akida

Dokazi obaveznosti vjerovanja u kadā i kader

Na obaveznost vjerovanja u kadā i kader, taj krucijalni temelj vjerovanja, koji zajedno sa ostalih pet temelja imana čini okosnicu cjelokupnog islamskog vjerovanja, ukazuju Kur’an, sunnet, idžma[1], fitra[2], zdrav razum kao i osjetila.

Kur’an

Kada se radi o Kur’anu, on obiluje dokazima koji jasno ukazuju da je vjerovanje u kadā i kader sastavni dio islamskog vjerovanja. Spomenut ćemo neke od ajeta[3] koji govore o tome:

A Allahova zapovijed kaderom je određena. (El-Ahzab, 38)

Mi smo sve s mjerom (kaderom) stvorili. (El-Kamer, 49)

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a Mi od toga dajemo samo onoliko koliko je kaderom određeno. (El-Hidžr, 21)

…do roka (kaderom) određenoga?! Tako Mi određujemo, a Naša je moć izvanredna! (El-Murselat, 22–23)

Zatim si, o Musa, u pravo vrijeme (kaderom određeno) došao. (Ta Ha, 40)

koji je sve stvorio i kako treba (kaderom) uredio! (El-Furkan, 2)

I koji je sve s mjerom (kaderom) odredio i koji ih je nadahnuo (uputio). (El-A‘la, 3)

da bi Allah ispunio Svoju odredbu što se moralo dogoditi… (El-Enfal, 42)

I Mi smo u Knjizi sinovima Israilovim već odredili: “Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.” (El-Isra, 4)

Sunnet

Što se tiče Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, i u njemu nailazimo na mnoštvo hadisa koji govore o obligatnosti vjerovanja u kadā i kader. U poznatom hadisu u kojem se spominje događaj čiji je sudionik i melek Džibril, alejhis-selam, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao odgovor na Džibrilovo pitanje o tome šta je iman, reče: “…i da vjeruješ da se sve dešava Allahovim kaderom, bilo da se radi o onome što je dobro ili onome što je loše.”[4]

Imam Muslim bilježi u Sahihu predaju od Tavusa[5], u kojoj on kaže: “Susreo sam ljude iz generacije drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su govorili: ‘Sve se dešava shodno kaderu.’” Potom je rekao: “I čuo sam Abdullaha b. Omera kako kaže: ‘Sve je već kaderom predodređeno, pa čak i (ljudska) nesposobnost i sposobnost[6], ili (ljudska) sposobnost i nesposobnost[7].’”[8]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ukoliko te zadesi nešto (što ne voliš), ne reci: ‘Da sam postupio tako i tako, desilo bi se tako i tako’, već reci: ‘To je Allahovo određenje i On je uradio što je želio.’”[9]

Ovo su tek neki od dokaza iz Kur’ana i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, koji nedvojbeno ukazuju na obaveznost vjerovanja u kadā i kader, a mnogo će tih dokaza biti spomenuto na stranicama koje slijede.

Idžma

Kada je riječ o obavezi vjerovanja u kader, bilo da se radi o onome što je dobro ili loše, kod muslimana je o tom pitanju postignut konsenzus, tj. jednoglasan i neupitan stav. Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kategorički i neoborivi dokazi iz Kur’ana i sunneta, kao i idžma ashaba, ali i svih mjerodavnih ličnosti iz prvih i potonjih generacija muslimana, nedvojbeno ukazuju na obligatnost priznavanja i vjerovanja u Allahov kader – Njegovo određenje.”[10] Rekao je Ibn Hadžer: “Svi iz prvih generacija (muslimana) stava su da se sve dešava shodno odredbi Uzvišenog Allaha.”[11]

Fitra

Vjerovanje u kader duboko je usađeno u čovjekovu fitru, tj. njegovu prirodu, narav s kojom je rođen. Tako je bilo oduvijek i ovo vjerovanje nije odbacivao niko osim nekoliko skupina idolopoklonika koje potječu iz različitih naroda. Čak ni ove skupine vjerovanje u kader nisu u potpunosti poricale, već su ga razumijevale na pogrešan način. Uzvišeni Allah kaže:

Mnogobošci će govoriti: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši…” (El-En‘am, 148)

Dakle, mušrici su priznavali i potvrđivali Allahovo htijenje, tj. Njegovu volju, kojom odlučuje i određuje, međutim, oni su njome nastojali opravdati širk i idolopoklonstvo koje su ispovijedali. Uzvišeni Allah u istom ajetu pojašnjava da su i prijašnji narodi, baš poput ovih, na identičan način pravdali svoje nevjerstvo:

Tako isto su i oni prije njih govorili… (El-En‘am, 148)

Čak su i predislamski Arapi u doba paganstva poznavali i priznavali kader i među njima nije postojao niko ko ga je poricao i vjerovao da se događaji odvijaju paušalno bez ikakvog reda ili predodređenja. Potvrdu takvog ubjeđenja i vjerovanja nalazimo u  predislamskoj poeziji. Neke stihove takvog sadržaja već smo spomenuli, a ovdje ćemo citirati još nekoliko. Antara[12] kaže:

Gdje bih od smrti, o Abla, pobjeg’o

Ako ju je moj Gospodar na nebu odredio?[13]

Tarafa b. Abd[14] kaže:

Moj Gospodar da je htio, Kajs b. Halid ja bih bio

A da je On htio, Amr b. Mersed[15] bih bio.[16]

Suvejd b. Ebu Kahil[17] kaže:

Milostivi je zapis’o, Njemu svaka hvala

Kakve mi smo ćudi, kol’ka nam je snaga.[18]

 Rekao je Musekkib el-Abdi[19]:

Ubijeđen sam, bude l’ Bog to poželio

T’jelo, kosti njene[20], odn’jet će me do tamo.[21]

 Rekao je Zuhejr b. Ebu Sulma:

Što vam je u duši Allahu ne skrivajte

Ma šta vi da tajili, On sve znade, znajte

U Knjizi sve se čuva, čeka Dana sudnjega

A osveta nekad bude još za sv’jeta ovoga.

Također, dokaze da su predislamski Arapi priznavali kader i u njega okvirno vjerovali nalazimo i u njihovim govorima i propovijedima. Tako se, naprimjer, u poznatom govoru koji je na dan poznat kao Zu-Kar[22] održao Hani b. Mesud eš-Šejbani, kaže: “Uistinu opreznost i pažnja ne mogu zaštititi od kadera.”[23]

Dakle, niko od Arapa nije u potpunosti poricao kader niti se takvo nešto od njih prenosi. Ovo tvrdi i jasno naglašava jedan od najvećih poznavalaca arapskog jezika, Ebu Abbas Ahmed b. Jahja Sa‘leb, Allah mu se smilovao, koji kaže: “Nije mi poznato da postoji ijedan Arap koji je kaderija.” Neko ga upita: “Može li Arapima pasti na um da poreknu kader?”, a on odgovori: “Bože sačuvaj! Niko od Arapa, bez obzira radilo se o onima iz predislamskog ili onima iz islamskog perioda, nije nijekao niti poricao kader, već su ga svi oni redom priznavali i vjerovali da je i dobro i loše predodređeno, a tome svjedoče njihove mnogobrojne i vrlo jasne izjave na tu temu.” Potom je citirao stihove:

Ni igla ne ubada bez predodređenja

Čak i ubod igle stvar je određena.

Rekao je Imruul-Kajs[24]:

Nevolja je nesretnima tako propisana.[25]

Rekao je Lebid:

Strah od našeg Rabba hedija je najljepša

Ko će žurit’ il’ spor biti[26], Njegova je odredba

Allaha samo hvalim, On nema sudruga

Šta On želi to i čini, hajr je svaki kod Njega

Kog uputi Pravim putem, sretan njime hodi

A kog hoće s njeg’ ga skrene, u zabludu ga vodi.[27]

Rekao je Ka‘b b. Sa‘d el-Ganevi[28]:

Mirovanje, znaj, da smrt moju neće odbiti[29]

Nit’ će mene putovanje smrtnom času odn’jeti

Kader svoj ja čekam, dok me smrt ne sustigne

Kad bi duša moja znala, ne sm’je da požuruje.[30]

_________________________

Nastaviće se…

Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader

Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu

Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.

Preveo: Amir Durmić

________________________

[1] Idžma je konsenzus, tj. jednoglasan stav islamskih učenjaka o nekom šerijatskopravnom ili akaidskom (dogmatskom) pitanju u vjeri islamu. (op. prev.)

[2] Fitra je urođena i prirodna čovjekova potreba za vjerom i vjerovanjem, koju mu je u samu njegovu bit utkao Uzvišeni Allah onoga trenutka kada ga je stvorio. U pogledu fitre, među ljudima nema izuzetka, već svi oni na ovaj svijet dolaze noseći je u sebi. O tome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Svaki sin Ademov rađa se u fitri, pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom…” Buhari, Sahih, br. 1358, i Muslim, Sahih, br. 2658, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Također, fitra – urođena vjera, koja se spominje u hadisu, odnosi se i na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas Allah obavještava u Kur’anu: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’” (op. prev.)

[3] Da bi se shvatilo autorovo argumentiranje ajetima koje navodi, potrebno je vratiti se i na leksičko značenje pojmova kadā i kader o kojem je prethodno bilo riječi na stranici x. (op. prev.)

[4] Muslim, Sahih, Poglavlje o imanu, 1/38, br. 8.

[5] Tavus b. Kejsan poznati je tabiin koji je prenosio hadise od Aiše, Ebu Hurejre, Abdullaha b. Abbasa, Abdullaha b. Omera i drugih. Umro je 106. h. g. Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 5/38. (op. prev.)

[6] Odnosno, čak su i ljudska vještina ili nevještina, koju pokazuju pri činjenju svih djela koja se tiču ovog ili budućeg svijeta, već unaprijed Allahovim kaderom određene. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 11/478. (op. prev.)

[7] Prenosilac hadisa sumnja da li je u predaji prvo spomenuta nesposobnost ili sposobnost. (op. prev.)

[8] Muslim, Sahih, br. 2655, Ahmed, Musned, 8/152, br. 5893, valorizacija Ahmed Šakir, i Malik, El-Muvetta, 2/879.

[9] Muslim, Sahih, br. 2664.

[10] Nevevi, Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 1/155.

[11] Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 11/287. Vidjeti: Lalikai, Šerhu usuli itikad, 3/534–537. U ovom djelu imam Lalikai prenosi konsenzus o obligatnosti vjerovanja u kader, navodeći ogroman broj islamskih učenjaka koji su ga potvrdili. Također vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/449, 452, 459.

[12] Antara b. Amr b. Šeddad el-Absi bio je poznati predislamski pjesnik i ratnik iz VI vijeka. Iako rođen kao sin crne robinje, svojom rječitošću i hrabrošću uzdigao se do plemićkog ugleda, te postao simbol časti i viteštva. Autor je jedne od čuvenih mualleka. Bio je ludo zaljubljen u djevojku po imenu Abla, koju spominje gotovo u svim svojim kasidama, pa tako i u stihu koji citira autor. Umro je prije Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Vidjeti: Zirikli, El-A‘lam, 5/51. (op. prev.)

[13] Antara b. Šeddad, Divan, str. 74.

[14] Tarafa b. Abd jedan je od sedmerice autora mualleka. Potječe iz vrlo ugledne porodice iz Bahrejna. Njegova najljepša kasida opisuje devu. Bio je zvanični pjesnik na dvoru vladara Hire, koji ga je zbog uvrede dao pogubiti. U vrijeme smrti Tarafa nije imao ni trideset godina. Vidjeti: Zirikli, El-A‘lam, 3/225. (op. prev.)

[15] Kajs b. Halid i Amr b. Mersed bili su čuveni predislamski uglednici, nadaleko poznati po svome bogatstvu, porijeklu, ugledu, časti i mnogobrojnim potomcima. (op. prev.)

[16] Zevzeni, Šerhul-muallekatil-ašri, str. 119.

[17] Suvejd b. Ebu Kahil b. Harisa bio je poznati predislamski pjesnik, koji je doživio Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo, primio islam i umro kao musliman. Dugo je živio i u džahilijetu, ali i u islamu. Prema nekim izvorima, umro je šezdesete godine po Hidžri. Vidjeti: Zirikli, El-A‘lam, 3/146. (op. prev.)

[18] Mufeddal ed-Dabbi, El-Mufeddalijat, str. 197.

[19] Aiz b. Muhsin b. Sa‘leba, poznat kao Musekkib el-Abdi, bio je čuveni predislamski pjesnik, porijeklom iz Bahrejna. Umro je prije ere islama. Vidjeti: Zirikli, El-A‘lam, 3/239. (op. prev.)

[20] Misli na svoju devu. Inače, u podužoj kasidi iz koje je ovaj stih, Musekkib el-Abdi opisuje i svoj tegobni put kroz pustinju, kroz koju se s mukom probija jašući na svojoj devi. (op. prev.)

[21] Mufeddal ed-Dabbi, El-Mufeddalijat, str. 151.

[22] Prema većini historičara, Zu-Kar je ime izvora u Iraku koji se nalazi u neposrednoj blizini današnjeg grada Kufe. Kod ovog izvora odigrala se povijesna bitka u kojoj su predislamski Arapi, nakon niza sukoba i bitki, trijumfalno pobijedili Perzijance, koji su tada, pored Bizantinaca, slovili za najmoćniju svjetsku silu. Neki historičari smatraju da se ova bitka odigrala prve, a neki treće godine po Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvu. Ovaj dan u nekim hadisima spominje i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, ti su hadisi slabi, a shodno ocjenama nekih učenjaka i lažni. A Allah najbolje zna. Vidjeti: Es-Silsiletul-ehadisid-daifa, br. 579. (op. prev.)

[23] Ibn Alijj el-Kali, El-Emali, 1/171, Ahmed Zeki Safvet, Hutabul-areb, 1/37, Ahmed Hasen Zejjat, Tarihul-edeb el-arebi, str. 33.

[24] Imruul-Kajs b. Hudžr el-Kindi još je jedan od autora mualleka i svakako najpoznatiji među njima. Mnogi ga smatraju ocem predislamskog arapskog pjesništva. Prema nekim izvorima, umro je 565. godine, dakle, prije pojave islama. (op. prev.)

[25] Lalikai, Šerhu usuli itikad, 3/538 i 4/704–705.

[26] Odnosno, Allah određuje ko će žuriti ka činjenju dobrih djela i na tom se polju maksimalno truditi, a određuje i ko će biti lijen i spor kada je o činjenju dobrih djela riječ. (op. prev.)

[27] Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/705. također vidjeti: Zekerijja Sajjam, Ši‘ru Lebid b. Rebia bejne džahilijjetihi ve islamihi, str. 95.

[28] Ka‘b b. Sa‘d b. Amr el-Ganevi bio je poznati predislamski pjesnik. Doživio je poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i ranu eru islama, međutim oko toga da li je primio islam ili je ostao mušrik, islamski historičari navode oprečne informacije. (op. prev.) Neki za njega kažu da je bio iz generacije tabiina, a Allah najbolje zna. Vidjeti: Zirikli, El-A‘lam, 5/227. (op. prev.)

[29] Ove riječi pjesnik upućuje ženi po imenu Ummu Kajs, koju spominje u prvom stihu kaside iz koje su preuzeta ova dva stiha. (op. prev.)

[30] Abdulmelik b. Karib el-Asmei, El-Asmeijjat, str. 74.

Print Friendly  Dokazi obaveznosti vjerovanja u kadā i kader pf button both



X