HUTBE

“Dan džamija” 1993. – 2015. g

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dan džamija 1993. – 2015. godina. Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora i domaćih srpskih zločinaca, Ferhadija džamija u Banja Luci. “Dan džamija” podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku posljednje dvije oružane agresije, od istočnih i zapadnih susjeda.

Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine djelimično je uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Ferhadija je bila jedna od 16 banjalučkih džamija, koje su tokom posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu do temelja porušene.

Džamije su Allahove, subhanehu ve te’ala, kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do završetka posljednje dvije krvave oružane agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se u isto vrijeme proglašavaju nacionalnim herojima.

Allah, dželle še’nuhu, u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنْ مَنَعَ مَسَاجِدَ اللَّهِ أَنْ يُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ وَسَعَى فِي خَرَابِهَا أُوْلَئِكَ مَا كَانَ لَهُمْ أَنْ يَدْخُلُوهَا إِلَّا خَائِفِينَ لَهُمْ فِي الدُّنْيَا خِزْيٌ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ

Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!

Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova zločinačka vlast?!

Kakvi su teroristi i zločinci oni koji su 750 Bošnjaka među kojima je bio i Sejfo Ibrić 01. juna 1992. godine odveli u Bijeli potok gdje im se gubi svaki trag? Kakvi su teroristi oni koji su jednogodišnjeg dječaka Nerdina Ibrića istrgnuli iz ruku njegove majke Halime, godinu držali u mračnom i memli podrumu, promijenili mu ime i bolesnog ga pod srpskim imenom dali u Bolnicu, da bi ga kao nepokretnog i preplašenog krajem 1995. godine vratili ucvijeljenoj majci? Kakvi su teroristi oni koji su četničke uniforme zamijenili odijelima političara i biznismena koji su vlastiti biznis pokrenuli od otetog zlata i novca poubijanih Bošnjaka i kakvi su teroristi oni koji su četničke uniforme zamijenili službenim policijskim uniformama i uniformama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine?

Zašto je Država dozvolila da jetim Nerdin Ibrić bude nezaposleni i nezbrinuti povratnik u rodni Zvornik, a da u tom istom gradu i drugim gradovima manjeg bh entiteta javni red uspostavljaju učesnici genocida u Srebrenici i drugim gradovima Bosne i Hercegovine i zašto su Bošnjaci povratnici za mnoge političare samo brojke i zašto im trebaju samo za izbore?

Zašto u Bosni i Hercegovini nije dan žalosti za 11. juli kada je u Srebrenici 1995. godine počinjen stravičan genocid i kada je 11. jula 2001. godine ubijena šesnaestogodišnja povratnica Meliha Durić? Zašto nije bio dan žalosti kada je pored Ferhadije u Banja Luci 07. maja 2001. godine rukama srpskih terorista na oči svjetske javnosti ubijen Murat Badić i kada je 20. aprila prošle godine u Kozluku, kod Zvornika srpski terorista Nikola Josić sjekirom ubio osamdesetjednogodišnjeg povratnika Ahmeta Hasanovića? Zašto se sva pomenuta srpska zlodjela nisu nazvala terorističkim činovima ili se terorizam pokušava podmenuti samo nama Bošnjacima?

Mnogo je pitanja i mnogo jasnih odgovora, ali da li te odgovore razumiju i pamte ove tvrde bošnjačke glave!?

Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata. Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna svoju prošlost, ima maglovitu i neizvjesnu budućnost, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.

Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda. Islam je nas Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji smo branili i oslobađali ne bi bilo crkava i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one bile i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da nas učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da se smiluje našim umrlim roditeljima i dobrim precima koji su na nas prenijeli svjetlo islama, da uputi našu djecu i učini prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Print Friendly  "Dan džamija" 1993. - 2015. g pf button both



X