Ehlul-bejt je čist od razvrata (3 dio)

Piše: Halil ef. Makić

Ehlul-bejt je čist od razvrata (3 dio) kaburijeOdgovor na neistine koje o mut’a braku iznose šiitski autoriteti koji djeluju među Bošnjacima: “Teško toga Dana lažljivcima.” (El-Mutaffifun) Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u Džennet. Zaista čovjek iskreno govori (i radi) sve dok kod Allaha konačno ne bude upisan “siddikom” (potpuno iskrenim vjernikom). Laž vodi u pokvarenost, a pokvarenost i griješenje vode u Džehennem. Čovjek koji stalno laže, kod Allaha bude upisan teškim lažljivcem.” (Muttefekun alejhi)

Zar ovo može biti moralno društvo?

Obratimo sada pažnju na ovu predaju koju pripisuju časnom imamu, potomku Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Abdullahu, radijallahu anhu.

U osmom tomu Kulejnijevog “El-Kafija” navodi se sljedeća predaja:

447 – Od Muhammeda ibn Muslima prenosi se da je rekao:

“Ušao sam kod Ebu Abdullaha, a.s., i kod njega zatekao Ebu Hanifu. Rekoh (Bu Abdullahu): ‘Žrtvovao bih se za tebe, sanjao sam čudne snove.’

On mi reče: ‘O sine Muslimov, ispričaj, jer onaj ko ih zna (tumačiti, op. p.) već sjedi ovdje’, pokazujući rukom na Ebu Hanifu.

Rekao sam: ‘Vidio sam sebe kao da ulazim u svoju kuću, kad ono moja familija izađe protiv mene i polomi mnogo oraha, a ja ih nanizah po sebi. Pa sam se začudio ovom snu.’

Ebu Hanife reče: ‘Ti si čovjek koji će se svađati i raspravljati sa okorjelim svađalicom oko miraza svoje familije. Ali nakon teškog truda dobit ćeš svoj dio, inšallah.’

Ebu Abdullah reče: ‘Vallahi, o Ebu Hanife, pogodio si.’

Zatim je Ebu Hanife izašao, a ja rekoh: ‘Žrtvovao bih se za tebe, ja doista prezirem tumačenje ovog nasiba’, a on reče: ‘Allah te ne nagrdio, pa njihovo tumačenje se ne podudara sa našim tumačenjem niti se naše tumačenje podudara sa njihovim tumačenjem. I nije onako kako je on protumačio.’

Rekoh mu: ‘Žrtvovao bih se za tebe, pa šta znače tvoje riječi: ‘pogodio si’, i zakleo si se za to, a on je pogriješio?’

Reče: ‘Da, zakleo sam se da je pogodio netačno”.

Rekoh: ‘Pa koje je tumačenje?’

Reče: ‘O sine Muslimov, ti ćes se, doista, naslađivati nekom ženom pa će ti za to saznati tvoja žena te ti poderati tvoju novu odjeću. Uistinu je kora odjeća srži.

Reče Ibn Muslim: ‘Tako mi Allaha, između tog njegovog tumačenja i potvrde snova nije bilo do jutro u petak. Pa kada je bilo jutro u petak, sjedio sam ispred vrata kad pored mene prođe djevojka koja me zadivi. Naredih svome slugi pa je on povrati i uvede u moju kuću. Naslađivao sam se njome te i nju i mene primijeti moja žena. Uđe kod nas te dotična djevojka pojuri prema vratima, a ja ostah tu. Ona mi pocijepa moju novu odjeću koju sam oblačio za bajrame.’”[1]

(Kulejni, El-Kafi, 8/292, izdanje: Darul-kubuil-islamijj, Teheran, Iran)

Je li moguće da se u islamskom društvu djevojke ovako jednostavno svrate, obljube i onda, na reakciju supruge mut`adžije, nastave put?

Na što sliči društvo sa ovakvim moralnim uzusima?!

Zar ovo ne otvara širom vrata nemoralu, društvenoj izopačenosti i raznovrsnim tragedijama čije posljedice naprosto razaraju društvo?

Iran, kao zemlja koja je dozvolila i legalizovala ovakvu vrstu brakova, suočava se sa nevjerovatnim izazovima koji sve više to društvo vode moralnoj anarhiji i seksualnoj raskalašenosti.

Časopis “El-Vatan el-arebijj” (br. 1431 – petak 8. 6. 2004.) prenio je zabrinjavajući komentar  dopisnika iz Teherana Abbasa Kerimijja koji u tekstu pod naslovom “Razvrat u Iranu, rascvjetala industrija” tvrdi da nezvanični podaci u Iranu govore da se u toj zemlji između 300.00 0 i 500.000 žena bavi prostitucijom.

Šiitski učenjak Džafer Murteda el-Amiliji u svojoj knjizi “Zevadžu el-mut`a”, 3/280, u trećem poglavlju pod naslovom “Mehazir userijje / Porodične opasnosti” donosi neke zastrašujuće informacije  i kada iznosi opaske onih koji su protiv mut`a braka, iznosi i svoj odgovor njima. On tu, između ostalog, spominje i sljedeće:

“Šiitski časopis El-Šira`u (br. 684, četvrta godina, str. 4) prenio je kako je Rafsandžani (bivši iranski vođa, op. p.) ukazao na to da u Iranu ima jedna četvrtina miliona odbačene djece (nahočad) zbog mut`a  braka. Časopisi je prenio i to da je Rafsandžani zaprijetio anuliranjem mut`a braka zbog mnogih problema koje ostavlja iza sebe.”

Šiitski iranski grad Mešhed, u kojem je rasprostranjena praksa mut`a braka, opisan kao je “grad sa najvećom razuzdanošću na moralnom polju Azije”.[2]

Svjedočanstava ove vrste toliko je mnogo da ih brojni tomovi knjiga ne bi mogli obuhvatiti.

U ovim predajama i u ova dva navedena svjedočanstva dovoljno je pouke za one razumom obdarene.

Žena je ponižena

Kulejni u svom “El-Kafiju” donosi i predaje kojima potvrđuje da su žene iz mut`a braka samo unajmljenice.
9954 – 5 – Muhammed ibn Salim prenosi da je Ebu Džafer u vezi mut´a braka rekao: “To se ne ubraja u brak sa četiri žene. Jer ona (iz mut´a) se ne razvodi, niti ima pravo na miraz, ta ona je samo unajmljenica (muste´džere).”[3]

U predaji br. 9956 -7. na str. 452 istog djela stoji da je Ebu Abdullah, a.s., u vezi mut´a braka rekao:
Oženi od njih i hiljadu jer one su samo unajmljenice (muste´džerat)”.[4]


U poglavlju “Muškarac se jednom ženom može mnogo puta naslađivati” kod Kulejnija stoji da je Ebu Džafer, a.s., rekao:
Odista je ona unajmljenica i na stepenu je robinje.[5]

Kako je moguće da su imami ehlul-bejta imali ovako mišljenje o ženama vjernicama?! Zar ovo mogu biti pravi nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!


Zar i dojenčad…?


Šiitska zastranjivanja u ovoj oblasti idu do granica perverznosti, abnormalnosti, prostakluka… Tako će njihovi mudžtehidi i ajatolasi dozvoliti i spolno naslađivanje s curicama i bebama dojenčadima.

Ovdje prenosimo ono šta je o tome rekao njihov vođa revolucije u Iranu.

U njegovoj knjizi “Tahrirul-vesile” Homeini je napisao:

Mes’ela br. 12.:
“Nije dozvoljeno spolno općiti sa svojom suprugom prije nego napuni devet godina, svejedno bio to stalni ili privremeni (mut’a) brak.
Što se tiče svih ostalih vidova naslađivanja (el-istimta’a), kao što je strastveno dodirivanje, grljenje i ljubljenje (ed-damm) i zalaženje među njena bedra/stegna (et-tefhiz), to nema zapreke pa makar se radilo i o curici dojenčetu (er-redi’a)… ” [6]

Ako je ovako radio i govorio onaj kojeg nam pokušavaju predstaviti kao reformatora islama, obnovitelja vjere dvadesetog vijeka i “zagovornika” jedinstva sunnija i šiita, pa gdje onda potražiti govor o moralu?!

Za kraj, zanimljivo je poslušati i riječi poznatog šiitskog autoriteta dr. Muse el-Mosevija koji je šiite pozivao da preispitaju neke svoje vjerske (akaidske i praktične) propise koji, u potpunosti odudaraju od islamskog učenja i prakse časnog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ehlul-bejta.

U svojoj knjizi “Eš-Šiiatu ve et-tashih” (tj. šiizam i revizija) dr. El-Mosevi, govoreći o zabludama vezanim za mut`a brak, kaže:

“Uistinu je islam došao da počasti čovjek kao što i govori kur`anski ajet: ‘Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali…’ (El-Isra, 70).

Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

Ja sam, uistinu, poslan da upotpunim plemeniti ahlak.

Pa da li je presudio (došao) zakonom u kojem je takva seksualna razuzdanost i anuliranje časti žene kakvu ne nalazimo ni u raskalašenim društvima stare i nove historije?

Na takvo što nisu se odvažili čak ni Luis XIV u Francuskoj, turski sultani i perzijski kraljevi u svojim dvorima.

U plemenitom ajetu izraz ‘sinovi Ademovi’ podjednako  obuhvata i muškarca i ženu. Isto tako i ahlak s kojim je došao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi upotpunio plemenite vrline, podjednako se odnosi na oba spola.

Pa gdje je taj položaj žene, njena čast i zaštita njenog ahlaka u zakoniku mut`a braka?

Njen položaj u tom zakoniku je poniženje i prezrenost i ona je poput robe koju, bezbrojno i neograničeno, čovjek može mijenjati jednu za drugom.

Ona žena koju je Allah počastio da bude majka koja, podjednako,  rađa najveće muškarce i žene i kojoj je darovao stepen kakav nije darovao drugima gdje je učinio da Džennet bude pod njenim nogama, kao što je to rekao plemeniti Resul, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Džennet je pod majčinim nogama’,

da li njoj kao takvoj dolikuje da svoje vrijeme provodi u naručjima raznoraznih muškaraca, sve  jedan za drugim, i to u ime Muhammedovog šerijata?

Neki naši fakihi  – Allah im oprostio –pokušali su da mut`u predoče kao posebnu blagodat od Allaha kada je propisao legalni (šerijatski) zakonik koji sprečava muškarca od upadanja u razvrat.

No, izgubili su iz vida da islam nije samo vjera muškaraca, već je spušten svim ljudima, među kojima su i žene.

Božanski zakoni i nebeski šerijati nisu spušteni radi zadovoljavanja strasti ljudi i zasićivanja njihovih prohtjeva, pod ogrtačem legalnosti i zakona.

Islam je, uistinu, došao da izvede ljude iz te džahilijjetske razuzdanosti i da ih ograniči vrlinom i ahlakom, a ne da džahilijjetu i njegovim manifestacijama  daruje svetost zakonodavstva i božanskog zakona.

Islam koji je zabranio više od četiri žene, istovremeno, u tom višeženstvu je postavio jedan od najtežih uvjeta, kao što to jasno kaže plemeniti ajet: ‘A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…’ (En-Nisa`, 3).

Pravedno postupanje među suprugama je nešto veoma teško, nekada gotovo pa i nemoguće. Postavljanjem  uvjeta poput ovoga izvlači se posebna korist, a to je ograničavanja muškarcu kako ne bi išao putem višeženstva i kretanje dolinom strasti više nego to zahtijeva ljudska priroda i čovječanska potreba kao i reguliranje porodice, potomstva i interesa ummeta.

Shodno tome, došlo je i snažno upozorenje pri odvraćanju od razvoda braka kao što je to rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem:

‘Allahu najmrža dozvoljena stvar je razvod braka’.”[7]

“Pa kuda onda idete?!

Kur’an je samo pouka svjetovima,

onome od vas koji hoće da je na Pravome putu,

a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!”

(Et-Takvir, 26-29)

 



[1] Kulejni, El-Kafi, 8/292, poglavlje: “Govor Nuha, a.s., na Sudnjem danu”  (Izdanje: Darul-kubuil-islamijj, Teheran, Iran).  Ovo je predaja iz njihovog najoriginalnijeg djela. Šiiti ovdje predočavaju netrpeljivost i neprijateljstvo  imama Ebu Abdullaha, radijallahu anhu,  prema imamu Ebu Hanifi, rahimehullah. Naziva ga nasibijom, a nasibije su, prema mišljenju šiita, nevjernici i još potvrda da se njihova tumačenja ne mogu podudariti sa našim (sunnitskim) tumačenjima.

I sad to poistovijetiti sa njihovim žalopojkama za islamskim međumezhebskim jedinstvom i ostalim tužbalicama.

Inače, metoda koju  šiiti koriste u svojim misionarskim poduhvatima mogla bi se sažeti u sljedećem:

Ispoljavanje ljubavi prema ehlul-bejtu, plač i neopisiva tuga za njima, unošenje sumnje u izvore ehlissunnetu i u ashabe kao i priprema osvete njihovim neistomišljenicima.

[2] Pogledati: Šehl el-Ha`iri, “El-Mut`a”, str. 39.

Kao i samo dotično djelo El-Amilija koje se može naći na ovom linku:

http://www.aqaed.info/book/220/zj-motaa3-10.html

[3] Pogledati “El-Kafi” 5/451…Poglavlje: “Doista su one na stepenu robinja i ne pripadaju onim četirima”.

[4] Ove predaje kod El-Tusija u “El-Istibsar“, 3/535, mogu se naći u poglavlju 96 – “Dozvoljeno je u mut`i sastaviti više od četiri (žene)“.

[5] Pogledati: “El-Kafi”, 5/460, hadis 9993-1.

[6] Pogledati:  “Tahrirul-vesile”, 2/241, u “Kitabun-nikah” na samom početku  tog  odjeljka. Knjiga je dostupna i na ovom linku:  http://www.leader.ir/tree/index.php?catid=13.

Zanimljivo je kako je šejh Akbar Ejdi odgovorio, i to iz dva pokušaja, na pitanje čitalaca koji su mu postavili pitanje vezano za ovu Homeinijevu fetvu.

Pitanje je glasilo:

Kako objašnjavate to što je imam Homeini imao odnos sa 4-godišnjom ili 5-godišnjom djevojčicom tj. privremeni brak i što je dozvolio da se odnos ima čak i sa bebom, samo ako se ne izvršava u spolni organ?”

Prof. Eydi prvo je pokušao to negirati tvrdeći:

Sa potpunom sigurnošću tvrdim da je to čista potvora i suprotno je istini. Nikada Imam Homeini nije u takvo šta vjerovao niti je držao dozvoljenim, već je njegovo stajalište bilo da je spolni odnos sa osobom koja nije šerijatski punoljetna ili nije sposobna razumjeti njegovo značenje ni provesti ga u praksu zabranjen. Dakle, to je bila njegova fetva, a ne nešto drugo…

Sa sigurnošću mogu tvrditi da se radi o neprijateljstvu prema ovom velikom čovjeku ili o neznanju, u značenju da je on u nekoj knjizi ili kao odgovor na pitanje rekao nešto, ali je čitalac zbog neupućenosti razumio nešto drugo.”

Kada je radoznali pitalac, donoseći sliku (kopiju iz knjige) dotične Homeinijeve fetve, uporno insistirao na istom, šejh Eydi mijenja iskaz te kaže:

“Zahvaljujem što ste poslali tekst i na vašem preciznom zapažanju. Da bismo ovo pitanje u potpunosti rasvijetlili, moramo uvodno ukazati na nekoliko činjenica:…

U odgovoru treba reći da je u ovom slučaju fetva Imama Homeinija da treba razdvojiti dvije stvari:
a. njemu je haram da ima spolni odnos sa ovom djevojčicom i on nema pravo na to,
b. nije mu zabranjeno da je ljubi i dodiruje sa strašću…”

Kraj citata

Veoma “poučno” i  “zanimljivo”, jer radi se o bebi dojenčetu.

Kako je samo odvratno to čemu pozivaju i kako je samo ružno to na što se pozivaju!!!

Pogledati rubliku “pitanja i odgovori” na njihovoj stranici: www.mullasadra.ba

[7] Pogledati: dr. Musa el-Mosevi, “Eš-šiiatu ve et-tashih”, str. 109 i 110.

Print Friendly  Ehlul-bejt je čist od razvrata (3 dio) pf button both



X