Dok to ”anam oni” ne potvrde

Piše: Sejufudin Dizdarević
Dok to ''anam oni'' ne potvrde AKTUELNOPrije neki dan odlučih posjetiti Krajinu. Na putu do Cazina i Velike Kladuše navratih do vodopada rječice Blihe koji se nalazi nadomak sela Fajtovci – rodnog mjesta rahmetli Mehmeda Alagića – kod Sanskog Mosta. Vodopad je i bez full kontakta u stanju ono što brkata karatistkinja može  mae-gerijem, a to je da vam prilikom samog pogleda oduzme dah. Vodopad je visok oko 70 metara, a prilazak mu je do na dvadesetak metara nemoguć jer voda koja se raspršuje u njegovom podnožju odagnava radoznale posjetioce koji mu se žele isuviše približiti.

Vodopad Blihe kao turistička atrakcija je skoro nepoznat, na raskršću s glavne ceste koja vodi ka Bosanskoj Krupi nema nikakvog znaka, tek na seoskom putu se nalazi skretanje makadamskim drumom do vodopada.

Razmišljajući šta bi trebalo biti urađeno da što više ljudi dođe i posjeti ovaj nevjerovatno lijep vodopad dođoh do jedinog mogućeg zaključka…

Razumijevanje prioriteta by Fahrudin Radončić

Da biste shvatili preovladavajući ton u bosanskom javnom diskursu nije vam potrebna 1KM da kupite Dnevni Avaz od 27.4.2012 i podrobnije protabirite dva glavna članka od tog dana.

Jedan je glasio:
“Na licu mjesta Velika akcija u Banjoj Luci. SIPA pronašla 100 kilograma eksploziva”
a drugi:
“Terorizam: burno ročište za pritvor. Jašarević tvrdi da je Milorad Dodik opasniji od njega!?”

Većina stanovnika Bosne je na svojoj koži osjetila četnički terorizam. Uprkos tome, vijest da je u entitetu koji je nastao kao nagrada za etničko čišćenje od muslimana pronađena velika količina eksploziva koji može biti upotrijebljen za terorističke napade Srba da završe ono što im nije pošlo za rukom od 1992. do 1995, kod bošnjačkih novinara nije razlog za brigu. U ovakvim slučajevima je dovoljno samo zamisliti vještački stvorenu paniku da se ista količina TNT-a pronašla kod nekog Mustafe u Zenici.

S druge strane, samu najavu članka o ročištu suđenja Mevlidu Jašareviću AVAZ završava interpunkcijom (“!?”) koja u gramatici označava čuđenje i nevjericu. Ovo je tim prije tragikomično jer sam Dodik iz dana u dan govori (i aktivno radi) protiv Bosne i njenog integriteta. Razlika između opasnosti Dodika i Jašarevića jeste ne samo u brojčanoj jačini sljedbenika četničke ideologije naspram šake jada ljudi iz bošnjačkog korpusa koji misle probleme rješavati na način kako ih Mevlid misli riješiti; četnici u ovoj državi imaju svoju vojsku, policiju, administrativne strukture, finansijsku snagu, stranke, blanko-ček iz drugih slavensko-pravoslavnih zemalja Evrope – sve stvari koje Dodikovu retoriku svakog momenta mogu pretvoriti u krvavu stvarnost, kao što i sam AVAZ javljanjem o pronalasku 100 kg eksploziva nagovještava.

Ali opet se Mevlid predstavlja većom opasnošću za Bosnu nego Dodik (“!?”)
Kako je do ovoga moglo doći?

Da bi jedna pojava u Bosni bila okarakterisana kao “opasnost” protiv koje se treba boriti, ona mora zadovoljavati jedan važan kriterij. A to je prethodna kvalifikacija te ideologije (četnička, “vehabijska”) od strane dominantne civilizacije. Šta to znači?
Amerikancima i Evropljanima četnici ne predstavljaju nikakvu opasnost, ali su “radikalni islamski terorizam” proglasili ideologijom u borbi protiv koje moraju biti uključeni svi raspoloživi resursi. I pošto je bosanska javnost vidjela konja da se potkiva, pa je i ona digla nogu, onda se i nama Jašarević predstavlja opasnijim od Dodika, kao da su vehabije izvršile genocid nad 200.000 ljudi, sistematski silovali 50.000 žena i preko milion raselili.

Juriš na Gornju Maoču i tamošnju zajednicu muslimana na čelu s Nusretom Imamovićem je bila najveća postdejtonska policijska akcija jer su po navodima zvaničnika radili “na dezintegritetu državnosti Bosne i Hercegovine”. Ne znam samo da li su ljudi koji izjavljuju ovakve rečenice pored Dodika i njegovih četnika ozbiljni ili nas prave budalama. I tu se vidi da se cijeli cirkus vrednovanja u bosanskom društvu ustvari preslikava iz zapadnih centara moći gdje su “islamski radikali” klasificirani kao opasnost za tamošnji poredak.

Naš set vrijednosti prije svih kulturološko-historijskih okolnosti koje su sasvim dovoljne u ocjenjivanju dotične pojave mora proći kroz prizmu zapadnjačkog shvatanja. I tek onda Bošnjo shodno tome počinje da se ophodi prema stvarima. U ovom kontekstu je simptomatična Obamina rečenica koju je trijumfalno prenio AVAZ: “U Srebrenici se desio genocid”. Aferim, jarane. Ljudi koji su genocid na svojoj koži osjetili tek sada ga takvim mogu nazivati jer ga je ober-predstavnik vladajuće civilizacije takvim označio. Do tada si ubistvo 8.000 muslimana mogao tumačiti samo kao masovni harakiri.

I da se vratim na vodopad: u ovakvom mentalnom sklopu Bošnjaka jedini izlaz za turističku organizaciju općine Sanski Most da privuče što više domaćih turista jeste da na turističkim sajmovima po Zapadu promovira vodopad Blihe. Kad počnu dolaziti u Sanski Most prvi američki, austrijski, njemački ili talijanski turisti i pitati: “Gdje ovdje bila vodopad na Bliha” onda će vodopad biti vrijedan posjete i za domaće turiste. Do tada je samo bezvezni potok koji se survava u ogromni slap.

P.S. Već duže vremena me golica ishod jedne ankete koju, doduše, do sada niko nije proveo i koja bi glasila:
“Kojeg dana se desio veći masakr, 11.7. ili 11.9.?”
Kako objektivno (8.000 naspram 3.000 žrtava) tako i za nas Bošnjake subjektivno bi bilo normalno da je odgovor 11.7. Mada sam uvjeren da bi većina odgovorila 11.9.

Možda provedete ovu anketu u svom krugu i postavite ovdje odgovore.

Izvor: islambosna.ba

Print Friendly  Dok to ''anam oni'' ne potvrde pf button both



X