Sira

Deset Heraklijevih pitanja Muhammedu, s.a.v.s.

727pregledi

PETI ARGUMENT: Uzvišeni Allah priznao je i Poslanika i  njegovu misiju

U argumente koji potvrđuju istinitost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spada i to što je Uzvišeni Allah priznao njegovu misiju. Da je Muhammed drugačije govorio u ime svoga Gospodara, Uzvišeni je izvijestio da bi ga odmah uništio: „A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.[1] I rekao je: „‘Teško vama!’ – reče im Musa. ‘Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a sigurno neće uspjeti onaj koji laži iznosi!’[2]; „Reci: ‘Oni koji o Allahu laži iznose neće uspjeh postići’[3]; „Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.[4] Dakle, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije iznevjerio svoju misiju, već ju je ispravno i uspješno obavio u svim njenim segmentima. Njegova vjera je najveličanstvenija vjera na Zemlji i sa najvećim stepenom širenja.

Ovaj neporecivi argument i priznanje detaljnije je pojasnio Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, rekavši: „Jedne prilike sam u Egiptu imao raspravu sa najučenijom i najuglednijom osobom, u koju Jevreji pokazuju svojim prstom. Prilikom našeg razgovora, rekao sam mu: ‘Vi mnogo vrijeđate Allaha samim tim što poričete Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!’ Začuđeno me upitao: ‘Zar neko poput tebe može kazati takvo što?!’ ‘Poslušaj moju opservaciju ove konstatacije’, rekoh mu, i nastavih: ‘Vi smatrate da je Muhammed bio samo nepravedni vladar koji je ljude prisiljavao na poslušnost oštricom svoga mača, te da nije bio poslanik kojeg je Allah poslao. Smatrate da je dvadeset i tri godine svoga života proveo tvrdeći za sebe da je Allahov poslanik kojeg je poslao svim stvorenjima, koji je govorio: ‘Allah mi je naredio to i to, a zabranio mi je to i to. Objavio mi je to i to’, te da ništa od toga nije bilo istina! Također tvrdite da je govorio: ‘Allah mi je dozvolio da u ropstvo odvedem djecu i žene, te da zaplijenim imetak i poubijam muškarce onih koji me budu poricali i meni se suprotstavljali!’, a da sve to nije bila istina! Smatrate da je ustrajavao kršeći i mijenjajući vjeru svih vjerovjesnika, da se suprotstavljao i ratovao sa njihovim sljedbenicima, da je dokinuo njihove vjerozakone… Ako to tvrdite, onda ste pobornici jednog od sljedeća dva mišljenja: ili da je Uzvišeni Allah sve to posmatrao i detaljno znao, ili da Mu je sve to promaklo i da o tome ništa nije znao! Ako kažete da Allah o njemu ništa nije znao, u tom slučaju ste Allaha svrstali među najveće neznalice i kazali ste da je onaj koji je bio upoznat o Muhammedu bio znaniji od Allaha! Ako kažete da je Allah dobro znao, posmatrao i nazočio nad svim što je Muhammed činio, u tom slučaju trebate se odrediti u pogledu sljedećeg: ili je Allah imao moć i sposobnost da ga promijeni, zaustavi i zabrani mu da takva djela čini, ili da nije bio sposoban. Ako smatrate da nije bio sposoban, u tom slučaju ste Ga svrstali među najveće nesposobnjakoviće – što se direktno suprotstavlja Njegovom rububijjetu (da je Allah jedini Stvoritelj svijeta i da On svime upravlja, da On oživljava, usmrćuje i daje opskrbu). Ako kažete da Allah ima moć i sposoban je, zašto ga je podržavao i pomagao? Zašto je uzdizao njega i njegove riječi? Zašto se odazivao na njegove dove? Zašto ga je pomagao u borbi protiv njegovih neprijatelja? Zašto mu je davao raznolike oblike nadnaravnih djela, mudžiza i kerameta koji prelaze brojku od hiljadu? Zašto ga je štitio od svih nedaća koje su mu bile spremane i zašto, kada bi Ga god nešto zamolio, On bi mu to udovoljavao? To što vi o Muhammedu mislite smatra se najvećom nepravdom i glupošću koju je nedolično pripisati nekom razumnom čovjeku, a kamoli još s tim vrijeđati i Gospodara Zemlje i nebesa! Još je odvratnije ukoliko priznajete da ga je Allah podržao i priznao njegovu misiju praktičnim djelima i riječju, a vi i dalje smatrate da je Muhammed lažno svjedočio i neistinu govorio!’ Kada je saslušao moje riječi, on reče: ‘Bože sačuvaj da Allah takvo nešto dopusti lašcu! On je bio vjerovjesnik koji je istinu govorio! Onaj koji ga bude slijedio, bit će sretan i spašen!’ Upitah ga: ‘Pa, zbog čega ne prihvatiš njegovu vjeru?’ On reče: ‘On je isključivo poslan nepismenom narodu kome nije objavljena Knjiga, a mi već imamo Knjigu koju slijedimo.’ Rekoh mu: ‘Poražen si u potpunosti! Zaista ugledni ljudi i običan narod znaju da je on Allahov poslanik poslan svim stvorenjima, te da je nevjernik i džehennemlija svako onaj koji ga ne bude slijedio. Uz to, borio se protiv sljedbenika Knjige, židova i kršćana. Ako je ispravna njegova misija, onda je trebaš podržavati u svemu onome o čemu je izvijestio!?’ On je ostao bez odgovora.“[5]

Ovo je slično situaciji „kada bi vladarev glasnik kazao ljudima: ‘Vladar vam je naredio da učinite to i to!’ Nema sumnje da bi ljudi znali da glasnik ne govori nešto što je neistina, pa makar vladar i ne bio prisutan kada je to govorio. Šta mislite kako bi tek bilo ukoliko bi i vladar bio prisutan“[6], i da se sve to govorilo sa njegovim znanjem?!

 

ŠESTI ARGUMENT: Deset Heraklijevih pitanja

Nekada veliki evropski kralj, Heraklije, vladar Bizantije, koji se smatrao kršćanskim učenjakom, postavio je jednom od najvećih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, neprijatelja tog vremena deset pitanja iz kojih je spoznao istinitost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog poslanstva. Ovo zanimljivo predanje navest ću kao što je zabilježeno u dva ”Sahiha”.

Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: „Obavijestio me je Ebu Sufjan ibn Harb, da je Heraklije poslao po njega izaslanika i jedan karavan Kurejšija, koji su bili došli kao trgovci u Šam, u vrijeme kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, produžio primirje sa Ebu Sufjanom i kurejšijskim nevjernicima. Oni su mu došli u Jerusalem. Heraklije ih je poslao u svoju rezidenciju, a kod njega su bili bizantijski dostojanstvenici. Zatim ih je Heraklije pozvao sebi, a pozvao je i svoga prevodioca i (preko njega) upitao:

– Ko je od vas, po krvnom srodstvu, najbliži tom čovjeku koji za sebe tvrdi da je Vjerovjesnik?

– Ja sam mu od njih najbliži po srodstvu – odgovorio je Ebu Sufjan.

– Približite mi ga – reče Heraklije – a primaknite mi i njegove drugove i postavite ih njemu iza leđa.

– Potom Heraklije reče svome prevodiocu: ‘Reci im da ću ja pitati ovoga (Ebu Sufjana) o onom čovjeku (Muhammedu), i ako mi štogod slaže, demantirajte ga.’ ‘Allaha mi (rekao je Ebu Sufjan), da se nisam stidio laži na koju bi oni (moji prijatelji) mogli ukazati, ja bih na njega nešto i slagao.’

1.      Prvo što me je o njemu pitao, bilo je: ‘Kako se među vama cijeni njegovo porijeklo?’ ‘On je kod nas uglednog porijekla’, rekao sam.
2.      ‘Da li je iko ikada između vas prije njega ovakvo nešto govorio?’, upitao je Heraklije. ‘Nije’, odgovorio sam.
3.      ‘Da li je neko od njegovih predaka bio vladar?’, upitao je. ‘Nije’, odgovorio sam.
4.      ‘Da li ga slijede ugledni ljudi ili slabi i nejaki?’, upitao je. ‘Slabi i nejaki’, rekoh.
5.      ‘Da li se njihov broj povećava ili smanjuje?’, upita. ‘Ne smanjuje, već povećava!’, rekao sam.
6.      ‘Da li iko od njih konvertira’, upitao je Heraklije, ‘mrzeći njegovu vjeru nakon što ju je prihvatio?’ ‘Ne’, odgovorio sam.
7.      ‘Da li ste ga ikada prije ovoga optuživali za laž?’, upitao je. ‘Ne’, odgovorio sam.
8.      ‘Da li krši zadanu riječ?’, upitao je. ‘Ne’, rekoh, ‘ali smo sada u jednom ugovornom periodu s njim i ne znamo šta će on u njemu učiniti.’

–    ‘Nijedan odgovor nije mi pružio mogućnost’, izjavio je kasnije Ebu Sufjan, ‘da u njega ubacim bilo šta (sumnjivo) osim ove riječi.’

9.      ‘Da li ste se protiv njega borili?’, upitao je opet Heraklije. ‘Da’, izjavio sam. ‘Pa kakav je bio ishod vaše borbe s njim?’, upitao je. ‘Borba između nas i njega je promjenjive sreće, nekada pobijedi on’, rekao sam, ‘a nekada mi.’
10.  ‘Šta vam naređuje?’, upitao je. ‘Govori’, kazao sam: ‘Obožavajte jedinog Allaha, ne pridružujte Mu sudruga, i napustite ono što vam govore vaši očevi; naređuje nam namaz, iskrenost, krepost i održavanje rodbinskih veza.

Tada Heraklije reče svome prevodiocu: ‘Reci mu (Ebu Sufjanu): Pitao sam te za njegovo porijeklo, a ti si rekao da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju u najuglednijoj porodici svoga naroda. Pitao sam te da li je iko između vas ovako prije njega govorio, a ti si izjavio da nije. Kažem ti, da je ikad iko prije njega takvo nešto govorio, rekao bih da je on čovjek koji se povodi za riječima rečenim prije njega. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste – kažem – neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast za svoga oca. Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, a ti si odgovorio: ‘Ne’, pa držim zasigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga. Potom sam te pitao da li ga sada slijedi ugledni ili slabi i siromašni svijet, a ti si odgovorio da ga slijede slabašni. Oni su većinom bili sljedbenici ranijih poslanika. Pitao sam još da li se njihov broj povećava ili umanjuje, a ti si rekao da se povećava. Takav je slučaj sa vjerovanjem dok se ono ne upotpuni. Dalje sam te pitao da li je iko iz nje konvertirao mrzeći njegovu vjeru, nakon što ju je prihvatio. Ti si odgovorio da nije. Tako je vjerovanje kada se njegova ljupkost ulije i ovlada u ljudskim srcima. Pitao sam te da li krši zadanu riječ, a ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše datu riječ. Pitao sam šta vam naređuje, a ti si odgovorio da vam naređuje da obožavate Allaha i da Mu, u tome, ne pridružujete nikakvog sudruga, da vam zabranjuje obožavanje kipova, a naređuje vam namaz, iskrenost i moralnu krepost. Pa ako je to što kažeš istina, on će uskoro zavladati ovim tlom pod mojim nogama. Ja sam već znao da će se pojaviti vjerovjesnik, ali nisam znao da će biti baš od vas. Kad bih znao da ću stići do njega, potrudio bih se da se sretnem sa njim. A kad bih bio kod njega, prao bih mu noge.”’ Potom je Heraklije zatražio pismo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je već poslano po Dihjetu, poglavaru Busre. Heraklije je pročitao pismo u kojem je pisalo:

 

”U ime Allaha, Svemilostivog, Samilosnog!

Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog poslanika, Herakliju, poglavaru Bizanta. Spas onome ko slijedi Pravi put, a potom… Pozivam te pozivom islama: primi islam, bit ćeš spašen, a Allah će te nagraditi dvostrukom nagradom. A ako ga ne prihvatiš, snosit ćeš svoj grijeh i grijeh svojih podanika. ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!”’

Ebu Sufjan je dodao: ”Kada je Heraklije kazao šta je imao reći i kada je završio sa čitanjem pisma, oko njega je nastala galama i podigli su se glasovi, i mi smo bili izvedeni (iz njihovog skupa). Kada smo već bili odstranjeni, rekao sam svojim drugovima: ‘Ugled Ebu Kebšata (Muhammeda) je porastao, a plaši ga se, evo, i vladar Bizantije.’ Od tada sam (rekao je Ebu Sufjan), stalno bio u uvjerenju da će on (Muhammed) zaista pobijediti, sve dok Allah nije dao i meni da primim islam.”

Ibn Nazur, guverner Jerusalema, prijatelj Heraklija i biskup kršćana Sirije, pripovijedao je: ”Kada je Heraklije stigao u Jerusalem, ustao je jednog dana uznemiren, pa su ga neki od njegovih patrijarha upitali: ‘Šta ti je, ne izgledaš nam kao što si izgledao do sada?’ Heraklije je – veli Ibn Nazur – bio astrolog i posmatrao je zvijezde, pa kada su ga upitali (šta je vidio), on odgovori: ‘Jedne noći, kada sam posmatrao zvijezde, vidio sam kako vladar naroda koji se obrezuje (suneti) odnosi pobjedu. Pa koji se narod obrezuje u ovom vremenu?’ ‘Niko se ne obrezuje osim Jevreja, neka te oni ne uznemiravaju. Raspiši po gradovima svoga carstva neka sve Jevreje poubijaju’, odgovorili su oni. Dok su oni tako razgovarali, Herakliju je priveden neki čovjek kojeg je poslao vladar Gassana da prenese vijest o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ga je Heraklije ispitao, rekao je: ‘Idite i pogledajte je li obrezan ili nije?’ Oni su ga pregledali i javili Herakliju da je obrezan. On ga je još pitao o Arapima, pa je čovjek odgovorio: ‘Oni se sunete.’ ‘To je vladar ovog naroda, već se pojavio’, reče Heraklije. Potom je Heraklije pisao u Rumijji, svome prijatelju (Dagatiru), koji mu bijaše ravan u znanju, a onda je otputovao u Hims. I dok je Heraklije još bio na putu za Hims, stiglo mu je pismo od tog njegovog prijatelja, čiji se sadržaj podudaraše sa mišljenjem Heraklija o pojavi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je on, stvarno, Allahov poslanik. Heraklije je tada u svoj dvorac u Himsu pozvao velikane Bizantije, a potom naredio, pa su mu se vrata pozaključavala. Tada se pojavio i rekao: ‘Narode Bizanta, želite li spas? Želite li Pravi put? Želite li trajnost vaše vlasti? Onda dajte vjernost ovom Vjerovjesniku!’ Tada su oni navalili na vrata poput nasrtaja divljih magaraca, međutim, nađoše ih zaključana. Kada je Heraklije vidio njihov bijeg i preplašenost, i izgubio nadu u njihovo vjerovanje, kazao je: ‘Vratite ih meni!’, a potom je rekao: ‘Maločas sam održao svoj govor s namjerom da provjerim čvrstinu vašeg vjerovanja, i eto, sada sam se uvjerio.’ Tada mu se pokloniše, padajući ničice na zemlju, i s njim bijahu zadovoljni. To je bilo posljednje na čemu je ostao Heraklije.“[7]

Iz ovog primjera vidimo kako je Heraklije, istražujući Vjerovjesnikovu biografiju, iznio argumentaciju o istinitosti njegovog poslanstva. Njegovu istinoljubivost posvjedočio je Ebu Sufjan, radijallahu anhu, osoba koja je u to vrijeme bila najveći Poslanikov neprijatelj, iako je u vrijeme navedenog razgovora, Ebu Sufjan bio poglavar i glavnokomandujući svih Kurejšija. Navedena pitanja i odgovori koji su na njih dati, veliki su dokaz istinitosti poslanstva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

 

Nastaviće se inšallah

Iz knjige: Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva

AUTOR:

dr. Abdul-Muhsin bin Zebn el-Mutajri

PRIJEVOD:

Smail Handžić

 

 



[1] Prijevod značenja El-Hakka, 44. – 47.

[2] Prijevod značenja Taha, 61.

[3] Prijevod značenja Junus, 69.

[4] Prijevod značenja Ez-Zumer, 3.

[5] „Hidajetul-hajara fi edžvibetil-jehudi ven-nesara“ od Ibnul-Kajjima el-Dževzijje, str. 87, izdavačka djelatnost Islamskog univerziteta iz Poslanikove Medine.

[6] „El-Dževabus-sahih limen beddele dinel-Mesih“ od šejhul-islama Ibn Tejmijje, 6/483, sa naučnom valorizacijom dr. Ali ibn Nasira i drugih, izdavačka naklada Darul-Asime iz Rijada, prvo izdanje, 1414. h.g.

[7] Muttefekun alejhi. El-Buhari, 7. Muslim, 1773.

X