HUTBE

Gibet – ogovaranje

Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 12. zul-ka’de 1430. god. po H., 30. oktobra 2009. godine po M. hutbu sam naslovio sa Gibet – Ogovaranje. Govoriti o spomenutoj temi, braćo i sestre, znači govoriti o akutnoj bolesti Bošnjaka i ummeta, razarajućoj bolesti našega tkiva, bolesti koja je prerasla u tešku epidemiju, bolesti koju hitno treba liječiti, a lijek za nju je u Kur’anu, u hadisu, u praksi našeg dobrog selefa – prethodnika.
Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u 12. ajetu Sure El-Hudžurat: ”…I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista prašta i milostiv je!”
Allah, subhanehu ve te’ala, zabranjuje ogovaranje i poredi ga s jedenjem mesa mrtvoga brata, za što i sam Kur’an kaže da je odvratno. Teško je i zamisliti da neko od nas ima pred sobom tijelo svoga mrtvog brata i jede ga – pa kako se onda usuđujemo ogovarati jedni druge kada nam je i sama pomisao na spomenutu situaciju odvratna? Kada god dva ili više muslimana ogovaraju nekoga, neka im naumpadnu ove riječi i neka odmah odustanu od ogovaranja i učine iskrenu tevbu – pokajanje, uz odluku da taj grijeh više nikada neće činiti!

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam u hadisu, koji bilježi imam Muslim, definira gibet:  
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je to gibet?” Rekoše: “Allah i Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Da spomeneš svoga brata s onim što mu je odvratno.” Bi rečeno: “A ako je tačno to što kažem o svome bratu?” Reče: “Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogibetio (ogovorio) si ga, a ako nije, onda si ga potvorio.”

Salavat i selam na imama svih poslanika, selam na našeg učitelja, koji nas kroz ovaj hadis podučava šta je gibet, pa ako smo njegovi iskreni sljedbenici i ako tvrdimo da ga iskreno volimo i slijedimo, klonimo se ogovaranja – za naše dobro i dobro drugih muslimana!
Neko od uleme je o gibetu rekao: “Ako kažeš za čovjeka da mu je odjeća kratka ili duga, ti si ga ogovorio, a kamoli da kažeš nešto o njemu samome!”
Bilježi se kako je Aiša, radijallahu ‘anha, rekla Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za Safiju, radijallahu ‘anha:
 
“Vidi Safiju!” – aludirajući na njen mali rast.
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj reče: “Ne ogovaraj je!” Aiša na to reče: “Rekla sam samo ono što jeste.” Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče:
“Rekla si takve riječi, koje kad bi se prosule u more, zamutile bi ga.” (Tirmizija)

Braćo i sestre, ogovaranje se u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, osjećalo osjetilom mirisa, kao što stoji u sljedećoj predaji koju prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu ‘anhu:

Prenosi Džabir bin Abdullah, radijallahu ‘anhu, da se jednom prilikom osjetio ružan miris, pa Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Ovo je smrad ogovaranja onih koji ogovaraju mu’mine.”

Možda neko od nas može postaviti pitanje: “Kako se smrad gibeta osjećao u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a danas se ne osjeća?” Odgovor bi bio jednostavan: Zato što je gibet danas toliko da su nam nosevi puni njegova smrada, pa ga nismo u stanju raspoznati, a kada se neko stalno nalazi u zagađenoj sredini, on to i ne osjeća, već to smatra normalnim stanjem!

Ibrahim b. Edhem je jednom prilikom ugostio musafire, pa kada im je postavio hranu, oni počeše ružno govoriti o nekom čovjeku a on im reče: “Oni koji su bili prije nas, prvo su jeli hljeb, pa onda meso, a vi ste započeli s mesom.”
Po ovome se malo ko od nas može požaliti da zbog male penzije, neredovne plate i oskudnih primanja ne konzumiramo meso, jer se u kućama mnogih od nas i na našim soframa nalazi meso naše braće i sestara u neograničenim količinama!

Od Ebu Umame El-Bahilija se prenosi da je objašnjavao: “Na Sudnjem danu će čovjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela koja nije uradio, pa će upitati Allaha: ‘Gospodaru, odakle mi ova djela?!’ Allah će mu odgovoriti: ‘To je ono što su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao!'”

Prenosi se od Hatima Ez-Zahida da je rekao: “Kada se u jednom skupu (sijelu) nađu tri postupka, znaj da je Allahov rahmet uzdignut od tog skupa: 1. Kada sa govori o dunjaluku; 2. Kada se ljudi pretjerano smiju; 3. Kada ogovaraju odsutne.”
Jahja b. Muaz Er-Razi savjetuje: “Da bi bio jedan od čestitih, počasti vjernika s tri stvari: 1. Ako nećeš koristiti, nemoj mu ni štetiti; 2. Ako ga nećeš obradovati, nemoj ga ni rastužiti; 3. Ako ga nećeš pohvaliti, nemoj ga ni kuditi!”

Hasan El-Basri je čovjeku koji ga je ogovarao poslao punu zdjelu voća i poručio mu: “Čujem da me ogovaraš pa mi time poklanjaš svoja dobra djela, a preuzimaš moja loša. Zbog toga što ti se ne mogu drukčije odužiti, šaljem ti ovu skromnu hediju u znak zahvalnosti za tvoju velikodušnost!”
Pa zar ima neko od nas da je spreman zbog ogovaranja svog brata u vjeri svjesno brisati svoja dobra djela i na svoja pleća tovariti tuđe grijehe!?  

Pripovijeda Halid Er-Rabi: “Jednom sam s društvom bio u džamiji, pa su počeli govoriti o jednom čovjeku, a ja sam ih upozorio da to ne čine i oni su me poslušali. Nakon izvjesnog vremena su ponovo počeli govoriti o tom čovjeku i ja sam se uključio u taj razgovor. Kada sam te noći zaspao, sanjao sam kako mi je došao crn i visok čovjek, koji je u posudi nosio komad svinjskog mesa i naredio mi da ga jedem. Zapomagah: ‘Ja ne jedem svinjsko meso!’ On me snažno stisnu i protrese, te povika: ‘Jeo si nešto što je gore od ovoga!’ – potom mi je u usta počeo gurati komad po komad. Prestravljen sam se prenuo iz sna. I, tako mi Allaha, trideset ili četrdeset dana sam poslije osjećao smrad tog mesa u svojim ustima!”
Pravi mu´min od nas je, braćo i sestre, onaj ko nađe mnogo opravdanja svome bratu za neki njegov ružan postupak, a ako ne nađe, kaže: “Ja Rabbi, možda postoji opravdanje koje meni nije poznato, a ti ga znaš.”
Braćo i sestre, budimo istinska braća u islamu, ne ogovarajmo jedni druge, tačnije ne jedimo meso jedni drugih. Čuvajmo naše jezike od ružna govora, jer je to preduvjet za čistotu naših srca i našeg imana!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama ovdje u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini! Pomozi i zaštiti sve ugrožene i obespravljene muslimane! Sačuvaj naše jezike od ogovaranja i drugih bolesti jezika i srca i učini nas od onih koji samo Tebi na ruku’ i sedždu padaju! Uputi i učvrsti našu djecu i naše potomke i učini ih radostima naših srca i očiju! Budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, šehida i dobrih ljudi! Amin!

Sarajevo: 12. zu-l-ka’de 1430. god. po H.
Hutba: Džamija “Kralj  Fahd”  
30.oktobar 2009. god
Nezim Halilović    Muderris
 

Print Friendly  Gibet – ogovaranje pf button both



X