Vaša pisma

Da li je vjernik usamljen ili sretan

141pregledi

Često se upitam da li vjernik može biti usamljen kada zna da je njegov Gospodar uvijek tu. Kako može da bude tužan  kada ima meleke koji ga neprestano čuvaju?
Iako svaki vjernik to zna, ipak mu je srce u pojedinim trenucima ispunjeno bolom jer osjeti da je drugačiji od okoline koja ga okružuje, kada on ne ispunjava njihove uvjete, ali, hvala Allahu, koji otvara srca, pa ga otvori i mu’minu kada mu je najteže.

Ono što me inspirisalo da napišem ovaj  tekst  jeste  situacija koja danas, nažalost,  vlada na dunjaluku. U današnjem vremenu, ukoliko ne želimo biti usamljeni ili da bismo bili okruženi “prijateljima”,  potrebno je da budemo poput  njih.  Ako oni koriste duhan, žele da ga i mi koristimo, ako ne izlazimo  na  nedozvoljena mjesta na koja oni izlaze i  ako se ne poistovjećujemo sa  njima u njihovom ponašanju, ne možemo  biti prihvaćeni  kod “modernih muslimana i muslimanki ”. I onda se osjećamo  loše zato što se klonimo stvari koje su islamom zabranjene  i zato što oko sebe ne “okupljamo” lažne prijatelje koji bi nas izdali zbog nečeg  što malo vrijedi. Trebamo se, zaista,  svi zapitati da li doista želimo imati takve ljude oko sebe ili ih se kloniti što više možemo.
 Čovjek  je često u prilici da donosi pogrešne sudove i da u nekim situacijama pogrešno razumijeva i rezonuje, da li zbog obmane šejtana ili zbog nedovoljnog razmišljanja,  neko rjeđe, neko češće. Ali, kada se oslobodi  prokletog šejtana i kada od sebe otkloni koprenu koja mu je onemogućavala da ispravno poima, onda shvati da on ne treba  da se  osjeća loše, nego da treba uživati u Allahovim blagodatima kojima je počašćen na više načina:

a) kada čovjek prođe kroz iskušenje ima, inšallah, nagradu od Allaha, dž. š.,
b) nada se da je on stranac na ovom svijetu,
c) za njega je čast biti drugačiji, jer zna da je drugačiji u dobru.

I zato, braćo i sestre, razmislimo svi o ovome: “Da li smo mi doista usamljeni ili smo počašćeni?” Vjerujem da će vaše srce znati prepoznati pravi odgovor I da ćete reći: Da, počašćeni smo i zbog toga smo ponosni.  U svakom trenutku kada osjetimo da ne činimo stvari koje su haram, a vidimo druge da ih čine i da nas oni samim tim odbijaju, trebamo  se zahvaliti Allahu i biti sretni. Ne smijemo dopustiti  da oni nas odbijaju, već mi njih trebamo odbiti, jer smo svjesni da ćemo biti pitani s kime smo se družili.
Svakako, trebamo skrenuti pažnju ljudima koji su svjesni šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno, ali kada vidimo da naše dove za njih i savjeti koje im upućujemo ne koriste, onda se trebamo udaljiti od njih i ne dozvoliti im da misle da smo mi paćenici.
Ja jesam drugačija, i uvijek  sam to bila, elhamdulillah! Ne stidim se toga i neću dozvoliti sebi da budem tužna. Neću biti tužna jer sam drugačija. Želim  biti sretna jer sam drugačija i molim Allaha da me udalji od takvih ljudi i takvog griješenja! Amin!

X