Do kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha, prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota?

Piše: mr. Semir Imamović

Do kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha, prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota? AKTUELNO1Nevjerovatno je da na poruke laži i mržnje koju je na čast Sarajeva ponovio srpski patrijarh Irinej nije reagirao niko! Velikosrpski patrijarh u intervju SRNI povodom pravoslavnog Božića, grad koji je 44 mjeseca bio pod srpskom opsadom, na koji je dnevno u prosjeku padalo 329 srpskih projektila,  u kome su srpske snage ubile 11.541 čovjeka, a od toga preko 3000 Srba, opisuje kao grad u kojem je hrišćanstvo ”veoma ugroženo, i pravoslavci i katolici”. A Srbi u Sarajevu su bili ugroženi jedino od velikosrpskih snaga koje su držale grad pod opsadom, i koje su granatama i iz snajepra pobile hiljade Srba, civilnih žrtava rata. Srpska pravoslavna crkva, kao inspirator ovih zločina nad svima, pa i nad sarajevskim Srbima, morala bi snositi odgovornost za guranje Srba u nepotrebni rat, jer Srbima nikakva opasnost ni od koga nije prijetila. Ali, velikosrpske institucije su se služile lažima kako bi vlastiti narod gurnule u rat protiv Bošnjaka, i to upravo ovakvim lažima kakva je ova koju šalje patrijarh Irinej koji izmišlja da su Srbi u Sarajevu ugroženi. Srbi nisu imali nikakvu potrebu da ratuju, i sve srpske žrtve su rezultat ratnohuškačke politike koju je predvodila Srpska pravoslavna crkva. Ta Crkva je jedina odgovorna za svaku srpsku žrtvu, i za onu koja je pala na liniji fronta, i za onu koja je iseljena, jer Srbi su prije rata procentualno imali dvaput više funkcionerskih pozicija nego ljudi.

Srpski narod će kad-tad shvatiti da su ga izdali, u stradanje i sramotu gurnuli njegovi duhovni, akademski i politički prvaci. Ta Crkva umjesto da se iskupljuje za zlo i zločine, po istim obrascima laži i mržnje nastavlja zagađivati Bosnu i Hercegovinu i obmanjivati Srbe. Irinej kaže: To se najbolje vidi po tome što se od nekada najvećeg srpskog grada van Srbije danas sve  svelo na nekoliko hiljada Srba, sa vrlo teškim uslovima za egzistenciju i život. Tako da, nažalost, mnogi gledaju da se oslobode iseljavanjem. I verovatno će ih svakodnevno biti sve manje, dok se politika svetska prema Srbima ne bude izmenila. Nikada Sarajevo nije bilo srpski grad (kao što ni Baščaršija nikada nije bila srpska kako neku noć izvali Branislav Dukić, predsjednik udruženja logoraša RS-a u, dobro osmišljenom, ustaško-četiničkom ’’Refleksu’’ na OBN-u), niko Srbe iz Sarajeva nije protjerao i ne moraju se oslobađati iseljavanjem, niti su u Sarajevu ugrožena ’’srpska’’ egzistencija i život. Bošnjaci bi od srca željeli da u Bijeljini i Banja Luci uživaju sva ona jednaka prava koja uživaju Srbi u Sarajevu.

Ovo je otvoreni i iskreni poziv: Dajte nama ono što mi dajemo vama, i mi ćemo biti najsretniji narod na Balkanu! A svi znamo da su vlasti Republike Srpske toliko opijene genocidom nad Bošnjacima da od te institucionalne mržnje nisu u stanju Bošnjacima dati išta više od progona i apartheida. Znaju to i domaći mediji servisa, koji su ovu Irinejovu poruku laži i mržnje veličali kao „tradicionalnu poruku dobrote, mira, suživota i kompromisa“, a da nisu našli za shodno da odbrane istinu od laži i da naprave tu prostu usporedbu između bošnjačke obespravljensoti u RS i srpske jednakopravnosti u Sarajevu. Jasno je i zašto, jer su mediji slika političke moći, a koja u dejtonskoj Bosni izvire iz Beograda. A nisu, vala, reagirali ni brojni srpski intelektualci u Sarajevu koji bi morali posvjedočiti da uživaju puna prava i da je Irinejova izjava bezočna uvreda na obraz Sarajeva. Ima tu Mirko Pejanović, Marko Vešović, Peđa Kojović i mnogi drugi koji su u Sarajevu profitirali kako sigurno ne bi profitirali ni u Beogradu da su. Podsjetimo da je patrijarh, boraveći u Sarajevu, krajem prošle godine, u okviru trodnevne konferencije o miru, izrekao još niz gluposti i laži, kao što je ona da je najtragičnije to što mnogi Srbi nisu u prilici da se vrate, iako su želeli“. Ovakve izjave savršeno se uklapaju u Ćosićev mozaik o Srbima kao ’’narodu koji laže stvaralački, maštovito, inventivno”.

Običnim narodnim žargonom kazano ”kad ga lažu, baš ga lažu”. Najveća ironija u svemu ovome je da srpski patrijarhi, u Srbiji i Bosni i Hercegovini, svoju ratnu-huškačku retoriku, koja je trasirala Srebrenicu kao Aušvic srpskog identiteta, pokušavaju vješto umotati u celofan „božične poslanice“, a u tome im uveliko pomaže javni RTV servis Bosne i Hercegovine, uporno nazivajući njihove izjave porukom mira, suživota i tolerancije. A o kakvom se miru, suživotu i toleranciji radi, pojasnio nam je Irinej u svom intervju.


Saff br. 333

Print Friendly  Do kada će se ratno-huškačke poruke srpskih patrijarha, prodavati kao poruke mira, dobrote i suživota? pf button both



X