Deset dana zul-hidždžeta, propisi bajrama i kurbana

Preveo: Mr. Emir Demir
Deset dana zul-hidždžeta, propisi bajrama i kurbana HUTBEZahvala samo pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga neće zavesti, a koga On zavede, niko ga neće uputiti. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Allahu, blagoslovi ga i daj mu mir kao i ostalim vjerovjesnicima i poslanicima.
Allahu, Tebi pripada zahvala što doživjesmo ove vrijedne dane. Allahu, kao što si dao da ih doživimo, pomozi nas da ih iskoristimo u činjenju dobrih djela, te primi od nas i naše braće muslimana ostala djela kojima Ti se približavaju. Oprosti nam naše loše postupke i podigni nam stepene.
O muslimani, bojte se Allaha i veličajte Njegovu naredbu i znajte da ste u danima kada se spominje Allahovo ime, veličaju Njegova znamenja i kada hadžije odlaze do Njegove kuće želeći Njegovo zadovoljstvo.
O muslimani! Koliko samo uzaludno potrošimo vremena, a svaki nemarni će se sutra kajati, pa kada smo bili nemarni prethodno, evo nam prilike u kojoj se uvećavaju dobra djela. Da li ima neko ko bi se takmičio za dobro, a Uzvišeni kaže: “…pa se natječite u dobrima!” (El-Bekare, 148)

Evo vam hadisa koji govori o vrijednosti deset dana zul-hidždžeta, pa ga dobro shvatite. Imam Ahmed i drugi sa ispravnim lancem prenosilaca od Abdullaha b. Amra b. El-Asa, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: ”Bio sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam mu spomenuo djela, a on reče: ‘Ni u jednom danu djela nisu bolja nego u ovih deset dana.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, pa čak ni džihad na Allahovom putu?’ – smatrajući ga velikim. Reče: ‘Ni džihad, osim da čovjek krene u borbu svojim životom i imetkom na Allahovom putu, a zatim na njemu i pogine.” (Prenosi imam El-Buhari)

Brate u islamu! Zastani i upitaj se šta si pripremio za svoj ahiret u ovim vrijednim danima? Šta si u njima posebno uradio? Da li su preostali dani godine za tebe isti? Jesi li postio ili imaš namjeru da postiš? Da li si dao sadaku? Da li si održao rodbinske veze? Da li si učinio dobročinstvo majci ili ocu? Da li si mnogo spominjao Allaha? Da li si učio Njegovu Knjigu? Da li si se iskreno Allahu predao u dovi? Ja pitam i tebe, ali i sebe, zato dobro prihvati ovo pitanje i razmisli o odgovoru na njega.

Ovo pitanje je važno i zahtjevno, a odgovor glasi: Kako se mogu sastati neosporiva potvrda, u koju nema nikakve sumnje, u pogledu povratka na drugi svijet, Džennet i Džehennem, a ujedno tvoja dobra djela manjkaju. Da li je u prirodi čovjeka da zna da će sutra biti doveden pred nekog od vladara da ga kazni najoštrijom kaznom ili mu ukaže najbolju počast, a on proboravi noć u zaboravu i nemaru?

Jedan učenjak je rekao: ”Tako mi Allaha, ovo je ispravno pitanje koje se postavlja većini ljudi. Zato je sastavljanje ovih dviju stvari, tj. ‘potvrde povratka na budući svijet i nepripremanja za njega’, nešto uistinu najčudnije.” Zatim je ovaj učenjak, Allah mu se smilovao, povode toga sveo na nekoliko činjenica. Zato ih shvatite i nastojte da ih se riješite, a one su:

Prva: Slabost znanja i nedostatak uvjerenja, pa kada se slabosti znanja pridruži zaboravnost u određenim trenucima i odsutnost srca u većini okolnosti, zaokupiranost onim što mu se suprotstavlja, kao i priroda čovjeka i njegove strasti, šejtanska obmana, smatranje da obećanje sporo dolazi, dugo nadanje, zapadanje u nemar, ljubav prema ovome svijetu, izmišljanje olakšica na osnovu pogrešnih tumačenja, ustaljene navike, tada iman u čovjeku neće zadržati osim Onaj ko drži nebesa i Zemlju da ne nestanu. Iz ovog razloga ljudi se razlikuju u imanu i djelima sve dok se ne završi na veličini poput najmanje trunčice u srcu.

O muslimani! Uz veličinu ovih dana, Poslanik, s.a.v.s.,  naređuje ummetu i podstiče ga na zikr, tesbih, tehlil u ovih deset dana, pa kaže: ”Nema dana u kojima su djela veća i draža Allahu od ovih deset dana, pa zato mnogo u njima izgovarajte la ilahe illallah, Allahu ekber i elhamdulillah.” (Taberani, Ahmed, Albani kaze da je sahih ) Jedna od utemeljenih verzija tekbira jeste: ”Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lillahil-hamd”.  Zato, oživite ovaj sunnet, a neka vam prethodnici ovog ummeta budu uzor, jer imam El-Buhari u svome Sahihu navodi predaju da su Ibn Omer i Ebu Hurejre, r.a. izlazili na pijacu u ovih deset dana, pa su donosili tekbire, a zatim su to činili i ostali ljudi povodeći se za njima.
Ovom predajom želi se reći da su podsjećali ljude, pa bi se i oni prisjećali. Također, ovo ne znači da su učili tekbire u jedan glas, horski, jer to nije propisano. Ibn El-Hadž u knjizi ”El-Medhal” kaže: ”Davno je utemeljen sunnet da svako donosi tekbir za sebe, a da se to ne čini u jedan glas, jer je to novotarija. Time se narušava svetost mesdžida i musalle tako što se podižu glasovi i ometaju u mesdžidima pobožnjaci, učači Kur’ana i ostali koji čine zikr.”
O vjernici, učenjaci kažu: ”Tekbir je dvovrstan: opći i ograničeni. Ograničeni je izvan namaza, a opći u svakoj situaciji, na pijacama, trgovima, ulicama i u svakom vremenu.

Pošto opći počinje sa nastupanjem ovih deset dana, ograničeni, poslije propisanih namaza, počinje od sabaha na dan Arefata i završava se sa zadnjim danom Bajrama. Hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže: ”O tome nema nijednog pouzdanog hadisa od Vjerovjesnika, s.a.v.s., a najvjerodostonije što je navedeno od ashaba su riječi Alijja b. Mes’uda da se tekbir uči od sabaha na dan Arefata do zadnjeg dana Mine (Bajrama).”
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: ”Najvjerodostojniji navod o tekbiru kojeg se pridržava većina ispravnih prethodnika, pravnika iz reda ashaba i imama, jeste da se donosi tekbir od sabaha na dan Arefata do zadnjeg dana Bajrama poslije svakog namaza. Ibn Kesir kaže: ”Ovo je najpoznatiji navod i po njemu se postupa.”
Dakle, ima učenjaka koji smatraju da tekbir u danima Bajrama nije ograničen na učenje poslije namaza, već je općenit u svim okolnostima.

Braćo u islamu! Arefat je veliki i vrijedan dan od Allahovih dana. To je dan u kojem je Allah upotpunio vjeru i usavršio Svoju blagodat muslimanima, jer je u njemu objavio riječi:
”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maide, 3.)
U ovom danu mnogi se oslobađaju od Vatre i u njemu se opraštaju grijesi i pogreške. Od majke vjernika Aiše prenosi se da je Allahov Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  rekao: “Ni u jednom danu Allah ne oslobađa više robova iz Vatre kao što je to dan Arefata; a On se približi i zatim ponosito pred melekima kaže: ‘Šta žele ovi?”’ (Prenosi Muslim)
Ibn Abdul-Berr kaže: ”Ovo ukazuje da im je oprošteno, jer se Uzvišeni ne ponosi grješnicima osim nakon što im je oprostio i primio pokajanje. Allah najbolje zna.”
Jedna od odlika dana Arefata jeste i vrijednost dove u njemu. Ovaj dan je u pogledu dove posebno odlikovan, pa tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Najbolja dova je na dan Arefata, a najbolje što sam rekao ja i vjerovjesnici prije mene jeste:

Nema drugog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada zahvala i On je moćan sve učiniti.” (Biljezi imam Malik, Albani kaze da je sahih ) Ibn Abdul-Berr, komentarišući ovaj hadis, kaže: ”Iz ovoga se shvata da je dova na dan Arefata bolja od drugih dova, što ukazuje na posebnu vrijednost dana Arefata u odnosu na druge dane. Također, u ovom hadisu je dokaz da je u većini slučajeva dova na dan Arefata uslišana.”

Braćo u islamu! Nemojmo misliti da je ova vrijednost na dan Arefata specifična samo za hadžije, jer dovu uče i hadžije i drugi. Čak se navodi i predaja u kojoj se posebno spominju i oni koji nisu na hadždžu na dan Arefata, a odnosi se na post u ovome danu. O njegovoj vrijednosti se kaže: ”On je iskup za prošlu i sljedeću godinu.” (Prenosi imam Muslim)

Kada se objedini vrijednost ovog dana, a također osoba bude postila, onda onaj koji upućuje dovu ima velike izglede da mu dova bude uslišana. Nastojte da ispostite ovaj dan i nastojte da u njemu učite dovu i zajedno sa hadžijama učestvujete u njihovim dovama i molbama, pa možda Allah i od vas primi i oprosti vam grijehe.
O muslimani! Kao što nastojite iskoristiti ove vrijedne dane za dobra djela, tako se čuvajte i od grijeha. Nastojte se iskreno pokajati, jer pokajanje u odabranim vremenima ima veliko značenje, iako su vrata pokajanja uvijek otvorena. Ako pametan čovjek izbjegava grijehe stalno, onda će još više od njih bježati u ovim vrijednim sezonama imana. Neki učenjaci spominju da se kazna za grijeh uvećava u ovim blagoslovljenim danima. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, nakon što je upitan o nepokornostima i kazni za blud, da li se uvećavaju u ovim blagoslovljenim danim ili ne, rekao je: ”Da. Grijesi se u odabranim danima i na odabranim mjestima uvećavaju, a kazna za njih biva shodno veličini vremena i mjesta.”
Eu’zu billahi mineš-šejtanir-radžim:
”To je tako! A ko poštuje Allahove svetinje, to mu je dobro kod Gospodara njegova – a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno – pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora!” (El-Hadždž, 30.)
Neka Allah i meni i vama dadne korist iz upute Njegove Knjige.

Druga hutba

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji je odlikovao mjesece i dane, a ljudima u obilju dao Svoje blagodati i poklone, čemu svjedoče oni koji razuma imaju. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha koji sudruga nema i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, najbolji čovjek koji je klanjao, hadždž obavljao i postio. Allahu, blagoslovi ga i mir mu daj, a i ostalim poslanicima.

O muslimani! Kao što je svih ovih deset dana vrijedno, posebno je vrijedan dan Arefata. Također, postoji i još jedan vrijedni dan od Allahovih dana, a to je veliki dan hadždža – prvi dan Kurban-bajrama. Od Ibn Omera, s.a.v.s., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Veliki dan hadždža je prvi dan Kurban-bajrama.” (Prenosi Et-Tirmizi, a El-Albani kaže da je vjerodostojan )Ovo je najbolji dan u godini, jer se u hadisu od Abdullaha b. Kurta prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,  rekao: ”Najveći dani kod Allaha su prvi dan Kurban-bajrama, a zatim drugi dan kurban bajrama.“ (Prenosi Ebu Davud, Albani kaze da je vjerodostojan)

Šejhul-islam Ebu El-Abbas Tekijjuddin, Ibn Tejmijje izdavao je fetve u skladu sa ovim hadisom. Kada je upitan: ”Koji je dan bolji, džuma ili prvi dan Kurban-bajrama?”, rekao je: ”Džuma je najbolji dan u sedmici, a najbolji dan u godini je prvi dan Kurban-bajrama.” Jedan dio učenjaka složio se sa njim rekavši: ”Kada bi se dao drugi odgovor, moglo bi se onome ko ga daje usprotiviti, ali za odbijanje ovog odgovora nema nikakvog dokaza. Učenjaci su istakli vrijednost Kurban-bajrama u odnosu na Ramazanski bajram.”

Braćo u islamu! Kada smo saznali za vrijednost ovog dana, tj. prvog dana Kurban-bajrama, da li je primjereno da se lijeno odnosimo prema pokornosti Allahu, jer neki ljudi lijeno odlaze na bajram-namaze koji su pritvrđeni sunnet, a musliman, koji je u mogućnosti, ne treba ga izostaviti. Ima učenjaka koji smatraju da je obavljanje bajram-namaza obaveza. Šejhul-islam Tekijjuddin Ahmed b. Abdis-Selam , Ibn Tejmijje kaže: ”Navodi koji se prenose od nekih učenjaka u kojima se kaže da bajram-namaz nije obaveza, krajnje su neprihvatljivi, jer bajram-namaz je jedan od najvećih obreda islama i ljudi se radi ovog namaza okupljaju više nego što se okupe radi džume. U ovim danima je propisan tekbir. Također, navodi učenjaka koji kažu da je obavljanje bajrama fardi-kifaje (kolektivna obaveza), nije utemeljeno.”
Šejh Šemsuddin Ebu Bekr, Ibn Kajjim govoreći o obaveznosti obavljanja bajram-namaza, kaže: ”Ovo je ispravno mišljenje na osnovu dokaza.”

Međutim, ima i drugih učenjaka koji smatraju da je ovaj namaz obaveza. Učenjak Siddik Hasan Han argumentirao je obaveznost obavljanja bajram-namaza na osnovu činjenice da se džuma ne mora klanjati ukoliko se dogodi da Bajram bude u petak, jer ono što nije obaveza, ne može poništiti ono što je obaveza.
Brate u islamu! Kada je Poslanik, s.a.v.s., naredio staricama, djevojkama i ženama sa mjesečnim pranjem iako ne obavljaju namaz, da dođu na mjesto obavljanja bajram-namaza, pa da li onda tebi priliči da ne odeš ili da ostaviš svoju porodicu i djecu i da oni izostanu sa zajedničkog obavljanja sa ostalim muslimanima? Ovo su naši utemeljeni praznici u islamu – Ramazanski i Kurban-bajram. U njima se veliča i spominje Allah, muslimani se okupljaju, a objedinjuje ih veza jedinstvenog vjerovanja, makar bili i iz različitih dijelova zemlje, govorili različitim jezicima, ili bili različite boje kože. Kada je obaveza javno manifestovati ovaj obred u svakoj situaciji, onda je u stanju slabosti i poniženja muslimana to daleko prioritetnije. Koliko samo zlobe to izaziva kod neprijatelja? Koliko samo okupljanje muslimana na javnim mjestima nosi sa sobom snage koja zastrašuje neprijatelje? Kada bi muslimani shvatili vrijednost svog okupljanja, i njihova srca bi se ujedinila, kao što se i fizički ujedine.

Muslimani! Sunnet je da se očistite, namirišete i obučete najljepšu odjeću na Bajram, i da krenete donoseći tekbir, te da ništa ne jedete prije Kurbanskog bajrama i dolaska na namaz, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi jeo ništa na Kurban-bajram sve dok se ne bi vratio sa namaza, pa bi jeo meso od kurbana koji bi zaklao.
Allahovi robovi! Kurban je propisan Kur’anom, sunnetom i konsenzusom ummeta. Učenjaci se razilaze da li je on obavezan ili sunnet. Većina ih smatra da je to pritvrđeni sunnet za onoga ko ima imetka na raspolaganju, a ima učenjaka koji kažu da je obaveza.

O vrijednosti kurbana navode se predaje koje pozivaju na natjecanje s ciljem zadobivanja Allahovog zadovoljstva. Zapravo, svaki narod ima obred klanja u kojem spominju Allahovo ime i zahvaljuju na blagodati stoke koja im je data. Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: ”Uzvišeni obavještava da je oduvijek bilo prinošenja žrtava i puštanja krvi sa Božijim imenom i to je bilo utemeljeno u svim narodima.”

O muslimani! Odaberite vaše kurbane dragovoljno to čineći, jer što su kurbani skuplji i potpuniji, draži su Allahu. Kaže šejh Tekijjuddin Ahmed b. Abdis-Selam, Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: ”Veličina nagrade za kurban je apsolutno shodno njegovoj vrijednosti.” Provjerite da li imaju mahane koje sprečavaju ispravnost kurbana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Četiri životinje nisu dozvoljene za kurban”, a u drugoj predaji stoji: ”nisu važeće” – ”…slijepa životinja čija je sljepoća sasvim jasna, bolesna, čija je bolest sasvim očita, hroma, čija je hromost sasvim očita, i mršava bez imalo mesa na kostima.” (Prenose sabirači Sunena, a El-Albani kaže da je vjerodostojan ) Analogno ovim mahanama, gleda se na njima slične ili još veće mahane. Kaže En-Nevevi: ”Učenjaci su se usaglasili da ove četiri spomenute mahane osporavaju ispravnost kurbana, a također i sve mahane u ovom značenju, ili ako su još veće, kao što su sljepilo, nedostatak noge i sl.

O vjernici! Učenjaci kažu: ”U osnovi, kurban je utemeljen za žive, a što se tiče mrtvih, on je trovrstan:
Prvo: Da se za njih prinese kurban zajedno kada se prinosi za žive, tj. da im se dadne učešće u nagradi sa živima, kao što je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  to učinio za sebe, svoje ukućane i one koji su umrli prije.
Drugo: Prinošenje žrtve (kurbana) za mrtve na osnovu njihove oporuke koju treba izvršiti, a Uzvišeni o izvršenju oporuke kaže:
”Ko to zamijeni nakon što je čuo kako glasi, grijeh doista pada na one koji to mijenjaju. A, Allah doista čuje i zna” (El-Bekare, 181.)
Treće: Da zakoljemo kurban za mrtve kao vid dragovoljnog djela nevezano za žive. Ovo je također dozvoljeno. Međutim, neki učenjaci kažu: ”Ne smatramo da je od sunneta izdvajanje mrtvoga posebno klanjem kurbana, jer Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije klao kurban posebno ni za koga od svojih mrtvih, a također to nije navedeno ni od jednog od ashaba iz njegovog vremena, tj. da je neko od njih zaklao kurban za svoje mrtve. Također, greška je ono što čine mnogi ljudi u vidu klanja kurbana za mrtve prve godine u kojoj je umro, ili kolju kurban za mrtve dragovoljno, a ne kolju ga za sebe. Kurban koji kolje domaćin dovoljan je za njega i njegove ukućane, žive i mrtve, a to je Allahova blagodat i milost.

Allahovi robovi! Natječite se u stjecanju oprosta od vašeg Gospodara i ulasku u Džennet čija je širina poput nebesa i Zemlje. Izložite se Allahovoj milosti u ovim vrijednim danima, jer život je uistinu kratak, a odlazak sa ovoga svijeta tako blizu. Put je doista zastrašujući, u većini slučajeva se zaluta, a opasnost je velika. Drugi te prate, a tvoj Gospodar stoji u zasjedi, a tvoj Gospodar neće nikome nepravdu nanijeti:

”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga” (Ez-Zilzal, 7-8.)
Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu, podari blagodati Muhammedu i Muhammedovoj porodici kao što si ih dao Ibrahimu i Ibrahimovoj porodici.

Gospodaru, budi zadovoljan Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom te ostalim ashabima, suprugama vjerovjesnika, majkama vjernika. Allahu, usmjeri nas na Svoju uputu i daj da postupamo u skladu sa Tvojim zadovoljstvom! Allahu, daj nam, a nemoj nam uskratiti, počasti nas, a nemoj nas zanemariti, uvećaj nam i nemoj nam umanjiti. Allahu, oprosti muslimanima i muslimankama, živima i mrtvima.
Allahu, pomozi našu braću muslimane na svakom mjestu. Allahu, daj im olakšanje. Allahu, primi njihove šehide. Allahu naš, spusti na njih Svoju milost, zadovoljstvo i oprost, o Istinski Bože. Allahu, smiluj se njihovom malodobnom, a budi blag prema njihovom starijem. Allahu, sakrij mahane njihovih žena. Allahu, zaodjeni ih u odjeću zdravlja i oprosta.

Allahu, molimo Te za sve ono što izaziva Tvoju milost, oprost, nagradu za svako dobročinstvo i spas od svakog grijeha.

Naše posljednje riječi su: Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!  

Print Friendly  Deset dana zul-hidždžeta, propisi bajrama i kurbana pf button both



X