HUTBE

”Dan džamija” 1993. – 2009. godina

Hatib: Nezim Halilović Muderris.   

Braćo i sestre u islamu! Danas 13. džumade-l-ula 1430. h., što odgovara 08. maju 2009. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Dan džamija 1993. – 2009. godina”. Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora, Ferhadija džamija u Banja Luci.

U protekloj sedmici su uhapšena trojica građana Bosne i Hercegovine: Ajman Awad, Abdullah bin Awra i Aissa Benkhira, koji su na bazi učešća u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine stekli državljanstvo Bosne i Hercegovine, koje im je nezakonito oduzeto, te su sva trojica smještena u Emigracioni centar u Lukavici. Prema izjavi direktora za poslove sa strancima oni su stavljeni pod kontrolu “jer se radi o osobama koje su prijetnja nacionalnim interesima Bosne i Hercegovine”. Kakve li sramote da pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine bivaju uhapšeni i stavljeni pod kontrolu, sa ciljem njihova izručenja u matične zemlje, gdje ih čekaju dugogodišnje robije i mučenja, dok blagodati ove zemlje u institucijama vlasti, Oružanim snagama i policiji uživaju neprijatelji ove zemlje, koji svoje neprijateljstvo ni danas ne kriju? Kakve li sramote za aktulenu vlast, da hapsi i islijeđuje one koji su u ime Allaha, dž.š., branili Republiku Bosnu i Hercegovinu i za uzvrat nisu tražili ništa osim da nesmetano: bez posla, bez funkcija i bez bilo kakvih privilegija žive u krugovima svojih porodica, dok zločinci participiraju u vlasti? Kakve li nepravde da se Arapima uskraćuju sva prava, dok Rusi, Rumuni, Grci i drugi zločinci, koji su kao plaćenici u redovima srpske i hrvatske vojske napadali ovu zemlju, nesmetano uživaju sva prava i niko i ne pomišlja da im oduzme državljanstva i protjera ih? Suze supruga i djece uhapšenih Arapa su prokletsvo za sve one koji im čine zulum… Kunem se Gospodarom svemira, da oni nisu opasnost po sigurnost ove zemlje, već su stvarna opasnost oni koji im čine nasilje!!!  
“Dan džamija”, podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku obje oružane agresije, sa istoka i zapada, u periodu 1992. – 1995. godina.
Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m.. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula. ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju, a Ferhadija je bila jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. – 1995. godine, do temelja porušene.

Džamije su Allahove, dž.š., kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.  
Opće je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu svete: džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami… Oni stoljećima zatiru tragove islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do posljednje dvije krvave agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se proglašavaju svecima i nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci već jednom proći zločina i prihvatiti nas drugačijim…

Allah, dž.š., u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:
“Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (Suretu El-Bekare, 114)

Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim! Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.

Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.
Ne samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su na oči obespravljenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u Zvorniku.

Allahovom, dž.š., voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda. Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!

Ne prodajimo i ne mijenjajmo imanja, već ih obnavljajmo i kultivišimo, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu! Prodaja ili zamijena naše imovine, u manjem BiH Entitetu ili na prostoru Federacije, odakle smo protjerani, je haram, jer se time prodaje dio Bosne i Hercegovine i svega što ona podrazumijeva!

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj redovnoj sjednici, održanoj 11. marta 2009. godine, odnosno 14. rebiu-l-evvela 1430., donio zaključak da se u povodu Dana džamija u svim džamijama u Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori održi hutba na pomenutu temu, te da se organizira sergija za pomoć u temeljitoj rekonstrukciji džamije Kara Mustafe-paše Sokolovića u Rudom.  
Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, s.a.v.s., učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u obećane džennete, u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

 
Sarajevo: 13. džumade-l-ula 1430. h.    08. maj 2009. godine                    
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris
Print Friendly  ''Dan džamija'' 1993. – 2009. godina pf button both



X