Evropsko ujedinjenje protiv pederske tiranije

Piše: Redakcija magazina Saff
Evropsko ujedinjenje protiv pederske tiranije POLITIKAOvaj tekst nastaje zbog historije koja će nekada objektivno sagledati destruktivnu politiku SDP-ovog Kantonalnog ministarstva obrazovanja, pod komandom E.Suljagića, koje s javnošću komunicira na principu najcrnjih ideologija i njihovih propagandnih mašina, kao i Vijeća za štampu, koje pored ideološke zasljepljenosti ima problem sa elementarnom logikom. Naime, ove dvije zvanične instance su reagirale na tekst u „Saffu“, pod naslovom „U Sarajevu promovirani magistri pederizma“, njih 44, koji su tu titulu stekli na rodnim/gender studijama, a okosnica oba reagiranja je u tome što smo pedere nazvali pederima. Evo kako to zvuči u saopćenju Vijeća za štampu, koje je u povodu našeg teksta sazvalo vanrednu sjednicu, jer je napad na pedera napad na državu i demokratiju:
– „Urgentna Žalbena komisija Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini je razmotrila žalbe građana, objavljeni tekst i odgovor urednika Imamovića i zaključila da je u navodima iz teksta i kvalifikacijama „44 magistra za razvrat“, „magistri pederizma“, „eksperti za pederluk“ i „diplomirani pederisti“, drastično prekršen Kodeks za štampu BiH, Član 1, Opšte odredbe, Član 3, stav 1, Huškanje, Član 4, Diskriminacija, Član 4a, Ravnopravnost spolova i poštivanje osobenosti“ – kaže se u saopćenju iza kojeg stoje sve sami ideološki probrani kadrovi,
Miodrag Živanović, Dražen Zubak, Nada Ler-Sofronić, Nada Arsenić i Faruk Borić.

Peder je pederu peder
Vijeće za štampu je samo sebi skočilo u stomak, jer je ne može dokazati da riječ peder podstiče „huškanje“ i „diskiminaciju“, s obzirom da ovu riječ pederi koriste sami za sebe. Po istoj logici bi Vijeće za štampu trebalo da se oglasi u povodu brojnih tekstova u kojima pederi sebe zovu pederima, pa ispade da sami sebe diskriminiraju. Evo i nekoliko konkretnih dokaza…

U magazinu „Dani“ od 7. jula 2006. Objavljen je razgovor sa izvjesnim Dorinom Manzinom koji za sebe tvrdi „JA SAM PEDER“, te u intervjuu poručuje: „Riječi pede trebalo bi vratiti dostojanstvo. To znači da bi ona trebala postati općeprihvaćen i afirmativan izraz.“ Dvije godine poslije, u istom magazinu, uslikao se izvjesni Mirza Beširović, koji je rekao: „Ja jesam peder i nije me strah onoga što sam. …Nisam izabrao da budem homoseksualac u smislu homoseksualne orijentacije, ali biti peder u smislu seksualnog identiteta jesam.“ Susjedna Hrvatska ima na stotine slučajeva gdje pederi za sebe javno govore da su pederi, te  objašnjavaju kako im riječ peder vraća dostojanstvo,a da ih riječ homoseksualac vrijeđa. Jedan od njih je Franko Dota, koji je 20.06.2011. gostovao u emisiji „Nedjeljom u dva“ HRT, gdje je na Stankovićevo pitanje „Je li uvreda kada se u javnom diskursu kaže za nekoga da je peder?“, odgovorio: .„ Ja sam peder i tu nema ništa ironično. Ne samo da sebi to govorim, to govorim svim svojim prijateljima pederima i lezbama. U tome nema ništa uvredljivo… Puno je gore koristiti homoseksualnost… ona je zastarjela.“

S obzirom da homoseksualci sami sebe oslovljavaju pederima, a da se rodne/gender studije zalažu sa razliku između roda i spola, po čemu rođeni muškarac ima pravo da se spolno prikazuje kao žensko, tj. peder – ne postoji ni jedna netačnost u „Saffovom“ tekstu. Sve vjere svijeta smatraju da je pederluk razvrat, pa to smatramo i mi, dajući pravo pederima i magistrima pederizma (gender studijama) da se bave tim razvratom (da spol nije rod) i da ga smatraju najvećim dostignućem ljudskog uma. Pri tome zadržavamo svoje demokratsko pravo da mi tako ne mislimo, ali poštujemo pravo drugih da pederistički misle, pa i da rade šta hoće u svojoj privatnosti. Ako u ovom slučaju ima neke diskriminacije, onda se ona odnosi na naše pravo da se ne slažemo sa pederima i pederizmom, i da demokratski budemo protiv otvaranja Univerziteta u Sarajevu za obrazovanje magistara, odnosno advokata pederizma i razvrata. Program gender studija je zamotan u stotinu folija, ali je njegova pederistička suština jasna, jer postoje hiljade rečenica koje to dokazuju. Spremni smo na ma kojem mjestu, i u ma kojoj formi, upravo literaturom sa gender studija, dokazati da te studije u svojoj osnovi imaju izgradnju akademske mreže koja će podržavati pedere. …Kao što su profesori marksizma podržavali komuniste. Sastavni dio te ideološke mreže jesu i napadi na ljude koji razotkrivaju operaciju uništenja čovjekove porodice.

Ozvaničeni pederizam
Ekstremizam kojemu su izloženi oni koji ne podržavaju pederluk, najbolje se očituje iz reakcije Suljagićevog, SDP-ovskog, tzv. ministarstva obrazovanja, u kome je tekst iz „Saffa“ zlonamjerno doveden u istu ravan sa terorističkim činom koji je izvršio Mevlid Jašarević. Evo te kriminalne konstrukcije:
– „Ovim činom, magazin ‘Saff’ je javnosti poslao poruku da je obrazovanje zadnja stvar o kojoj pojedinac treba razmišljati, a da primjere treba tražiti u jašarevićima i Jašareviću bliskim ideologijama, kojima je zajednička mržnja prema drugom i drugačijem.“

Samo ova klevetnička rečenica je dovoljna da detektira svu bijedu Suljagićevog tzv. ministarstva, koje je odveć izgubilo dignitet i kredibilitet, jer se svelo na siledžijstvo kakvom je teško pronaći pandam i u rigidnim komunističkim režimima. Citirana rečenica je bestidno puna laži i podvala, što znači da  E.Suljagić nema poštovanja prema sudu javnosti i kantaru vremena. Bezbeli misli vječno ostati na funkciji.
„Saff“ je islamski časopis, i za nas je učenje (Ikre) centralna preporuka života i rada, ali je izučavanje i propagiranje pederizma (gender) uistinu – „zadnja stvar o kojoj pojedinac treba razmišljati“, jer se tu ne radi o učenju, već o formiranju partijskih odreda čiji je cilj da rasture prirodni poredak, tradiciju, kulturu i sve ono što je vijekovima građeno pod okriljem porodice kao osnovne ćelije i naroda i društva. Gebelsovska podvala kako je naša poruka da „primjere treba tražiti u jašarevićima“ samo je dno kriminalnog mentaliteta koji je zavladao sa ponovnim ustoličenjem SDP-ovskih crvenih kmera. Naš tekst nema nikakve veze sa „jašarevićima“, koji su, kao ekstremisti, srodniji ministru Suljagiću, njegovom lideru Lagumdžiji i drugim tipovima za koje ne postoji dijalog i ne postoji poštovanje vjere, kulture, tradicije i svega na čemu jeste zasnovan narod, kao osnovni supstrat te toliko slavljenje multikukture. Ovo dokazuje da su SDP-ovski esktremisti zapravo primitivci i rušitelji, za koje je multikultura jednaka nekulturi, multikonfesionalnost jednaka nevjeri i bezbožništvu, jer da nije tako, oni bi cijenili činjenicu da su svi bosanski narodi identitet sagradili na ognjištu svoje vjere, a da ta vjera osuđuje razvrat, a time i pedere i pederizam iza kojih sada stoji zvanična vlast i Univerzitet u Sarajevu. U nastavku saopćenja E.Suljagić ponovo laže:

– „Podsjećamo, nakon tako izrečenih stavova već se događalo nasilje. Pozivamo i Univerzitet u Sarajevu da učini sve što je u njihovoj moći da zaštiti studente od protuustavnih, diskriminirajućih i primitivnih napada onih koji prizivaju srednji vijek, a u prosvjetljenju i obrazovanju vide neprijatelja“ – piše Suljagić.
Odgovor je kratak: ni na kakvo nasilje mi ne pozivamo, već samo govorimo sa pozicija prirode, vjere i tradicije, a sigurni smo i sa pozicija ogromne većine normalnih građana; nema ničeg protuustavnog i diskiminirajućeg u našem korištenju riječi peder, jer tu riječ koriste pederi sami za sebe; nigdje mi ne „pozivamo na srednji vijek“ izuzev što slijedimo upute vjere i tradicije, a negiranje vjere je negiranje samog naroda; mi ne možemo vidjeti neprijatelja u obrazovanju, ako je to obrazovanje u službi čovjekovog dobra, a pederizam (gender studije) je u službi podsticanja djece da postanu pederi i da mijenjaju spol kao čarape; u prosvjetljenju mi vidimo najveću vrijednost, ali se prosvjetljenjem ne može smatrati spolno općenje po kanalima koji su prirodom predviđeni za odvod fekalija.

Pederi kao svete krave
Dan-dva nakon saopćenja tzv. ministarstva, u akciju je stupila ideološka, SDP-ovska Federalna televizija sa emitiranjem emisije pod naslovom „Šta omladina zna o gej populaciji“. Očito je nastojanje da se omladinu pripremi za novu realnost, u kojoj će umjesto tate i mame postojati samo tata-peder i mama-peder, koji će usvajati djecu – dok čovječanstvo ne uvehne. Ovo uvođenje pederizma u javni rtv prostor je promocija politike čiji je cilj da našu djecu preodgoji u pedere i pederice/lezbejke, jer se ta spolna i mentalna ognojenost predstavlja kao cool, frash, itd. Pri tome nema ni govora o mentalnim i fizičkim bolestima koje prate ovakvo opredjeljenje, a o tome je nauka ispisala na hiljade studija. Namjesto istine o opasnostima pederizma, u našoj javnosti ovaj novi, pederistički totalitarizam, na silu protežira laž o kvalitetu života u razvratu. Dokaz za to je i da Federalna tv ne pravi emisije sa pitanjem „Šta omladina zna o drogi?“, „…o trgovini ljudima?“ „…o instituciji porodice?“, o desetine važnih tema, jer ispada da je najvažnija tema – šta omladina zna o pederima. U kampanju se uključila i TV Pink kojaje 17. novembra priredila emisiju o promjeni spola, a što je ništa drugo nego podrivanje bolesti u ljudi čiji je rodni identitet poljuljan i labilan, i koji sada treba da budu ohrabreni da iz muška postaju žensko, a iz ženska muško. U najmanju ruku mnogi će mladi i nezreli ljudi pomisliti kako je normalno razmišljati da se ne bude onakvim kakav te je Bog stvorio.

Maske su, zapravo, pale, jer je jasno da i javni rtv servis, i Univerzitet u Sarajevu, i SDP-ovsko tzv. ministarstvo obrazovanja, bivaju upregnuti u sistem promocije i ustoličavanja pederizma kao vladajuće ideologije, zapravo, novog totalitarizma. Ko digne glas protiv uništavanja porodice, tradicije, potomstva, biće odmah javno izvrijeđan, proglašen teroristom, i biće mu zaprijećeno krivičnim gonjenjem, kao što se to upravo dogodilo magazinu „Saff“. Nekoliko riječi i o tome.

Sarajevski pederisti manipuliraju strahom i neznanjem, pozivaju se na Zakon o zabrani diskriminacije, zazivaju krivično gonjenje, a zapravo – nikakve diskriminacije nema u iznošenju svoga antipederskog mišljenja, ako to mišljenje ne poziva na konkretne oblike nasilja i ugnjetavanja. To što smo mi pedere nazvali pederima, a i oni sami sebe zovu pederima, ili što smo za gender studije kazali da su pederizam, a i same te studije proklamuju navodno pravo na izbor roda – ne može imati krivični karakter, jer je sve to u domenu demokratskih prava na slobodno mišljenje. S druge strane, pederisti i njihovi advokati, očito je, teže drastičnim oblicima ugrožavanja demokratije, gdje bi peder bio zaštićen kao sveta krava u Indiji, ili Veliki Brat u Orwellovoj „1984“.

Slobodno protiv pederizma
S obzirom da je neinformiranost najveći saveznik pedera i pederista, ovim putem ćemo javnost upoznati sa nekim evropskim slučajevima odbrane ljudskog prava na slobodu mišljenja o nastranosti i pogubnosti pederluka. Kao izvor će nam poslužiti hrvatski web portal katolik i tekstovi uglednog publiciste Daria Ćehića.
Kada je riječ o standardima pravosuđenja u Evropi, u pogledu agresivnih optužbi pederista stvari stoje drugačije. Sudovi postavljaju standarde koji vrijede za čitavo društvo; i ti standardi uopće nisu onakvi kakvima nam ih prikazuju feministice i pederističke udruge.

U Velikoj Britaniji su 2010. godine u nekoliko slučajeva policijske uprave morale plaćati naknadu štete, zato što su na prijave „boraca za LGBT prava“ bile odlučile „poduzimati mjere“ protiv uličnih propovjednika i političkih aktivista koji su tvrdili da je homoseksualizam grijeh i da ga ponovo treba zakonom zabraniti. Dakle, pobijedili su propovijednici koji i nadalje imaju pravu propagirati da je pederluk grijeh koji ne smije imati zakonsku zaštitu. Znakovita je i presuda Vrhovnog suda Švedske u slučaju pastora Ake Greena iz novembra 2005. u kojoj se, pozivom na čl. 10. Evropske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (odredba o slobodi govora) nalazi da ima A. Green pravo iznositi prosudbe koje su uvredljive za homoseksualce (da je homoseksualizam „abnormalan, jedan strašni rak na tijelu društva“ i slično), dokle god izravno ne ohrabruje ili opravdava mržnju prema njima. Postoje još desetine slučajeva u kojima je evropsko pravosuđe zaštitilo pravo na slobodu mišljenja.

Kada nam se govori da bez usvajanja zakona o pederima nema ulaska u Evropu, treba se prisjetiti slučaja Mađarske, čiji novi Ustav sadrži reference na Boga i obiteljske vrijednosti. Pederisti su se okomili na novi Ustav, a evo i zašto:

Ustav propisuje da je brak zajednica muškarca i žene. Utvrđuje da život djeteta treba štititi od začetka. Takve odredbe su ponukale  „Human Rights Watch“ da izda upozorenje kako Ustav sadržava odredbe koje mogu voditi u diskriminaciju žena i LGBT manjina: zaštita fetusa navodno ugrožava žene, a odredbom da je brak zajednica muškarca i žene povrijeđena su ljudska prava lezbijki, homoseksualaca i drugih „džendera“.
„Human Rights Watch“ ne navodi da u dijelu koji se odnosi na istospolne brakove njegovo mišljenje nije samo protivno političkom stavu mađarskih ustavotvoraca, nego je također i suprotno mišljenju Evropskog suda za ljudska prava iz najnovijih slučajeva: u sporu Schalk i Kopf protiv Austrije sudio je taj Sud 24. juna 2010. godine da je brak veza muškarca i žene. Dakle, po najvišem evropskom autoritetu za ljudska prava – nema braka izvan braka muškarca i žene. Nažalost, u našoj zemlji je mnogo plaćenika i kukavica, neznalica i polttrona koji će rađe podržavati smutnju i laž, nego li istinu od sve jačem otporu Evrope protiv pokušaja da se pederizam nametne kao novi fašizam, odnosno komunizam. Pederi su, zapravo, samo sredstvo u jednoj globalnoj ideološkoj operaciji porobljavanja čovjeka i njegove porodice.

O tome najbolje govore agresivne, glupave i ekstremističke reakcije tzv. ministarstva obrazovanja E.Suljagića i Vijeća za štampu, kojima je afirmacija pederluka važnija od svih važnih problema u ovoj zemlji. Dokle god je to tako, ova će zemlja biti žedna pravde, istine i slobode.

O posvajanju djece

Mediji koji djeluju pod okupacijom pederističkih lobija ne dozvoljavaju da se sazna za veliku bitku koju protiv ovog zla vodi pravna i humanistička nauka, a čiji časni prvaci trpe teške udarce i oblike diskriminacije. Evo jednog mišljenja sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, od profesorice Lozić:

– Dijete treba život u stabilnom i trajnom roditeljskom okruženju, dvojice roditelja, različitog spola. Stabilnost roditeljskog odnosa je ključ za odgoj emocionalno i mentalno zdravog djeteta. Djeca imaju potrebu za uzorom, za modelom identifikacije i to muškim i ženskim. Raznim istraživanjima takva teza je potvrđena. O tome svjedoče, između ostalog, i istraživanja dviju eminentnih engleskih znanstvenica S. Golombok i F. Tasker koje su u svojoj studiji “Razvojna psihologija” ustanovile da roditelji imaju i te kakav utjecaj na djetetovu seksualnu orijentaciju, bilo kao heteroseksualca ili, pak, homoseksualca. Društveni  interes glede zaštite djece treba nužno podrazumijevati zabranu posvojenja djece od strane homoseksualaca. Pritiske homoseksualno orijentiranih osoba (parova) treba doživljavati kao njihovu strategiju da im se dodijele prava i povlastice braka kakva uživaju heteroseksualni parovi. Treba nastaviti tradiciju po kojoj će djecu moći posvojiti ponajprije bračni drugovi, a tek onda, u iznimnim slučajevima (kada je to stvarno u najboljem interesu djeteta) samci za koje se temeljitom provjerom utvrdi da djetetu mogu pružiti zdrav dom tj. riječnikom Nacrta Konvencije kazano, siguran i stabilan dom. Prema podacima koje iznose S. Golombok i F. Tasker za djecu podizanu u homoseksualnom domu četiri puta je veća vjerojatnost da će se i ona upustiti u homoseksualnu vezu, nego što je to slučaj kod djece odgojene u jednoroditeljskoj (heteroseksualnoj) obitelji.

Saff br. 304

Print Friendly  Evropsko ujedinjenje protiv pederske tiranije pf button both



X