Da li si onaj koji je sam sebe zaboravio?

Autor: dr. Hakija Kanurić

Može li čovjek zaboraviti sebe? Čega bi se sjećao ako bi sebe zaboravio? Čudno je, ali taj fenomen ne samo da je moguć nego je iveoma rasprostranjen, jer mnogo je onih koji su sebe potpuno ili djelimično zaboravili. Da bismo razumjeli kako se to dešava i kako čovjek zaboravi sebe, nužno je prisjetiti se suštine i stvarnosti čovjeka. Šta je ustvari čovjek? Odgovor ćemo naći vratimo li se na sam početak, vremenu kada je stvoren prvi čovjek. Svevišnji Allahkaže: “I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: ‘Stvorit ću čovjeka od gline,pa kad mu oblik upotpunim i u njega duha Svog udahnem, vi mu na sedždu padnite!’” (Sa‘d, 71–72)

U ovim ajetima Svevišnji Gospodar, govoreći o stvaranju čovjeka, ukazuje na dva temeljna elementa koji sačinjavaju čovjeka, a to su tijelo i duša. Materija od koje je stvoreno tijelo prvog čovjeka jest zemlja.Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je Adema stvorio od zemlje. Prvo ga je učinio ilovačom, a onda ga ostavio dok se ilovača nije ustajala i osušila. Zatim ga je oblikovao, a onda ga ostavio dok ilovača nijepostala poput grnčarije. Iblis je prolazio pored njega i govorio: ‘Ti si sigurno radi nečeg važnog stvoren.’ Zatim je Allah u njega udahnuo dušu” (Ebu Ja‘la, br. 6580. Hadis je slabog lanca prenosilaca).U navedenom ajetu Svevišnji Allah ističe da je tijelo stvoreno od materije – zemlje, dok dušuUzvišeni Allah pripisuje Sebi: “…pa kad mu oblik upotpunim i u njega duha Svog udahnem.” Kad Allah neko od Svojih stvorenja pripiše Sebi, to ukazuje na vrijednost i posebnost tog stvorenja. Tako, naprimjer, Uzvišeni Allah pripisao je Sebi sveti Harem u Meki rekavši: “I očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti…” (El-Hadždž, 26). Isto tako, Allah Sebi pripisuje dušu, ukazujući na njenu posebnost i vrijednost. Tijelo bez duše samo je nepomična materija,bez razuma, volje i htijenja, a duša je ono što ga čini čovjekom.Ta duša je poseban Božiji dar. Govoreći o stvaranju čovjeka u utrobi majke, Uzvišeni Allah kaže: “Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!” (El-Mu’minun, 12–14). Nakon što je ukazao na stadije stvaranja čovjeka i njegovog razvoja u utrobi majke, Uzvišeni Allah kaže: “…i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo…”, to drugo stvorenje je duša koju mu Allah podari (Ibn Kesir, Tefsir,5/407). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista se zametak svakog čovjeka formira u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko dana bude zakvačak, pa isto toliko dana bude komad mesa, a onda Allah pošalje melekada u njega udahne dušu” (Muslim, br. 6723).Dakle, dušu čovjek dobiva u jednom trenutku. Udahnjivanjemduše sjedinjuje se nebesko, nematerijalno, sa zemaljskim, materijalnim, i to je zapravo čovjek.

S obzirom na to da je tijelo materijalno, čovjek je u mogućnosti istražiti ga i detaljno upoznati. Zahvaljujući toj činjenici, čovjek posjeduje ogromno znanje o svom tijelu, njegovim organima i funkcijama. Što se pak duše tiče, iako je u nama,ona je jedna velika nepoznanica. Rekao je Svevišnji Allah: “Pitaju te o duši. Reci: ‘Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.’” (El-Isra, 85)

Kao što je nužno brinuti o tijelu, da bi se ono razvijalo i egzistiralo, nužno je brinuti i o duši. Kako se tijelo hrani i održava, čovjeku je poznato, jer je to njegov vidljivi, materijalni dio, a kako se duša hrani, kako je oplemeniti i očistiti, znanje o tome crpimo iz vjerskih izvora.

Kada se čovjek fokusira na svoje tijelo i svoje potencijale, sposobnosti i vrijeme posveti tom dijelu, a zapostavi svoj primarni dio – svoju dušu, tada je ustvari zaboravio samog sebe. Tijelo je samo jedan dio čovjeka, i to dio koji je manje bitan, jertijelo je stvoreno samo danam služi neko vrijeme, a nakon toga neminovno ćebiti vraćeno zemlji od koje je stvoreno. S druge strane, duša prelazi iz jednog stanja u drugo, ali ostaje.Nakon što napusti tijelo, vraća se svom Stvoritelju i nastavlja život u jednom drugom obliku.

Svevišnji Allah upozorava na stanje kada čovjek zaboravi samog sebe: “I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici” (El-Hašr, 19).U ovom ajetu spominju se uzrok i posljedica. Uzrok je zaboravljanje Allaha, a posljedica je da onome ko zaboravi Allaha, Ondaje da samog sebe zaboravi. Zaboravljanjem Allaha zapostavlja se onaj primarni dio čovjeka – njegova duša. Duša ne egzistira na materijalnom poput tijela, jer ona nije materijalna. Svoju hranu i smiraj duša pronalazi samo u bliskosti sa svojim Stvoriteljem: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra‘d, 28)

Možemo li znati da li je ova bolest i nas snašla? Da i mi nismood onih koji su sebe zaboravili?To ćemo otkriti jednostavnim testom:

Počni sa jutrom. Kada svane, kada nastupi sabahsko vrijeme, hoćeš li svoju dušu nahraniti namazom i jutarnjom molitvom ili ćeš joj to uskratiti pa tako sebe zaboraviti?

Kada izađeš iz kuće i kreneš u potragu za opskrbom, pred tobom su mnogi putevi: neki od njih su halal, a drugi haram. Da li ćeš se sjećati Allaha i povesti računa da ti opskrba bude halal? Učiniš li tako, svoju si dušu uzdigao i približio Allahu. U protivnom, samog sebe si zaboravio.

Nastavi dalje sa ovim testom, pa kada ti oko padne na ono što ti je Allah zabranio,hoćeš li udovoljiti svom porivu i nahraniti dušu otrovom, ili ćeš joj dati lijek i nahraniti je imanskom hranom postupajući onako kako od tebe traži tvoj Gospodar: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.” (En-Nur, 30)

Kada se sporječkaš sa svojim bratom muslimanom, kada šejtan među vas posije raskol, da li ćeš okrenuti leđa svom bratu ili ćeš se sjetiti da je Allah rekao: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala” (El-Hudžurat, 10).Može se desiti da se dvojica posvađaju, ali se ne smije desiti da ostanu u svađi. Islam, vjera koja je u potpunom skladu sa ljudskom prirodom, daje čovjeku priliku da se kroz tri dana sabere i povrati, i ako misli na Allaha, neće dozvoliti da više od toga izbjegava svog brata. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima zavidjeti, nemojte jedni drugima leđa okretati, i budite, Allahovi robovi– braća. Muslimanu nije dozvoljeno da izbjegava svog brata  više od tri dana.” (Buhari, br. 6065,i Muslim, br. 2558)

Ovakav test može se nastaviti kroz našu svakodnevnicu i život. Proporcionalno našem sjećanju na Allaha znamo za sebe i nismo sebe zaboravili.Allaha molim da nas učini od onih koji Ga ne zaboravljaju, koji Ga se sjećaju u svim stanjima, koje je On opisao riječima: “Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri!’” (Alu Imran, 191)

Amin!

Print Friendly  Da li si onaj koji je sam sebe zaboravio? pf button both



X