u islamu! Danas 23. rebiu-l-ahira 1433.H., 16. marta 2012.g., u svim džamijama u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori je tematska hutba o Siriji, a ja sam današnju hutbu naslovio sa Godišnjica revolucije sirijskog naroda i genocida vlasti nad Sirijcima. Juče se braćo i sestre navršila godina od početka revolucije sirijskog naroda, koja je prošle godine započela u gradu Dir’a, nakon hapšenja i islijeđivanja petnaestoro maloljetne djece. Otud je započeo gnjev sirijskog naroda protiv vlasti koja ih torturiše punih 49 godina.

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj sjednici održanoj 16. februara 2012. godine, razmatrajući prijedlog Udruženja „Društveni Kongres Sirijaca“ za pomoć sirijskom narodu, donio zaključak da se danas inša-Allah u svim džamijama u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori održi tematska hutba o Siriji, te da se nakon džume namaza organizuje sergija za pomoć i podršku sirijskom narodu.

Braćo i sestre, veliki su zločini nad muslimana u Siriji, od strane režima koji svim sredstvima uništava sve ono što je plod duge i bogate historije Šama, režima koji ubija nevine civile, muškarce, žene i djecu, koji na najsvirepiji način ubija cijele porodice, koji na oči roditelja siluje kćeri, unuke i supruge, a nakon toga ih kolje, koji uništava njihove kuće i imanja i to bez imalo griže savjesti i milosti i bez bojazni da će na dunjaluku odgovarati pred nekim relevantnim sudom.

Oni će braćo i sestre inša-Allah još na dunjaluku okusiti gorčinu svoga nasilja, a posebno  kada dođe vrijeme za to na Sudnjem danu, kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 42. i 43. ajetu Sure Ibrahim:

A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, (42) kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.(43)

Allah, subhanehu ve te’ala, motri nasilnike i ostavlja ih do određenog roka, a na Sudnjem danu, će dobiti zasluženu kaznu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:

Prenosi Ebu Musa El-Eš’ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah uistinu pušta nasilnika, ali kada ga zgrabi, ne ostavlja ga!” Pa je proučio: Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno. (Suretu Hud: 102) (Buharija)

Sirija je muslimanska država na jugo-zapadu Azije. Na zapadu graniči sa Libanom i Sredozemnim morem, na sjeveru sa Turskom, na istoku sa Irakom, na jugu sa Jordanom i na jugo-zapadu sa okupiranom Palestinom. Ukupan broj stanovnika Sirije je oko 22,5 milona, a njihovu većinu čine sunnije, oko 75%, dok ostatak čine šije 12%, Kršćani 10% i Druzi 3%.

Islam je došao u Šam (Sirija, Palestina, Jordan i Liban) u vrijeme Ebu Bekra ES-Siddika, radijallahu anhu, i Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, prve dvojice halifa Hulefair-Rašidina i nakon toga je imao važno mjesto u dugoj islamskoj historiji. Sirija je bila prijestolnica Emevijske dinastije sa centrom u Damasku. Šam je dao veliki broj učenjaka, vojskovođa i daija i zasluge za islam njegovih stanovnika su velike. Više ajeta i hadisa ukazuje na vrijednosti Šama.

Historija Sirije je duga i burna, a u posljednjih 90 godina je obilježavaju: Francuska okupacija 1920. god., Nezavisnost 1946. god., a 1963. godine vlast u Siriji preuzima Ba’s partija, tj. Partija arapskih socijalista, koja svoju filozofiju gradi na arapskom nacionalizmu, u kojem nema mjesta za vjeru, a naročito za islam. Također su naginjali ljevičarskom komunizmu koji je zagovarao javno propagiranje ateizma i vrijeđanje islama. Godine 1970. dolazi do vojnog puča u kojem na vlast dolazi nusejrija Hafiz Al-Assad i ostaje na njoj do svoje smrti 2000. godine, a nasljeđuje ga njegov sin Beššar Al-Assad koji se zadržao na vlasti sve do danas. Hafiz Al-Assad je pripremao svoga sina Basila Al-Assada za vlast, ali je on poginuo u nesreći i onda je na vlast došao njegov drugi sin Beššar Al-Assad, koji je oženjen Britankom sirijskog porijekla. On je došao na vlast sa 34 godine starosti, nakon što je promijenjena ustavna odredba i starosna dob predsjednika države snižena sa 40 na 34 godine. U početku svoje vlasti on je pokušao da sprovede reforme koje nisu uspjele, tako da se vratio politici svoga oca koju je karakterizirala apsolutna vojno-policijska vladavina.

Vlast u Siriji drže nusejrije i sve važnije institucije u državi su pod njihovom kontrolom, kao što su: policija, vojska, obrazovanje i ekonomija. U održavanju takvog stanja pomažu pripadnici nusejrijske sekte i poslušnici iz drugih grupacija, među kojima su i pojedine sunnije. Tako je predsjednik države nusejrija Beššar Al-Assad, na čelu vojske je njegov brat Mahir Al-Assad, na čelu unutrašnje bezbjednosti je njihov zet (sestrin suprug) Esif Ševket, a ekonomiju kontrolira daidžić Beššar Rami Mahluf. Inače, vlast u Siriji može se definirati kao surova diktarura sa izraženim prisustvom policije, vojske i obavještajaca. Još od 1970. godine na snazi je vanredno stanje koje prate tortura, nepravda, nasilje, privođenja, zatvaranja, mučenja i ubistva. Ekonomska situacija je vrlo teška, tako da se u svijetu nalazi veliki broj sirijskih muhadžira, od koji je najviše sunnija.

Hafez Al-Assad otac sadašnjeg predsjednika Sirije izvršio je masakr u centru Hame u periodu 02.-28. februar 1982. godine, kada je sirijska vojska ubila blizu 40000 ljudi.

U posljednjoj godini, pa i ovoga trenutka zločinački režim u Siriji provodi najsvirepije metode zločina i genocida, koje ne može da pojmi ljudski um. Broj nastradalih u posljednjih 365 dana je zastrašujući: 10135 šehida, od čega je 725 djece i 605 žena, a njih 438 je podleglo usljed najtežih oblika mučenja. Broj ranjenih je prešao brojku od 35000, 17000 sirijaca se vodi kao nestali, 212000 je prošlo hapšenja i toture u sirijskim zatvorima, trenutno ih je u zatvorima preko 60000, a broj izbjeglih u susjedne zemlje je davno premašio brojku od 100000 muhadžira. Grad Homs nakon granatiranja podsjeća na Vukovar, Mostar i Gornji Vakuf.

Veliki broj međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava je osudilo zlodjela Sirijskog režima i okarakterisalo kao zločin i kršenje međunarodnih ljudskih prava. Sirijcima prijeti prava humanitarna katastrofa, jer nedostaje hrane, energenata i sanitetskog materijala, a onemogućen je dotur istog.

Međunarodna zajednica je na velikom ispitu po pitanju zaštite sirijskog naroda. Veto Kine i Rusije na rezolucija UN o Siriji je sraman čin kojim se nastavlja agonija sirijkog naroda, koji životima plaća slobodu do koje će inša-Allah doći i od koje ne smije odustati, jer je časna smrt bolja od života u poniženju.

Zulumćari Baššaraovog režima ne vjeruju u Allahove ajete, koji onome ko namjerno ubije vjernika nagovještavaju vječnu kaznu u džehennemu, kao što stoji u 93. ajetu Sure En-Nisa’:

Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti Džehennem, u kojem će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.

Zulumćari sirijskog naroda ne vjeruju u Poslaničku, sallallahu alejhi ve sellem, opomenu kada je kazao za jednu ženu koja je glađu mučila mačku, da će biti kažnjena u džehennemu.

Gdje je ummet, gdje je milijardu i pet stotina miliona muslimana, da digne svoj glas protiv unišenja sirijskog naroda, gdje je Arapska liga, gdje su vlade muslimanskih zemalja, gdje su razne međunarodne organizacije da se pokrenu i zaustave genocid nad sirijskim narodom, gdje je muslimanski ponos i gdje su silne pare od u bescijenje prodatih bogatstava ummeta?

Braćo i sestre, zanimajmo se za stanje naše braće i sestara u Siriji i za stanje drugih muslimana, pomozimo im materijalno, verbalno i ako bude mogućnosti i svojim životima i dovom, jer je to naša obaveza! Znajmo da je svaka kap krvi sirijskog naroda, ujedno kap krvi iz moga i tvoga tijela, znajmo da je svako ubijeno i izmasakrirano sirijsko dijete i moje i tvoje dijete, da je svaka obeščaćena žena, udarac na obraz naših majki, supruga, kćeri i sestara, da je strah u srcu svakog sirijca naš zajednički strah i znajmo da je u zalogaju koji jedemo i gutljaju koji pijemo hakk i sirijskih muslimana!

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći u: Palestini, Čečeniji, Afganistanu, Iraku, Tunisu, Egiptu, Libiji, Jemenu, a posebno Siriji, gdje su naročito ugrožena prava muslimana, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

 

Print Friendly  Godišnjica revolucije sirijskog naroda i genocida vlasti nad Sirijcima pf button both



X