fikh11_jpg

Šerijatski propis o potrošačkim karticama

Priredio: Emir Demir.   

Tri su vrste potrošačkih kartica kojima se ostvaruju popusti: a) opće potrošačke kartice, b) posebne potrošačke kartice, c) besplatne potrošačke  kartice. Opće potrošačke kartice su kartice kojima se okorištava potrošač ili saradnik sniženjem cijena (popustom) robe ili usluga kod više komercijalnih strana. U većini slučajeva ove kartice izdaju turističke agencije i firme koje se bave reklamama.

Razlika između općih i posebnih potrošačkih kartica:
 
1. Opće potrošačke kartice imaju tri strane:
 
I. strana koja izdaje karticu,
II. komercijalna strana koja daje sniženja,
III. potrošač ili saradnik.

2. Posebne potrošačke kartice imaju dvije strane:
I. saradnik,
II. strana koja izdaje karticu.

Saradnik sa stranom koja izdaje ovu vrstu kartica direktno sarađuje (sa bolnicom, hotelom, trgovačkom radnjom, restoranom i sl.) bez ikakvog posrednika.
3. Korisnici općih potrošačkih kartica koriste usluge više komercijalnih strana, a ne samo jedne, kao npr. više hotela, aviokompanija, restorana i sl., dok korisnici posebnih potrošačkih kartica koriste usluge samo jedne komercijalne strane.

• Većina islamskih učenjaka smatra da su ovakve opće potrošačke kartice zabranjene, što je i fetva Stalne komisije za fetve, a razlozi zabrane su sljedeći:

1. Strana koja daje popuste (tj. komercijalna strana) unajmljuje stranu koja izdaje karticu. Veza između njih je veza unajmljivanja. Strana koja daje popuste ustupa strani koja daje karticu jednokratnu svotu novca  ili procenat od prodane robe na koju je dat popust. Korist koju dobija strana koja daje popust je korist reklame i privlačenja velikog broja kupaca. U ovom unajmljivanju postoji obmana, jer korist (tj. kupovina proizvoda) koju treba dobiti strana koja daje popust može biti ostvarena, a i ne, pa je stoga zabranjena.
2. Ukoliko se strani koja izdaje karticu daje zarada od procenta prodane robe, onda je takva zarada nepoznata (nedefinisana), jer je sklopljen ugovor o unajmljivanju, a iznos unajmljivanja je nepoznanica koja može biti malena, a i velika.
3. Veza između strane koja izdaje karticu i saradnika (potrošača) je veza unajmljivanja. Saradnik plaća godišnju ili mjesečnu participaciju da bi dobio ovu karticu i ostvario popuste na robe i usluge. Ovakva korist je nepoznanica u kojoj ima obmane, jer može se okoristiti, a i ne mora.
4. Najjači razlog zabrane je što se okorištava onaj ko ne posjeduje ono što unajmljuje, a to je strana koja izdaje karticu, koja je sklopila kupoprodajni ugovor (unajmljivanja) na ono što sama ne posjeduje, jer je pravi posjednik komercijalna strana koja posjeduje robu ili davanje usluge. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Nemoj prodavati ono što ne posjeduješ.“
Stoga, ovakve potrošačke kartice su zabranjene. Također, krajnji cilj mnogih od ovih kartica je pritajena prevara kupaca i uzimanje njihovih imetaka na nedozvoljen način, jer su često popusti na kupovinu robe, kada se detaljno sagleda ovakva vrsta transakcija, samo čista iluzija.

Posebne potrošačke kartice
Priimjer: Neki hotel izda kartice koje po određenoj cijeni kupe korisnici ove usluge, npr. po cijeni od 100 KM, a zatim kada korisnik želi da boravi u hotelu dobije popust od 20 ili 30%.; ili iste kartice izda neka bolnica, specijalistička ordinacija, aviokompanija i sl.
Nema sumnje da su ovakve kartice dosta bezazlenije od općih potrošačkih kartica, jer kod njih nema najjačeg razloga zabrane, a on je: strana koja izdaje karticu i koja nije stvarni posjednik robe ili usluge. U ovom slučaju strana koja izdaje karticu je i strana koja daje popust, te faktički posjeduje robu ili uslugu.

1. Prvo mišljenje: Ove kartice imaju isti status kao i opće potrošačke kartice, tj. zabranjeno ih je koristiti, i to je stav Stalne komisije za fetve. Veza između davaoca popusta i saradnika (potrošača) je veza unamljivanja. Saradnik plaća dio imetka radi koristi koju dobija od ordinacije, hotela i sl. Ovakva korist, a ona je popust, je nepoznanica, jer saradnik se može a i ne mora okoristiti. Saradnik je nekada u potrebi za bolnicom ili ordinacijom jedanput sedmično, nekada jedanput mjesečno, nekada godišnje, a može da mu nikada ne zatreba.
2. Drugo mišljenje: Dozvoljeno je koristiti ovu vrstu potrošačkih kartica sa dva ograničenja:
a) poznavati procenat popusta: npr. kupac ove kartice plaća 100 KM, a dobija toliko i toliko popusta (npr. 20%),
b) poznavati na šta se daje popust: npr. ova ordinacija daje popust na to i to liječenje…
Uzimajući u obzir prvo mišljenje, oba ova ograničenja nose sa sobom mogućnost obmane.

Besplatne potrošačke kartice

Kartice s popustima na kupovinu robe i usluga koje daju komercijalne strane s ciljem podsticaja prodaje i nagrade stalnim potrošačima.
Ove kartice su dozvoljene prema saglasnosti savremenih učenjaka, jer:
a) u njima nema šerijatske zapreke,
b) osnova u muamelatima (materijalnim transakcijama u islamu) je dozvoljenost.

 
Print Friendly  Šerijatski propis o potrošačkim karticama pf button both



X