Ehlul-bejt je čist od razvrata[1]

Piše: Halil ef. Makić

Ehlul-bejt je čist od razvrata[1] fn0449Odgovor na neistine koje o mut`a braku iznose šiitski autoriteti koji djeluju među Bošnjacima: Uzvišeni Allah rekao je: “Teško toga dana lažljivcima.” (El-Mutaffifun) Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u Džennet. Zaista čovjek iskreno govori (i radi) sve dok kod Allaha konačno ne bude upisan kao siddik (potpuno iskreni vjernik). Laž vodi u pokvarenost, a pokvarenost i griješenje vode u Džehennem. Čovjek koji stalno laže kod Allaha bude upisan kao teški lažljivac.” (Muttefekun alejhi) Ovim se tekstom ne želi ulaziti u mnoge poznate rasprave oko autentičnosti i (ne)ispravnosti privremenog (mut`a) braka[2], koje su se odvijale između ehlis-sunneta i raznih islamskih sekti, s jedne, i šiita dvanaestoimamija (džaferija), s druge strane, već se njime želi ukazati na pojavu tumačenja šiitskih stavova i njihovo dokazivanje tekstovima i fetvama ehli-sunnetske uleme.

Dok ehlus-sunne smatra da je mut`a brak u potpunosti, definitivno i zauvijek zabranjen u vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve selleme – mada je u početku islama bio dozvoljen – šiiti tvrde da je mut`a brak bio dozvoljen i da je takav i ostao te da je prvi koji je pokušao da ga zabrani bio drugi halifa Omer, radijallahu anhu.

Šiiti časnim potomcima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pripisuju razne predaje o vrijednosti takvog braka od kojih neke idu dotle da negiraju potpunost imana (vjerovanja) onima koji ne prakticiraju mut’u (privremeni brak) pa sve dotle da je ženama koje prakticiraju mut`a brak  Allah već sve oprostio.

Očito je da govor o mut`a braku polahko ulazi i na vrata bošnjačkih muslimana kojima se – putem šiitskih knjiga, časopisa, elektronskih medija kao i njihovog TV kanala “Sahar” – nude primamljive fetve i savjeti šiitskih autoriteta.

O samom mut`a braku se, mada je tekst vrlo sažet, može naći u u knjizi “Šia u islamu od alame Tabatabaijja koji tu, između ostalog, navodi da su Zubejr, radijallahu anhu, i Esma, radijallahu anha – kćerka Ebu Bekra, radijallahu anhu, – bili su mut`a braku i iz kojeg se, tako tvrde, rodio Abdullah.

Koje li potvore i kakve li laži?!

Na stranici “Mulla Sadra” u rublici “Pitanja i odgovori” na pitanja čitatelja odgovara šiitski autoritet šejh Akbar Eydi koji pod zastorom sveislamskog jedinstva, a u ime ljubavi – bareem tako tvrde – prema ehlul-bejtu, nudi Bošnjacima razne odgovore i savjete kako da primjenjuju mut`a brak.

Naravno, šiiti i šiitski misionari mogu govoriti o svom vjerovanju, svom mezhebu i svom stavu i za očekivati je da će oni to i raditi. Mogu se oni pozivati i na ehli-sunnetske izvore i autoritete i to je praksa koja je pri dokazivanju svog stava, u kontekstu prihvatljivosti istog i kod samih neistomišljenika, prisutna u svijetu iluma – mada sami šiiti sve one koji ne vjeruju u imamet Poslanikovih potomaka  na način kako oni vjeruju smatraju nevjernicima i neprijateljima ehlul-bejta .

Međutim, ono što je neprihvatljivo jeste izvlačenje iz konteksta, izvrtanje tekstova i pripisivanje učenjacima ehli-sunneta stavova koje oni nisu ni zastupali ni podržavali.

Ovdje je, jednim dijelom, riječ i o tome.

Nečasno djelovanje šiitskih autoriteta

Ono što je posebno primjetno jeste da šiiti koriste sunnitske izvore i autoritete i predočavaju ih kao argument za ono što tvrde ne obazirući se, pritom, na naučni emanet koji podrazumijeva i iznošenje činjenica onakvim kakve one zaista i jesu. Dakle, podvaljuju ulemi ono što oni nisu rekli ili poručili.

Oni uzmu određenu problematiku i predoče je parcijalno, polovično i neodređeno da bi u datom kontekstu to izgledalo kao potpuno jasna činjenica u koju nema sumnje.

Jedan od veoma jasnih pokazatelja toga jeste i tekst  njihovog šejha Akbara Eydija koji je šiitsku dozvoljenost mut`a braka pokušao dokazati islamskim poznatim autoritetima te tako, još upečatljivije, tu vrstu braka – za koju islamski autoriteti smatraju da je strogo zabranjena i na tome je konsenzus uleme – servirati našim vjernicima kao nešto sasvim prihvatljivo i vjerom opravdano.

U odgovoru na pitanje o mut`a braku, kao dokaz za stav o dozvoljenosti ovog braka, između ostalog, konstatira i sljedeće:

“Ajet koji je privremeni brak učinio dozvoljenim jeste 24. ajet sure En-Nisa: `A ženama s kojima ste imali bračne odnose morate dati vjenčane darove njihove. I nije vam grehota u onome u čemu se uz obostrano zadovoljstvo dogovorite, nakon određivanja vjenčanog dara, (tj. da ga umanjite ili povisite)`.

Sunnijski alimi koji su izričito rekli da se ovaj ajet odnosi na privremeni brak:

Nevevi u komentaru Sahihul-Muslima, svezak IX, str. 179,

Zamahšeri u Tefsiru Kaššaf, svezak I, str. 519,

Bejheki u Sunenu-Kubra, svezak VII, str. 205,

Abdurrezak u El-Musenifu, svezak VII, str. 497,

Alusi u svom komentaru Kur’ana, svezak V, str. 85,

Kurtubi u svome komentaru Kur’ana, svezak V, str. 130,

Ibn Kesir u svome komentaru Kur’ana, svezak I, str. 474,

Sujuti u svome komentaru Kur’ana, svezak II, str. 140,

Šafe’i u Hašijetu-l-hazin, svezak I, str. 423,

Kadi Ebu Bekr Andalusi u Ahkamu-l-Kur’an, svezak I, str. 163.”

kraj citata.[3]

Nije tačno da ova ulema za spomenuti dio ajeta kaže da se odnosi na mut`a brak. Ako pogledamo tefsire imama Kurtubija, Ibn Kesira, El-Sujutija, El-Alusija i Zamahšerija i tefsir imama El-Taberija… i ako provjerimo ono šta o ovome navodi imam El-Nevevi u komentaru Muslimovog “Sahiha”… uvjerit ćemo se da niko od njih spomenuti ajet ne shvata na način kako nam je to pokušao predstaviti šiitski prof. Akbar Eydi.

Ovo je veoma nekorektno, falsificirano i, malo vjerovatno, površno korištenje izvora ehli-sunneta da se dokaže šiitski stav o dozvoljenosti mut`a braka.

Ovo je samo jedan način koji šiiti koriste kao metodu u dokazivanju svojih stavova.

Svi dotični mufessiri – u komentaru 24. ajeta sure En-Nisa’ – potvrđuju da je mut`a brak bio dozvoljen za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je on, sallallahu alejhi ve sellem, definitivno zabranio na dan osvojenja Mekke.

O definitivnoj zabranjenosti mut`a braka svjedoči konsenzus islamskih učenjaka.

U šiitskim navodima u vezi sa dijelom ovog ajeta, a ne cijelim ajetom, kako navodi dotični šejh – nastoji se dio ovog ajeta koristiti kao dokaz o  dozvoljenosti mut`a braka pri čemu se pozivaju i na stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.

Dakle, nije njihov stav da se ovaj ajet odnosi na mut`a brak, već oni prenose stav onih koji tako misle.

Taj dio ajeta nije vezan za mut`a brak, već za regularni stalni brak i to se najbolje može primijetiti ako čitamo i ajet prije i ajet poslije tog 24. ajeta sure El-Nisa`, koji govore o tome koje su žene zabranjene, a koje dozvoljene za brak. Dotični dio ajeta odnosi se na obavezu davanja vjenčanog dara ženama ako se s njima već imalo bračne odnose, a ne o dozvoljenosti mut`a braka.

Stav ovih, prethodno spomenutih komentatora Kur`ana, kao i imama El-Nevevija jeste, kao što smo već naveli, da se taj dio ajeta ne odnosi na mut`a brak, već na stalni islamski brak.

Pod retpostavkom da se to odnosi na mut`a brak, onda je, kako prenose riječi Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, taj propis derogiran odmah sljedećim 25. ajetom iste sure gdje Allah kaže: “…i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima...” (El-Nisa`, 25).

Imam El-Nevevi u komentaru Muslimovog “Sahiha” kaže:

Rekao je El-Maziri: “Potvrđeno je da je mut`a bio dozvoljen u početku objave islama, a zatim je spomenutim sahih (vjerodostojnim) hadisima potvrđeno da je derogiran i uspostavljen je konsenzus (el-idžma`) na strogoj zabrani toga. Ovaj propis ne osporava niko osim skupine novotara koji se pozivaju na hadise koji se navode o tome, a za koje smo naveli da su derogirani te u tome nemaju dokaza.“

Pred kraj svoje diskusije o ovoj problematici imam El-Nevevi navodi riječi imama El-Kadija:

“Ulema je saglasna (konsenzus) da je mut`a brak bio brak do određenog roka i u njemu nije bilo prava na nasljeđivanje. Razvod u ovakvom braku nastupa istekom roka bez izgovaranja riječi o razvodu (el-talak). Nakon toga, uspostavljen je idžma` (konsenzus) od sve uleme, osim rafidija (tj. šiita), da je on (mut`a) haram.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, tvrdio je da je mut’a brak dozvoljen, a prenosi se od njega da je i on odustao od tog stava.”[4]

Dakle, sva islamska ulema saglasna je (el-idžma`) na tome da je mut`a brak bio dozvoljen za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je on, sallallahu alejhi ve sellem, konačno zabranio na dan osvojenja Mekke.

U nekim se predajama navodi da je to opet potvrdio na Oproštajnom hadždžu.

To je jasno naznačeno predajom od vladara pravovjernih  Alije, radijallahu anhu, koji kaže:

“Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mut’u na dan Hajbera.” (Buhari i Muslim)

U drugoj predaji od njega, radijallahu anhu, prenosi se:

“Na dan Hajbera Resulullah,  sallallahu alejhi ve selleme, zabranio je mut’u (naslađivanje) sa ženama i meso domaćih magaraca.” (Buhari, Muslim i ostali)

Vidjet ćemo kasnije da istu ovu predaju bilježe i šiitski izvori.

A i Kur`an je jasan kada određuje s kim vjernik može imati bračni odnos:

“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.” (El-Mu`minun, 1-7)

Isti ajeti ponavljaju se i u suri El-Me‘aridž, 29-31. Još dosta kur`anskih ajeta ukazuju na ciljanu poruku koju nalazimo u ovim spomenutim ajetima, ali ih radi sažetosti ne iznosimo.

Zašto potvore na časni ehlul-bejt?!

Nije tako tragično što se velikanima ovog ummeta i predvodnicima uleme pokušava podmetnuti nešto što oni ni izbliza ne zastupaju, koliko je tragično, podlo i prezreno pripisavati časnim Poslanikovim potomcima ono što oni niti su radili, niti govorili.

To lažno i varljivo – stalnim raspirivanjem emocija, žalopojkama i prolijevanjem suza i krvi – ispoljavanje ljubavi prema Poslanikovoj porodici (ehlul-bejtu) jasno se da dešifrirati kroz sam odnos istih prema najodabranijim imamima ehlul-bejta.

Dok ih s jedne strane pokušavaju predstaviti takvima da su u ravni s Allahom[5], oni ih, s druge strane, predstavljaju kao proždrljive borce za vlast, kukavice koje nisu smjele govoriti istinu iz straha za svoju smrt te kao sljedbenike najnižih poriva koji su dozvolili naslađivanje tuđim ženama makar i na nepun sat vremena.

Časna Poslanikova porodica čista je od njihovih potvora:

Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!” (En–Nur, 16)

Nije zabilježeno da je iko od imama ehlul-bejta prakticirao mut`u, bilo imam Alija, radijallahu anhu, bilo imami nakon njega, a vidjet ćemo kasnije da je baš sam imam Alija, radijallahu anhu, – i prema šiitskim izvorima – prenio hadis u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mut`a brak.

Alija, radijallahu anhu, bio je halifa nekoliko godina i nije zabilježeno da je to radio ili nekom odobrio.

Ni od drugih imama, Alijinih potomaka, nije zabilježeno nešto što bi oponiralo Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, zabrani mut`a braka koju je prenio njihov otac Alija, radijallahu anhu, čak i pored jednog dugog vremenskog perioda koji je trajao gotovo tri stoljeća. Sklapali su na stotine brakova, izrodili stotine djece – i muške i ženske – a nemoguće je u knjigama o njihovom rodoslovlju naći bilo kakvog spomena o mut`i.

Nije zabilježeno da je ijedna žena od ehlul-bejta prakticirala mut`a brak i nije zabilježeno da se u životopisu bilo koga iz reda ehlul-bejta spominje da je rođen kao dijete iz mut`a braka.

To jasno govori o tome kakav je bio njihov stav  po tom pitanju i da su sve one predaje u kojima se iznose nezamislive nagrade za mut`u potvora, falsifikat i laž na časno Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, potomstvo.

Zar bi oni propustili da zarade takve nagrade koje se nude za mut`a brak?

Ko je preči da se takmiči u dobru nego oni?!

Naredni tekst ima za cilj i da ukaže na te ogavne i pogubne predaje koje su šiiti pripisali časnim imamima ehlul-bejta, a koje su naprosto dozvolile čast vjernika i vjernica i iste pretvorile u žrtve najnižih poriva onih koji to veoma lukavo zloupotrebljavaju.

Sada se, u ovom vremenu, pod plaštom vjere i ljubavi prema časnom ehlul-bejtu, te ogavnosti  nude i našim Bošnjacima.

 

Nastavit će se, inšallah.



[1] Tekst sam naslovio shodno jednoj od šiitskih predaja u kojoj stoji da je imam Ebu Abdullah, r.a., o mut`a braku rekao:

“To (tj. mut`u) kod nas ne prakticira niko osim razvratnici (el-fevadžir)”.

(Pogledati: El-Medžlisi, Biharulenvar”, 100/318)

[2] Mut’a znači jedan vid intimnog odnosa sa nekom djevojkom ili ženom pri čemu se izgovaraju sljedeće riječi: “Naslađujem se tobom jedan ograničen vremenski period uz toliku i toliku materijalnu  nadoknadu.”

Pogledati:  Alija ibn Sultana Muhammed el-Kari`a, “Mirkatu el-mefatih šerh miškatu el-mesabih”, 6/280, (Knjiga o braku,  poglavlje “Obznana braka, prosidba i uvjet”), mes`ela br. 3147.

((http://archive.org/stream/mmsmmmmsmme/mmsmm06#page/n279/mode/2up))

Šiiti smatraju da se mut`a brak može sklopiti bez svjedoka, bez kadije i bez dozvole oca (ili staratelja)  žene.

Tri  su mu osnovna uvjeta:

– prihvatanje i ponuda,

– da se spomene određeni period (može biti i samo sat vremena)  i

– da se spomene vjenčani dar.

Žena nema pravo na nasljedstvo u ovom “braku”.

Pogledati: Homeini, “Tahriru el-vesile” tom  2 (poglavlje o privremenom braku).

Isto tako šiiti smatraju da je ova vrsta braka Allahu  veoma drago djelo. O tome će biti malo više govora u toku ovog teksta, inšallah.

[3] www.mullasadra.ba

[4] Pogledati: “Sahih Muslim bi šerh elNevevi”, 9/182-184.

[5] Dovoljno je pogledati samo naslove poglavlja u sadržaju prvog toma njihovog najpoznatijeg djela “El-Kafi” (kitabu el-hudždže) od Kulejnija i uvjeriti se šta su sve pripisali časnim potomcima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.


Print Friendly  Ehlul-bejt je čist od razvrata[1] pf button both



X