Žena između islama i sekularizma

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Žena između islama i sekularizma 204413444963a4f66b5boxi1Živimo u vremenu u kojem su islam i islamsko učenje postali top-tema, ne samo među muslimanima i muslimanskim učenjacima, već i u zapadno-kršćanskim intelektualnim krugovima i medijima. Što se tiče nemuslimanskih autora, zanimljivo je to da oni danas, islam, a ne recimo kršćanstvo, koje je bilo direktan povod nastanka i rađanja sekularsitičke filozofije i ideologije u Evropi,  tretiraju kao glavni izazov i pandan ideji sekularizma. Postoje mnogobrojne studije u kojima su različiti nemuslimanski autori pisali o islamu i islamskom učenju. Uglavnom se tu radi (čast izuzecima), o izrazito tendencioznim, neobjektivnim i površnim opservacijama, kojima je prvenstveni cilj da istaknu samo njima vidljivi konzervatizam, dekadentnost i diskriminatorski duh islama, posebno kad je riječ o pravima žene muslimanke nad čijom sudbinom u okrilju ”okrutnog” islamskog Šerijata, raznorazni dušebrižnici liju krokodilske suze, pokušavajući ubijediti ženu muslimanku da se mora osloboditi srednjovjekovnih svjetonazora i okova ako želi da se samoaktualizira i potvrdi kao ličnosti i da živi slobodno i uživa u svekolikoj punini života koji joj nudi sekularistički pogled na svijet.

Šta je zapravo sekularizam?

Suštinsko značenje i glavni cilj ideologa sekularizma bio je reformisati Crkvu i ukinut  teokratsku vlast i dominaciju, prije svega Katoličke crkve, jer su u vrijeme evropske renesanse, utemeljitelji i nosioci prosvjetiteljstva  u Evropi,  vjeru, tačnije kršćanstvo, vidjeli kao negativnu snagu i kočnicu naučnog i svakog drugog napretka. Unutar sekularističkog društvenog sistema: ”Prva i najvažnija uloga filozofije, psihologije i drugih disciplina bila je da oslobodi zapadnog čovjeka od moralne i intelektualne crkvene tiranije. A kako, padom zapadne religije, nijedan etički kodeks nije prihvaćen kao stalan za sva vremena i prostore, bilo je sigurno da će sekularizacija postati filozofija etičkog relativizma u kojem termini “grešnost”, “zlo”, “bogohuljenje”, “krivovjerje” ili “zastranjivanje” ostaju značenja izvan kulture ili, čak, “kulturološki slijepi”. (1)

Sekularizam kao filozofija, kao svjetonazor, jednostavno je postao aksiom koji se mora slijediti. To je paradigma prema kojoj se svaka druga ideja i idelogija mora mjeriti i vrednovati. Sekularistički pogled na svijet i život uobličen  je različitim naučnim teorijama među kojima je možda najdominantnija, ali i najpogubnija po čovječanstvo, famozan Freudova psihoanaliza. ‘’Po Freudu, čovjek je instinktivno i prirodno sebičan i zao, i stoga neminovno motivisan svojim nesvjesnim seksualnim nagonima. Ne postoji način da se promijeni ovakva priroda. Ako se čovjek prepušta promiskuitetnim seksualnim običajima i drugim nemoralnim aktivnostima, on samo sluša svoju prirodu.

Ako, međutim, on osjeća bilo kakvu krivnju zbog toga što je bio učen da određena ponašanja kao homoseksualnost, biseksualnost, promiskuitet, bestijalnost, zločinstvo ili štagod drugo zastranjuju, onda će “moderno istraživanje” izjaviti da su to naslijeđeni postupci u nečijim genima. Pa zašto se osjećati loše zbog nečega što se ne može promijeniti?! ‘’[2]

Na osnovu ovakvih teorija jasno nam je zašto se u savremenom društvu, ne samo sveopći nemoral, nego čak i najveći zločini često puta relativiziraju i guraju u kontekst zloćudne ljudske prirode koja se jednostavno ne da mjenjati niti popravljati.

Ako bismo se poslužili kur’anskim riječnikom, onda bi za sekularizam mogli kazati da je to uzimanje strasti za svoga boga, kao što se navodi u sljedećim ajetima: ‘’Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?’’ [3]

Iako sekularizam svakodnevno uzima svoj danak u krvi on se u savremenom društvu i dalje snažno nameće i promovira. U promociji i odbrani sekularističke filozofije i sekularizma kao društvenog sistema koji nema alternative, najdirektnije su uključene intelektualne i političke elite, kulturni radnici i umjetnici, i naravno mediji. Hiperprodukcija medijskog materijala kojim se promoviše apsolutna sloboda, liberalno-sekularistički svjetonazori, pornografija, filmovi u kojima dominira seks i nasilje, preplavili su medijski prostor, od mnogobrojnih televizijskih kanala i internetskih stranica, pa do različitih časopisa i novina.

U sekularizmu je čovjek komad mesa, a ne ličnost

Međutim, malo ko se na ozbiljan način bavi posljedicama takvog života, ili ako se i bavi onda se obavezno sekularističkom svjetonazoru negira bilo kakva krivica za tragične posljedice. A posljedice takvog poimanja života i svijeta su: razoreni brakovi i porodice, masovna pojava prostitucije i maloljetničke delinkvenicije, masovno konzumiranje droga i alkohola, procvat kriminala, korupcije i drumskog razbojništva, raširenost AIDS-a i drugih neizlječivih bolesti, kao i depresije i duševnog rastrojstva, te sve učestalija pojava suicida i povećanje opće nesigurnosti u životu. Sve ove devijacije i pošasti dešavaju se svakodnevno, tu, pred našim očima, u našim porodicama i komšiluku. Paradoksalno je to što ideolozi i promotori sekularstičkih ideja, javno izražavaju svoju zabrinutost zbog takvih pojava i anomalija u društvu, i nerjetko se čude kako takve pošasti da pogode sekularno društvo koje je utemeljeno na apsolutnim slobodama. Oni su zapravo slijepi kod očiju i liče na čovjeka koji je skočio u vodu, pa se onda čudi što je mokar. A da oni koji su se okrenuli od Božije upute, žive, kako to Kur’an opisuje, teškim i tjeskobnim životom[4], i da im je život pravi pakao još na ovom svijetu, a nikako sloboda i sreća, potvrđuju mnogobrojni primjeri iz naše bliske prošlosti. Potvrdili su to i nedavni samoubilački ataci na vlastiti život od strane Whitney Houston i Amy Winehouse, koje su na vrhuncu svoje pjevačke karijere i ”slave” presudile same sebi uzimanjem prevelike doze droge. Strašno je i žalosno bilo slušati izjave prijatelja Whitney Houston, i to također sve odreda poznatih pjevača i glumaca, kako na njenoj sahrani javno priznaju da ju je uništila droga i da su oni isto tako ili bili na drogi ili se još uvjek liječe od ovisnosti.

Naravno, ideolozi sekularizma i dalje će takve zvati zvijezdama i nudit će im bogatstvo, slavu i uspjeh u karijeri. A davanje zvučnih imena i nadimaka i priče o slavi i bogatstvu su samo najobičniji mamac na koji treba da se ”upecaju” buduće ”zvijezde.” To je zapravo opasna šejtanska rabota i manipulacija ljudima o kojoj Kur’an eksplicitno govori u sljedećim ajetima: ‘’I šejtan im poče bajati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: ‘’Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postal ili da ne biste besmrtni bili.’’ I zaklinjaše im se: ‘’Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!’’[5] I kao što Adem i Hava nisu postali ni meleki ni besmrtni, nakon što su kušali plodove stabla koje im je bilo zabranjeno, već su iz vječnog dženneta i neprolaznih užitaka, spušteni na Zemlju, sa najvećih visina u najniže nizine, tako ni zvijezde iz šou-biznisa nikada ne osjete istnisku sreću u svom životu, samo što to kriju od javnosti i zbog straha za karijeru ne žele pričati o tome. Rijetki su pojedinci, poput manekenke Sare i njenog bivšeg mladića, koji su nedavno pred kamerama, javno govorili o tome da su uvjeti u kojima rade manekenke, pakleni, i da su u znaku seksualnog zlostavljanja, anoreksije i droge. Sara se, kao i mnoge druge djevojke, odlučila na taj korak da bi sebi zaradila novac, postala ekonomski neovisna i naravno slavna. Međutim: ‘’Tamo si samo komad mesa, a nemaš sigurnu budućnost… A kada te modni svijet proguta, postoji opcija da te jednostavno izbace i zamijene nekim drugim. Nikad ne znaš šta te tamo čeka’’, Sarine su riječi, koje najbolje odslikavaju sekularističku filozofiju života. Upravo o takvom odnosu prema čovjeku kao ličnosti, odnosno prema ženi, u sekularističkim društvima, svojevremno je govorila i poznata glumica Merlin Monro, izjavivši: ”U Americi će ti svaki muškarac dati sto dolara za tvoje tijelo za jednu noć, a za tvoju dušu neće dati ni centa.” Zapravo je suština sekularizma sadržana u poruci na grafitu na jednoj školi u jednom bosanskom gradiću, koja glasi: ”Sve se svodi na seks i body.”

Poimanje slobode u islamu

Kada se na horizontu pojavilo sunce islama, njegove zrake su bile blagoslovljene za cijeli ljudski rod, a posebno za ženu koja prije islama uopće nije bila tretirana kao ličnost, (nešto slično kao u sekularizmu), već kao obični predmet s kojim je muškarac suvereno upravljao i raspolagao. Islam je ženama iznova probudio nadu  u mogućnost novog i ljepšeg života, života dostojnog žene kao ljudskog bića. Prva i najvažnija stvar kojom je islam odlikovao i ženu i muškarca, jeste da ih je obavezao vjerovanjem i robovanjem samo Allahu jedinom i da je to robovanje učinio vrhuncem ljudske slobode. Šta to znači? To znači da kroz ibadet i pokornost samo Allahu, musliman i muslimanka se oslobađaju robovanja bilo kojem zemaljskom vladaru, moćniku, prohtjevim, strastima, trendovima, i klanjaju se samo pred veličinom i uzvišenošću Gospodara svijetova. I ako uporedimo islamski pogled i razumjevanje slobode i ljudskih prava, sa razumjevanjem ljudskih prava i sloboda žena u sekularizmu, vidjet ćemo da se sekularističko razumjevanje slobode žene veže isključivo za oslobađanje od vjere i morala. Upravo zbog toga i zamjeraju islamu što je ženu ”okovao” mnogobrojnim vjerskim propisima. To znači da ako se žena ne oslobodi vjere i vjerskih propisa koji su po sekularistima simbol stege, onda ona ne može postići ni ostvariti slobodu kao svoje ljudsko pravo niti se može aktualizirati i potvrditi kao ličnost.

Međutim, stvar je upravo obrnuta. Šta znači istinska sloboda najbolje je objasnila Hind bint Utbe, supruga Ebu Sufjana r.a., kada je primila islam i dala prisegu na vjernost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojoj se, između ostalog zahtijevalo od muslimanki da se obavežu da neće činiti širk Allahu, da neće krasti i blud činiti. Pa, kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio to od Hind bint Utbe i kad je spomenuo blud, ona je u čudu kazala: ”Allahov Poslaniče, zar slobodna žena može činiti blud?”[6] Hind je razumjela istinsku slobodu onako kako bi svaka žena, a posebno vjernica, trebala da je razumije, jer istinski slobodnoj ženi ne dolikuje da bude rob strasti, niti da bude predmet, odnosno komad mesa u rukama onih koji s njom žele samo zadovoljiti svoju pohotu i preko nje zaraditi novac. Žena koja je rob svojih strasti, koja bludniči iz zabave i ne vidi to nikakvim grijehom, gora je od predislamskih robinja koje su tretirane kao obična trgovačka roba.

Allah želi da vam olakša i oprosti

Šta onda od žene želi sekularizam, a šta islam? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u sljedećim kur’anskim ajetima:  ”Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojima su išli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. A Allah sve zna i mudar je. Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren kao nejako biće.”[7]

Ovi ajeti objavljeni su u kontekstu propisa koji se odnose na žene i brak i oni nam na eksplicitan način govore o tome šta od ljudi želi Šerijat, a šta robovi strasti, savremenim jezikom rečeno, sekularisti.

Šerijat želi da ljudi žive čist, čestit i moralan život, koji će biti daleko od grijeha, devijacija, bolesti, dok u isto vrijeme, robovi strasti žele da ljudi skrenu s tog puta moralne čistoće i to u potpunosti. Ovom sintagmom ”robovi strasti”, Kur’an ne negira, već potvrđuje postojanje strasti, posebno se to u ovom kontekstu odnosi na seksualni nagon. To je nagon koji je Allah stvorio i objasnio kako da mu čovjek udovolji i da on njime upravlja, a da ne postane njegov rob i tako skine sa sebe odjeću čestitosti, ljudskosti i istinske slobode. Zatim nam Kur’an na jedan, rekli bismo, iznimno topal i prisan način, ukazuje na činjenicu u čiju istinitost smo se mnogo puta uvjerili, u vlastitom životu i na primjerima drugih ljudi, a to je da, ako čovjek pređe granicu i postane rob strasti, ma koliko se nekome činilo da on uživa, neće biti sretan i zadovoljan. Zato što duša ljudska ne trpi grijeh i što je grijesi razdiru i uništavaju. Robovati, i to u bukvalnom smislu, svom trbuhu i polnom organu, predstavlja najgori oblik ropstva i neslobode i najveći je pad koji čovjek može doživjeti.

Islam i jednakopravnost spolova

Nemuslimanski autori ponajviše zamjeraju islamu zbog navodne diskriminacije nad ženom i nejednakopravnosti u odnosu na muškarca. Međutim, da su iskreni, priznali bi, ukoliko su proučavali Kur’an i sunnet, da upravo islam polaže najviše prava da govori o jednakopravnosti spolova iz razloga što je islam u temeljnim pravima i slobodama izjednačio muškarca i ženu.

Za razliku od nekih drugih svjetskih religija, u čijim crkvenim i intelektualnim krugovima se ne tako davno raspravljalo o tome da li žena uopće ima dušu ili ne, i ako ima je li ona ljudska ili životinjska duša, a ako je ljudska je li na nivou duše muškarca ili je ispod tog nivoa, islam je čovječanstvu obznanio: ”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao.”[8]

Ovaj kur’anski ajet nalazi se na početku sure koja nosi ime En-Nisa – Žene, ili kako je neki komentatori Kur’ana nazivaju, en-Nisa el-Kubra – Velika sura En-Nisa, dok suru Et-Talak nazivaju ”Malom En-Nisa”, jer također tretira neka pitanja koja se odnose na žene, odnosno propise o razvodu braka. Zatim, u Kur’anu se nalazi sura koja je dobila naziv po imenu majke Allahovog poslanika, Isaa a.s., a to je sura Merjem, a sura El-Mudžadele dobila je ime po ashabijki Havli bint Sa’lebe, koja se s pravom raspravljala sa svojim mužem.

Najveća vrijednost sa kojom je došao islam u pogledu prava žena jeste to što je skinuo sa ličnosti žene teret prvog grijeha i vječnog prokletstva kako to uči kršćanstvo, i omogućio joj da se potvrdi kao istinska ličnost u okviru prava i obaveza koja joj je Šerijat odredio.  I što je zaštitio njeno ljudsko dostojanstvo i čast, objavljujući njena prava i put kako ih postići: na radnom mjestu, u obrazovanju, u posjedovanju imetka, ali i odgovornosti za djela, koja je ista kao i kod muškarca. Sjetimo se primjera žene koja je prigovorila Omeru r.a. kada je sa minbere obavijestio ljude da bi trebalo ograničiti mehr – svadbeni dar ženama, jer su mnogi ljudi to zloupotrebljavali i tražili ogroman mehr, pa je ta muslimanka ustala i rekla: ”Omere, zar ti da nam uskratiš ono što nam je Allah dao kao naše pravo?!” Omer r.a. je samo odgovorio: ”Žena je u pravu, Omer je pogriješio.”

Muškarac i žena su jednakopravni  u vjerskim, etičkim i građanskim pravima i dužnostima.

Čak šta više, kad je riječ o pravima, onda je primjetno da se u Kur’anu prava žene spominju prije prava muškaraca.  U Kur’anu stoji: ”Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima.”[9] Da je rečeno da ženskoj djeci pripada duplo manje nego muškoj, isto bi bilo. Međutim, ajetom se želi naglasiti da je pravo žene osnova ili polazište u podjeli zaostavštine, a ne obrnuto.

Zatim, u ajetu: ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu” [10], opet se spominju prvo prava žene, pa onda prava muškarca.

I kada se radi o njenom vlastiti imetku, svejedno bilo to nasljedstvo, pokloni i sl., ona slobodno sa njim raspolaže i to joj muž niti bilo koji drugi muškarac ne može zabraniti. Muslimanka iz svoga imetka može dati zekat svome mužu ako je on siromašan, a on njoj ne može, jer je dužan da je izdržava. Žena muslimanka može sa svojim suprugom uspostaviti partnerski odnos u biznisu, što nije slučaj ni sa jednom drugom religijom.

Jednom riječju, u islamu je žena odlikovana i kao majka, i kao sestra, i kao supruga i kao kćerka. Potvrđuju to mnogobrojni ajeti i hadisi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i cjelokupna islamska povjest čije su svjetle stranice ispisale žene muslimanke, podjednako kao i muškarci. Muslimanke koje su prije svega, izrodile generacije mudžahida i učenjaka, ali koje su se i same istakle kao vrsni učenjaci kako u islamskim tako i u raznim svjetovnim naučnim disciplinama, i koje su dale ogroman doprinos u izgradnji islamske kulture i civilizacije, boreći se da svjetlo islama pobjedi tmine zablude, bezboštva, neznanja i nemorala. One su utrle stazu kojom bi trebale hoditi sve muslimanke do Sudnjeg dana, ako žele da se potvrde kao ličnosti i osjete istinsku slobodu, i ako ne žele da im pošast sekularizma ne opustoši život i ne uništi svaku nadu.

Bilješke



[1] Dr. Malik Badri, Savjetovanje i psihoterapija iz islamske perspektive Sa engleskog prevela: Selvira Draganović.

[2] Ibid.

[3] Kur’an, El-Džasije, broj ajeta, 23.

[4] Kur’an, Taha, broj ajeta, 124.

[5] Kur’an, El-A’raf, broj ajeta, 20-21.

[6] El-Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, VI/37.

[7] Kur’an, En-Nisa’, broj ajeta, 26-28.

[8] Kur’an, En.Nisa, ajet broj, 1.

[9] Kur’an, En-Nisa,

[10] Kur’an, El-Bekare, ajet broj, 228.

Print Friendly  Žena između islama i sekularizma pf button both



X