PEDAGOG

Emocionalna inteligencija – šta je to?

Piše: Nedim Botić
Šta uopće predstavlja pojam inteligencije? Riječ inteligencija potiče od latinske riječi inteligere i znači razumjeti, shvatiti. Inteligencija općenito predstavlja mentalnu karakteristiku koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova, korištenja znanja za snalaženje u novoj okolini u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje, a niti učenjem stečene navike, vještine i znanja.
Psiholozi koriste inteligenciju kao crtu ličnosti (1) koja može barem djelomično protumačiti način na koji ljudi reaguju ili se ponašaju u različitim situacijama
Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem. Mnogi autori se razilaze čak i u razumijevanju suštine procesa inteligencije.
Prema jednom mišljenju, inteligencija je sposobnost rješavanja novih problema i snalaženja u novonastalim situacijama; prema Davidu Wechsleru (2), inteligencija je „sposobnost razumijevanja svijeta i domišljatost u sučeljavanju s njegovim izazovima“.
Koncept emocionalne inteligencije Emocionalna inteligencija (EI) ima korijene u konceptu “socijalne inteligencije” (3), koju je po prvi put identifikovao E.L. Thorndike (4), 1920. godine. Utjecaj ovog koncepta na širu kulturu i akademsku zajednicu je od tada bio brz i širok.
Teorijsko utemeljenje pojave koncepta emocionalne inteligencije pronalazimo u dvjema teorijama:
• Gardnerovoj (1983.) teoriji višestrukih inteligencija, tačnije u podjeli socijalne inteligencije na interpersonalnu i intrapersonalnu;
• Te Sternbergovoj (1985.) triarhičkoj (trosložnoj) teoriji inteligencije.
U sklopu svoje teorije, Sternberg (5) zaključuje da snalaženje u svakodnevnim situacijama zahtijeva drugačije sposobnosti od onih koje mjere klasični testovi inteligencije. Sternberg tako, uz analitičku i kreativnu, u svoju teoriju uvrštava i praktičnu inteligenciju.
Nama je najzanimljiviji Gardnerov pogled na spomenutu problematiku. Naime, Gardner (1993.) je u svoj model višestrukih inteligencija, među sedam (6) osnovnih, uvrstio i dva oblika ličnih inteligencija: interpersonalnu, koja označava sposobnost prikladnog reagovanja u odnosima s drugim ljudima i intrapersonalnu koja označava suštinu samospoznaje i sposobnosti upravljanja osjećanjima.  Njegovo poimanje ovih dvaju oblika dosta je blisko današnjem pojmovnom određenju EI.
 
Pojam „emocionalne inteligencije“ prvi put se u akademskom kontekstu pojavio 1985. godine, u naslovu doktorske disertacije W. L. Paynea. Međutim, čak nekoliko godina nakon toga niko se nije osvrnuo na navedeni izraz. Smatra se da su naučnici Peter Salovey sa Univerziteta u Yaleu i John D. Mayer sa Univerziteta New Hempshire prvi pokušali da preciznije definišu navedeni pojam, te njihova definicija glasi: „ Mi definiramo emocionalnu inteligenciju kao podvrstu socijalne inteligencije povezanu sa sposobnošću ličnosti da kontrolira vlastite emocije i osjećaje, i emocije drugih, a povezana je i sa sposobnošću  ličnosti da uviđa razliku između njih i mogućnošću korištenja ovih informacija u usmjeravanju vlastitih misli i osjećaja.“
Esther Orioli i Robert Cooper su izjavili sljedeće u pokušaju da objasne EI: „EI je mnogo više od „ lijepog” ponašanja prema drugima. To je sposobnost da osjetimo, razumijemo i uspješno primijenimo moć i mogućnost emocija kao izvora energije, informacija, kreativnosti, povjerenja i bliskosti”.
Ukratko definirana, emocionalna inteligencija je sposobnost da se opaze emocije, da im se priđe i da se izazovu, kako bi pomogle procesu mišljenja.
Svoju popularnost koncept emocionalne inteligencije bilježi pojavom knjige psihologa Danijela Golemana (7). On je pojam emocionalne inteligencije suprotstavio pojmu akademske inteligencije, naglasivši superiornost emocionalne inteligencije u prognozi različitih oblika uspješnosti u svakodnevnom životu pojedinca.

Opći prikaz dimenzija i modela emocionalne inteligencije

 
Dimenzije EI
Emocionalna inteligencija je usko povezana s psihološkim osobinama koje se nalaze u karakteru pojedinca, odnosno ovisi o psihološkim faktorima, kao što su ekstrovertiranost/introvertiranost  ili emotivnost  / indiferentnost. (8)
Razina naše emocionalne inteligencije nije određena genetski niti se razvija u našem ranom djetinjstvu. Za razliku od kvocijenta inteligencije, koji se neznatno mijenja nakon desete godine života, emocionalna inteligencija je uvelike naučena i nastavlja se razvijati kako živimo i učimo iz iskustava – ta se naša vještina može i dalje usavršavati.

Zapravo, istraživanja koja su godinama pratila razinu emocionalne inteligencije pokazuju da ljudi postaju sve bolji u tim umijećima što vještije nadziru vlastite emocije i porive, što su bolji u samomotiviranju, empatiji i društvenim sposobnostima.
Psiholozi Daniel Goleman i John Salovey u svojoj temeljnoj definiciji emocionalne inteligencije preuzimaju temelje Gardnerove osobne inteligencije, proširujući sposobnosti na pet glavnih područja, ili pet dimenzija emocionalne inteligencije:

 
1. Spoznaja vlastitih emocija. Svijest o vlastitome biću – prepoznavanje osjećaja u trenutku kada do njega dolazi – ključ je emocionalne inteligencije, te je presudna za psihološke spoznaje i razumijevanje vlastite ličnosti. Nemogućnost primjećivanja vlastitih osjećaja ostavlja nas njima na milost i nemilost. Osobe koje pouzdanije poznaju svoje osjećaje bolje upravljaju vlastitim životom i bolje znaju što osjećaju o određenim osobnim odlukama, od toga s kime stupiti u brak do toga koji posao odabrati.

2. Upravljanje emocijama. Upravljati emocijama tako da odgovaraju situaciji sposobnost je koja se izgrađuje na temelju svijesti o vlastitoj ličnosti, te omogućuje čovjeku da tješi samoga sebe, da se oslobodi neobuzdane tjeskobe, potištenosti ili razdraženosti – i posljedica koje sa sobom donosi neuspjeh u toj temeljnoj emocionalnoj vještini.
Osobe kojima ta vještina ne ide od ruke neprestano se bore protiv osjećaja uznemirenosti i patnje, dok se oni koji su u tome dobri puno brže mogu oporaviti od životnih neuspjeha i nedaća.

3. Samomotivacija. Upravljanje emocijama u službi određenog cilja temeljna je sposobnost potrebna za iskazivanje usredotočene pozornosti, za samomotivacije i ovladavanje vlastitim postupcima te za kreativnost. Emocionalna samokontrola – sposobnost odgađanja primanja nagrade i zatomljavanja impulsa – temeljni je dio svakovrsnih uspjeha. Ljudi koje krasi ova sposobnost nerijetko su produktivniji i učinkovitiji, čega god se prihvatili.

4. Prepoznavanje emocija u drugima. Empatija (9), još jedna od sposobnosti koja se temelji na emocionalnoj svijesti o vlastitoj ličnosti, osnovna je „vještina za ophođenje s ljudima“. Osobe koje iskazuju empatiju bolje su prilagođene suptilnim društvenim signalima koji pokazuju što je drugima potrebno ili što drugi žele. Zbog toga su takve osobe uspješnije u zvanjima poput njegovanja djece i bolesnika, u nastavi, trgovini i na rukovodećim funkcijama.

5. Snalaženje u vezama. Umijeće održavanja socijalnih veza u velikoj je mjeri vještina upravljanja emocijama u drugima. Riječ je o sposobnostima koje su temelj popularnosti, karakteristika vođe i interpersonalne efikasnosti. Osobe koje se ističu u tim vještinama postižu dobre rezultate u svemu što se oslanja na nesmetanu interakciju s drugima.

 
Modeli EI
U općem prikazu pojma emocionalne inteligencije, izdvajaju se dva najznačajnija modela: model sposobnosti i kombinovani modeli. Oni predstavljaju pokušaj jednostavnijeg pristupa sadržajima EI.
Prvi model strukture emocionalnih procesa napravili su Salovey i Mayer (1990.), a uključuje: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih, kao i upotrebu emocija u svrhu prilagođavanja.
 
Kombinovani modeli emocionalne inteligencije zasnivaju se na modelu sposobnosti, ali uključuju i druge psihološke atribute i varijable individualnih razlika. (Goleman, 1995., 1998.; Bar-On, 1997.).
Kombinovani modeli uključuju ne samo emocije, raspoloženja i inteligenciju, već i motivaciju, dispozicije, osobine ličnosti, socijalno i adaptivno funkcionisanje i dr. Kombinovani modeli emocionalne inteligencije imaju praktična i eklektična polazišta pa se koriste za prognozu uspješnosti, najčešće u organizacionoj praksi.
Model Bar-Ona (1997.) emocionalnu inteligenciju definiše područjem nekognitivnih kapaciteta, kompetencija i vještina koje utiču na uspjeh u suočavanju sa zahtjevima i pritiscima okruženja.

SVJESNOST O SEBI        1. Biti svjestan svojih osjećanja.
UPRAVLjANjE SOBOM     2. Sposobnost upravljanja sopstvenim osjećanjima.
SAMOMOTIVACIJA          3. Sposobnost istrajnosti uprkos neuspjesima.
EMPATIJA                       4. Sposobnost da se osjeti kako se drugi osećaju.
SOCIJALNE VJEŠTINE     5. Sposobnost usmjeravanja osjećanja drugih osoba.

Među kombinovanim modelima najpoznatiji je model emocionalne inteligencije Danijela Golemana. Prema Golemanu, emocionalnu inteligenciju čine nekognitivne sposobnosti, kompetencije i vještine koje utiču na sposobnost osobe da uspješno savladava izazove svakodnevice.

Bilješke:

1 – Crta ličnosti predstavlja razlikovnu karakteristiku za koju se pretpostavlja da tumači dosljednost u ponašanju. Preuzeto iz: Rathus S. A., Temelji psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2000., str. 144.
2 – David Wechsler (1896. – 1981.) je bio vodeći američki psiholog. Razvio je poznate skale inteligencije, kao što su Wechslerova skala inteligencije za odrasle osobe (WAIS) i Wechslerova skala inteligencije za djecu (WISC).
3 – Socijalna inteligencija je poseban vid inteligencije, koji obuhvata više međusobno povezanih sposobnosti kao što su: emocionalna osjetljivost, socijalna analitičnost, dobra samokontrola, socijabilnost, tolerancija i socijalna adaptabilnost.
4 –  Edward Lee Thorndike (1874. –1949.) je bio američki psiholog koji je gotovo čitav radni vijek proveo na Univerzitetu Columbia. Njegovo istraživanje ponašanja životinja i procesa učenja je dovelo do pojave teorije konekcionizma i postavilo znanstvene temelje modernoj pedagoškoj psihologiji.
5 – Robert Sternberg (8. decembar 1949.) je američki psiholog i psihometričar, bivši predsjednik Američkog psihološkog društva, profesor psihologije na Univerzitetu Jejl. Istraživao je ljudsku inteligenciju, vrste mišljenja, kogniciju, ljubav i mržnju i informativno procesne procedure koje koriste ljudi pri rješavanju zadataka u testovima inteligencije.
6- Gardner smatra da ne postoji samo jedna, već čak sedam inteligencija, čiju osnovicu čine različita područja mozga. U njih se ubrajaju: jezična sposobnost,  logičnost, tjelesna nadarenost, muzička sposobnost, spacijalne vještine i dvije vrste personalne inteligencije: intrapersonalna i interpersonalna osjetljivost.
7 – Danijel Goleman (rođen 7. marta, 1946.) je književnik, psiholog i znanstveni publicista. Radio je 12 godina za novine The New York Times, specijalizirajući se za psihologiju i neurologiju. Pisac brojnih djela, od kojih je, svakako, najpoznatija knjiga: Emocionalna inteligencija – zbog čega je važnija od kvocijenta inteligencije.
8- Ekstraverzija je prema K. G. Jungu, stav okrenutosti libida ka objektu, ka spoljašnjem svijetu.. Za ekstraverziju je karakteristično da ličnost veću pažnju pridaje događajima u spoljašnjoj, nego zbivanjima u unutrašnjoj, psihičkoj realnosti. Aktivna ekstraverzija označava namjerno usmjeravanje pažnje na spoljašnju realnost. Introverzija je prema Jungu, orijentacija libida ka sopstvenom, unutrašnjem, subjektivnom svijetu. Takva orijentacija podrazumijeva okretanje od spoljašnjeg svijeta i od interpersonalnih odnosa ka sebi.
9 – U psihologiji, termin empatija se upotrebljava da označi proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje drugih ljudi. Empatija predstavlja neposredno saznanje osjećanja, želja i namjera drugih ljudi.

Nastaviti će se iinšallah…

 
Prvi tekst pogledaj OVDJE
Print Friendly  Emocionalna inteligencija – šta je to? pf button both



X