Dova Allahovog iskrenog roba (istinita priča)

Preveo: mr. Fahret Kadrić
Dova Allahovog iskrenog roba (istinita priča) allah9Uzvišeni Allah kaže: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2-3) Ovo pravilo apsolutno nema izuzetka. Stoga smo dužni da se okrenemo Opskrbitelju, a ne opskrbi, Blagodarniku, a ne blagodatima, jer se Uzvišeni Allah pobrinuo za opskrbu i blagodate za one koji se istinski na Njega oslone. Šejh Muhammed Ša’ravi veli: ”Opskrba (rizk) zna tvoju adresu, dok ti ne znaš njenu adresu.” Od opskrbe će ti doći samo ono što ti je već određeno. Ovako nas uči naša plemenita vjera, ali i životna praksa, a priča koja slijedi u najboljem svjetlu potvrđuje prethodne činjenice. Riječ je o zaista čudnom događaju koji nam prenosi Abdul-Vehab el-Fuhejd koji kazuje:

Zajedno sa suprugom i kćerkicom zaputio sam se ka Mekki da obavimo ‘umru. Prije povratka u Kuvajt donio sam odluku da se Allahu približim s određenim djelom pa sam tako odlučio da sav svoj imetak udijelim kao sadaku, a da ostavim nešto sasvim malo za potrebe puta. Krenuli smo na put. Pred sami zalazak sunca pukla je guma na mom autu pa sam je zamijenio i nastavili smo putovanje. Iznenada, na sredini ceste primijetio sam komad željeza koje nisam ga mogao izbjeći te je tako pukla i druga guma na mom automobilu koji sam uz dosta muke uspio zaustaviti pored puta. U mraku i tišini osjetio sam da su supruga i kćerkica preplašene pa sam joj kazao: ”Dođi da klanjamo dva rekata i zamolimo Allaha da nam pomogne i da nas sačuva.” Nakon što smo klanjali, podigao sam ruke ka nebu i kazao: ”O Najuzvišeniji i Najveličanstveniji, Ti koji sve znaš, molim te Tvojim najvećim imenom kojim kada te neko pozove, Ti mu se odazivaš, otkloni od nas teškoću u koju smo zapali.” Samo što smo završili, pored nas su se zaustavila tri auta kako bi klanjali akšam-namaz. Nakon što su klanjali, jedan od njih nam je prišao i nakon selama upitao zašto smo stali. Obavijestio sam ga o čemu je riječ, a on je svojim sinovima naredio da dvije gume od moga automobila odnesu u najbližu mehaničarsku radnju kako bi ih popravili.

Nakon kratkog vremena, njegovi sinovi su se vratili s jednom popravljenom gumom, a drugu su kupili novu. Osjetio sam veliku neugodnost jer nisam kod sebe imao dovoljno novca da platim gume pa sam stidljivo šutio, što je čovjek, naravno, primijetio. Primakao se do mog uha i šapatom me upitao: ”Imaš li novaca?” S moga lica je pročitao odgovor te iz svoga džepa izvadio 300 rijala i rekao: ”Izvoli, uzmi ovu svotu, a ja se nadam da će vam biti dovoljna dok se ne vratite svojoj kući.” Kolebao sam se da li da uzmem taj novac ili ne, a on je nastavio i rekao: ”Nemoj da me odbiješ. Ovo nije moj novac nego je u pitanju dug koji sada vraćam.” Začudio sam se i upitao ga: ”Kako to misliš?” Rekao je: ”Tačno prije godinu dana, na ovom istom mjestu, mene je zadesila ista nesreća kao tebe sad. Kod sebe nisam novaca. Pored mene se zaustavio automobil iz Kuvajta iz kojeg je izašao mladić koji nije imao ni trideset godina. Pomogao mi je da promijenim gumu koju je on lično kupio, a zatim me upitao: ‘Imaš li išta novca kod sebe?’, i prije negoli sam uspio da mu odgovorim, iz džepa je izvadio 300 rijala i rekao: ‘Izvoli, uzmi ovu svotu za potrebe puta dok se ne vratiš svojoj kući.’ Upitao sam ga: ‘A kako da ti vratim ovaj dug?’ Mladić je kazao: ‘To je lahko, neka te pare zadovolje tvoje potrebe, a vrati ih kako god hoćeš.’ Ponovio sam pitanje: ‘Kako da ti vratim kad ne znam ni tvoju adresu?’ Mladić se nasmijao i kazao: ‘Ne brini za adresu, novac je sad tvoj, a kad odlučiš da ga vratiš, udijeli ga kao sadaku onome kome bude potreban.’ I evo, došao je momenat da vratim dug i da novac udijelim onome koji je u potrebi za njim. Zaista je čudo da baš nakon godinu dana na istom mjestu sretnem nekoga kome se dogodilo isto što i meni. Tako je Abdul-Vehab el-Fuhejd uzeo novac i vraćajući se svojoj supruzi ponavljao: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” Istinu je kazao Uzvišeni Allah. Ovo je sadaka jednog kuvajtskog mladića koja je preko našeg saudijskog prijatelja došla do nas i koja nam je otklonila brigu i omogućila povratak kući.

Slavljen neka je Allah! Dvije saobraćajne nesreće na istom mjestu u razmaku od godinu dana. Allah je odredio da Saudijac koji je doživio prvu nesreću nakon godinu dana prođe tim istim putem i zatekne Abdul-Vehaba el-Fuhejda u istom stanju i u potrebi za novcem koji je on godinu dana čuvao kako bi ga uručio onome kome je potreban. Ko je taj koji je odredio da se ovo ovako desi i da sadaka koju je mladić iz Kuvajta dao jednom čovjeku dođe do skroz drugog čovjeka koji je u potrebi za njom? Samo Uzvišeni Allah koji sve određuje i koji je najmilostiviji prema Svojim slabašnim robovima.

Iz knjige: ”Adžaib ed-dua, kasas, vaki’je mu’asire”, autora Muslima Abdul-Aziz ez-Zamila

Print Friendly  Dova Allahovog iskrenog roba (istinita priča) pf button both



X