Deislamizacija i islamizacija Bošnjaka

alt  Deislamizacija i islamizacija Bošnjaka minber 20 285 29Zabrinjavajuću pojavu sa mogućim nesagledivim štetnim posljedicama za muslimane Bošnjake predstavlja sve češća praksa da se termin „islam”  uzima kao negativna odrednica i na temelju toga se pokušavaju diskreditirati politički ili drugi protivnici. Muslimanima Bošnjacima oštro „paraju” uši i dušu optuživanja za islamizaciju države, za islamizaciju Armiju BiH, islamizaciju ovoga i onoga.

Zaista je jadno i bijedno, ružno i tužno gledati i slušati međusobna optuživanja Bošnjaka zbog njihove vjere, kako nerazumno i bez ikakve potrebe i nužde (mislim na pritisak sa strane, jer je ovo vrijeme slobode i izbora) uzimaju vjeru islam da bi se obračunali sa drugim Bošnjakom, da bi drugog Bošnjaka posredstvom nje javno diskreditirali. Moglo bi se upitati na šta je kod nekih ljudi spao islam da ga uzimaju kao sredstvo za blaćenje drugog Bošnjaka, da im je vjera zona obračuna, da sa prostranih političkih, ekonomskih, društvenih i inih polja olahko silaze na područje vjere da bi se tu „krvili” i zadavali završne „smrtonosne” udarce. Kao da sve treba razgraditi, kamen na kamenu prevrnuti, čak i ono što je najuzvišenije i najvrijednije. Allah selamet, da pamet stane!

Šta je navodna islamizacija i po čemu je ona negativna odrednica i ko nam je nametnuo i nameće njeno negativno značenjsko polje? Islam je nepatvorena Božija riječ, vjerodostojno prenijeta, za čiju trajnu opstojnost i autentičnost postoji Božija garancija. Ponosno je biti u službi univerzalnih vrijednosti koje jednako pripadaju cijelom čovječanstvu, nisu ničije privatno vlasništvo, niko ih ne može privatizirati i nad njima monopol držati.

Zato je musliman, bez sumnje, sretan da može primijeniti vrijednosti islama u svom životu i da može biti medij u transmisiji njegovih principa. Njemu je radost da bude faktor takve navodne islamizacije nečega, da u tom kontekstu bude atributiran kao islamski radikal. Ponosno svjedočenje vrijednosti islama možda predstavlja neupućenom ili zlobnom navodnu islamizaciju s negativnim značenjem, ali to je njegov problem, ali i problem koji se ima sa garantiranim slobodama življenja vjere u demokratskom društvu. Ako je islamizacija zalaganje za poštivanje vjerskih prava muslimana, borba protiv diskriminacije muslimana, kreiranje ambijenta u kojem će muslimani moći komotno i bez straha ostvarivati svoja prava, onda je za muslimane časno biti u takvom procesu islamizacije. Ako je islamizacija Armije BiH bilo nastojanje da muslimani Bošnjaci mogu u toj armiji uživati svoja vjerska prava i izvršavati principe svoje vjere, da se poštuju osobenosti muslimanskog identiteta i potreba, zaista se tada svi oni koji su u tome učestvovali trebaju takvim ličnim doprinosom ponositi. Ako je musliman koji gorljivo i predano živi i čuva propise islama islamski radikal, onda je časno biti islamski radikal. Kada ovo govorim imam na umu da je islam univerzalno dobro i mir za svakog čovjeka, a musliman je onaj koji promovira i slijedi te principe. Nije musliman onaj od čijeg jezika i ruku nisu mirni drugi muslimani, poslanička je oporuka, odnosno onaj koji širi mržnju i neprijateljstvo prema drugom čovjeku i koji svojim postupcima nanosi štetu drugim ljudima, uskraćuje njihova prava i izaziva strah. Prema tome, musliman koji pristaje da nanosi nepravdu i sije mržnju nije reprezent islama, prestaje biti na trasi islamskog dobra. Stoga uz djela takvih osoba ne može stajati pridjev „islamski” i „islamizacija”, a njihovi počinitelji ne mogu ponijeti čast da su faktori afirmacije islama ili, po nekima, islamizacije. Jer, osobita je čast i veliko je vjerničko zadovoljstvo afirmirati islam poštujući prava i identitet drugih.

Islamska zajednica i njeni intelektualni kapaciteti moraju poduzeti ozbiljne napore da redefiniraju neka dosadašnja ustaljena javna i šira društvena shvatanja i razumijevanja islama i onoga što je sa njim povezano. Treba pristupiti zahtjevnom procesu promjene javne svijesti i predrasuda, osloboditi muslimane sve agresivnijeg nametanja kompleksa od islama, ne dozvoliti da islam postane stigma i negativni žig kojim će se muslimani žigosati. Nužno je napraviti analizu javne upotrebe termina „islam” i njegovih izvedenica i poduzeti korake da se on zaštiti od političke i propagandističke zloupotrebe i postane sredstvo kojim će se drugi, posebno Evropa plašiti. Mi u tu zamku ne smijemo upasti i takvu praksu prihvatiti.

Drugi aspekt koji u ovom kontekstu treba imati na umu jeste da se više od 40 godina sprovodila agresivna i aktivna deislamizacija muslimana Bošnjaka koja je vršena kao dio državne politike svim sredstvima i kapacitetima koji su stajali na raspolaganju državi, usljed čega je prisutstvo islama skoro potpuno razblaženo, poput boze, a i takvo razblaženo je bilo potpuno prognano iz javnosti i prezreno sve što je bilo povezano s njim. Živi nekadašnji implementatori i ovovremeni baštinici prakse i naslijeđa deislamizacije muslimana Bošnjaka sada tumače i propagiraju kao islamizaciju s negativnim semantičkim poljem sve što neutralizira posljedice deislamizacije, kao što su življenje punine principa islama, nošenje marame, upotreba selama među muslimanima, izgradnja džamija, vjeronauka, ezan, poštivanje muslimanske osobenosti i sl. Takav pristup nema utemeljenja i neprihvatljivo je muslimanima Bošnjacima nametati krivnju zbog življenja islama.

Deislamizacija je proizvela, prije svega, stid, sram i bijeg od islama, dok danas “islamizacija” znači biti ponosan na islam, suprotstaviti se ponižavanju i satanizaciji islama i muslimana. Jer, muslimanima Bošnjacima se islam nameće kao jedini njihov zločin, jer drugog zločina nemaju. Stoga, od jednog Bošnjaka nametanje drugom Bošnjaku krivnje za “islam”, za “islamski” ili za “islamizaciju” ne samo da nije prihvatljivo, nego to muslimane udara u najdublju intimu, srce njihove vjere, a u okolnostima u kojima žive na Balkanu to dovodi u pitanje njihovu sigurnost i opstanak kao naroda, te kao takvo se mora odbaciti i osudite bez obzira od koga dolazi. Mnogo je onih koji stoje u redu da muslimane Bošnjake optuže za “islam”, “islamski” i “islamizaciju” i zato je nezamislivo da bilo koji Bošnjak preuzme njihovu ulogu izvođača radova. Već više od jednog stoljeća takve optužbe dolaze iz Beograda i, po svemu sudeći, to će se nastaviti sve dok ima muslimana Bošnjaka. Muslimani Bošnjaci vjeruju da je islam velik i ništa ga ljudsko ne može nadvisiti i njima ogaditi.

Stoga, Bošnjaci zaista ponosno i uzdignutog čela mogu hodati ovom planetom kao muslimani. Njih neki napadaju da bi postali kao oni, iz zlobe ili zavisti.  Muslimani Bošnjaci trebaju imati uvijek na umu da islam i selam predstavljaju mir i sreću za sve ljude dobre volje i da je to neprevaziđen putokaz u životu.

Ekrem Tucaković

(rijaset.ba)

Print Friendly  Deislamizacija i islamizacija Bošnjaka pf button both



X