DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (6. dio) – Akšamski i jacijski sunneti

Priredio: Amir Durmić

DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (6. dio) – Akšamski i jacijski sunneti fikhU autentičnim predajama potvrđeno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., i prije i poslije akšamskog farza klanjao nafilu. Što se tiče nafile prije farza akšam-namaza, na njenu legitimnost ukazuju sljedeće predaje: 1. Abdullah b. Mugaffel el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: “Klanjajte prije (farza) akšama, klanjajte prije (farza) akšama”, da bi treći put rekao: “…onaj ko to želi”, jer se plašio da bi ljudi za taj namaz mogli pomisliti da je pritvrđeni sunnet. (Buhari, Sahih, br. 1129)

2. Enes b. Malik prenosi: “Nakon što bi mujezin proučio ezan, drugovi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ustali bi i požurili da stanu iza (džamijskih) stubova gdje su klanjali sve dok Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi izašao i zatekao ih kako klanjaju dva rekata (nafile) prije akšama. Između ezana i ikameta nije bilo ništa (ni pauze ni nafila-namaza).” (Buhari, Sahih, br. 625)

3. Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Između svaka dva ezana (tj. ezana i ikameta) klanja se (nafila) namaz” – ovo je rekao tri puta, a zatim dodao: “…onaj ko ga bude htio klanjati”. (Buhari, Sahih, br. 624, Muslim, Sahih, br. 838)

4. Abdullah b. Zubejr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Nema nijednog propisanog (farz) namaza a da se prije njega ne klanjaju dva rekata (nafila) namaza.” (Ibn Hibban, Sahih, br. 2455, Darekutni, 1/267)

Iz prethodnih predaja zaključujemo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odobrio klanjanje dva rekata nafile prije akšamskog farza, jer je svoje ashabe vidio da klanjaju ovaj namaz i nije im prigovorio, međutim, ovaj namaz se ne ubraja u pritvrđene već u nepritvrđene sunnete i ovo je po ovom pitanju odabrano mišljenje.

Jedan dio učenjaka smatra da dva rekata nafile prije akšama nisu propisana (učenjaci hanefijskog mezheba), dok ih neki čak smatraju zabranjenim (učenjaci malikijskog mezheba), a svoj stav zasnivaju na predaji u kojoj se navodi da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, upitan o dva rekata nafile prije akšama (dakle između akšamskog ezana i ikameta) pa je odgovorio: “U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nisam vidio nikoga da ih klanja…” (Ebu Davud, br. 1284) Međutim, dokazi učenjaka koji ova dva rekata ubrajaju u nepritvrđene sunnete zasigurno su jači i jasniji, a što se tiče predaje u kojoj Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, negira da je u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., ova dva rekata klanjao iko, odgovor na to je da su oni koji potvrđuju i svjedoče da se određeni događaj desio preči da se poslušaju od onih koji dotični događaj negiraju, jer su oni koji potvrđuju došli do informacija do kojih nisu došli oni koji negiraju. Drugim riječima, Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, nije znao za ovaj propis dok su drugi ashabi za njega znali, što uopće nije čudno jer postoji još dosta sličnih primjera gdje mnogi ashabi, i pored toga što su bili vrlo bliski sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nisu poznavali neke propise islama. Naprimjer, Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji gotovo da se nije odvajao od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je jedna starica upitala o tome da li ona ima udjela u nasljedstvu, rekao je: “Po Allahovoj Knjizi ne pripada ti ništa, ali raspitat ću se, pa navrati opet kod mene.” Kada je upitao ashabe o ovome, ustali su Mugire b. Šu‘ube i Muhammed b. Mesleme, radijallahu anhuma, i posvjedočili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neni odredio šestinu u nasljedstvu, nakon čega je Ebu Bekr neni i dodijelio šestinu. (Ebu Davud, Sunen, br. 2894.) Također, tu je primjer i Omera, radijallahu anhu, koji nije znao da se prilikom odlaska u posjetu kod nekoga od domaćina tri puta traži dozvola za ulaz, a ako se dozvola ne dobije, onda gost treba odustati i vratiti se svojoj kući. Ovaj vrlo poznat propis Omer nije znao sve dok ga o tome nije obavijestio Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu. Ovaj događaj bilježi Muslim, Sahih, br. 2153.

Dva rekata sunneta nakon akšamskog farza

Prethodno smo već spomenuli nekoliko hadisa u kojima se potvrđuje da se dva rekata sunneta nakon farza ubrajaju u pritvrđene sunnete, tj. nafile u čijem je klanjanju Poslanik, s.a.v.s., ustrajavao. Između ostalog, to je i predaja koju prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je rekao: “Od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zapamtio sam (da je klanjao) deset rekata (sunnet-namaza) i to: dva rekata prije i dva rekata nakon podne-namaza, dva rekata poslije akšama, dva rekata nakon jacije i dva rekata prije sabaha.” (Buhari, Sahih, br. 1180, Muslim br. 279)

Bitno je napomenuti da je ova dva rekata bolje klanjati u svojoj kući nego u džamiji, a na to ukazuje predaja u kojoj Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dva rekata (sunneta) nakon akšama niti dva rekata (sunneta) nakon džuma-namaza klanjao osim u svojoj kući.” (Tirmizi, Sunen, br. 432, Tajalisi, Musned, br. 1836)

Također, Mahmud b. Lebid kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao je u posjetu plemenu Benu Abdul-Ešhel pa im je predvodio akšam-namaz, a nakon što je predao selam, reče im: ‘Ta dva rekata (akšamskog sunneta) klanjajte u svojim kućama.’” (Ahmed, Musned, 5/428, Ibn Madže, Sunen, br. 1165)

 

Šta učiti na akšamskom sunnetu koji se klanja nakon farza?

Pohvalno je na prvom rekatu nakon Fatihe učiti suru El-Kafirun, a na drugom El-Ihlas. Na to ukazuju riječi Abdullaha b. Mes‘uda, radijallahu anhuma, koji je kazao: “Nebrojeno mnogo puta sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čuo kako na dva rekata (sunneta) nakon (farza) akšama i na dva rekata (sunneta) prije (farza) sabah-namaza uči Kul jā ejjuhel-kāfirūn i Kul-huvallahu ehad.” (Tirmizi, Sunen, br. 431, Ibn Madže, Sunen, 1177)

 

Jacijski sunnet(i)

Pohvalno je, onome ko želi, da prije jacijskog farza klanja dva rekata nafile zbog općenitosti hadisa koji ukazuju na to da je između proučenog ezana i ikameta lijepo klanjati dva rekata. Ovaj hadis smo prethodno već naveli.

Što se tiče dva rekata sunneta nakon jacije, oni se ubrajaju u pritvrđene sunnete, a na to ukazuju prethodno citirani hadisi koji govore o broju pritvrđenih sunneta.

U prethodnim tekstovima bilo je riječi o dobrovoljnim namazima koji se klanjaju uz obavezne dnevne namaze, odnosno farzove, a koje još zovemo i sunnet-namazi, bili oni pritvrđeni ili nepritvrđeni. U narednim tekstovima, uz Allahovu pomoć, bit će riječi o povremenim dobrovoljnim namazima koji ni na koji način nisu povezani sa klanjanjem obaveznih dnevnih namaza, već se radi o samostalnim, tj. zasebnim namazima koji imaju svoje posebne povode i uzroke ili vremena u kojima se obavljaju.

Nastavit će se, inšallah…

Ostali članci iz serijala:

DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (1. dio) – Važnost i koristi dobrovoljnih namaza

DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (2. dio) – Pritvrđeni i nepritvrđeni sunneti

DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (3. dio) – Propis o lijeganju na desni bok nakon sabahskog sunneta

DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (4. dio) – Propis klanjanja nafile nakon sabahskog farza, a prije izlaska sunca

DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (5. dio) – Podnevski i ikindijski sunneti

 

Print Friendly  DOBROVOLJNI NAMAZI – VRIJEDNOSTI, VRSTE, PROPISI (6. dio) – Akšamski i jacijski sunneti pf button both



X