HUTBE

Dani solidarnosti ummeta sa Mesdžidu-l-Aksaom

Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 08. ramazana 1430.h., što odgovara 28. avgustu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa „Dani solidarnosti ummeta sa Mesdžidu-l-Aksaom“. Pomenuta hutba je rezultat kampanje koju vodi Međunarodna fondacija „Al-Kuds“, formirana u Bejrutu 2001. godine, a u znak podsjećanja na 21. avgust 1969. godine, kada su Cionisti eto prije punih četrdeset godina zapalili Mesdžidu-l-Aksa. Oni su toga dana u Al-Aksa unijeli velike količine zapaljivih materija, te ga zapalili, dok su prije toga planski prekinuli dotok vode, a Vatrogasna služba je namjerno kasnila, što pokazuje direktnu umiješanost Izraela, u ovaj zločinački čin. Tom prilikom su zapaljeni mihrab Zekerijjaa, alejhis-selam, i mimber koji je sagradio Salahuddin El-Ejjubi, veliki muslimanski vojskovođa, nakon oslobađanja Kudsa iz ruku krstaša. Sjećanje na ovaj dan je podsjećanje ummeta na ono šta se desilo ne samo toga dana, već šta se dešava na prostoru okupirane Palestine, od 1917. godine, kada je Palestina okupirana od strane Velike Britanije, a potom nakon proglašenja Izraela 1948. godine, te okupacije cijele Palestine i dijelova Sinaja i Golanske visoravni 1967. godine…
Posebno mjesto Kudsa kod muslimana je označeno Kur’anom i hadisom. Allah, dželle še’nuhu, okolicu Mesdžidu-l-Aksa, tj. Kuds, naziva mubarek prostorom, pa u 1. ajetu Sure Al-Isra’ kaže:
 
“Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidu-l-Harama u Mesdžidu-l-Aksa, čiju smo okolinu blagoslovili, kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uisitinu, sve čuje i sve vidi.” (Suretu Al-Isra’, 1)

Mesdžidu-l-Aksa je prva Kibla ummeta, naš treći Harem i mjesto Israa, odakle se Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uzdigao na najviše nebo. Na Palestinu ummet Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ima pravo i u isto vrijeme veliku i časnu obavezu njenog oslobađanja i čuvanja, jer se u njoj nalazi prva Kibla ummeta. Ona je mjesto Israa našeg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a Omer ibnu-l-Hattab, radijallahu anhu, drugi halifa Hulefai-rašidina je Palestinu uvakufio pokoljenjima koja dolaze poslije, a vakuf se mora čuvati, pa i životima najhrabrijih i najiskrenijih mu’mina.
Pozadina kontinuiranih židovskih napada se vidi iz njihovih jasnih ciljeva, te poimanja svijeta, koji oni dijele na dva dijela: Židove i ostale. Židovi su po njima odabrani narod, a svi ostali su zli ljudi. Dozvola uzurpiranja tuđih svetinja je dio njihovog vjerskog ubjeđenja, o čemu Kur’an govori u 75. ajetu Sure Alu Imran:
 “Oni govore: “Nama nije grijeh što učinimo neukima.” I oni na Allaha svjesno iznose laži!“ (Suretu Alu Imran, 75)
Kaže Polis Hana: “Hrišćani vjeruju da je Bog otac svih, muslimani vjeruju da je Allah Gospodar svih svjetova, a Cionisti žele da imaju Boga samo za sebe, pa je poznato da je On kod njih Bog Izraela!”
Formiranje države Izrael je politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija: “Izrael ne posjeduje legitimitet; ni historijski, ni Biblijski, ni pravni, u pogledu prostora na kojem je osnovan!”  
Ben Gorion je još davno rekao: “Najbolji tumač i komentator Tevrata je vojska”. Tu filozofiju sproveli su u djelo pokoljem stanovnika Dir Jasina u Palestini i u šatorskom naselju Sabra i Šatila, nad palestinskim izbjeglicama u Libanu.
U arapskom selu, Dir Jasin, je 9. aprila 1948. god. pobijeno svo stanovništvo (ljudi, žene, djeca i starci) od strane vojske iz Argona, pod vođstvom Munahajm Begin, koji je ponosno zapisao: “Država Izrael se ne bi mogla uspostaviti da nije bilo pobjede u Dir Jasinu”. Taj pokolj nad nejači on naziva pobjedom?!

Izrael ne odustaje od svojih snova o proširenju i njhova zamišljena zemlja ili kako oni kažu “Obećana zemlja” se proteže između Nila i Eufrata. Oni ne poštuju međunarodne konvencije i kada god potpišu primirje, oni ga u stvari razumiju samo kao novu pripremu za još žešći napad u cilju ostvarenja zacrtanih ciljeva.
Izrael se ne pokorava sili logike već logici sile. Oni su tako postupili čak i sa Allahom, od Čijih su se propisa odmetnuli, pa kada je Tur nadvijen nad njima poput hlada, pomislili su da će pasti na njih i pokorili su Mu se.

Palestina je vlasništvo svih muslimana, ne samo ove generacije, već svih generacija islamskog ummeta do Sudnjeg dana. Nisu u pravu oni koji kažu: “Ostavite Palestinu Palestincima, jer niste pažljiviji prema njoj od njenih stanovnika.” I mi smo, takođe njeni stanovnici, a Mesdžidu-l-Aksa ne pripada samo Palestincima, već svim muslimanima.
Palestina je ispit za ummet; ispit na kojem se pada ili ostaje uspravno.  
Židovi smatraju Kuds jednim od najvažnijih pitanja Jevreja, jer se tamo po njihovu mišljenju nalazi njihova kibla, koju su izgubili prije 2000 godina. Zato ne čude riječi Bena Goriona: “Izrael nema nikakve vrijednosti bez Kudsa, a Kuds nema nikakve vrijednosti bez Hrama!”
Jedan od najekstremičnijih jevrejskih vođa je 17. septembra 1998. godine između ostalog rekao: “Iznad zemlje Hrama će se zavioriti zastava Izraela, tamo neće biti ni Stijene, ni Kupole, ni džamije, nego samo zastava Izraela. To je sveta zadaća naše generacije.”  

Cionisti tvrde da se na mjestu današnjeg Mesdžidu-l-Aksaa nekada nalazio tzv. Solomonov hram, a država Izrael je, prema njihovim shvatanjima, nezamisliva bez tog hrama. Zato je potrebno pronaći bilo kakav dokaz da se hram tu, nekada, doista i nalazio kako bi se dobio “legitimitet” za njegovu ponovnu izgradnju. Naravno, prije toga treba srušiti Mesdžidu-l-Aksa i zaposjesti njegov harem ili barem njegov veći dio. Od početka okupacije cionistički režim u kontinuitetu radi na “pronalaženju” tih dokaza i iz tih pobuda iskopane su brojne bušotine i tuneli ispod džamije El-Aksa i njenog prostranog harema. Sve to se radi po nalogu izraelske okupatorske vlade i na očigled cijeloga svijeta.

U posljednjih pet godina cionisti su pojačali napore u vezi s’ rušenjem džamije El-Aksa i u tom smislu su proveli devet projekata, kojima se direktno ugrožava Mesdžidu-l-Aksa, od: prokopavanja tunela ispod Mesdžida, gradnje sinagoge u blizini Medsžida i zatvaranja zapadnog prilaza Mesdžidu-l-Aksau. Sve to nijemo posmatra muslimanski svijet, bez bilo kakve želje da sačuva svetost Mesdžidu-l-Aksaa, prve Kible muslimana.

Braćo i sestre, ša mi možemo učiniti za Medždiu-l-Aksa, Kuds i Palestinu? Mi možemo i trebamo učiniti slijedeće:

1) upućivati u ovom mubarek mjesecu i izvan njega dove Allahu, subhanehu we teala, za pomoć Palestincima,
2) širiti istinu o Palestini i prljavim namjerama Cionista, posebno u pogledu rušenja Mesdžidu-l-Aksaa,
3) bojkotovati cionističke proizvode i proizvode njihovih pomagača,
4) novčano pomoći ugroženim Palestincima 
5) pripremati se za džihad kada se za to ukaže prilika, kako bi se Mesdžidu-l-Aksa oslobodio od cionističke okupacije…

Braćo i sestre, iskoristimo ove mubarek dane i noći da u njima izvršimo što više ibadeta i učinimo dobrih djela i na taj način se približimo Allahu, subhanehu we teala, i zaslužimo Njegovu milost!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, pomozi našoj braći u Palestini i pomozi nam da oslobodimo Mesdžidu-l-Aksa, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 08. ramazan 1430.h. /28. avgust 2009.god.    
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris
 

Print Friendly  Dani solidarnosti ummeta sa Mesdžidu-l-Aksaom pf button both



X