Društvo i politikaISTAKNUTO

Budućnost Jerusalema u svjetlu Trumpove odluke

1.59Kpregledi

Odluka Donalda Trumpa da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela nije ništa manja po težini od zloglasne Balfourove deklaracije 1917. godine, jer ova deklaracija dala je cionistima državu na tlu Palestine, dok je Trumpova odluka utrnula i posljednji tračak nade onima koji su se uzdali u sporazum iz Osla.

Valja, pak, znati da je republikanski predsjednik svoju odluku u vezi sa Jerusalemom donio na osnovu stava i odluke svoje zemlje, koji postoji odavno, ali nijedan američki predsjednik do sada nije se usudio da tu odluku provede u praksi. Trumpu su u tome pomogle trenutne okolnosti na Bliskom istoku.

Ako se uzmu u obzir medijska izvještavanja o “dogovoru stoljeća”, ovaj neodgovorni Trumpov korak u vezi sa Jerusalemom ne bi trebao da se desi u ovom trenutku, jer bi objavljivanje da se američka ambasada premješta u Jerusalem djelovalo destruktivno na nastojanja američke administracije u vezi sa postizanjem konačnog mirovnog sporazuma između Izraela i Palestine. Mnogi analitičari očekivali su da će se Amerikanci za taj korak odlučiti tek nakon postizanja mirovnog sporazuma. Donald Trump se najvjerovatnije za ovaj korak odlučio shvativši da je nemoguće postići politički sporazum koji će zadovoljiti sve strane, pa se odlučio da jedan neuspjeh pokrije drugim neuspjehom, koji će cionistima donijeti dodatne prednosti koje će tek izaći na vidjelo.

Okupacione snage neće se libiti da iskoriste Trumpovu odluku i iz nje izvuku maksimum. Nije isključeno da će vlada ekstremne desnice posegnuti i za takvim odlukama kao što je stavljanje van snage svih međunarodnih sporazuma koji se odnose na obavezu očuvanja islamskog i kršćanskog kulturnog naslijeđa u Jerusalemu, navodeći kao izgovor da je to sada glavni grad Izraela. Izraelska vlada ovu će odluku uzeti i kao dokaz da ima pravo da slobodno izgrađuje i proširuje Jerusalem, dok izgradnja naseljeničkih kolonija ne prestaje. Također, može se očekivati da cionistička tvorevina potpuno (izgradnjom zida) odvoji Jerusalem od Zapadne obale, što bio bio posljednji udarac ideji o dvije države.

Ova opasnost koja se nadvila nad Jerusalemom vodi u drugu, ništa manju, opasnost, a to je da bi sve moglo rezultirati potpunim ukidanjem prava Palestincima da posjećuju džamiju El-Aksa, pod izgovorom očuvanja i zaštite sigurnosti glavnog grada tzv. Izraela. I to nije sve! Lahko je moguće da će cionistička tvorevina, sada kada je Jerusalem po Trumpovoj odluci postao njihov glavni grad, negirati sva prava supervizije nad kulturnim i vjerskim znamenitostima koje imaju neke arapske zemlje. Jer, ko će ih prisiliti da dopuste bilo čiju superviziju nad bilo čime što se nalazi u njihovom glavnom gradu?

Moguće je da će cionisti u strahu da ostanu bez ovog Trumpovog poklona, u Jerusalemu izgraditi vojne baze, čime će njihova vojska službeno i snažno biti prisutna u svakom dijelu grada, kada god to budu htjeli, a palestinsko stanovništvo neće biti u stanju da se odupre neposrednoj prijetnji koju im permanentno predstavljaju cionistički ekstremisti i vjerski fanatici koji žele da sruše El-Aksu da bi izgradili Solomonov hram. Palestinsko stanovništvo bit će bespomoćno i nemoćno da se zaštiti i spasi od represije cionističkih vlasti.

Promjena demografije grada je sljedeće što se očekuje da će cionisti uraditi i to na način da će protjerati sve koji ne posjeduju ličnu kartu izdatu od strane njihovih vlasti.

Okupacione vlasti permanentno nastoje promijeniti demografiju Jerusalema, ali za veći uspjeh do sada nisu imali mogućnosti zahvaljujući postojanosti Palestinaca koji tu žive, koji su im čvrsto i neustrašivo stajali na putu ostvarenja tog cilja. Međutim, američko priznanje Jerusalema kao glavnog grada Izraela, okupacionim vlastima dalo je dodatni poticaj. Zahvaljujući ovoj Trumpovoj odluci, okupacione vlasti će se domoći katastarske i druge dokumentacije koja potvrđuje vlasništvo Palestinaca nad imovinom u Jerusalemu, pošto će ta dokumentacija postati vlasništvo države.

Uprkos tome što cijeli svijet odbacuje i osuđuje Trumpovu odluku, historija nas uči da, kada moćne države donesu neku odluku, vremenom to ostale države prihvate i nije im teško da krenu istim putem, tako da nije isključeno da će zapadne zemlje vremenom svoje ambasade premjestiti u Jerusalem, povodeći se za SAD-om. Tada Palestinci neće imati mogućnost da djeluju politički i medijski boreći se za Jerusalem i svoja prava, jer će on biti tretiran kao glavni grad Izraela, a njihova borba smatrat će se terorizmom.

Ova odluka koju je donijela američka administracija, ne obazirući se na teške posljedice koje može izazvati za Palestince i sve Arape, i sve muslimane, stavlja izbor: ili odlučan otpor toj odluci i njenom provođenju, ili predaja i prihvatanje katastrofalnog scenarija koji je već pripremljen za političku pogodbu koja predviđa Palestinu bez Jerusalema.

Put u Kuds

Odluku američkog predsjednika Donalda Trumpa da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela, najvažniji cionistički mediji i političke figure protumačili su kao jasan proglas američke administracije da napušta dosadašnju politiku vezanu za pregovore između Palestinaca i izraelske tvorevine.

Jerusalem je okupiran još od 1948. godine, kada su cionističke snage okupirale zapadni dio grada.

Uprkos Rezoluciji 181 UN-a iz 1947. godine, koja nalaže da Jerusalem i Betlehem budu stavljeni pod upravu UN-a, cionističke su vlade decenijama, uz pomoć veta Sjedinjenih Država, nekažnjeno kršile tu rezoluciju.

Od početka okupacije Palestine, Sjedinjene Države su otvoreno na strani izraelske tvorevine i konstantno podržavaju cinističke odluke usmjerene na judaizaciju  Jerusalema.

Status Jerusalema postao je tema za potkusurivanje u međusobnim neprijateljstvima i sukobima između muslimanskih zemalja. Nikad do sad prva muslimanska kibla nije bila sredstvo za međusobna optuživanja, što je od koristi jedino cionističkom projektu i davnašnjoj namjeri za stvaranja podjela među muslimanima. Naročito čudi da je pitanje koje bi trebalo da ujedinjuje muslimane postalo povod za međusobne optužbe i animozitete. Isti je slučaj i sa arapskom diplomatijom koja ne ide dalje od blage osude američke odluke.

Prije nekoliko mjeseci cionistički mediji su tretirali skandal vezan za patrijarha Teofila Trećeg, patrijarha Grčke ortodoksne crkve, koji je prodao hiljade duluma crkvene zemlje cionističkim kompanijama kako bi spasio svoju crkvu od velikih finasijskih problema kojima je opterećena.

Neposredno nakon Trumpove odluke, internetska stranica Religion News objavila je članak u kojem se govori o tome kako su američki anglikanci veoma radosni zbog toga što je Donald Trump postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.

Ova kršćanska sekta snažno podržava cionistički projekat i vjeruje u postojanje Solomonovog hrama na temeljima džamije El-Aksa i vjeruje da će njegova izgradnja ubrzati Armagedon – konačnu bitku između “dobra” i “Antikrista”, nakon čega će se ponovo pojaviti Isus.

Politika, dakle, nije pokretačka osovina “jerusalemskog pitanja”, kao što nije motiv ni Trumpove odluke koju je odbacila većina zemalja svijeta, uključujući i brojne američke saveznike.

Pročišćavanje redova i jačanje jedinstva bio je prvi korak koji su poduzimale muslimanske vojske na putu oslobađanja Jerusalema, stoga moramo biti uvjereni da je Jerusalem faktor jedinstva i zbijanja redova u sučeljavanju s neprijateljem. Više od polovine jerusalemskog stanovništva su Palestinci i oni su istinska snaga u toj borbi koja se vodi na poprištu zbivanja. Trumpova odluka cionističkim vlastima ne može dati legitimitet, ako to ne dopuste oni čija je to zemlja.

Postoje dvije mogućnosti:

  • prihvatanje američke odluke i dopuštanje judaizacije Jerusalema;
  • stvaranje unutrašnje mobilizacije u muslimanskom svijetu širenjem političke, vjerske i kulturne svijesti.

Svejedno da li će glavni grad cionističke tvorevine biti Jerusalem ili Tel Aviv, ova odluka neće im dati legitimitet. Važno je da svi muslimani svijeta, naročito oni koji se nalaze na poprištu zbivanja, ni u kom slučaju ne pristanu na to.

(Izvor: El-Bejan)

Časopis Asr

X