Čuvajmo se širka

Preveo: Salih ef. Haušić

Sve hvale pripadaju Allahu, Njega hvalimo i samo od Njega pomoći i oprosta tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i od naših loših djela. Koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na pravi put ne može izvesti! Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji saučesnika nema, i svjedočim da je Muhammed, Allahov rob i Njegov poslanik, s.a.v.s..

”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” [1]

”O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.”[2]

”O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” [3]

A zatim:

O ljudi, bojte se Allaha i radite ono što vam On naređuje, a klonite se onoga što vam On zabranjuje. Znajte da je najvažnije od svega što vam je naredio, vjerovanje da je samo Allah  istinski Bog i iskreno ispovijedanje vjere samo Njemu, bez činjenja bilo kakvog vida širka. Radi toga vas je On i stvorio:

”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine.” [4]

Korist od takvog ibadeta vraća se vama, jer vama je potrebno klanjanje Allahu, s kojim dolazi Allahova milost i u kojem je vaš spas od Njegove kazne. Allah vam je naredio da Mu se pokoravate jer od toga korist imate vi, a Njemu ništa nije potrebno, pa Mu ne treba ni vaš ibadet. Uzvišeni Allah je rekao:

”I Musa još reče: ‘Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji – pa, Allah, doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan.”’ [5]

I pored toga, Uzvišeni Allah se raduje pokajanju Svoga roba, kao što je to  jednom prilikom kazao Poslanik, s.a.v.s. : ”Allah se više obraduje tevbi Svoga roba koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kad bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu bila sva hrana i voda, pa je dugo tražio i, izgubivši svaku nadu da će je pronaći, legao u hlad drveta da se odmori i, u takvom stanju očaja, odjedanput ugledao svoju devu da mirno stoji u neposrednoj blizini, te odmah skočio i uhvatio je za povodac i od silne radosti uzviknuo: ‘Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar!’ , pogrešno se izrazivši od silne radosti.” [6]

I znajte da je od svih zabrana najstrožija zabrana širka, kojim se nešto od ibadeta čini nekome drugom umjesto Uzvišenom Allahu, kao što su: dova, zavjet, prinošenje žrtve (kurban), strahopoštovanje, nada i strahovanje…

Dova

Postoje dvije vrste dove: dova kojom nešto tražimo i dova kojom ibadet činimo. Dova  dova kojom nešto tražimo je dova u kojoj se od Allaha traže dobra ovog ili drugog svijeta, a dova ibadeta obuhvata sve što približava Allahu, i ona djela koja su vidna, a i ona koja srca skrivaju. Ko čini ibadet Allahu, on priželjkuje da mu Uzvišeni taj ibadet primi i nada se nagradi za to. Sve kur’anske naredbe da se dova upućuje Allahu i sve zabrane obraćanja dovom nekome drugom umjesto Allahu, kao i pohvale onih koji Allaha prizivaju u dovi, svrstavaju se u ove dvije vrste dove.  

Prinošenje žrtve

Klanje kurbana čini se oduzimanjem života puštanjem krvi životinje, koja se kolje radi stjecanja Allahove naklonosti, i na jedan poseban način. Uzvišeni Allah kaže:

”Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova”’ [7];

”Zato se Gospodaru svome klanjaj i kurban kolji.”[8]

Zavjet

Zavjetovanje je obavezivanje samoga sebe nekim ibadetom koji nam nije obavezan (farz).  Sve su to isključivo Allahova prava i niko ne smije Njegova prava dati drugima. Uzvišeni Allah kaže:

”Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim, čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.” [9]

Strah (havf)

U ibadete se ubraja i (havf) strah od Allaha. Postoji nekoliko vrsta straha:

1) Prva vrsta straha: idolopoklonički strah

To je skriveni ili unutrašnji strah od neke tajanstvene sile na dunjaluku i vjerovanje da ona može kakvu štetu učiniti ili kakvu korist pridonijeti na onome svijetu. Idolopoklonički strah može se odnositi i na ovaj svijet, i to kada vjerujemo da nas to lažno božanstvo može pogoditi kakvom nevoljom, i to je čisti širk.

2) Druga vrsta straha: zabranjeni strah

To je strah od stvorenja koji čovjeka sprečava da obavlja ono što mu Allah naređuje ili da se kloni onoga što mu On zabranjuje. Takav je slučaj onoga ko izostavlja namaz zbog straha od ljudi, ili pak, ne obavlja namaz u džematu kako ga ne bi neko od ljudi ukorio. Takav strah je zabranjen. Neki islamski učenjaci takav strah svrstavaju u širk, zato što se izostavljanjem farzova i činjenjem harama zbog straha od ukora ljudi ili zbog toga da ga ne prestanu hvaliti, ili pak, da ga ne bi etiketirali i prozivali, daje prednost strahu od ljudi nad strahom od Uzvišenog Allaha, a to je haram, zato što je zabranjeno sve ono što vodi u haram.

3) Treća vrsta straha: prirodni dozvoljeni strah

Prirodan strah, poput straha od neprijatelja, divlje zvijeri, požara, nekakve nesreće i sl., i takav strah je dozvoljen.

U ibadete spadaju i ljubav (mehabbe), nada (redža’), strahopoštovanje (rehbe), želja (ragbe), skrušenost (hušu’) i (tevekkul) pouzdanje u Allaha.

Tevekkul – pouzdanje u Allaha

Oslanjanje na Allaha znači istinsko predavanje Allahu u svemu, oslanjanje na Njega u svemu, krajnje povjerenje u Njega, uz poduzimanje onoga što On dopušta, radi postizanja koristi i otklanjanja štete. Uzvišeni Allah kaže:

”…a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!”’[10];

”Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…” [11]

Hušu’ – skrušenost pred Allahom

Hušu’ je krajnja poniznost pred veličanstvom Uzvišenog Allaha i potpuno predavanje Njegovoj odredbi i Njegovom šerijatu. Uzvišeni Allah kaže:

”Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.” [12]

Hašje’ – strahopoštovanje

Hašje’ je strah proizašao iz poznavanja veličanstvenosti Onoga od koga se strahuje i spoznaje koliko je Njegova moć velika. Uzvišeni Allah kaže:

”Njih se ne bojte, Mene se bojte!”[13]

Inabe – povratak Allahu

Inabe je povratak Allahu u smislu izvršavanja Njegovih naredbi i izbjegavanja onoga što je zabranio. Uzvišeni Allah rekao je:

”I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se.”[14]

Isti’ane – traženje pomoći

Podrazumijeva traženje pomoći od Allaha i u vjerskim i u svjetovnim stvarima. Uzvišeni Allah je rekao:

”Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo!”[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.s. , savjetuje Ibn Abbasa, r.a., pa mu kaže: ”Kada tražiš pomoć, traži je od Allaha.”[16]

Isti’aze – traženje zaštite

Isti’aze je traženje zaštite kod nekoga radi otklanjanja nekakve nevolje ili sprečavanja nečeg neželjenog. Uzvišeni Allah kaže:

1.  Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja

2.  od zla onoga što On stvara,

3.  i od zla mrkle noći kada razastre tmine,

4.  i od zla smutljivca kad smutnje sije,

5.  i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!”[17]

 

”Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi.”’ [18]

Širk – izjednačavanje nekoga sa Allahom Uzvišenim

Širk znači obožavanje nekoga ili nečega mimo Allaha i činjenje ibadeta nekom drugom, a ne Allahu, kao što je upućivanje dove, davanje zavjeta i traženje pomoći od nekog drugog u onome u čemu ne može pomoći niko drugi osim Allah, dželle šanuhu.

Postoje dvije vrste širka:

Veliki širk, koji čovjeka izvodi iz vjere i odvodi u Džehennem u kome će vječno ostati, ako umre prije nego što se pokaje. U veliki širk spada: upućivanje ibadeta nekome umjesto Allahu, prizivanje u dovi nekoga mimo Allaha, približavanje nekome drugom umjesto Allahu klanjem, zavjetom nekim ili nečim umjesto Allahom, bio to kabur, džinn ili šejtan. U ovu vrstu širka ubraja se i strah od umrlih, ili od džinna i šejtana, da nam ne nanesu kakvu štetu ili bolest, zatim nada u nekog drugog mimo Allaha u onome u čemu je moćan samo Allah, poput ispunjenja želja i otklanjanja nevolje, što se danas prakticira kod turbeta sagrađenih na kaburima evlija i pobožnih i dobrih ljudi. Kaže Uzvišeni:

”A oni mimo Allaha obožavaju one koji im nisu u stanju naškoditi, a niti korist kakvu pribaviti, i oni govore ovo su naši zagovornici kod Allaha.” [19]

Veliki širk zbog koga će počinilac:

  1. prestati biti musliman,
  2. na Sudnjem danu će vječno boraviti u džehennemskoj vatri,
  3. Džennet će mu biti zabranjen, a
  4. Allahov oprost i milost uskraćeni. 

Veliki širk čini svako ko bilo šta od ibadeta učini nekome drugom umjesto Allahu, kao što su:

–               traženje od umrlih, ili džinna i šejtana da mu ispune potrebu i otklone nevolju,

–               klanje kurbana u ime mrtvih ili džinna i šejtana kako bi se izliječio ili zaštitio od njihovog zla, kao što su radili sunarodnjaci Nuha, u , pretjerujući s uzdizanjem dobrih ljudi koji su umrli, pa je zbog njih Uzvišeni Allah objavio:

”…i govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!’“ [20]

Imam Buharija navodi u svom Sahihu predaju od Abdullaha ibn Abbasa, koji kaže: ”Ovo su imena dobrih ljudi u narodu Nuhovu. Nakon što su oni pomrli, šejtan je objavio ljudima da na mjestima gdje su se oni sastajali sagrade kipove i nazovu ih njihovim imenima. Oni su to i učinili, ali ih nisu obožavali, sve dok nisu došle generacije koje nisu znale ko su ovi ljudi i šta predstavljaju njihovi kipovi. Tako da su ih uzeli za božanstva i počeli ih obožavati.”

Ibn Džerir, Allah mu se smilovao, prenosi od Muhammeda b. Kajsa da su ”Jeuk, Jegus i Nesr bili dobri ljudi od sinova Adema, a.s. Oni su imali sljedbenike koji su se u njih ugledali. Kada su pomrli, njihovi sljedbenici su rekli: ‘Da naslikamo njihove likove, to bi nam bio poticaj da još više ibadet činimo’, i tako su ih naslikali. Kad su i oni pomrli, naslijedili su ih njihovi potomci kojima je Iblis prišao i rekao: ‘Vaši prethodnici su ove obožavali i od njih su tražili kišu’, a oni su u to povjerovali i počeli ih obožavati.”

Braćo, taj ibadet iz vremena Nuha, a.s. , bio je prisutan i u džahilijjetu, pred pojavu poslanika Muhammeda, s.a.v.s.. Pojavom i jačanjem islama, taj idolopoklonički ibadet je iščezao, a ostao je ibadet samo Allahu Jedinom. Kasnije je, tokom vremena, iščezlo pravo znanje, pa su se pojavile generacije koje slijede sumnje i strasti, a o Allahu govore bez potrebnog znanja, te se ponovo počinju obožavati bogovi umjesto Allaha. Pojavili su se ljudi koji tavafe oko kabura i od mrtvih traže rješenje problema koji samo Allah može riješiti, kao što su: izlječenje, pronalaženje izgubljene stvari, vraćanje duga i traženje potomstva. Oni obilaze oko tih mezara, vežu nad njima kojekakve zavežljaje i zavjetuju im se. O kako li je ružno to što čine i kako će se razočarati u ono u šta vjeruju!

Zar oni nisu svjesni da oni koje oni prizivaju ne čuju, a i da čuju, ne bi im se odazvali. ”Allahu naš, od Tebe uputu tražimo, učvrsti nas!” 

b)           Druga vrsta širka jeste mali širk, a on ne izvodi počinioca iz vjere, ali  veoma je opasan i ubraja se u veliki grijeh koji vodi velikom širku. U mali širk ubrajaju se djela kao što su: činjenje ibadeta i dobrih djela radi ljudi (rija’), zaklinjanje nekim ili nečim drugim umjesto Allahom, te riječi ”ako htjedne Allah i taj i taj”, ”da nije Allaha i tebe, to se ne bi dogodilo” i sl.

Braćo, kada znamo da je širk ovako opasan, onda nam je jasno da svaki musliman mora znati šta je sve širk, kako bi ga se sačuvao. To će postići učeći šta je to čista vjera, a šta su širk radnje koje uništavaju čistotu vjere. Svaki musliman mora prepoznavati šta je to veliki, a šta mali širk, jer onaj ko ne poznaje koja djela predstavljaju širk, u stalnoj je opasnosti da ga počini.

Vladar pravovjernih, Omer b. El-Hattab, r.a. , rekao je: ”Bojim se da će uskoro doći vrijeme kada će nestajati jedna po jedna nit islama, a to će biti kada u islamu odrastu oni koji ne budu poznavali džahilijjet.”

Huzejfe b. El-Jeman, y  , rekao je: ”Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, r  , o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da u njega ne padnem.”

Kako da se ne plašimo širka kada ga se  plašio i Ibrahim, u , kada je rekao:

”A kada Ibrahim reče: “Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje da ibadet činimo  kumirima, oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan si” [21], a svima nam je poznato da je alejhis-selam svojom rukom polupao kipove, ali bojao se za sebe smutnje (fitne), jer pravi vjernik nikada sebe ne pohvaljuje i nikada nije siguran da neće pasti u smutnju, a ima veliku potrebu da ga Allah na istini učvrsti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Najviše se za vas bojim malog širka”, a ashabi ga upitaše: ”A šta je to mali širk, Allahov Poslaniče?” On odgovori: “Licemjerstvo, jer  Allah će na Sudnjem danu, kada bude nagrađivao Svoje robove, reći licemjerima: ‘Idite onima kojima ste se prikazivali, pa vidite da li će vas oni nagraditi.”’ [22]

Šejh Abdurrahman b. Hasan, Allah ga obasuo Svojim rahmetom, rekao je: ”Ako su zbog malog širka strahovali ashabi Allahovog Poslanika,  s.a.v.s. , iako su posjedovali veliko znanje i snažan iman, pa zar da ga se ne plaše oni koji su mnogo slabiji i u znanju i u imanu!?”

Allahovi robovi, kako da ne strahujemo od širka kada mnogi muslimani danas čine sve vrste širka na mezaristanima i kod turbeta sagrađenih u mnogim krajevima svijeta: na grobovima grade kupole, ulaze zastiru, pored kabura postavljaju sanduke za dobrovoljne priloge i teren uređuju da bi se oko njih mogao tavaf činiti i radi blagoslova te kabure dodirivati. Mnogi posjetioci tih kabura traže pomoć od umrlih u tim kaburima i njih za posrednike kod Allaha uzimaju. Poklonici tih mjesta govore isto ono što su njihovi prethodnici govorili:

”…’Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.”’[23]

U dva Sahiha prenosi se od Aiše, radijallahu anha,  da je Ummu Seleme, radijallahu anha, vidjela crkvu u Abesiniji, sa brojnim slikama, pa je Poslanik, r , rekao: ”To su oni koji, kada umre dobar čovjek, sagrade na njegovom kaburu bogomolju i potom u njoj naslikaju slike. Takvi su kod Allaha najgora stvorenja!”

Allahovi robovi, bojte se Allaha i molite Ga da vam omogući da spoznate istinu, postupate po njoj i u tome istrajete. 

”Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!” [24]

 Od Allaha oprosta tražim za sebe i za vas, pa i vi tražite da vam oprosti, jer On voli opraštati i milostiv je.

Drugi dio hutbe

Sva hvala pripada samo Allahu Jedinom, koji oprašta sve osim širka. Salavat i selam neka je na Poslanika, s.a.v.s. , kojega Allah kao milost i veliku blagodat darova ljudskom rodu. Poslanik , s.a.v.s. , je svom ummetu najviše ukazivao na opasnost širka.

A zatim:

Allahovi robovi! Širk uništava sva dobra djela, ma koliko bila velika i brojna. Uzvišeni Allah kaže:

”I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.”[25]

Zbog širka se zasigurno odlazi u Džehennem i u njemu vječno ostaje. Život i imetak muslimana koji počini širk prestaju biti sveti. Počinilac širka je teški grješnik i u velikoj je opasnosti. Njemu Allah neće pomoći, na Sudnjem danu ga neće ni pogledati, neće ga očistiti od grijeha i nijedno dobro djelo od njega neće primiti, ni farz ni nafilu.

Muhammed  b. El-Mukrim rekao je: ”Allahu naš, molimo Te za čistotu vjere (tevhida) i za iskrenost u vjerovanju (ihlas). Pogledaj šta ovi ljudi rade: njima njihov tavaf oko kabura neće od koristi biti, kao ni njihovo odazivanje lažnim božanstvima, niti njihove riječi: “Kip Tebi pripada… on je u Tvojoj vlasti, a u njegovoj vlasti nije ništa“, nakon što su ga ortakom (šerikom) nazvali. Zbog ovoga naziva propala su im njihova djela. Čistotu njihove vjere uništilo je izuzimanje koje spominju u svojoj telbiji: ‘Odazivam Ti se, Bože, odazivam Ti se! Ti nemaš sudruga osim ovog kipa koji je u Tvom posjedu, a koji ništa ne posjeduje.’ A neće im od koristi biti ni isprika zabilježena u kur’anskom ajetu:

 ‘Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.”’[26]

Brate, trudi se da budeš od onih za koje će se zauzimati Allahov Poslanik, r , na Sudnjem danu. On je pravo na dovu koja se ne odbija ostavio za Sudnji dan i to samo za one koji ispune jedan uvjet, a to je da Allahu širk ne čine. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Svaki vjerovjesnik imao je uslišanu dovu, pa je svaki vjerovjesnik požurio sa dovom, a ja sam svoju dovu sačuvao za šefa’at za moj ummet na Sudnjem danu. Moje zauzimanje će se primiti, ako Allah da, za sve one iz moga ummeta koji umru a nisu Allahu širka činili.” [27]

Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s.  , i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima , a.s., i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s.  , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s. ,  i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Gospodaru moj, oprosti vjernicima i vjernicama, a naša srca učini prema istini otvorenim.

Gospodaru moj, olakšaj nam, oraspoloži naša srca, pomozi nam da činimo dobra djela i daj da radeći dobra djela odemo s ovog svijeta.

Gospodaru moj, daj da se klonimo loših djela i ne dopusti šejtanu da preuzme vlast nad nama, niti da pronađe način da nam priđe.

Gospodaru naš, smiluj se slabima među nama, poštedi nas poteškoća, oprosti nam naše grijehe i pokrij naše mahane.

Gospodaru moj, ne dopusti šejtanu da preuzme vlast nad nama i ne dopusti mu da nam se približi.

Gospodaru moj, smiluj se slabim i nemoćnim, otkloni od nas nevolje, oprosti nam grijehe i sakrij naše sramote.

Gospodaru moj, učini Kur’an proljećem naših srca, svjetlom naših prsa i njime od nas otkloni brige i nevolje.

Gospodaru moj, pomozi dužnicima da dug vrate i učini nas pobožnim i skrušenim pred Tobom!

Gospodaru moj, oprosti našim roditeljima i ukaži im počast tako što ćeš ih uvesti u džennetska prostranstva!

Gospodaru moj, popravi našu omladinu i daj da se vrate u okrilje Tvoje prave vjere!

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!

Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas!

Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se, Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!

 

 



[1]  Ali Imran, 102.

[2]  En-Nisa, 1.

[3]  El-Ahzab, 70-71.

[4]  Ez-Zarijat, 56.

[5]  Ibrahim, 8.

[6]  Hadis bilježi imam Muslim.

[7]  El-En’am, 162.

[8]  El-Kevser, 2.

[9]  En-Nisa’, 48.

[10]  El-Maide, 23.

[11]  Et-Talak, 3.

[12]  El-Enbija’, 90

[13] El-Bekare, 150.

[14] Ez-Zumer, 54.

[15]  El-Fatiha, 5.

[16]  Hadis bilježi Et-Tirmizi, a kod šejha El-Albanija ovaj je hadis vjerodostojan.

[17] El-Felek, 1-5.

[18]  En-Nas, 1-3.

[19]  Junus, 18.

[20]   Nuh, 23.

[21] Ibrahim, 35-36.

[22]  Hadis bilježi imam Ahmed, a prenosioci hadisa su sikat (pouzdani).

[23]  Ez-Zumer, 3.

[24]  Ali Imran, 8.

[25]  El-Furkan, 23.

[26]  Ez-Zumer, 3.

[27]  Buharija i Muslim.

Print Friendly  Čuvajmo se širka pf button both



X